{"id":242857,"date":"2018-03-09T07:00:05","date_gmt":"2018-03-09T06:00:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=242857"},"modified":"2018-03-09T09:26:06","modified_gmt":"2018-03-09T08:26:06","slug":"borba-protiv-patrijarhata-je-cjelozivotna-i-sveobuhvatna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/09\/borba-protiv-patrijarhata-je-cjelozivotna-i-sveobuhvatna\/","title":{"rendered":"Borba protiv patrijarhata je cjelo\u017eivotna i sveobuhvatna"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Mia VODOPIJA<\/strong><\/p>\n

Odgajana sam u patrijarhalnoj nuklearnoj obitelji, gdje sam od malena shvatila da mama i ja imamo uloge druga\u010dije od tatine i bratove. Bilo da se radi o kuhanju, pranju, peglanju, intelektualnom ili emocionalnom radu, mama je bila ta koja mi je indirektno davala do znanja da je to sve, ne samo njezina, ve\u0107 na\u0161a “zada\u0107a”. Obla\u010denje u odje\u0107u vje\u010dno rozih tonova, koja se ne bi trebala zaprljati na isti na\u010din kao i bratova, brati\u0107eva, susjedova, je bilo servirano mom mozgu koji je svojom mo\u0107i plasti\u010dnosti stvarao dvije razli\u010dite slike svijeta: jednu za djevoj\u010dice i jednu za dje\u010dake. Sje\u0107am se da nam je jednom u goste do\u0161la obitelj \u010dija je k\u0107er igrala nogomet. “Ona igra nogomet?! Cure ne igraju nogomet”, bila je moja prva pomisao. Odmjeravala sam ju u dnevnom boravku i osu\u0111ivala njezinu kratku kosu (ja sam imala dugu), njezine hla\u010dice (ja sam imala suknjicu), nedostatak laka na nokti\u0107ima (moji su bili namazani). “Ha, ova sigurno nema niti najdra\u017eu Barbiku”, pobjednosno sam pomislila i pogledala u vitku plasti\u010dnu figuru nerealnih tjelesnih proporcija s dugom izblajhanom kosom, odjevenom u tirkizno plavu haljinu, s nijansama \u0161minke sli\u010dnom drag makeup-u. Pogodila sam, nije ju imala.<\/p>\n

Sje\u0107am se kako me majka opisivala svojim prijateljicama i kolegicama, kao dragu, mirnu i povu\u010denu djevoj\u010dicu, uvijek sve\u010danim tonom koji je ostalim \u017eenama davao do znanja da je mama izvr\u0161ila svoju du\u017enost. Brata je dodu\u0161e sa \u017earom opisivala kao ‘bistrog’. Mene tako nikad nije opisala.<\/p>\n

Dugi niz godina nisam bila svjesna u kakvom dru\u0161tvu \u017eivimo i kakvim sam okovima, kao \u017eena, okovana. To nikad nije bio moj tip problema, mene to nije zanimalo. Djevojke, koje su zanimala ljudska prava i \u017eenska prava umjesto toga ho\u0107e li joj de\u010dko iz razreda poslati prvi SMS ili ne\u0107e,\u00a0 su meni bile neshvatljive, njihovi interesi apstraktni. Pa koga briga \u0161to se nekom drugom doga\u0111a ne\u0161to negdje, ako si ti sada i tu i mo\u017ee\u0161 se pobrinuti za sebe i misliti na sebe. Moja baka je znala govoriti: “Neka te ne brinu druge, ne brine\u0161 niti ti njih”.<\/p>\n

Djevojke koje su bile druga\u010dije od mene i mojih prijateljica nisu bile tip djevojaka s kojima smo se dru\u017eile. Nismo bile zlo\u010deste prema njima (nismo u lo\u0161oj ameri\u010dkoj komediji, u maloj siroma\u0161noj Hrvatskoj smo), ve\u0107 smo mislile da jednostavno nemamo zajedni\u010dkih dodirnih to\u010daka. Prije sata vjeronauka (od svih predmeta!) jedna djevojka je po\u010dela pri\u010dati o slu\u010daju obiteljskog nasilja, u kojem je supruga, koja je godinama bila zlostavljana, ubila supruga.<\/p>\n

Ostala sam u \u0161oku. “\u017dena je ubila svog supruga? Pa \u0161to joj je do\u0161lo? Je li ona normalna, \u0161to nije ubila sebe, za\u0161to je njega i\u0161la ubit?” prolazilo mi je kroz glavu. Ne samo da sam prvi put \u010dula za takav tip slu\u010daja (naime, za one u kojima suprug ubije suprugu sam \u010dula mnogo puta), ve\u0107 se djevojka, koja je ispri\u010dala situaciju, zalagala za tu \u017eenu, navode\u0107i godine zlostavljanja kao argument. Nisam mogla shvatiti \u0161to ona poku\u0161ava re\u0107i. Razvila se sva\u0111a i niti jedna djevojka nije bila na njezinoj strani, bila je poput uljeza me\u0111u nama. “Dobro da ste s takvim luda\u010dama ne dru\u017eimo”, prijateljice i ja smo odahnule.<\/p>\n

Patrijarhat \u017eenama postavlja nekoliko prepreka u samom startu, no mo\u017eda ona najpodlija, najsuptilnija, najmanje uo\u010dljiva je upravo mr\u017enja prema vlastitom spolu \u2013 internalizirana mizoginija. Svjesno ili nesvjesno nas se u\u010di od malena, direktno ili indirektno daju\u0107i nam do znanja da su “de\u010dki druga\u010diji”, odnosno bolji. Nije da mi cure nismo pametne, samo oni su mal\u010dicu pametniji. Mi smo tako\u0111er brze i jake, no oni su br\u017ei i ja\u010di. Mi cure smo sposobne za razne stvari, ali de\u010dki…oni su samo malo vi\u0161e sposobni od nas.<\/p>\n

Te\u0161ko je promatrati sebe i ostale \u017eene kroz prizmu jednakosti i ravnopravnosti kada ti se od malena govori da jednostavno nisi dovoljno dobra. Nau\u010di\u0161 tome vjerovati, da mo\u017eda treba\u0161 Njemu prepustiti voza\u010devo mjesto u \u017eivotu, nau\u010di\u0161 mirno primati udarce ispod pojasa jer On zna ipak malo bolje… ponekad to zakamuflira u \u0161alu, ponekad u uvredu. U oba slu\u010daja nau\u010di\u0161 da je u pravu.<\/p>\n

Sve dok to ne odu\u010di\u0161. Ono \u0161to me ultimativno razjari je to da \u010dinjenica da nisam “dovoljno dobra” nije znanstvena dogmati\u010dka \u010dinjenica, ve\u0107 konsenzus mu\u0161karaca koji odr\u017eavanjem dihotomije mu\u0161ko \u2013 \u017eensko, \u017eele zadr\u017eati svoju hegemoniju.<\/p>\n

Mnoge \u017eene, uklju\u010duju\u0107i i mla\u0111u mene, padaju na tu ‘spiku’. Nemaju feministi\u010dke kriti\u010dke filtere koji bi bili tako \u010dvrsti i minuciozni da pro\u010de\u0161ljaju kroz gluposti koje su nam desetlje\u0107ima (stolje\u0107ima!) servirane, stoga se nikad ne uvrijede na seksisti\u010dke ‘\u0161ale’, ‘\u0161ale’ o silovanju, o glupim plavu\u0161ama ili ukratko o glupim \u017eenama. Stat \u0107e u obranu svog de\u010dka, mu\u017ea, prijatelja, kolege, oca, brati\u0107a, susjeda te hrabro i ponosno dati svoju podr\u0161ku u borbi protiv zlih feministIca, ne shva\u0107aju\u0107i opasnost svog doprinosa.<\/p>\n

Moje intersekcionalno feministi\u010dko bu\u0111enje je po\u010delo zbilja dosta kasno, na fakultetu. Po\u010dela sam uo\u010davati situacije oko sebe koje se nisu \u010dinile po\u0161tenima, no uvijek jednosmjernima \u2013 u smjeru \u017eene kao \u017ertve. Imala sam osje\u0107aj kao da je netko maknuo povez s mojih o\u010diju jer sam odjednom u svemu vidjela mizoginiju: u politici, kulturi, povijesti, knji\u017eevnosti, znanosti i matematici, u svakodnevnom jeziku, u modi, u svijetu \u0161minke, ali i u sebi. Sramila sam se \u0161to sam bila jedna od onih koje lako osu\u0111uju i kritiziraju druge djevojke. Uvijek s podrugljivim smije\u0161kom, kao da sam popila svu pamet svijeta, razrije\u0161ila bih bilo koju situaciju i nedoumicu drugih \u017eena, pretpostavljaju\u0107i da sam bolja i pametnija. “Ah cure”, sjetno bih ih pravdala, impliciraju\u0107i da \u017eene nisu dovoljno pametne da budu u stanju donijeti same svoje odluke, makar one bile i lo\u0161e.<\/p>\n

Iako mizoginije i internalizirane mizoginije ima u doslovno svakoj grani i svakom sektoru apsolutno svega, moja domena zanimanja je na\u0161 vlastiti jezik, koji mi se zgadio kada sam po\u010dela razmi\u0161ljati o obilju psovki i derogativnih pejorativnih imena za \u017eenu. Kurva, drolja, ku\u010dka, kuja zavr\u0161avaju na sufiks \u2013a, koji je u na\u0161im slavenskim jezicima sufiks za \u017eenski rod. To su valjda jedne od rijetkih rije\u010di \u010diji korijen ne potje\u010de od ve\u0107 postoje\u0107e mu\u0161ke rije\u010di, obzirom da rije\u010di “kurv”,”drolj”, “ku\u010dk” ili “kuj” ne postoje za mu\u0161karce.<\/p>\n

Ne znam kada ste zadnji put prolistale_i Ani\u0107ev veliki rje\u010dnik ili tra\u017eile_i ne\u0161to na Hrvatskom jezi\u010dnom portalu, no u svakom slu\u010daju ovo je njegovo definiranje i odre\u0111ivanje imenica ‘mu\u0161karac’ i ‘\u017eena’.<\/p>\n

Mu\u0161karca definira kao odraslu osobu mu\u0161kog spola, kao mu\u0161ko. Poprili\u010dno razumljivo i jednostavno, zar ne? Za imenicu \u017dena, za razliku od one prethodne, ima \u010dak \u010detiri (da, \u010detiri) definicije: (1) odrasla osoba \u017eenskog spola, \u017eensko; (2)bra\u010dni drug \u017eenskog spola, supruga; (3) ona koja spada u poslugu ili u radnu snagu; (4) glasilo Saveza \u017eena Hrvatske 1958 \u2013 1990.<\/p>\n

Imenici mu\u0161karac prema Ani\u0107evom cijenjenom mi\u0161ljenju ne treba rubrika sintagme, no zato ona za imenicu \u017eena izgleda ovako: javna \u017eena prostitutka; laka \u017eena podr. lako osvojiva \u017eena, ona koja lako stupa u intimne odnose; \u017eena iz stripa tip \u017eene vrlo vitkog struka, jakih bokova i sna\u017enih, lijepo svedenih nogu, okruglog lica i jakih kostiju lica (nacrtan izma\u0161tan tip idealne \u017eene).<\/p>\n

Postoji jo\u0161 i rubrika frazeologije, no kao \u0161to naga\u0111ate, niti u njoj \u017eeni nije lak\u0161e. Obzirom na podrobnost definiranja imenice ‘\u017eena’, kojom nam se naravno omogu\u0107uje da “\u017eenu” nikad ne definiramo druga\u010dije nego navedeno, kako je mogu\u0107e da bilo tko (pogotovo \u017eena\/e) ima posteriorno pozitivan stav prema onima koje oficijelni rje\u010dnik definira kao javne i lake, direktno nas guraju\u0107i u sferu mu\u0161ke fantazije sa svojom ‘\u017eenom iz stripa’?<\/p>\n

Umjesto zaklju\u010dka:<\/p>\n

Borba protiv patrijarhata i mizoginije te kontroliranja zvijeri internalizirane mizoginije je cjelo\u017eivotna. Ja na\u017ealost nemam magi\u010dnu kuglu koja radi sa stopostotnom ispravno\u0161\u0107u i koja bi mi pokazala da vrijeme mr\u017enje \u017eena jenjava. Ne mogu nikome ni\u0161ta konkretno obe\u0107ati, a \u010dak i ve\u0107 popularne internetske feministi\u010dke sintagme ponekad ne mogu dovoljno jako zagrijati i okrijepiti umornu du\u0161u. U trenucima nesigurnosti, poraza ili neraspolo\u017eenja mogu preporu\u010diti \u010ditanje knjiga. Nedavno sam pro\u010ditala Lisicu od Dubravke Ugre\u0161i\u0107 te sam odlu\u010dila podijeliti njezine rije\u010di koje mi i dalje zvone u u\u0161ima. Nadam se da \u0107e biti od pomo\u0107i kao \u0161to su meni bile.<\/p>\n

“Mene po\u0161tuju mu\u0161karci. Za\u0161to? Jer znam ‘svoje mjesto’. Ja sam poslu\u0161no slu\u017eila i opslu\u017eivala knji\u017eevni talent jednog mu\u0161karca, slu\u017eila sam mu\u0161kome umu, ja sam, dakle, dream-girl mnogih mu\u0161karaca, ja sam i njihova potencijalna udovica. … Ja sam za njih divna \u017eena, ja sam se \u017ertvovala za knji\u017eevnost, zbog knji\u017eevnosti \u017eivim u trajnom udovi\u0161tvu.<\/p>\n

Mene iz istog razloga po\u0161tuju i \u017eene. Ja znam svoje mjesto. Sa mnom se lako mogu poistovjetiti. S vama ne mogu, vi ne znate svoje mjesto, usudili ste se pustiti svoj glas, \u0161to je dobar razlog da vas preziru ili da vam zavide.”[1]<\/p>\n

[1] Dubravka Ugre\u0161i\u0107: Lisica<\/p>\n

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija.<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Patrijarhat \u017eenama postavlja nekoliko prepreka u samom startu, no mo\u017eda ona najpodlija, najsuptilnija, najmanje uo\u010dljiva je upravo mr\u017enja prema vlastitom spolu \u2013 internalizirana mizoginija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-242857","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/242857","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=242857"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/242857\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=242857"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=242857"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=242857"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}