{"id":243512,"date":"2018-03-20T09:40:12","date_gmt":"2018-03-20T08:40:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=243512"},"modified":"2018-03-20T09:40:12","modified_gmt":"2018-03-20T08:40:12","slug":"u-ime-tita-partizana-i-antifasizma-svetoga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/20\/u-ime-tita-partizana-i-antifasizma-svetoga\/","title":{"rendered":"U ime Tita, partizana i antifa\u0161izma svetoga"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lovro Krni\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>U Hrvatskoj je, kao i drugdje, komunisti\u010dki sustav koristio strah i neistinu kao na\u010dine djelovanja, rekao je nadbiskup Josip Bozani\u0107 na misi zahvalnici koja je u sije\u010dnju 2017. uprili\u010dena povodom 25. obljetnice me\u0111unarodnoga priznanja Hrvatske. Tom prilikom dometnuo je i da se komunizam \u2018suprotstavljao hrvatskoj kulturi i osje\u0107aju naroda\u2019. Samo nekoliko mjeseci kasnije sisa\u010dki biskup Vlado Ko\u0161i\u0107, koji je od ranije poznat po filousta\u0161kim izjavama kao \u0161to je ona da su sisa\u010dki partizani \u2018ubojice koji se slave kao neki veliki antifa\u0161isti\u2019, gostovao je na promociji knjige akademika Josipa Pe\u010dari\u0107a o Marku Perkovi\u0107u Thompsonu. Ko\u0161i\u0107 je pred okupljenima izjavio da usta\u0161tvo ne smatra fa\u0161izmom, ve\u0107 \u2018organiziranim vojnim djelovanjem u obrani Hrvatske kao dr\u017eave\u2019. Navedene izjave tek su manji dio onih koje dokazuju da se odnos Katoli\u010dke crkve prema Narodnooslobodila\u010dkoj borbi nije promijenio u posljednjih 77 godina. Me\u0111utim, dobar dio klera \u2018Stepin\u010deve crkve\u2019 svih tih godina nije se previ\u0161e zamarao \u0161to se me\u0111u \u2018sotonama\u2019 i \u2018ubojicama\u2019 \u2013 komunistima i antifa\u0161istima \u2013 nalazi mno\u0161tvo katoli\u010dkih vjernika, ali i sve\u0107enika. Naime, dio sve\u0107enika se u Drugom svjetskom ratu odmetnuo od crkvene hijerarhije i svrstao uz Narodnooslobodila\u010dki pokret.<\/p>\n

O njima se malo toga zna jer su za vrijeme Jugoslavije bili u sjeni kolaboracije velikog broja sve\u0107enika s okupatorima i kvislinzima, a nakon osamostaljenja Hrvatske postali su ne\u017eeljeni teret u procesu rehabilitacije usta\u0161kog pokreta, a time i uloge Kaptola u Drugom svjetskom ratu. Tek je 1982. istra\u017eiva\u010d \u0106iril Pete\u0161i\u0107 predstavio knjigu \u2018Katoli\u010dko sve\u0107enstvo u NOB-u 1941-1945\u2019. U njoj se poimeni\u010dno nabraja 75 katoli\u010dkih sve\u0107enika u Jugoslaviji koji su dali podr\u0161ku NOP-u. Oni iza sebe nisu imali ni Vatikan, ni Kaptol, ni katoli\u010dki tisak. Djelovali su kao pojedinci i uglavnom potajno. A nekima koji su bili simpatizeri partizana ili su s njima djelovali prijetilo se suspenzijama. Od spomenutih 75 sve\u0107enika, njih 52 bili su Hrvati, 21 Slovenac, a dvojica Poljaci. Neki od njih nisu do\u017eivjeli kraj rata, a nekolicina ih je pratila vjernike u zbjegove u El Shatt, kao i ranjene partizane koji su evakuirani u Italiju. U Pete\u0161i\u0107evom djelu navode se jo\u0161 43 imena sve\u0107enika koji su ubijeni zbog suradnje s NOP-om. \u2018To nije bio \u2018obi\u010dan\u2019 akt rodoljublja i juna\u0161tva, nego svjestan akt prkosa, akt \u2018disidentstva\u2019 i \u2018izdaje\u2019, akt kr\u0161enja poslu\u0161nosti politici najve\u0107eg dijela ili gotovo cjeline crkvene hijerarhije koja je bila ljuti protivnik komunizma, NOB-a i pomaga\u010d kvislin\u0161ke tvorevine NDH i okupatora, i to sve ja\u010di \u0161to je rat vi\u0161e trajao i bli\u017eio se kraju, da bi u zadnjim danima rata zapravo bio najodlu\u010dniji\u2019, napisao je Du\u0161an Biland\u017ei\u0107, partizanski borac i ravnatelj Instituta za radni\u010dku historiju, u recenziji Pete\u0161i\u0107eve knjige.<\/p>\n

Komunizam i katoli\u010danstvo<\/strong><\/p>\n

Za razliku od fa\u0161izma i nacizma, komunizam je u Katoli\u010dkoj crkvi od po\u010detka vi\u0111en kao konkurencija, odnosno kao utopijska ideja da se potla\u010denima osigura raj na ovom svijetu, ali bez Boga. Godine 1937. papa Pio XI. osudio je ateisti\u010dki komunizam enciklikom Divini Redemptoris. Ranije je napisao i encikliku kojom je osudio nacizam, ali je nije htio obznaniti dok nije objavio osudu komunizma. Godinu dana ranije u listu \u2018Proleter\u2019 Josip Broz Tito je objavio tekst \u2018Komunisti i katolici\u2019 koji se temeljio na odluci Kominterne o nu\u017enosti razvijanja jedinstvenog antifa\u0161isti\u010dkog fronta. \u2018Ostavimo za sada na stranu spor o raju na nebu, borimo se zajedno s onima koji vjeruju u raj protiv pakla na zemlji, pakla \u010diji plamen obuhva\u0107a i katolike i nekatolike\u2019, napisao je Tito, koji je u istom tekstu pru\u017eio ruku katolicima \u2018za zajedni\u010dku obranu mira i dobrobit \u010ditavog \u010dovje\u010danstva, za zajedni\u010dku borbu za ravnopravnost i slobodu hrvatskog i slovenskog naroda, protiv \u0161esto-januarskih fa\u0161isti\u010dkih klika, za \u017eivot dostojan \u010dovjeka\u2019.<\/p>\n

Ve\u0107 23. lipnja 1942. \u0161tabovima proleterskih brigada poslana je Titova naredba o ustroju vjerskih referenata zadu\u017eenih za vo\u0111enje knjiga poginulih i umrlih drugova i drugarica, populariziranje NOB-a i odr\u017eavanje vjerskih obreda u slu\u010daju da narod to zahtijeva. Na oslobo\u0111enom teritoriju odr\u017eavala se nastava vjeronauka za one koji su htjeli, slavili su se vjerski blagdani, odr\u017eavala se crkvena vjen\u010danja, obnavljali crkveni objekti, \u0161titili sakralni spomenici. Osim toga, partizani su imali obrede za blagoslov partizanske zastave i vojni\u010dke crkvene zakletve. Tako je istarski \u017eupnik Kuzma Jedreti\u0107 u Vodicama kraj Opatije blagoslovio partizansku zastavu Tre\u0107eg omladinskog bataljona \u2018Olga Ban\u2019. Zajedno s mje\u0161tanima oduzeo je 1943. mno\u0161tvo oru\u017eja talijanskim vojnicima, a u znak odmazde nacisti su im zapalili selo te su Jedreti\u0107a, zajedno s jo\u0161 17 seljana, poredali u vrstu za strijeljanje. Tako su stajali sve dok se nisu pojavili partizani i spasili ih od sigurne smrti. Jedreti\u0107 je bio jedan od 56 sve\u0107enika koji su potpisali spomenicu Savezni\u010dkoj komisiji za razgrani\u010denje Julijske krajine, a zbog svega je dobio i Orden zasluga za narod III. reda.<\/p>\n

Zanimljivo je da je pitanje vjeronauka u \u0161kolama revolucionarna vlast odlu\u010dila staviti na odlu\u010divanje roditeljima. Ve\u0107 1943. kr\u010dki biskup Josip Srebrni\u0107 zbog toga je uputio \u017ealbu ZAVNOH-u, na \u0161to mu je odgovoreno da je \u2018NOP demokratski pokret, pa se taj demokratizam provodi po \u010ditavoj liniji javnog \u017eivota\u2019 te kako ne mogu dopustiti da se djeca roditelja koji to ne \u017eele prisilno podu\u010davaju nauku vjere. Tako je po oslobo\u0111enju Dalmacije Predsjedni\u0161tvo prosvjete ZAVNOH-a u \u0160ibeniku provelo anketu iz koje saznajemo da su na dan 29. prosinca 1944. u tom gradu radila 32 vjerou\u010ditelja te da 12,5 posto gimnazijalaca i 43,4 posto osnovaca nije i\u0161lo na vjeronauk. U istom periodu u Splitu se na nastavu vjeronauka nije prijavilo 33 posto gimnazijalaca i 28 posto osnovaca.<\/p>\n

Marksisti\u010dki kru\u017eok Mariborske biskupije<\/strong><\/p>\n

Nakon \u0161to je Hitler \u0160tajersku i Gorenjsku priklju\u010dio Tre\u0107em Reichu, te slovenske pokrajine na\u0161le su se pod okrutnom okupacijskom vlasti. Kako je zabranjen slovenski jezik, donesena je odluka da se sve\u0107enici iz Slovenije presele u NDH, kao i da se pravoslavni sve\u0107enici iz NDH presele u Nedi\u0107evu Srbiju. Ve\u0107 u prvoj godini okupacije iseljeno je oko 400 sve\u0107enika Mariborske biskupije. Mnogi od njih poslani su u nacisti\u010dke logore, 12 ih se pridru\u017eilo partizanima, od \u010dega su sedmorica poginula u borbama. Obja\u0161njenje za relativno velik broj sve\u0107enika-partizana iz Mariborske biskupije le\u017ei u \u010dinjenici da je pri njoj djelovao marksisti\u010dki kru\u017eok koji je vodio Jo\u017ee Lampert. On je jo\u0161 za Kraljevine Jugoslavije bio trn u oku \u017eandarima i crkvenoj vlasti zbog organiziranja Selja\u010dko-radni\u010dkog pokreta pa je istjeran iz Dravske banovine. Potom je dobio mjesto \u017eupnika u Dabru kraj Oto\u010dca, a kad je izbio rat, povezao se s NOP-om. Nakon \u0161to su mu usta\u0161e 1942. uni\u0161tili stan, Lampert se priklju\u010dio partizanima. Slovenska delegacija posjetila ga je 1943. u Oto\u010dcu te ga pozvala da sudjeluje na poznatom zboru u Ko\u010devju, odnosno prvom slovenskom parlamentu. Povjerena mu je du\u017enost vjerskog referenta XIV. divizije, zbog \u010dega ga je suspendirao ljubljanski biskup Ro\u017eman, vjerni nacisti\u010dki i fa\u0161isti\u010dki kolaboracionist. Na inicijativu savezne vlade, Lampertu je nakon oslobo\u0111enja ukinuta suspenzija.<\/p>\n

Usta\u0161e su zatvorili tridesetak slovenskih sve\u0107enika, a osmorica od njih nisu pre\u017eivjeli logor Jasenovac. Ve\u0107 po\u010detkom 1942. ubijeni su Franc Rihar i Jakob Sem, a pred sam kraj rata ubijen je i Franc Ore\u0161nik. Njihova sudbina ostala je zapisana u memoarima Antona Ranta\u0161a koji je u Jasenovcu zavr\u0161io zajedno s Francom Groblerom, Francom Ka\u010dom, Janezom Kodri\u010dem, Anzelmom Polakom i Janezom Ran\u010digajem. Nisu o\u010dekivali da \u0107e tamo zavr\u0161iti, ve\u0107 su mislili da ih kao \u2018pokoru za partizanstvo\u2019 \u0161alju katoli\u010dkim monasima u Banju Luku. Po dolasku u logor su ih oplja\u010dkali, skinuli do gola, o\u0161i\u0161ali i obrijali. Zbog svakodnevnih radova na ki\u0161i bili su potpuno iscrpljeni, a Ranta\u0161 je obolio od dizenterije, \u0161to mu je na kraju spasilo \u017eivot. Od iscrpljenosti se 17. listopada 1942. nije mogao ustati pa su ga redari ostavili u baraci. Petorica drugih oti\u0161li su na nasip odakle se vi\u0161e nikad nisu vratili. Zbog ubojstva sedam slovenskih sve\u0107enika u Jasenovcu zagreba\u010dki nadbiskup Alojzije Stepinac je 24. velja\u010de 1943. poslao protestno pismo Anti Paveli\u0107u. Iz tog pisma dolazi poznati citat: \u2018Ovo je sramotna ljaga i zlo\u010din, koji vapi u nebo za osvetom, kao \u0161to je i \u010ditav jasenova\u010dki logor sramotna ljaga za NDH.\u2019 S obzirom na to da se radilo o privatnom dopisu, za taj njegov naj\u017ee\u0161\u0107i \u010din osude usta\u0161kih zlo\u010dina javnost nije znala.<\/p>\n

U slu\u017ebi istarskog naroda<\/strong><\/p>\n

Istra ima poseban odnos sve\u0107enstva i NOP-a jer je tamo antifa\u0161isti\u010dka borba trajala jo\u0161 od 1920-ih. Pojedini izvori pokazuju da je 70 posto istarskih sve\u0107enika podupiralo partizane. Ljubo Drndi\u0107, pokreta\u010d NOP-a u Istri, posvjedo\u010dio je da su \u2018ku\u0107e \u017eupnika bile sigurno skloni\u0161te aktivista\u2019. Sve\u0107enici su sudjelovali i u radu Narodnooslobodila\u010dkog odbora za Istru kad je to tijelo 1943. uputilo proglas o \u2018priklju\u010denju matici zemlji i ujedinjenju s ostalom hrvatskom bra\u0107om\u2019. Zbog velikog odaziva u partizane, bio je velik i broj \u017ertava. Udruge antifa\u0161ista Rovinj\u0161tine na kanfanarskom trgu i danas pola\u017eu vijence za don Marka Zelka, kojeg su 9. velja\u010de 1944. objesili nacisti. Zelko je Kanfanar spasio od spaljivanja, kao i \u017eivote preko dvije stotine uhap\u0161enih mje\u0161tana, no to je platio svojim \u017eivotom.<\/p>\n

\u017dupnika Grdosela \u0160imu Frli\u0107a nacisti su odveli u zatvor u Trst i tamo ga pretukli na smrt. Pokopao ga je don Bo\u017eo Milanovi\u0107 koji je u Trstu \u017eivio do oslobo\u0111enja i kojeg je Tito nakon rata odlikovao. Njega je nedavno u \u017ei\u017eu javnosti vratila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107, pripisuju\u0107i mu klju\u010dnu ulogu u pripojenju Istre matici zemlji. No \u010dinjenica je da je njegova va\u017ena uloga zapo\u010dela 1946., kad je Istra ve\u0107 bila oslobo\u0111ena.<\/p>\n

Prvoborac Rittig<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107i da je bio \u010dlan predsjedni\u0161tva ZAVNOH-a, Svetozar Rittig najpoznatije je ime me\u0111u hrvatskim katoli\u010dkim sve\u0107enicima u NOB-u. Manje je poznato da je njegova borba s Paveli\u0107em po\u010dela jo\u0161 1929. Te je godine u govoru na sjednici Gradskog vije\u0107a u Zagrebu osudio ciljeve usta\u0161kog pokreta za koje je Paveli\u0107 bio spreman Dalmaciju prepustiti Italiji. Ve\u0107 koncem lipnja 1941. nadbiskupskoj oblasti je prenesena odluka da se Rittiga mora uhapsiti, pa je oti\u0161ao u Novi Vinodolski, koji je tada bio pod talijanskom okupacijom, i tamo stupio u kontakt s NOP-om. Nakon pada Italije donesena je odluka da se Rittig pridru\u017ei ZAVNOH-u. Me\u0111utim, dan uo\u010di njegovog dolaska u Oto\u010dac, u kojem su tada boravili \u010dlanovi AVNOJ-a i ZAVNOH-a, usta\u0161e su napali taj grad. Narednog dana, kad su se partizanske snage zajedno s Rittigom vratile u Oto\u010dac, tamo su ih do\u010dekali le\u0161evi partizanskih ranjenika. Prvi zadatak u partizanima mu je bio da zajedno sa \u017eupnikom Grgom Star\u010devi\u0107em odr\u017ei vjerski pogreb za 27 \u017ertava.<\/p>\n

Na drugom zasjedanju ZAVNOH-a 1943. u Pla\u0161kom Rittig je odr\u017eao zna\u010dajan govor o \u2018bratstvu i slozi srpskog i hrvatskog naroda\u2019 kao putokazu budu\u0107im pokoljenjima, s obzirom na to da je Hrvatska \u2018na\u0161a zajedni\u010dka domovina, koju jednako ljubimo, pa zato za nju jednako i umiremo\u2019. Taj govor objavljen je u Vjesniku Jedinstvene narodnooslobodila\u010dke fronte Hrvatske, a \u0161tampan je i u izdanjima NOO-a za Hrvatsko primorje i Istru. Rittig je pri ZAVNOH-u obavljao ulogu koordinatora za vjerska pitanja s katoli\u010dkim i pravoslavnim sve\u0107enstvom na oslobo\u0111enom teritoriju. Odr\u017eavao je i vezu s Nadbiskupskim duhovnim stolom u Zagrebu, pa je uo\u010di ulaska partizana u Zagreb poru\u010dio nadbiskupu Stepincu da \u0107e partizanska komanda do\u0107i najprije k njemu te da se ulazak partizana u Zagreb do\u010deka zvonjavom crkvenih zvona. No nadbiskup Stepinac na svoj ro\u0111endan 8. svibnja 1945. nije pozdravio osloboditelje.<\/p>\n

Najzanimljiviji je bio njegov poku\u0161aj da zatra\u017ei misu za 50. godi\u0161njicu Rittigove smrti u crkvi sv. Marka u kojoj je neko\u0107 bio \u017eupnik. Na to mu je de\u017eurna \u010dasna sestra odgovorila: \u2018Je li to mo\u017eda onaj partizan? Mi njega ne volimo, a ne vole ga ni na\u0161i \u017eupljani. Zbog tog partizana i mise za njega uop\u0107e ne trebate u ponedjeljak ovdje tra\u017eiti \u017eupnika.\u2019 Ne\u0161to kasnije u crkvi mu je pri\u0161ao jedan gospodin i kazao: \u2018Slu\u0161am va\u0161 razgovor s de\u017eurnom \u010dasnom. Pa kud ste vi to, dragi gospon, zabludili. Ma kakvi partizani, antifa\u0161isti, Rittig, sve je to bezbo\u017ena banda zlo\u010dinaca. Kako bi nam bilo lijepo da su nam ostali na\u0161i usta\u0161e i Reichswehr, na\u0161a za\u0161tita od komunista, pa nam se komunisti sada opet ne bi nadmetali za vlast i predsjednika dr\u017eave.\u2019 Ni moderna hrvatska historiografija nema milosti prema liku Svetozara Rittiga. U radu \u2018Sve\u0107enik ministar u komunisti\u010dkoj vladi\u2019 povjesni\u010dar Miroslav Akmad\u017ea naziva ga \u2018jednom od najkontradiktornijih crkvenih osoba 20. stolje\u0107a u Hrvatskoj\u2019, a sve njegove akte obja\u0161njava opaskom da je bio \u2018zaljubljenik u jugoslavensku ideju\u2019.<\/p>\n

Borbeni Dalmatinci<\/strong><\/p>\n

Ni\u0161ta bolje se Katoli\u010dka crkva ne odnosi ni prema fra Ivanu Tomasovi\u0107u koji je bio \u017eupnik u Miljevcima kraj Drni\u0161a. Od samog po\u010detka je provodio partizane kroz taj kraj i slu\u017eio kao veza rukovodstva drni\u0161kog NOP-a sa \u0160ibenikom. S Tomasovi\u0107em je u partizanima zajedno \u017eivio i radio prota Ratko Jeli\u0107. Kad bi partizani u\u0161li u selo s prete\u017enom pravoslavnim \u017eivljem, pred narodom bi govorio prvo Jeli\u0107, a onda Tomasovi\u0107 i obratno. Narod ih je izvanredno prihva\u0107ao. Danas se na stranicama \u017eupe Miljevci pitaju \u2018za\u0161to Provincijska uprava takvoga \u010dovjeka nije isklju\u010dila iz zajednice\u2019 i neutemeljeno ga optu\u017euju za strijeljanje zarobljenih usta\u0161a i domobrana nakon oslobo\u0111enja mjesta. Njegovo se pristupanje NOB-u obja\u0161njavaju \u2018zadojeno\u0161\u0107u jugoslavenskom idejom\u2019, a kao krimen mu se stavlja to \u0161to je organizirao partizanski pokret, povezao se sa Srbima iz Nos Kalika i Drni\u0161a kao i miljeva\u010dkim komunistima. Kako bi otvoreno negirao usta\u0161ki genocid i veli\u010dao kvislin\u0161ku NDH, fra \u017darko Mareti\u0107, autor \u010dlanka o povijesti Miljevaca u Drugom svjetskom ratu na \u017eupnim web stranicama, kao reference koristi knjigu usta\u0161kog sto\u017eernika Ive Rojnice koji je provodio holokaust u Dubrovniku, pamflet Ante Paveli\u0107a \u2018Hrvatska pravoslavna crkva\u2019 i Tu\u0111manova \u2018Bespu\u0107a povijesnih zbiljnosti\u2019.<\/p>\n

Historijski revizionizam najvi\u0161e je nagrizao spomen na fra Karla \u0106uluma kojem je bora\u010dki savez podignuo spomen-plo\u010du ispred crkve u Zavojanima kraj Vrgorca s natpisom: \u2018U ovom mjestu je \u017eivio i radio fra Karlo \u0106ulum \u017eupnik koji je zbog aktivnog u\u010de\u0161\u0107a u Narodnooslobodila\u010dkom pokretu zvjerski ubijen od usta\u0161a 25. maja 1943 god. U znak sje\u0107anja ovu spomen plo\u010du podi\u017ee mjesni odbor SBNOR Zavojane, jula 1961 god.\u2019. To je o\u010dito stra\u0161no izjedalo aktualnog \u017eupnika fra Marka Bitangu pa je napisao tekst u kojem tvrdi da su \u0106uluma \u2018ubili komunisti \u2013 partizani\u2019. Kao i mnogi drugi spomenici NOB-u koji se konstanto nalaze na meti napada, nedavno je devastirana i spomen-plo\u010da s njegovim imenom.<\/p>\n

Kad se govori o sve\u0107enicima u Dalmaciji, mora se istaknuti Proglas katoli\u010dkog sve\u0107enstva i u\u010diteljstva sjeverne Dalmacije. Grupa od 12 sve\u0107enika iz sjeverne Dalmacije i osam u\u010ditelja objavila je 29. prosinca 1943. rezoluciju u kojoj su osudili okupacijske vojske, usta\u0161e, \u010detnike i jugoslavensku izbjegli\u010dku vladu, i objavili svoju podr\u0161ku partizanima i uklju\u010denju Hrvatske u federativnu jugoslavensku dr\u017eavu. \u2018Obra\u0107amo se svima onima, koji su sposobni da nose oru\u017eje, da stupe u NOV i time omogu\u0107e \u0161to skorije oslobo\u0111enje svoga naroda i domovine\u2019, poru\u010dili su u proglasu.<\/p>\n

Iz razgovora s antifa\u0161istima Zoranom Restovi\u0107em i Jurom Krstulovi\u0107em saznali smo da gotovo svako dalmatinsko mjesto ima pri\u010du o \u017eupniku i \u010dasnoj koji su pomagali NOB. Sutomi\u0161\u0107ica na otoku Ugljanu sje\u0107a se 1. kolovoza 1943. Toga su dana fa\u0161isti postrojili stanovnike pred te\u0161ke mitraljeze. Zahvaljuju\u0107i don Ivanu Blasi\u0107u, koji je iza\u0161ao pred njih, na kraju nitko nije ubijen, no pretu\u010deno je desetak mje\u0161tana, zapaljene su pojedine ku\u0107e, a sedmorica omladinaca poslani su u logoru na Molatu. Dalmatinski narod koji je zavr\u0161io u zbjegu u El Shattu sje\u0107a se Bra\u010danina don Andre \u0160tambuka, sve\u0107enika hvarske biskupije koji je bio u Centralnom odboru zbjega te iznimno dobro organizirao prosvjetni odjel. Na Kor\u010duli su sve\u0107enici i \u010dasne sestre u samostanu organizirali prikupljanje starog \u017eeljeza kako bi partizani mogli proizvoditi ru\u010dne bombe \u2018kragujevke\u2019. Ti\u0161njaski \u017eupnik don Ante Berak bio je veza za odlazak u partizane i aktivno je pomagao NOB, a tvrde da je po zavr\u0161etku rata po kazni poslan u misiju u \u010cile.<\/p>\n

U Marini se nalazi samostan iz kojeg su \u010detiri \u010dasne sestre oti\u0161le u partizane, tri su poginule, a jedna se vratila da bi nastavila \u017eivjeti kao doma\u0107ica. Biokovski-mosorski partizani sje\u0107aju se sve\u0107enika koji je dolazio iz Makarske da bi ih vjen\u010davao i koji je bio veza za odlazak u partizane. Partizanski sve\u0107enik je bio i starigradski \u017eupnik don Ante Ad\u017eija, brat narodnog heroja Bo\u017eidara Ad\u017eije. \u0160titio je pravoslavce i sura\u0111ivao s partizanima, a ubijen je 1944. nakon zajedni\u010dke akcije zaposjedanja Starigrada od strane usta\u0161a s Paga i Nijemaca i \u010detnika iz pravca Obrovca.<\/p>\n

Partizanski franjevci<\/strong><\/p>\n

U \u010cu\u010derju, samo petnaestak kilometara od Kaptola, lokalni \u017eupnik don Ivo Sui\u0107 sura\u0111ivao je s NOP-om. Njegov dnevnik, objavljen 1958. godine, otkriva kako je hranio i skrivao partizane koji su djelovali po Medvednici. Nakon \u0161to su partizani ubili dvojicu usta\u0161kih \u010dasnika, u selo je stigla kaznena ekspedicija i pozatvarala 50 seljana u \u0161koli, a pojavio se \u010dak i sam poglavnik. Dva dana kasnije, 7. listopada, u centru \u010cu\u010derja obje\u0161eno je 20 talaca iz zagreba\u010dkih zatvora, a me\u0111u njima je bila i \u2018trudna u\u010diteljica\u2019. Iako mu je zapovjednik kaznenog odreda zabranio da zakopa obje\u0161ene taoce, on ih nije poslu\u0161ao. Spomen-plo\u010da koja je podsje\u0107ala na taj usta\u0161ki zlo\u010din, a koja se nalazila na staroj \u0161koli u \u010cu\u010derju, uklonjena je po\u010detkom 1990-ih. U ratnom dnevniku tada\u0161njeg politi\u010dkog komesara, a kasnije i generala Ivana \u0160ibla mo\u017ee se na\u0107i i \u0161aljiv odlomak o sve\u0107eniku Josipu Kockovi\u0107u, \u010dlanu Izvr\u0161nog odbora JNOF-a za Moslavinu, za kojeg \u0160ibl ka\u017ee: \u2018Narod ga voli i po\u0161tuje, dodu\u0161e ne ba\u0161 radi svetog \u017eivota ve\u0107 \u0161to umije s ljudima, a ka\u017eu da je u mla\u0111im danima umio i sa \u017eenama\u2026 Kad drugi piju, pije i on. Kad drugi kunu, kune i on. Kad drugi bje\u017ee, bje\u017ei i on. Dakle, pravi narodni sve\u0107enik!\u2019<\/p>\n

Nesrazmjeran je bio postotak franjevaca me\u0111u sve\u0107enicima-suradnicima NOB-a. Klju\u010dnu ulogu u tome imalo je pismo Uprave Franjeva\u010dkog reda franjevcima na podru\u010dju NDH od 24. srpnja 1941. u kojem se poziva na za\u0161titu progonjenih Srba, \u017didova i ostalih te se zabranjuje \u010dlanstvo u Usta\u0161kom pokretu. Prevladavaju\u0107a struja u Franjeva\u010dkoj provinciji Bosni Srebrenoj ostala je vjerna uputama i na vrijeme je prepoznala zlo\u010dine usta\u0161ke ideologije. Ugledni franjevci poput fra Josipa Marku\u0161i\u0107a i fra Bone Ostoji\u0107a sudjelovali su na Drugom zasjedanju AVNOJ-a, a tijekom rata u Jajcu su spa\u0161avali taoce, pravoslavce i \u017didove. Stoga su od Josipa Broza Tita odlikovani Ordenom bratstva i jedinstva I. reda. Danas njihov duh jo\u0161 \u017eivi u rije\u010dima i djelima fra Marka Or\u0161oli\u0107a, fra Drage Boji\u0107a i fra Ivana \u0160ar\u010devi\u0107a.<\/p>\n

Partizanski hod\u017ee i popovi<\/strong><\/p>\n

U NOP-u je sudjelovao i niz vjerskih slu\u017ebenika islamske i pravoslavne vjeroispovijesti. Jedan od istaknutijih je Zahir Havi\u0107, hod\u017ea iz Slatine kraj Fo\u010de. \u010cetnici su izme\u0111u 1941. i 1943. ubili oko 90 stanovnika njegovog rodnog sela, od \u010dega 30 djece. Usta\u0161e i nacisti nastojali su da mu\u0161karce iz muslimanskih sela koja su bila izlo\u017eena takvim pokoljima regrutiraju u svoje redove, no hod\u017ea Havi\u0107 je s grupom mje\u0161tana u velja\u010di 1942. pristupio Prvoj proleterskoj brigadi. Nakon Bitke na Sutjesci Havi\u0107a su uhvatili usta\u0161e i predali ga Nijemcima, koji su ga sproveli u logor na Starom sajmi\u0161tu, gdje je ubijen. \u010cetvorica vije\u0107nika AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a bili su imami: Mehmed Mujki\u0107, Halil Sarajli\u0107, Omer Maksumi\u0107 i Sulejman Topi\u0107. Prije nekoliko godina u javnosti se pojavila pri\u010da o slici autora Aleksandra Lucijana koja prikazuje kako nacisti odvode na strijeljanje imama Smaila Buljuba\u0161i\u0107a, na \u010dijoj ahmediji sija crvena petokraka. Slika prikazuje stvarni doga\u0111aj iz sije\u010dnja 1943. godine, kad su nacisti i usta\u0161e upali u selo Vrnogra\u010d za vrijeme \u010cetvrte neprijateljske ofenzive te pobili vije\u0107nike NOO-a. Dolaskom na vlast Stranke demokratske akcije (SDA) sa slike je skinuta zvijezda, no prije nekoliko godina je rekonstruirana te sad krasi Gradsku vije\u0107nicu u Velikoj Kladu\u0161i.<\/p>\n

Pravoslavno sve\u0107enstvo je do\u017eivjelo gotovo potpuni progon iz NDH ve\u0107 u prvoj godini rata. Od njih 577 ubijeno ih je 217, a 350 je deportirano u Srbiju. Partizane je podr\u017eala manja grupa pravoslavnih sve\u0107enika iz Crne Gore koja je 1942. na Tjenti\u0161tu objavila deklaraciju kojom se poziva na likvidaciju pomaga\u010da okupatora i na podr\u0161ku NOP-u. Sli\u010dnu deklaraciju objavila je i grupa srpskih pravoslavnih sve\u0107enika koja se 15. studenoga 1942. okupila u selu Jasenici u zapadnoj Bosni. Na skupu su sudjelovali sve\u0107enici, studenti teologije i sjemenis\u030ctarci koji su slu\u017eili kao vjerski referenti ili borci u partizanskim jedinicama. Najistaknutije mjesto me\u0111u pravoslavnim sve\u0107enstvom u NOB-u imao je Vlada Ze\u010devi\u0107 koji je obna\u0161ao brojne du\u017enosti: bio je zamjenik politi\u010dkog komesara Valjevskog partizanskog odreda, \u010dlan Vrhovnog \u0161taba NOV-a i POJ-a, Izvr\u0161nog odbora AVNOJ-a i Nacionalnog komiteta oslobo\u0111enja Jugoslavije te povjerenik Vjerskog odsjeka Prvog zasjedanja AVNOJ-a. Uz sve to imao je i va\u017enu ulogu u \u0161irenju istine o \u010detni\u010dkoj kolaboraciji i zlo\u010dinima okupatora me\u0111u narodnim masama.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako se dio sve\u0107enika u Drugom svjetskom ratu odmetnuo od crkvene hijerarhije i svrstao uz Narodnooslobodila\u010dki pokret, o njima se malo toga zna. Za vrijeme Jugoslavije ostali su u sjeni kolaboracionista iz vlastitih redova, a od 1990-ih su ne\u017eeljeni teret u procesu rehabilitacije usta\u0161kog pokreta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":168461,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-243512","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243512","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=243512"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243512\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/168461"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=243512"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=243512"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=243512"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}