{"id":244012,"date":"2018-03-29T07:00:25","date_gmt":"2018-03-29T05:00:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=244012"},"modified":"2018-03-28T23:56:23","modified_gmt":"2018-03-28T21:56:23","slug":"svijet-je-danas-izraeliziran","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/29\/svijet-je-danas-izraeliziran\/","title":{"rendered":"Svijet je danas izraeliziran"},"content":{"rendered":"

Autor: Davor Konjiku\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Nakon godinu i pol pregovaranja, napokon smo uspjeli utana\u010diti termin razgovora s izraelsko-britanskim arhitektom Eyalom Weizmanom. Profesor prostorne i vizualne arhitekture i voditelj Centra za istra\u017eiva\u010dku arhitekturu na londonskom sveu\u010dili\u0161tu Goldsmiths, pokreta\u010d je Forenzi\u010dke arhitekture, agencije ali i istra\u017eiva\u010dkog projekta koji spaja najrazli\u010ditije medije: digitalne slike, ostatke i krhotine, prostorne tragove, mape, geolociranje i mnoge druge, zamislive i nezamislive metode i alate. U Forenzi\u010dkoj se arhitekturi istra\u017euje sve, od rasno motiviranih ubojstava u Njema\u010dkoj do ratnih zlo\u010dina u Bosni i Hercegovini ili Izraelu. Taj hibridni sustav daje fantasti\u010dne rezultate i otkriva \u010dinjenice koje se kasnije mogu koristiti u pravnim i politi\u010dkim borbama, posebice aktivisti\u010dkima. Rije\u010d je zasigurno o jednom od najuzbudljivijih istra\u017eiva\u010dkih projekata dana\u0161njice, u kojem se sofisticiranim vizualnim jezikom mapiraju mjesta ekstremnog nasilja, a pritom proizvedeno znanje omogu\u0107uje da prostor oko sebe razumijevamo na potpuno druga\u010diji na\u010din.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nakon izraelske aneksije Jeruzalema 1967. i svih posljedi\u010dnih prostornih promjena, \u0161to zna\u010di recentna odluka dijela dr\u017eava da svoja veleposlanstava presele u taj grad? Ho\u0107e li ona dovesti do daljnjeg smanjivanja palestinske prisutnosti ondje, zbog \u010dega joj se suprotna strana sna\u017eno protivi?<\/strong><\/p>\n

Ne, ne mislim da \u0107e do toga do\u0107i: prema izraelskom zakonu i fakti\u010dkom stanju, Jeruzalem jest glavni grad Izraela jo\u0161 od njegova formiranja \u2013 u tom je gradu i parlament i predsjedni\u0161tvo. Na terenu nema promjena, ali ono \u0161to ta promjena signalizira je pomicanje SAD-a s la\u017ene pozicije nominalnog protivnika izraelske okupacije i povezanih zbivanja na Zapadnoj obali i Gazi na onu potpunog prihva\u0107anja okupacije kao na\u010dina kontrole. Dakle, to nema previ\u0161e veze s uspjehom Izraela, ali ima s \u010dinjenicom da sve ono \u0161to je me\u0111unarodnoj zajednici bilo neprihvatljivo danas postaje prihvatljivim u modelu novog tipa politike, aktualizirane diljem svijeta s dolaskom regresivnih vlada. Svijet liberalne demokracije \u017eelio je povu\u0107i Izrael na svoju stranu, a sada Izrael liberalnu demokraciju uvla\u010di u svoj model djelovanja.<\/p>\n

Sve je borba<\/strong><\/p>\n

U svom radu puno ste se bavili i vojnom arhitekturom i arhitekturom zida. Kako razmi\u0161ljate o tome da granice zbog regresivnih vlada postaju dominantom dana\u0161nje politi\u010dke simbolike; \u010dak i u Europi imamo vi\u0161e kilometara grani\u010dnih zidova i \u017eica nego u razdoblju blokovske podjele svijeta?<\/strong><\/p>\n

Rekao bih da je rije\u010d o druga\u010dijim zidovima. Onaj na Zapadnoj obali samo je jedan od fizi\u010dkih i nefizi\u010dkih na\u010dina da se provede politika separacije, koju u nizozemskom dijalektu poznajemo kao aparthejd; taj zid nije instrument podjele \u2013 da je na granici s Palestinom, bilo bi puno bolje za Palestince. On je samo jedan od na\u010dina kojim se zauzima palestinska zemlja i transformira odre\u0111ena zona kontroliranjem radni\u0161tva i kretanja. U tom smislu ne govorimo o dva bloka i ne govorimo o podjeli, jer nema \u017eeljezne zavjese. Postoji samo potpuna dominacija, kroz cjelokupni spektar teritorija i politike. Istodobno, \u010dini mi se da se pitanje o tome kako se Europa nosi s razli\u010ditim tipovima migracija ne odnosi samo na granice kojima se provodi odvajanje: postoje kulturni, ekonomski i urbanisti\u010dki mehanizmi koji trajno odvajaju migrante, a kojima treba pomo\u0107 od institucija do dru\u0161tvenih struktura.<\/p>\n

U svojoj posljednjoj knjizi \u2018Revolucija kru\u017enog toka, kriti\u010dka prostorna praksa 6\u2019 ka\u017eete da je kru\u017eni tok paradigma suvremenoga liberalnog dru\u0161tva, ali i mjesto na kojem se sustavu, dr\u017eavi i re\u017eimu izuzetno lako mo\u017ee pru\u017eiti fizi\u010dki otpor?<\/strong><\/p>\n

U toj sam knjizi poku\u0161avao uspore\u0111ivati politi\u010dko zna\u010denje kru\u017enog toga s njegovom arhitektonskom povije\u0161\u0107u te postaviti pitanje kako je instrument dizajniran kao fizi\u010dki ekvivalent onoga \u0161to liberalizam danas predstavlja, laissez faire ekonomskog kretanja, postao mjestom otpora autoritarnom re\u017eimu unutar dviju arapskih dr\u017eava. U kolonijalnom je dobu kru\u017eni tok interpretiran kao \u010din simboli\u010dke dominacije, jer su unutar njega postavljani spomenici i statue, reprezentacije autoritarnog re\u017eima. Druga je izuzetno va\u017ena \u010dinjenica da uz pomo\u0107 kru\u017enog toka mo\u017eete paralizirati cijeli grad, staviti ga pod opsadu bez opsade okupiranjem samo jedne njegove prostorne to\u010dke, odnosno stvaranjem udarnog mjesta prometnih zastoja. Dakle, mislim da sve \u0161to je izgra\u0111eno mo\u017ee biti i sru\u0161eno: svaki element dominacije potencijalno je i instrument osloba\u0111anja. Funkcija arhitekture nije samo u tome da gradi i slu\u017ei nego i da onima koji se bore za slobodu omogu\u0107i da promijene zna\u010denja, stvore alat za ne\u0161to drugo. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se izraelsko naselje na palestinskom teritoriju iz kolonijalnoga pretvara u mjesto su\u017eivota ili javnu instituciju. Kao arhitekt, volio bih vidjeti svijet u kojem ni\u0161ta ne funkcionira prema predvi\u0111enoj namjeni i u kojem se sve funkcije mogu izmijeniti, svijet oslobo\u0111en namjere i planova.<\/p>\n

Dakle, mislite da je mogu\u0107e \u2018arhitekturu zabrane\u2019 zamijeniti \u2018arhitekturom slobode\u2019, dobijemo li znanje i alate da to u\u010dinimo?<\/strong><\/p>\n

Tako ne\u0161to nije lako napraviti i to nije dovoljno samo prizivati. U cijeloj svojoj profesionalnoj karijeri doti\u010dem se poziva za promjenu funkcije alata predvi\u0111enih za dominaciju. Forenzi\u010dka arhitektura zapravo je alat koji forenziku, nadzor i kontrolu ljudi, te opresivne policijske tehnike, uzima kao one koji omogu\u0107uju artikuliranje javne istine u formi druga\u010dijoj od sudske. U projektu \u2018Dekoloniziraju\u0107a arhitektura\u2019 s Alessandrom Pettijem i Sandi Hilal radio sam na tome kako promijeniti arhitekturu dominacije na Zapadnoj obali, kako zidove, ograde i puteve promijeniti u ne\u0161to drugo. Kao arhitekt nemam \u017eelju graditi, nego \u017eelim poremetiti, promijeniti i osloboditi arhitektonske alate predvi\u0111ene za ugnjetavanje, pa potom s njima u\u010diniti ne\u0161to drugo. To nije isklju\u010divo arhitektonski problem, tu su i politi\u010dki i dru\u0161tveni problemi. Svi \u017eivimo u istom materijalnom svijetu u kojem je sve dizajnirano tako da vas izazove, ograni\u010di i kontrolira, no sve se to mo\u017ee promijeniti tako da se stvori svijet koji bi izgledao poput ovog, ali bi funkcionirao druga\u010dije.<\/p>\n

Va\u0161a forenzi\u010dka arhitektura, spoj forenzike i arhitekture, prikuplja dokaze bilo da je rije\u010d o \u2018izraelskom humanitarnom ratovanju\u2019 u slu\u010daju ubojstva \u010dlanova obitelji Sallah u Gazi ili o projektu \u2018Slu\u010daj ostavljenog \u010damca\u2019 u kojem ste impresivno protuma\u010dili \u2018politiku nepomaganja na Sredozemnom moru\u2019, odnosno na\u010dine na koje je to more transformirano u smrtonosni prostor za one nepo\u017eeljne, izbjeglice. Mislite li da ona mo\u017ee postati novim legalnim na\u010dinom prikupljanja dokaza za me\u0111unarodne timove tu\u017eitelja i imati uspjeha na sudu? Stalno, naime, nailazite na pravne, politi\u010dke i druge prepreke\u2026<\/p>\n

Ni\u0161ta nije poklonjeno, sve je borba i ta se borba doga\u0111a u cijelom spektru \u017eivota. Naravno, mi smo uspjeli iskoristiti i promijeniti zna\u010denje vojnih i policijskih tehnika, ali \u010dak i dr\u017eave mogu primijeniti te na\u0161e tehnike za \u0161pijuniranje i nadgledanje gra\u0111ana. Dakle, ni\u0161ta nije garantirano, pa ne smijemo odustati nego misliti da je sve mogu\u0107e, biti uvijek korak ispred i koristiti vlastitu pamet za rje\u0161avanje ili izbjegavanje odre\u0111enih situacija. Ne postoji drugi na\u010din, jer sve \u0161to radite mo\u017ee u polju politike biti zloupotrijebljeno i izmanipulirano. Umjesto odustajanja, trebamo razviti pametnije na\u010dine kako da se suo\u010dimo s tim paradoksima.<\/p>\n

Va\u0161 je tim radio i na dvjema balkanskim lokacijama: na beogradskom Starom sajmi\u0161tu gdje je za Drugoga svjetskog rata bio koncentracijski logor i u Omarskoj, logoru kraj Prijedora tijekom devedesetih. Mogu li ti projekti pridonijeti komemoriranju tamo\u0161njih \u017ertava, ali i istini koja se konstantno revidira i time zapravo uni\u0161tava?<\/strong><\/p>\n

Memorija je politi\u010dka praksa, aktivno takti\u010dko podru\u010dje u kojem su tvrdnje oja\u010dane, a identiteti promijenjeni. Kada je Izrael uni\u0161tio arheologiju iz otomanskog razdoblja, beduinska i palestinska sela, \u017eelio je uni\u0161titi fizi\u010dke zahtjeve na terenu te uspostaviti biblijsku arheologiju i oja\u010dati taj narativ. Memorija je podru\u010dje osporavanja i u Omarskoj i na Starom sajmi\u0161tu, ali na\u0161 je cilj bio na memoriju gledati druga\u010dije \u2013 zanimala nas je memorija kao fizi\u010dka praksa \u017eivljenja.<\/p>\n

Na po\u010detku karijere radili ste za palestinsko Ministarstvo planiranja za koje ste \u010dak bili kopirali izraelske karte i mape, \u0161to je jasno pokazalo va\u0161u aktivisti\u010dku stranu. Istovremeno, arhitektonsku izlo\u017ebu, odnosno kartu okupiranih podru\u010dja pripremljenu s aktivistima za ljudska prava, Izrael je cenzurirao u Berlinu, a dijelom i na Venecijanskom bijenalu. Na koje prepreke danas nailazite u toj zemlji?<\/strong><\/p>\n

Ti su problemi zaista nebitni u odnosu na one s kojima se susre\u0107u Palestinci. Svaki nov\u010di\u0107 koji ondje potro\u0161im efikasno doprinosi i dr\u017eavi i njezinom funkcioniranja. Imam mogu\u0107nost putovati i u Palestinu i u Izrael, dok Palestinci ne mogu u Izrael. Mogu putovati i po svijetu, a to je ve\u0107ini Palestinaca izuzetno te\u0161ko. U tim regijama mo\u017eemo \u017eivjeti jedino kroz zajedni\u010dku borbu, a kao izraelski \u017didovi koji rade u uvjetima aparthejda moramo deprivilegirati vlastite privilegije.<\/p>\n

Propitivanje temelja dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Ka\u017eete da je \u2018humanitarna prisutnost\u2019 mjesto na kojem je tehnologija u skladu s vojnim i politi\u010dkim ciljevima, sudovima i tribunalima, odnosno s onima koji iz vlastitih interesa \u010dine sve kako bi legitimirali logiku manjeg zla?<\/strong><\/p>\n

U knjizi \u2018Najmanje od svih mogu\u0107i zala. Humanitarno nasilje od Arendt do Gaze\u2019 kriti\u010dki istra\u017eujem uvjete pri kojima javni rad, ljudska prava, pa i politi\u010dki rad mogu pridonijeti statusu quo na terenu; tako palestinski \u010dlan izraelskog parlamenta mo\u017ee dati legitimitet tom parlamenta kao demokratskom mjestu. Taj bi paradoks trebao pridonijeti razmi\u0161ljanju o dru\u0161tvenim elementima koji se mogu okrenuti protiv sebe samih. Tribunal mo\u017ee postati vjesnikom naroda kroz artikuliranje tvrdnji koje se na drugi na\u010din ne bi uspijevale \u010duti. Uvijek moramo raditi politi\u010dki i razumjeti opasnosti s kojima se susre\u0107emo. Ako se ne \u017eeli\u0161 anga\u017eirati, ako se npr. povu\u010de\u0161 u vlastitu umjetnost koja mo\u017ee biti i politi\u010dka, ali koju pokazuje\u0161 samo svojim prijateljima, \u010dak i to mo\u017ee biti zloupotrijebljeno. Svaka javna prisutnost na svijetu ve\u0107 je dio sile koja vas mo\u017ee pogurati u jednom ili u drugom smjeru. Toga treba biti svjestan i mora se neprekidno manevrirati da se ta sila ubla\u017ei.<\/p>\n

No \u0161to kada u politici, pa tako i u Izraelu, ne postoje lijeve i demokratske snage?<\/strong><\/p>\n

Zaista je zanimljivo ono \u0161to se posljednjih godina doga\u0111a u Izraelu: lijevi centar je u potpunosti izbrisan, a tzv. snage centra zastupaju pozicije nekada\u0161nje desnice. Kako me\u0111u postoje\u0107im strankama nema mjesta progresivnim politikama, mladi ljudi sve vi\u0161e razumiju nepravde i organiziraju se kroz razli\u010dite forme politi\u010dkog aktivizma, \u0161to je ohrabruju\u0107e. Raste dio dru\u0161tva koji se naziva radikalno lijevim i koji propituje temelje same dr\u017eave. Tako je nestanak lijevog centra doveo do ja\u010danja glasnijih glasova.<\/p>\n

Kako onda razrije\u0161iti politiku koja traje desetlje\u0107ima i koju nazivate politikom aparthejda? Koji je mogu\u0107i zavr\u0161etak pri\u010de izme\u0111u Izraela i Palestine?<\/strong><\/p>\n

Ne znam to\u010dno scenarij, ali znam \u017eanr \u2013 to je tragedija, iako jo\u0161 ne znam kako \u0107e ona biti napisana, koji \u0107e biti njezini protagonisti i kako \u0107e se sve odigrati na terenu. Izrazito sam o\u010dajan zbog stanja u Izraelu, jer smo uvijek mislili da \u0107e tzv. svijet intervenirati, a danas vidimo da je taj svijet zapravo izraeliziran.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Eyal Weizman: SAD se pomaknuo s la\u017ene pozicije nominalnog protivnika izraelske okupacije na onu potpunog prihva\u0107anja okupacije kao na\u010dina kontrole<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":244014,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-244012","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=244012"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/244012\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/244014"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=244012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=244012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=244012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}