{"id":243210,"date":"2018-03-15T07:00:24","date_gmt":"2018-03-15T06:00:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=243210"},"modified":"2018-03-14T21:46:39","modified_gmt":"2018-03-14T20:46:39","slug":"inspirativnost-samoupravljanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/15\/inspirativnost-samoupravljanja\/","title":{"rendered":"Inspirativnost samoupravljanja"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko PULIG<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Mnogo je aspekata jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja kojih se u formatu ovog feljtona nismo stigli ni dotaknuti, a ve\u0107 je vrijeme za zaklju\u010dna razmatranja i osvrt na dana\u0161nji zna\u010daj tog eksperimenta. Tu prije svega mislimo na odnos samoupravnog dru\u0161tva spram \u017eenskog pitanja (pisali ga mi u navodnicima ili bez njih). Recimo samo kako novije \u017eenske historizacije Jugoslavije vrlo razli\u010dito vrednuju razdoblja i etape samoupravnog razvoja u njoj. Mla\u0111e istra\u017eiva\u010dice nadahnjuju se AF\u017d-om, a njegovo ukidanje 1953. opisuju kao prijelomnicu i po\u010detak kraja emancipatornog projekta. Dodu\u0161e, ne sve. Primjerice, Lilijana Burcar u Sloveniji poku\u0161ava dosljednije braniti dosege emancipacije \u017eena u Jugoslaviji. Kada vidimo kako se patrijarhalni \u2018hranidbeni model\u2019 uvodi u porodi\u010dne odnose s tolikom \u017eestinom tek posljednjih desetak godina, otkada tzv. repatrijarhalizacija dru\u0161tva nije samo ideolo\u0161ka nego i strukturna, te\u0161ko se ne slo\u017eiti s frazom da ne znamo \u0161to imamo dok to ne izgubimo. One koje su u feminizam u\u0161le krajem 1970-ih i tokom 1980-ih (tzv. drugi val) shva\u0107ale su sebe kao pionirke na novom terenu. Inzistirale su vi\u0161e na prijelomu negoli na kontinuitetu s poslijeratnim etapama samoupravnog dru\u0161tva. U svakom slu\u010daju, da je postojao i postoji \u2018socijalisti\u010dki feminizam\u2019, \u2018liberalni feminizam\u2019 (nacionalisti\u010dke ili neokonzervativne \u017eenske organizacije same sebe do\u017eivljavaju uglavnom kao antifeministi\u010dke), iako su to ladice, te\u0161ko je zanijekati. Isto tako, dobro bi bilo znati da se \u2018seksualna revolucija\u2019 1960-ih svojim kontrakulturnim porijeklom ne da do kraja prevesti ni na jedan politi\u010dki pravac. Da je svijest o problemu, pa i izvjesna anticipacija budu\u0107ih nepovoljnih trendova postojala, govori npr. knjiga filozofkinje Bla\u017eenke Despot \u2018\u017densko pitanje i socijalisti\u010dko samoupravljanje\u2019 (cekade, Zagreb 1987.).<\/p>\n

Na samoupravljanje se mo\u017ee gledati i kao na alternativni ekonomski model, u situaciji kada su jo\u0161 postojali i radnicima naklonjeni menad\u017eeri. Tako nam je svoju poziciju \u2018insajdera\u2019 opisao Aleksandar Kraus, 1980-ih generalni direktor zna\u010dajnog beogradskog trgova\u010dkog poduze\u0107a Metalservis. On vidi u OOUR-ima \u2018strate\u0161ke poslovne jedinice\u2019, a da u tome nije bio sam dokaz je i knjiga Toma Petersa \u2018Liberation management\u2019 u kojoj se spominju osnovni organizacioni gradbeni blokovi, ali i druga literatura inspirirana nama. Kraus podsje\u0107a kako su u vrijeme dono\u0161enja ZUR-a \u2018republi\u010dke birokratije ve\u0107 bile \u017eestoko u\u0161an\u010dene u obrani svojih privilegovanih interesa (\u2026pa stoga\u2026) nije postojala ni najmanja spremnost za stvaranje su\u0161tinski jugoslavenskih multinacionalnih kompanija\u2019. On je sudjelovao u poku\u0161ajima da poslovodstva tra\u017ee od delegata u radni\u010dkim savjetima jasniju politiku motiviranja radnika u OOUR-ima, ali i u poslovodstvima. Imao je niz ideja koje nisu bile u prilici da se realiziraju, tako i onu o ustanovljenju OOUR-a za rukovo\u0111enje prema unutra, a konzalting prema vani. Bez da ovdje otvaramo polemiku, narasli upliv ekonomista na samoupravljanje, koji su se pozivali i na vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta i na Marxa, nije rije\u0161io njihovu opsesiju problemom \u2018produktivnosti rada\u2019 i drugim nekriti\u010dki preuzetim ekonomskim kategorijama.<\/p>\n

Poseban nastavak trebao bi nam samo da u\u0111emo u temu odjeka jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja u svijetu. I to kako onom \u2018razvijenom\u2019, zapadnom, tako i onom tre\u0107em ili \u2018u razvoju\u2019. Bezbroj zbornika uredili su sami zapadnjaci, na\u0161i znanstvenici za strane izdava\u010de, a strani teoreti\u010dari bili su prisutni na mnogim tribinama i u \u010dasopisima u Jugoslaviji (za teoriju pokrenut je \u010dasopis prijevoda \u2018Marksizam u svetu\u2019, bli\u017ee politici bili su tribina u Cavtatu i njezino glasilo \u2018Socijalizam u svetu\u2019). Tu nam je presti\u017e davala i politika nesvrstanosti, a to su znali cijeniti lijevo nastrojeni politi\u010dari, stru\u010dnjaci i teoreti\u010dari u cijelom svijetu. Sociologinja Mira Bogdanovi\u0107 provela je ve\u0107i dio radnog vijeka kao profesorica sociologije rada na Academie de Horst u provinciji Utrecht u Nizozemskoj. Razgovor s njom o vremenima kada je na\u0161e samoupravljanje bilo na vrhuncu (1950-1970-ih), a ona svojevrsni posrednik izme\u0111u nizozemskih doma\u0107ina, jugoslavenskih gostiju i obrnuto te funkcionera i teoreti\u010dara iz tre\u0107eg svijeta, objavit \u0107emo u jednom od sljede\u0107ih brojeva Novosti.<\/p>\n

Kako sa\u017eeti pouke samoupravljanja i njihovo zna\u010denje za dana\u0161nje vrijeme? Puno toga ovisi od \u010dinjenice kako pristupamo razaranju Jugoslavije. Je li to bio pozitivan ili negativan doga\u0111aj, povijesno nepovratan ili period \u2018praznine\u2019 pred novim internacionalnim ujedinjenjima, koja moraju do\u0107i? Na\u0161a je teza da vrijeme postojanja jugoslavenske dr\u017eave i vrijeme novih tzv. nacionalnih dr\u017eava dijeli ono jedno na dva, ali da to nije jedina podjela. Jer i prije su postojale ogromne proturje\u010dnosti, koje su vodile dr\u017eavu i dru\u0161tvo u raznim smjerovima, koje smo poku\u0161ali definirati i kao tri etape socijalisti\u010dkog samoupravljanja, a mogli bismo ih i u terminima \u2018revolucionarnih sekvenci\u2019 i njihova izostanka. Ali ni tzv. tranzicija, novi u mnogo \u010demu paradoksalni prijelaz iz prijelaznog dru\u0161tva u neprijelazno (navodnu vje\u010dnost slobodnog tr\u017ei\u0161ta i liberalne demokracije), nije jedinstven proces. Proglasili je zavr\u0161enom ili ne, i ona ima svoje etape. Na drugi na\u010din od libertarijanske ideologije, koja stalno vidi ostatke \u2018socijalisti\u010dkog mentaliteta\u2019 kao prepreku prema po\u017eeljnom \u2018pravom kapitalizmu\u2019 (do kojega mi navodno nismo stigli, valjda zato \u0161to nismo sve sli\u010dniji Zapadu), mi vidimo da su neke tekovine socijalisti\u010dkog samoupravljanja na paradoksalan na\u010din ostale vrijediti i nakon 1991. To bi nas vi\u0161e radovalo da je ta dvozna\u010dnost u realnosti bila druga\u010dija. Uzmimo samo ekstremni primjer da su devedesete vrijeme kada \u017eene jo\u0161 nisu zakonodavno izgubile svoj ravnopravan polo\u017eaj i posebnu za\u0161titu iz vremena samoupravnog socijalizma. To je jedna strana medalje. A druga je, znamo, masovna silovanja u svrhu \u2018ratne pobjede\u2019. No za njih ne mo\u017eemo optu\u017eiti socijalizam, ve\u0107 ba\u0161 njegovo ekstremisti\u010dko negiranje. \u017dene su na svome tijelu osjetile kako izgleda kraj socijalizma i po\u010detak novog barbarstva. Zato nije u pravu i u nas poznati marksist Michael A. Lebowitz (\u2018Beyond Capital: Marx\u2019s Political Economy of the Working Class\u2019, Palgrave Macmillan, Basingstoke 2003.) kada povijesne socijalizme, pa i jugoslavensko samoupravljanje, svodi na nekakav \u2018dru\u0161tveni ugovor\u2019 izme\u0111u klasa (masa i \u2018avangardne\u2019 partije), koji ponekad funkcionira, a onda puca po \u0161avovima. U nas je sli\u010dnu ideju jo\u0161 1980-ih razvijao sociolog Josip \u017dupanov, interes za kojega se vratio kroz polemiku o \u2018egalitarnom sindromu\u2019. Socijalizam nije prvenstveno novi na\u010din dru\u0161tvene proizvodnje, koliko je promjena u pristupu i svrhama \u2018dru\u0161tvenosti\u2019 dru\u0161tva. Zato u njemu egalitarizam nije pomaknut u maglovitu budu\u0107nost, ve\u0107 je od po\u010detka djeluju\u0107i princip.<\/p>\n

Ako bismo trebali izvu\u0107i jednu misao kao glavnu pouku jugoslavenskog iskustva, gre\u0161ku koju bi u budu\u0107im poku\u0161ajima trebalo izbjegavati, to je da \u2018vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta\u2019 ne zna\u010di i vi\u0161e slobode, ali da zna\u010di uni\u0161tenje samoupravljanja. Naro\u010dito kao samoupravnih prava radnika, koja se uni\u0161tavaju i izbacuju, da bi ih zamijenile samovolja od radnika otu\u0111ene \u2018menad\u017eerske klase\u2019 i \u2018prvobitna akumulacija izvla\u0161tenjem\u2019, u njihovoj izvedbi. Onih slojeva koji organiziraju i vode proizvodnju (vi\u0161e usluga negoli dobara) u interesu dioni\u010dara i udjelni\u010dara, dakle razli\u010ditih frakcija nove (doma\u0107e) i stare (globalne) bur\u017eoazije. U suprotnosti spram ekonomicisti\u010dkog \u2018determinizma\u2019, za koji libertarijanci i neokonzervativni \u2018umnici\u2019 la\u017eno optu\u017euju marksizam, a sami se njime slu\u017ee, jugoslavenski socijalisti\u010dki eksperiment pokazao je da je mogu\u0107 bitan napredak druga\u010dije vrste, onaj koji ne slijedi sve mutne, postvarene i feti\u0161izirane kategorije ekonomske politike, poput npr. \u2018produktivnosti rada\u2019, u koju se mo\u017ee ura\u010dunati i svako razaranje, sve do masovnog ubijanja ljudi. Pa da to sve jo\u0161 \u2018po u\u010dinku\u2019 ura\u010duna\u0161 u BDP.<\/p>\n

Jugoslavensko socijalisti\u010dko samoupravljanje pokazalo je da je dilema planiranje ili tr\u017ei\u0161te, pisali smo o tome, samo jedna od brojnih la\u017enih dilema gra\u0111anskog dru\u0161tva. I da se na planiranje i trg mo\u017ee gledati i sa stanovi\u0161ta koliko dobra oni donose radnicima. Da humanizam konkretne utopije nije samo mogu\u0107 nego i nu\u017ean ne \u017eelimo li da nas svepro\u017ediru\u0107i \u2018\u010disti kapitalizam\u2019 zbri\u0161e i s na\u0161eg planeta. Stvaranje novog \u010dovjeka, pa i pomo\u0107u novog kulturnog stvarala\u0161tva, promjena u logici svakodnevnog \u017eivota, a ne samo proizvodnje, ostaje zadatak za budu\u0107e generacije, koji cinizam danas vladaju\u0107ih ne mo\u017ee maknuti s dnevnog reda povijesti. Ne sla\u017eemo se s danas dominantnom tezom, pa i nekih na ljevici, kako je jugoslavensko socijalisti\u010dko samoupravljanje bilo oblik autoritarne dr\u017eavne vlasti ili \u010dak \u2018dr\u017eavnog kapitalizma\u2019. U kojemu je neka svemogu\u0107a partija bila subjektom diktature u ime radnika, ali nad radnicima. Te opasnosti bili su komunisti svjesni i zato je Tito otvoreno govorio o bitnom procesu transfera od \u2018vlasti u ime radni\u010dke klase ka vlasti radni\u010dke klase same\u2019.<\/p>\n

U krajnje nepovoljnim uvjetima, koji za njega danas vladaju, kada nema ne samo velike nego nikakve domovine svjetskog socijalizma, dometi samoupravljanja moraju biti i druga\u010diji i, na\u017ealost, skromniji od onih koje smo ve\u0107 imali. Danas kada se barem obljetni\u010dki ponovno sje\u0107amo velikih povijesnih revolucija, od Oktobarske preko NOB-a do onih antikolonijalnih (puno manje), vidimo da lijevi pokreti, od onih koje smo jo\u0161 1980-ih zvali novima (feministi\u010dki, ekolo\u0161ki, mirovni itd.) preko antiglobalisti\u010dkog do lokalnih poku\u0161aja organiziranja gradova-komuna, borbi za \u2018javna dobra\u2019 (poput vode i hrane za sve), ne uspijevaju ostaviti trajne i duboke posljedice, poput svojih prethodnika u 20. stolje\u0107u. To ne zna\u010di da ne trebamo u njima u\u010destvovati i s vi\u0161e imaginacije te\u017eiti novim rje\u0161enjima, u svijetu koji mnogima izgleda poput Titanika na kojemu se jo\u0161 muzicira, iako je ve\u0107 pola broda potopljeno. Ni sudbina tih putnika nije bila za sve ista, a mogli bismo je i klasno i rodno analizirati.<\/p>\n

U svom kratkom tekstu o mogu\u0107im lekcijama radni\u010dkog samoupravljanja za suvremenost, napisanom za skup austrijskih komunista, slovenski sociolog Rastko Mo\u010dnik sa\u017eima ih ovako: jugoslavenski primjer pokazao nam je da je nemogu\u0107e prakticirati samoupravljanje samo djelomi\u010dno, samo u poduze\u0107ima, javnim servisima itd. Tu bi ono funkcioniralo samo da su se i odnosi me\u0111u takvim jedinicama ustrojili dosljednije samoupravno. Kada posvuda ja\u010da kontekst tr\u017ei\u0161nih odnosa, samoupravljanje degenerira. No po\u0161to otpravljanje takvih odnosa u bliskoj budu\u0107nosti nije izgledno, ono \u0161to odmah mo\u017eemo jest postaviti si skromnije zahtjeve. A to zna\u010di iznalaziti na\u010dine ograni\u010davanja i spre\u010davanja najgorih efekata tr\u017ei\u0161ta ponovnim \u0161irenjem samoupravne demokracije. Teritorijalno ustrojstvo jugoslavenskog samoupravljanja (problematika komune) dalo je samo polovi\u010dna rje\u0161enja, jer se demokratski procesi nisu protegli do vrhova vlasti. Pa ipak, to povijesno iskustvo mo\u017ee nam biti inspirativno dok tra\u017eimo alternative bur\u017eoaskom parlamentarizmu. Ono gdje smo ve\u0107 bili uspje\u0161ni, pa bi to trebalo samo vratiti (naslu\u0107uju to nove lijeve inicijative koje se dr\u017ee lokalnih i gradskih nivoa), jest maknuti profiterstvo iz sfera u kojima mu doista nije mjesto, kao \u0161to je npr. upravljanje naseljima, prirodnim povr\u0161inama, javnim servisima (\u0161kolstvo, zdravstvo) itd. U samoupravljanju je to bolje funkcioniralo, nadi\u0161av\u0161i la\u017enu opreku izme\u0111u etatizma i privatizacije, koja tek danas djeluje.<\/p>\n

Na kraju ovog feljtona dajmo rije\u010d filozofu. U svojim \u2018Tezama o jugoslavenskom samoupravljanju\u2019 (jo\u0161 neobjavljeni rukopis, koji nam je ustupio) Slobodan Karamani\u0107 polemi\u010dki nagla\u0161ava subjektivnu stranu samoupravnih procesa, koju dana\u0161nji pozitivizam, pa i onaj \u2018marksisti\u010dki\u2019, ne tematizira dobro i dovoljno. Mo\u017eemo li dakle izvor i uvjet jugoslavenskog samoupravljanja tra\u017eiti u Partiji, Dr\u017eavi, velikim li\u010dnostima, poput Tita ili Kardelja, ili je njegov izvor u izbijanju jedne jedinstvene povijesne sile, koju Karamani\u0107 naziva jugoslavenskom revolucionarnom subjektivno\u0161\u0107u? Ako su jugoslavenski komunisti i\u0161ta obe\u0107ali \u2018svojim\u2019 narodima, tj. revolucionarnim masama koje su iznijele rat i revoluciju, to nije bila ni puna zaposlenost ni tzv. dr\u017eava blagostanja, ve\u0107 ne\u0161to puno odlu\u010dnije \u2013 otvaranje polja borbe. A u toj klasnoj borbi, kao \u0161to se ka\u017ee na kraju Programa SKJ iz 1958. godine: \u2018Ni\u0161ta \u0161to je stvoreno ne smije za nas biti toliko sveto da ne bi moglo biti prevazi\u0111eno i da ne bi ustupilo mjesto onome \u0161to je jo\u0161 naprednije, jo\u0161 slobodnije, jo\u0161 ljudskije!\u2019<\/p>\n

(Kraj)<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n

Prethodni nastavci<\/p>\n

Izme\u0111u komune i tvornice<\/a><\/p>\n

Vrijeme samoupravljanja<\/a><\/p><\/blockquote>\n

\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Aspekti jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja (5\/5): Jugoslavenski socijalisti\u010dki eksperiment pokazao je da je mogu\u0107 bitan napredak druga\u010dije vrste, onaj koji ne slijedi sve mutne, postvarene i feti\u0161izirane kategorije ekonomske politike, poput npr. \u2018produktivnosti rada\u2019, u koju se mo\u017ee ura\u010dunati i svako razaranje, sve do masovnog ubijanja ljudi. Pa da to sve jo\u0161 \u2018po u\u010dinku\u2019 ura\u010duna\u0161 u BDP<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-243210","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243210","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=243210"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243210\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=243210"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=243210"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=243210"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}