{"id":243068,"date":"2018-03-13T07:28:37","date_gmt":"2018-03-13T06:28:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=243068"},"modified":"2018-03-13T07:30:10","modified_gmt":"2018-03-13T06:30:10","slug":"mostarlije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/13\/mostarlije\/","title":{"rendered":"Mostarlije"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Zekerijah SMAJI\u0106<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-243069\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-300x218.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"218\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-300x218.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-580x421.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-450x326.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-480x348.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-235x170.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-75x54.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-350x254.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-220x160.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/03\/smajic-zekerijah.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Slobodu i mir narodima donose vizionari, a istinu objavljuju pokojnici! Ako se ne varam, davno je to, u svoje vrijeme, napisao Jovan Du\u010di\u0107, bosanskohercegova\u010dki, srpski i jugoslovenski pisac iz Trebinja, diplomata i najzna\u010dajniji pjesnik-liri\u010dar srpskog modernizma u Kraljevini Srbiji. Na ovu pou\u010dnu lekciju iz mladosti vratila me je nedavna o\u010dekivana potresna vijest da je u Beogradu, 13. januara 2018., nakon te\u0161ke i duge bolesti, preminuo Nedeljko Ne\u0111o Kova\u010devi\u0107. Plemeniti \u010dovjek, Mostarac i violinski virtuoz, osebujni zabavlja\u010d, jedan me\u0111u liderima kultne grupe \u201eMostar sevdah reunion!<\/p>\n<p>Tu\u017ena vijest me je zatekla u Briselu na svega stotinjak metara od najposje\u0107enije kulturne destinacije u Kraljevini Belgiji &#8211; kultne palate Bozar koju jo\u0161 od 1928. ovdje smatraju kulturno-umjetni\u010dkim hramom ovog dijela Evrope. U toj sam dvorani, kakve slu\u010dajnosti, prije ta\u010dno deset godina u\u017eivao u nostalgi\u010dnim zvucima sevdalinskog modernizma uobli\u010denog umije\u0107em Ne\u0111inih mostarskih drugova iz, s njim zajedno proslavljenog, \u201eMostar sevdah reuniona\u201c.<\/p>\n<p>Koncert je po\u010deo lorkinskom lirikom o ljubavi u svoj svojoj iskrenosti, emocionalnosti, neposrednosti, slikovitosti i ekspresivnosti&#8230;\u201cJutros kad te vidjeh Safo, moja vilo, na njedrima tvojim, ru\u017ee nije bilo. &#8216;Mjesto moga cvijeta, majci \u017eiva bila, kitio te zumbul kom\u0161ije Halila. Safo, moja Safo, mojnevjerni dru\u017ee, zar su ljep\u0161i du\u0161o zumbuli od ru\u017ee&#8230;&#8221;<\/p>\n<p>Glasovita dvorana Bozar je, sje\u0107am se, bila prenapu\u010dena Belgijancima, strancima i &#8216;na\u0161ima&#8217;. Aplauzi su se prolamali akusti\u010dnim prostranstvom ne sa\u010dekuju\u0107i ni kraj ni po\u010detak sjetnih melodija koje su se nizale jedna za drugom u dotad ne do\u017eivljenu harmoniju nostalgi\u010dnosti, emotivnosti i trajnosti sevdalinske poruke. Sve to zajedno, jo\u0161 se zadugo nakon nezaboravne ve\u010deri, prepri\u010davanjem i prepjevima, razlijegalo ovom presti\u017enom evropskom metropolom.<\/p>\n<p>Mjesec dana nakon smrti i sahrane u Beogradu, u Briselu me je sustigla i nova istina o Ne\u0111i. Ovoga puta radosna. Probudio je nadu za Mostar!<\/p>\n<p>Du\u0161ko, Tomo, Reba, Ivan, Ibro, Gordan, Nikola, Rale, Vlatko, Risto, \u017deljko, Sale, Brenjo, Boba, Haris, Boro, Nedim, Vojkan, \u0110ole, Dule, Mika, Sanja, Nena, Maja, Romana, Marina, Ljilja, Du\u0161ka&#8230;i stotinjak takvih odlu\u010dili su da Ne\u0111ina smrt i njihova bol, njegovo drugarstvo i plemenitost, a njihova obaveza i obe\u0107anje da \u0107e ostati s njegovim djelom &#8211; urode ne\u010dim \u0161to \u0107e ostati i poslije ovih koji \u0107e tako\u0111er jednom, kao i on, oti\u0107i u vje\u010dnost. Zametak ideje rodio se u glavi Tome Bajevi\u0107a, odanog brata poznatijeg \u201ePrinca sa Neretve\u201c kojima ostale Mostarlije ne spore da su i jedan i drugi, na sebi osoben na\u010din, bili i ostali neformalni ambasadori ovog unikatnog grada, mostarskog \u201eStarog\u201c i same Neretve. Njihova odanost korjenima i do sada ih je, reko\u0161e, delegira uvijek u pro\u010delja gotovo svake inicijative koja se ticala njihovog nezaboravljenog grada.<\/p>\n<p>Nakon svakodnevnih konsultacija, &#8216;bru\u0161enja&#8217; i provjeravanja, odluka je pala da se u Beogradu ustoli\u010di Udru\u017eenje Mostaraca i prijatelja Mostara. Nijanse \u0107e se jo\u0161 dotjerivati. Po nekima bi ovo udru\u017eenje gra\u0111anki i gra\u0111ana mostarske krvi i njihovih prijatelja, trebalo biti me\u0111unarodnog dosega jer je i Ne\u0111o po duhu i ro\u0111enju bio Mostarac, muzi\u010dku karijeru izgra\u0111ivao u RTV Sarajevu, slavu s rekomponovanim sevdahom do\u017eivio planetarno, a umro u Beogradu. A svima je bio pri srcu, zamjerio se nije nikome.<\/p>\n<p>Cilj je da Mostar \u017eivi u svima koji su vezani za ovaj grad, bili u njemu ro\u0111eni ili ga samo voljeli kao \u0161to ovaj \u010dudesni grad voli sve ljude. Cilj je tako\u0111er da se grad s nezaslu\u017eeno poganom ratnom pro\u0161lo\u0161\u0107u pretvori u feniks skora\u0161njeg vremena i trajne budu\u0107nosti. Jer ni najgore nepravde nisu vje\u010dite. Mostarke i Mostarci koje sam upravo imao sre\u0107u susresti vjeruju da se plemenitost, osebujna duhovnost i \u017eilavost negda\u0161njeg Mostara mogu obnoviti samo ako se u tu odva\u017enu bitku, kona\u010dno, uklju\u010de svi \u2013 pravi Mostarci koji su u ovom gradu sada nesretni i pravi Mostarci koji s jo\u0161 ve\u0107om nesre\u0107om u sebi, tuguju po svijetu. A uz Mostarce i njihovi prijatelji i prijatelji Mostara. Jer, Mostar, dakako, nikada ne\u0107e spasiti politike kojima je, upravo, cilj da se iz memorije i gra\u0111anske savjesti \u010dak i nas koji jo\u0161 pamtimo, izbri\u0161e istina da je vje\u010ditu \u201eEminu\u201c &#8211; toliko strasno, sr\u010dano i savjesno opisao, gle, mostarski Srbin, Aleksa \u0160anti\u0107.<\/p>\n<p>Osniva\u010dka skup\u0161tina Udru\u017eenja gra\u0111ana Mostara i prijatelja ovog dana\u0161njeg anticivilzacijskog unikuma, planirana je za mart, a kada ta\u010dno ne zna se jer niko od inicijatora ne \u017eeli \u201epred rudu\u201c. Prvo veli\u010danstveno dru\u017eenje stotinjak zagovornika ove ideje odr\u017eano je u Beogradu uz velikodu\u0161nu dobrodo\u0161licu mostarskim nogometnim velikanima Ivanu \u0106urkovi\u0107u, Du\u0161ku Bajevi\u0107u, Draganu Okuki, muzi\u010dkim svijezdama, Mostarskim ki\u0161ama, glumcima, knji\u017eevnicima i pjesnicima, uspje\u0161nim privrednicima, novinarima i brojnim drugim dobrim ljudima Mostarcima po nacionalnosti.<\/p>\n<p>Dogodilo se to u vrijeme ovonedjeljne turneje predsjednika Evropske komisije Jean-Claude Junckera po Balkanu i njegovog svra\u0107anja u Beograd. I na ovaj se na\u010din \u017eeljelo poru\u010diti Evropi da nema pravo na zaborav. Gre\u0161ke evropskih emisara koji su bezdu\u0161no vr\u0161ljali Mostarom kao spasioci, ogromne su i moraju biti ispravljene. Me\u0111u takvima je i Hans Koschnick kao posljednja proma\u0161ena investicija Evropske unije. Ni on nije zaboravljen iako ni on kao ni Ne\u0111o, nije vi\u0161e me\u0111u \u017eivima. \u201eMostar nikada ne\u0107e prihvatiti da ostane ovo u \u0161ta su ga nacionalisti\u010dke politike strpale od rata do danas\u201c, poru\u010duju Mostarci.<\/p>\n<p>Zbog svega \u0161to \u010duh i vidjeh ovih dana na veli\u010danstvenom okupljanju u beogradskom naselju simboli\u010dnog imena Vidikovac, zakleh se da \u0107u i osobno slu\u017eiti ovoj ideji i da \u0107u kao mali, obi\u010dni \u010dovjek s iskrenim emocijama prema Mostaru i solidnim kontaktima po Evropi, u\u010diniti koliko mogu kako bi Mostar, i stvarno i duhovno, ponovo bio onakav u kakvom je nekada pjevano \u201eEmini\u201c kroz srce i pero besmrtnog \u0160anti\u0107a &#8211; ne pitaju\u0107i niko nikoga ko je kakve vjere: Sino\u0107 kad se vra\u0107ah iz topla hamama, pro\u0111oh pokraj ba\u0161\u010de staroga imama. Kad tamo u ba\u0161\u010di, u hladu jasmina, s ibrikom u ruci staja\u0161e Emina. Ja kakva je pusta!, tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana. Pa jo\u0161 kada \u0161e\u0107e i ple\u0107ima kre\u0107e, ni hod\u017ein mi zapis vi\u0161e pomo\u0107&#8217; ne\u0107e! Ja joj nazvah selam, al&#8217; moga mi dina, ne \u0161\u0107e ni da \u010duje lijepa Emina. Ve\u0107 u srebrn ibrik zahvatila vode, pa niz ba\u0161\u010du \u0111ule zaljevati ode. S grana vjetar puhnu, pa niz ple\u0107i puste, rasplete joj njene pletenice guste. Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, al&#8217; meni ne do\u0111e lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, al\u010dak, \u0161to za njome crko&#8217;!<\/p>\n<p>Umro stari pjesnik, umrla Emina. Ostala je pusta, ba\u0161\u010da od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvije\u0107e, pjesma o Emini, nikad umrijet ne\u0107e.<br \/>\nZnam da \u0107e mi neki kazati da idealiziram. Da, ja jesam sanjar subjektivnog idealizma jer ideju smatram va\u017enijom od materijalnog i realpoliti\u010dkog svijeta.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/zekerijah-smajic.eu\/index.php?option=com_content&amp;view=article&amp;id=713:mostarlije&amp;catid=54&amp;Itemid=55\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">zekerijah-smajic.eu<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da, ja jesam sanjar subjektivnog idealizma <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":243069,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-243068","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243068","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=243068"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243068\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/243069"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=243068"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=243068"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=243068"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}