{"id":243017,"date":"2018-03-12T09:33:39","date_gmt":"2018-03-12T08:33:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=243017"},"modified":"2018-03-12T09:33:39","modified_gmt":"2018-03-12T08:33:39","slug":"sdp-moralni-i-moderni-kapitalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/12\/sdp-moralni-i-moderni-kapitalizam\/","title":{"rendered":"SDP – moralni i moderni kapitalizam"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Davor Bernardi\u0107 je predstavio novi politi\u010dki program SDP-a. U njemu, ka\u017ee Bernardi\u0107, SDP obe\u0107ava da \u0107e zastupati \u010dovjeka koji \u017eivi od svojeg rada, one slabije i neza\u0161ti\u0107ene, siroma\u0161ne i umirovljenike, ali i poslodavce. Njihovi interesi, interesi radnika i poslodavaca, vi\u0161e nisu suprotstavljeni, tvrdi Bernardi\u0107. No usprkos re\u010denom rad i kapital su u kapitalizmu itekako suprotstavljeni, a to da se ta suprotstavljenost ignorira, neutralizira i naturalizira \u2013 predstavlja jedan od kamena temeljaca proizvodnje politi\u010dkog konsenzusa danas.<\/p>\n

U kapitalizmu svrha robne proizvodnje i razmjene nije zadovoljenje potreba, ve\u0107 oplodnja izvorne svote novca \u2013 stvaranje vi\u0161ka vrijednosti[1]. Kapital se mora oploditi \u2013 to kapital \u010dini kapitalom. Kapital nije neka koli\u010dina novaca, niti su kapitalisti jednostavno bogati ljudi, ve\u0107 je kapital suma koja slijedi logiku vi\u0161ka vrijednosti (neprekidnu oplodnju), a kapitalisti su ljudi koji svoj kapital te\u017ee oploditi.<\/p>\n

Eksploatacija je \u010dinjenica, a ne moralna kategorija koja upu\u0107uje na to da postoji “nu\u017eno” radno vrijeme (radno vrijeme koje je nu\u017eno kako bi se reproducirala vrijednost radne snage), ali i sati koji predstavljaju “vi\u0161ak radnog vremena” (radno vrijeme koje pojedina\u010dni radnik obavlja iznad granice reprodukcije vrijednost vlastite radne snage). Nu\u017eno radno vrijeme je pla\u0107eni rad, dok vi\u0161ak radnog vremena predstavlja nepla\u0107eni rad. Kada se ka\u017ee da je radnik eksploatiran to ne zna\u010di nu\u017eno moralnu ocjenu, iako naravno postoji i ozbiljna eti\u010dka dimenzija u tome, ve\u0107 upravo \u010dinjenicu da radnik proizvodi neku vrijednost, a da dobiva tek dio te vrijednosti. Ta je \u010dinjenica neovisna od toga jesu li nadnice visoke ili niske, radni uvjeti dobri ili lo\u0161i.<\/p>\n

Moralni kapitalizam<\/strong><\/p>\n

SDP-ovi programi se od devedesetih ve\u0107 sastoje od proturje\u010dja kojima je cilj stvaranje arbitrarnosti politi\u010dkih ozna\u010ditelja te depolitizacija[2]. Mo\u017eemo re\u0107i da kada od \u010delnog \u010dovjeka SDP-a \u010dujemo da SDP \u017eeli “bolje dru\u0161tvo”, da zastupa siroma\u0161ne, umirovljenike, “ali i radnike i poslodavce” da onda zapravo i spaja nespojivo. To treba \u010ditati ne samo kao svjesnu manipulaciju, ve\u0107 i kao politi\u010dko nesvjesno koje poku\u0161ava pomiriti klasni sukob i kanalizirati ga u obliku dru\u0161tvenog konsenzusa. Aleksandra Kolari\u0107, istaknuta \u010dlanica SDP-a u svojem videu koji je nedavno podijelila preko dru\u0161tvenih mre\u017ea tuma\u010di \u010dlanovima SDP-a da usprkos tome \u0161to SDP mo\u017ee zastupati neki politi\u010dki stav koji nekim akterima u dru\u0161tvu odgovara, SDP time nikako ne smije isklju\u010diti one druge (\u010ditaj: “one kojima taj stav ne ide u prilog”). Drugim rije\u010dima, ka\u017ee se da SDP mora komunicirati tako da onima protiv kojih su usmjerene neke mjere to ne postane jasno. SDP zapravo tako ka\u017ee \u2013 “ne \u017eelimo izgubiti jedne dok dr\u017eimo ljestve drugima”.<\/p>\n

U srazu izme\u0111u evidentne debilnosti i marketinga oko “moralnog kapitalizma” krije se i problem suo\u010davanja s la\u017enim programima i politi\u010dkim obe\u0107anjima i prava slika stvari \u2013 a ta je da SDP kad je na vlasti dosljedno provodi neoliberalne politike fleksibilizacije rada, ukida radni\u010dka prava i mogu\u0107nosti radni\u010dkog organiziranja. Sjetimo se da je SDP donio rigidan Zakon o radu 2014. godine koji je uru\u0161io i onako srezana radni\u010dka prava, a da je rigidnu fleksibilizaciju radnog zakonodavstva poduzeo ve\u0107 2002. godine za vrijeme vlade Ivice Ra\u010dana.<\/p>\n

Floskule o “moralnom kapitalizmu” temeljno su pogre\u0161ne, a predstavljaju osnovu SDP-ovog kvazi-nedoktrinarnog usmjerenja koje stranka zauzima od 1990. godine. No veliki dio radnog naroda, protiv kojeg je politika SDP-a orijentirana stvaranjem tampon zone izme\u0111u radne snage i kapitala, glasa za njih. Cinizam koji slije\u017ee ramenima i potvr\u0111uje da su stvari takve kakve jesu (zakon je zakon \u2013 jer je zakon) uspostavlja zakon identi\u010dnosti, nepromjenjivosti ustvr\u0111uju\u0107i da sve jest kako jest. Radnici, siroma\u0161ni i deprivilegirani \u010desto vrlo dobro znaju kako stvari stoje, no usprkos tomu djeluju kao da to ne znaju.<\/p>\n

Da bi se la\u017e SDP-a i drugih politi\u010dkih stranaka razotkrila potrebno je u politi\u010dki rje\u010dnik vratiti neke rije\u010di koje smo napustili kao “doktrinarne”. Umjesto napu\u0161tanja svih ideologija i prihva\u0107anja la\u017ene floskule o politici bez ideologije, valja povesti diskurzivnu borbu za vra\u0107anje zna\u010denja i ozna\u010ditelja koji su u mogu\u0107nosti protuma\u010diti stanje stvari.<\/p>\n

“Klasa” je jedna od tih temeljnih ozna\u010ditelja koja otkriva la\u017e politi\u010dke demagogije. Klasna eksploatacija \u2013 termin koji je s politi\u010dke pozornice izgnan jo\u0161 od 1990-ih \u2013 zna\u010di samo to klasa nad kojom se vlada ne proizvodi samo sredstva za vlastiti opstanak, nego i sredstva za opstanak vladaju\u0107e klase. Postoje radnici i oni koji \u017eive od tu\u0111eg rada.<\/p>\n

No klase ozna\u010davaju i suprotnost (\u010dinjenicu da su radnici i kapitalisti nu\u017eno u suprotstavljenim pozicijama) i klasnu borbu (antagonizam) \u2013 koja danas pre\u010desto izostaje. Klase ne postoje bez klasne borbe, pa konsenzus koji se stvorio omogu\u0107ava da i klase nestanu iz politi\u010dke borbe. To omogu\u0107ava perpetuiranje nebuloznih tvrdnji o nepostojanju sukoba izme\u0111u rada i kapitala. “Klasno odre\u0111enje se podudara s klasnom praksom \u2014 s borbom \u2014 i pro\u0161iruje se na ideolo\u0161ke i politi\u010dke odnose, ali isto tako odre\u0111uje objektivna mjesta agensa u dru\u0161tvenoj podjeli rada: ta mjesta su nezavisna od volje tih agensa” (Nikos Pulancas[3]).<\/p>\n

Ili kako je Marx to nazvao postoji razlika izme\u0111u “klase po sebi” i “klase za sebe” \u2013 klase koja se ne bori i klase koja se bori za svoje interese[4]. Radni\u010dka klasa je prvo klasa za kapital \u2013 ona radi i privre\u0111uje za kapital \u2013 a tek kroz klasnu borbu mo\u017ee postati revolucionarna klasa \u2013 ili klasa “za sebe”. “Radni\u010dka klasa je ili revolucionarna ili nije ni\u0161ta\u201d kako \u0107e to Marx i Engels sa\u017eeti u Manifestu komunisti\u010dke partije[5]. Proces formiranja klasne svijesti ne mo\u017ee zapo\u010deti na temeljima bezideologijske ideologije (koja je najopasnija ideologija) \u2013 ve\u0107 to tek mo\u017eemo u\u010diniti upu\u0107ivanjem na sukob kao klasni sukob \u2013 jedna klasa eksploatira druga je eksploatirana.<\/p>\n

Problem je s dana\u0161njom kritikom taj da instrumentarij izostaje \u2013 dijagnoza ostaje. To je spoj najgoreg iz oba svijeta \u2013 pristanka na na\u010dine proizvodnje u kapitalizmu i istovremeno nezadovoljstva zbog stanja stvari. Iz tog se paradoksa ne mo\u017ee izvu\u0107i ukoliko se na mjesto cinizma i apatije ne postavi doslovna i dosljedna kritika. Nije stvar u tome da primijetimo kako SDP la\u017ee, da oni samo \u017eele glasa\u010de, ve\u0107 je stvar u tome da primijetimo kako njihov izvod jednostavno ne mo\u017ee biti to\u010dan i kako takva la\u017e postavlja temelj za fabriciranje konsenzusa i istovremeno uru\u0161avanje radni\u010dkih prava i socijalne dr\u017eave. Ako kritiku i otpor ne mo\u017eemo oblikovati na temeljima cinizma i mirenja s istinama, onda ih i te kako mo\u017eemo oblikovati na temeljima uvida u karakteristike kapitala, rada i vrijednosti.<\/p>\n

[1]Heinrich, Michael (2015) Uvod u Marxovu kritiku politi\u010dke ekonomije, Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe<\/p>\n

[2]\u0160tefan, Hrvoje “Socijaldemokracija kao prazna gesta”, Zarez, 1.7. 2013. http:\/\/www.zarez.hr\/clanci\/socijaldemokracija-kao-prazna-gesta<\/p>\n

[3]Pulancas, Nikos (1978) Klase u savremenom kapitalizmu, Nolit, Beograd.<\/p>\n

[4]Marx, Karl: Bijeda filozofije: odgovor na “filozofiju bijede” g. Proudhona, preveo M. Porobi\u0107, Zagreb: Nau\u010dna biblioteka, 1933.<\/p>\n

[5]Marx, Karl i Engels, Friedrich: Manifest komunisti\u010dke partije, preveo Mo\u0161a Pijade, Beograd: Beogradski izdava\u010dko-grafi\u010dki zavod: Kultura, 1972<\/p><\/blockquote>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Floskule o “moralnom kapitalizmu” temeljno su pogre\u0161ne, a predstavljaju osnovu SDP-ovog kvazi-nedoktrinarnog usmjerenja koje stranka zauzima od 1990. godine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-243017","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243017","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=243017"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/243017\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=243017"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=243017"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=243017"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}