{"id":242344,"date":"2018-03-01T05:27:26","date_gmt":"2018-03-01T04:27:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=242344"},"modified":"2018-03-01T05:30:57","modified_gmt":"2018-03-01T04:30:57","slug":"izmedu-komune-i-tvornice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/03\/01\/izmedu-komune-i-tvornice\/","title":{"rendered":"Izme\u0111u komune i tvornice"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Filozof Herbert Marcuse, spominje ga Darko Suvin u svoj knjizi \u2018Samo jednom se ljubi: Radiografija SFR Jugoslavije\u2019 (RLS, Beograd 2014.), rekao je svojedobno da bi bolje od izraza samoupravljanje, koji asocira previ\u0161e na administrativno upravljanje, bilo upotrebljavati izraz samoodre\u0111enje. Pa ipak, na\u0161a je tema socijalisti\u010dko samoupravljanje u Jugoslaviji.<\/p>\n

O tome razgovaramo s francuskom ekonomisticom Catherine Samary, dobrom poznavateljicom te tematike, koja je o njoj napisala vi\u0161e knjiga (od 1988. do danas). Na na\u0161e pitanje kako objasniti vezu izme\u0111u ideje komune (op\u0107ine) i samoupravljanja u privredi, a sve to s obzirom na ulogu partije (KPJ) koja je izvaninstitucionalno, a kasnije kao Savez komunista (SKJ), po Ustavu iz 1974. i institucionalno usmjeravala cijeli proces, Samary odgovara: \u2018Uvo\u0111enje samoupravnih prava i transformacija partije u SKJ, povezana s rastom nacionalnih prava, postalo je politi\u010dka realnost, a ne puka propaganda. No i samoupravni sistem i nacionalna prava u praksi su bili odlu\u010deni i mijenjani \u2018odozgo\u2019, od strane partijskih vo\u0111a \u2013 \u0161to je odra\u017eavalo njihovu permanentnu \u2018institucionalnu\u2019 ulogu u pitanjima politi\u010dke strategije: u takvom sistemu glavne ekonomske odluke bile su politi\u010dki izbori i vice versa.\u2019<\/p>\n

Govore\u0107i o glavnoj proturje\u010dnosti tog koncepta, Samary se nadovezuje na drugu poznatu autoricu i ka\u017ee: \u2018Kao \u0161to je formulirala Susan L. Woodward, dvije konfliktne linije oponirale su jedna drugoj, \u0161to je ona sa\u017eela izrazom \u2018Slovenija\u2019 i \u2018Fo\u010da\u2019. One reflektiraju i danas otvorene diskusije i prakti\u010dne pote\u0161ko\u0107e povezane s ekstremno \u2018nejednakim\u2019, ali ne i stvarno \u2018kombiniranim\u2019 razvojem kapitalizma u razli\u010ditim dijelovima onoga \u0161to je prethodno bila Prva Jugoslavija, zemlja na periferiji, ovisna o financiranju zapadnoevropskih dominantnih zemalja. Linija \u2018Fo\u010de\u2019 izra\u017eava potrebu za planskom redistribucijom resursa, e da bi se industrijalizirao ju\u017eni dio nove federacije, s naglaskom na sirovine i infrastrukturu. Istovremeno, \u2018slovenska\u2019 linija okrenula se razvoju svojih vlastitih kapaciteta, proizvodnji potro\u0161nih dobara, kako za unutra\u0161nje tr\u017ei\u0161te tako i za izvoz. Ako su se vo\u0111e SKJ trebali povu\u0107i iz svoje direktno usmjeravaju\u0107e uloge, kao \u0161to je zami\u0161ljeno po\u010detkom 1970-ih, oni su sredi\u0161nji prostor prepustili \u2018ekonomistima\u2019 i onome \u0161to je izgledalo kao neutralni ekonomski mehanizmi. Naglasak je stavljen na \u2018ekonomiju\u2019 i tr\u017ei\u0161ne pokreta\u010de op\u0107eg \u2018rasta\u2019 i rasta \u2018produktivnosti\u2019.\u2019<\/p>\n

No to su bile nejasne ekonomske kategorije. Status samoupravljanja povezao se u novi sistem preko pojma proizvodnog rada. \u0160to je to zna\u010dilo, pitamo Samary. \u2018Prihod je sada trebao ovisiti o ostvarivanju nove vrijednosti, koju su dodavali radnici \u0161to su imali posao u industrijskim dru\u0161tvenim postrojenjima. Komuna je zadu\u017eena da regulira zaposlenost, a dru\u0161tveni fondovi, povezani sa samoupravnim pravima, bili su zadu\u017eeni za evolutivne koncepte. One koji su imali druge izvore prihoda, iz neproizvodnog rada, prve se otpu\u0161talo, da bi se \u2018smanjilo tro\u0161kove\u2019 \u2013 a time su oni gubili i status samoupravlja\u010da. To je imalo vrlo negativne posljedice po zaposlenost \u017eena i omladine.\u2019<\/p>\n

Dru\u0161tvene potrebe, skupo\u0107a i slaba produktivnost, tj. \u2018dru\u0161tveno nu\u017ean rad\u2019 po\u010deli su se sve vi\u0161e gledati kroz kriterije tr\u017ei\u0161ta. To je izazivalo otpore, prvenstveno u radni\u010dkim savjetima, na nivou poduze\u0107a, o \u010demu Suvin navodi niz primjera. Konkretna rasprava u radni\u010dkom savjetu jednog poduze\u0107a iz 1960-ih izgledala je po prilici ovako: po prijedlogu ekonomske jedinice, tra\u017eilo se da se otpusti radnica Vera, koju je disciplinska komisija vi\u0161e puta kaznila. Jedan dan se nije pojavila na poslu, nije htjela nositi za\u0161titnu kutu, a nekoliko puta je do\u0161la pijana na posao. Socijalni radnik je na radni\u010dkom savjetu rekao da ona ima psihi\u010dkih problema, ali da se ne smije izbaciti nakon deset godina rada u poduze\u0107u jer bi time samo postala socijalni problem (potpuno razli\u010dito od dana\u0161nje uloge tzv. socijalnih slu\u017ebi, naj\u010de\u0161\u0107e u slu\u017ebi mened\u017ementa). Ona dobro radi, a treba je udaljiti od strojeva da mo\u017ee \u010de\u0161\u0107e dobiti lije\u010dni\u010dku pomo\u0107. Zaklju\u010dak je bio da je treba lije\u010diti dok je u poduze\u0107u. Ona ima i problema kod ku\u0107e. Na sve to radni\u010dki savjet donosi odluku da se Veru ne otpusti i nala\u017ee zdravstvenoj jedinici da je izlije\u010di, nakon \u010dega je treba prebaciti u drugu jedinicu, gdje nikoga ne\u0107e dovoditi u opasnost od ozljede.<\/p>\n

Pa ipak, Samary tvrdi kako se to s vremenom promijenilo: \u2018\u2019Upotrebne vrijednosti\u2019 i konkretni prioriteti, kao i prava proistekla iz uvjeta rada i svakodnevnog \u017eivota, za sve mu\u0161karce i \u017eene svih nacija, nekorektno su uzimani u obzir. Dohodak povezan s \u2018produktivno\u0161\u0107u\u2019 bio je nejasan kriterij, otvoren vrednovanju koje je trebalo ograni\u010diti razlike izme\u0111u kvalificiranih i nekvalificiranih radnika. No postojala je tendencija da se on zamijeni pristupom \u2018svakome prema njegovim tr\u017ei\u0161nim rezultatima\u2019, \u0161to se s pravom kritiziralo jo\u0161 1960-ih kao ne\u0161to \u0161to je u suprotnosti s principom jednakosti.\u2019<\/p>\n

U samoupravljanje je uveden pojam udru\u017eenog rada. Samary je mi\u0161ljenja da je on mogao biti koristan koncept da ga se pro\u0161irilo. \u2018Trebalo se zapitati na kojem nivou udru\u017eeni samoupravlja\u010di mogu pobolj\u0161ati efikasnost svojih izbora i organizaciju svoga rada. Razne bran\u0161e i razli\u010diti teritorijalni nivoi trebali su biti podru\u0161tvljeni samoupravlja\u010dkim iskustvom, kriterijima i planskim izborima. Bez takvog horizonta odlu\u010divanja bilo je nemogu\u0107e graditi konkretne solidarnosti i koristiti se kolektivnim poticanjem da se smanji rasipanje, a na korist boljeg \u017eivota i boljih uvjeta rada, vi\u0161e slobodnog vremena, vremena za obrazovanje i demokracije za sve\u2019, isti\u010de.<\/p>\n

Novi koncept samoupravne interesne zajednice (SIZ) prekinuo je na dobar na\u010din s ograni\u010denim pogledom na samoupravna prava i zadatke, reducirane na proizvodne jedinice i na pogled proizvo\u0111a\u010da. Sistemski, to je otvorilo novi problem. \u2018Za\u0161to bi bogatije komune (op\u0107ine), povezane s tvornicama koje su imale koristi od boljih tr\u017ei\u0161nih cijena ili od bolje infrastrukture, imale i bolje uvjete za financiranje javnih servisa? I za\u0161to bi se logika SIZ-ova ograni\u010davala na lokalni nivo ili \u010dak na republi\u010dki, kada su npr. transport ili prava na obrazovanje i druge javne servise trebali biti organizirani na federalnom nivou?\u2019 pita Samary.<\/p>\n

Ekonomski izbori unutar zemlje bili su pod pritiskom internacionalnih odnosa, koji su evoluirali. Strate\u0161ki izbor \u2018nesvrstanosti\u2019, ve\u0107 primijenjen u samoj revoluciji, zahtijevao je plansko vojno investiranje (linija Fo\u010de zato je i dalje postojala), a \u2018narodna sila\u2019 dozvoljavala je ono \u0161to bismo mogli nazvati \u2018pregovara\u010dkim odnosima\u2019 s dominantnim me\u0111unarodnim snagama, s neovisnom aktivom. No nesvrstanost nije zna\u010dila autarkiju. A postojale su i stvarne potrebe za uvozom i financiranjem. Radilo se o tome kako kontrolirati i orijentirati njihovu upotrebu. Politika nesvrstanosti kombinirana je s opasnim \u2018otvaranjima\u2019, iluzijama i deziluzijama. Globalno je, sve do kraja 1970-ih, postojao krhki i konfliktni ekvilibrijum izme\u0111u zapadne \u2018pomo\u0107i\u2019, veze sa Sovjetski Savezom, \u010dim je Staljin umro, i potpomaganja antikolonijalnih borbi te ekonomskih veza sa zemljama tre\u0107eg svijeta. Samoupravni socijalizam \u2018u jednoj zemlji\u2019 nije mogao proizvesti konzistentni otpor razli\u010ditim neprijateljskim silama. No uvjet otporu, politi\u010dkom i ekonomskom, bila je federalna kontrola trgovine s inozemstvom \u2013 koja je zadr\u017eana pomo\u0107u razli\u010ditih instrumenata, u razli\u010ditim fazama, sve do Ustava iz 1974. \u2013 i unutra\u0161nja konsolidacija vlastitih prioriteta sistema, odnosa vlasni\u0161tva i kriterija efikasnosti. A sve je to bilo krhko. Tako da situaciju 1970-ih u Jugoslaviji, iz logike ekonomske politike, ali u jednom jo\u0161 bitno druga\u010dijem kontekstu samoupravljanja, donekle mo\u017eemo usporediti s kasnijim razaraju\u0107im efektima me\u0111unarodne \u2018pomo\u0107i\u2019 i prisutno\u0161\u0107u velikih koli\u010dina novca stranih fondova i investiranja, \u0161to se novim balkanskim zemljama znatnije doga\u0111a tek od 2000. godine.<\/p>\n

Ugrubo, ovdje bismo mogli re\u0107i kako se autori koji se bave jugoslavenskim socijalisti\u010dkim samoupravljanjem dijele najprije nadvoje. One koji ga kao i svaki drugi vid povijesnih socijalizama u cjelini zavra\u0107aju. Jesu li oni u ve\u0107ini ili to samo tako izgleda zbog nasilne dominacije kojom danas posvuda vladaju gra\u0111anski konzervativne snage? No zanimljivije je na ljevici, gdje tako\u0111er postoje oni koji otklanjaju svaki pozitivan doprinos jugoslavenskog socijalizma svjetskom pokretu. To\u010dno je da tu nema onih koji se ne dive borbi partizana, ali do kada je trajala \u2018revolucionarna sekvenca\u2019, to datiranje ovisi o razli\u010ditim promi\u0161ljanjima \u017eivu\u0107ih frakcija u svjetskoj ljevici. Za najtvrdokornije, sve je uni\u0161teno ve\u0107 1948. otkada, samoupravljanju usprkos, u Jugoslaviji djeluje kapitalisti\u010dka restauracija, \u2018dr\u017eavni kapitalizam\u2019, kao i u SSSR-u. Takvo razmi\u0161ljanje tvrde trockisti\u010dke struje odbacujemo. Za druge se od socijalizma odustalo oko godine 1965. i privredne reforme. A ve\u0107ina analiti\u010dara vidi ako ve\u0107 ne kraj, a ono siguran po\u010detak kraja oko ustavnih promjena 1974. Ako ne tada, onda je sigurno 1980-ih po\u010deo \u2018rat tr\u017ei\u0161ta protiv samoupravljanja\u2019, rat u kojemu su, za sada, pobjednici oni koji su, da bi uni\u0161tili samoupravljanje, morali uni\u0161titi i Jugoslaviju. Mi pak tvrdimo kako su barem elementi samoupravljanja postojali do kraja Jugoslavije, a neki su je i nad\u017eivjeli. Zato \u0161to vjerujemo u \u2018liniju kontinuiteta\u2019, koja danas vi\u0161e nije ni ona \u2018Slovenije\u2019 ni ona \u2018Fo\u010de\u2019, mo\u017eemo pa dakle i moramo govoriti o njegovom dana\u0161njem zna\u010denju i mogu\u0107nostima ponovnog razvoja.<\/p>\n

Vratimo se historizaciji Catherine Samary, koja pripada \u2018toploj struji\u2019 u trockizmu, okupljenoj svojedobno oko belgijskog marksista Ernesta Mandela, a on je i sam sa zanimanjem pratio i u\u010destvovao u raspravama o jugoslavenskom samoupravljanju, koja za Novosti nastavlja: \u2018Povratak na eksplicitnu \u2018vode\u0107u ulogu partije\u2019 (i armije!), integrirane u Ustav iz 1974., dok su jo\u0161 Tito i Kardelj bili \u017eivi, bio je dokaz zabrinutosti spram nadolaze\u0107e krize sistema i me\u0111unarodno nesigurnog konteksta. Tipi\u010dno \u2018titoisti\u010dki\u2019 na\u010din odgovora na centrifugalne trendove i pokrete bila je kombinacija ustupaka, koji su institucionalizirani, i represije. Ustav iz 1974., kombiniran s amandmanima iz 1976., koje je napisao Kardelj, konkretizirao je kontradiktorne trendove. S jedne strane, uspostavljen je vi\u0161e konfederativni sistem, koji je uni\u0161tio i zadnju federalnu kontrolu izvozne trgovine i tokova, a sve pod pritiskom mobilizacija u Hrvatskoj. Na neki na\u010din to je bio nastavak proliberalnih tr\u017ei\u0161nih dimenzija \u2018slovenske\u2019 linije. Ali taj zaokret bio je koncesija \u2018nacionalnim zahtjevima\u2019. Kombiniran je sa stvarnim, ali neefikasnim zadnjim okretom prema liniji \u2018Fo\u010de\u2019: pove\u0107ati vojnu obranu, pove\u0107ati samoupravlja\u010dka prava, povezana sa samoupravnim planiranjem (preko ugovora), te ponovno podru\u0161tvoviti financijske izvore, koji su vra\u0107eni pod samoupravnu kontrolu. No sve je to uvedeno nakon represije prema vo\u0111ama svih nezavisnih pokreta, uklju\u010duju\u0107i i one socijalisti\u010dke omladine i praxisove struje, koja je podr\u017eavala samoupravljanje.\u2019<\/p>\n

Izgubljena bitka, ali ne i rat, poznati su nam. \u2018Sam SKJ vi\u0161e nije bio sposoban igrati progresivnu ulogu jer se radikalno podijelio po linijama interesa nacionalisti\u010dke opozicije, \u0161tite\u0107i tako pojavu nove nacionalne (nejugoslavenske) bur\u017eoazije. Kardeljev ustav trebao je \u0161tititi dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo od dr\u017eave i privatnih prisvajanja i interesa. Zato je on i ignoriran u sljede\u0107em prokapitalisti\u010dkom zaokretu 1989., pomo\u0107u novog zakona o vlasni\u0161tvu, donesenog pod pritiskom MMF-a, ne bi li se ugu\u0161ila samoupravna prava, a sistem unificirao kroz \u2018ulogu\u2019 tr\u017ei\u0161ta. Vi\u0161e nije postojao demokratski, pluralisti\u010dki javni prostor na federalnom nivou, a ni politi\u010dke ni trgova\u010dke zajedni\u010dke jugoslavenske institucije, koje bi bile transnacionalne i vi\u0161enacionalne, orijentirane na jednakost i mobilizaciju baziranu na samoupravlja\u010dima, sposobnima da elaboriraju i efikasno brane vlastite kriterije \u2018op\u0107eg interesa\u201d, ka\u017ee Samary.<\/p>\n

Prvi dio<\/a><\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Aspekti jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-242344","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/242344","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=242344"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/242344\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=242344"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=242344"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=242344"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}