{"id":241992,"date":"2018-02-25T06:18:19","date_gmt":"2018-02-25T05:18:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=241992"},"modified":"2018-02-25T06:18:19","modified_gmt":"2018-02-25T05:18:19","slug":"teoloski-pluralizam-za-pluralisticko-drustvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/25\/teoloski-pluralizam-za-pluralisticko-drustvo\/","title":{"rendered":"Teolo\u0161ki pluralizam za pluralisti\u010dko dru\u0161tvo"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorka: Jadranka Brn\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Demokracija je temeljno pluralisti\u010dki politi\u010dki sustav, sustav kakav autorizira i promovira slobodno izra\u017eavanje i cirkulaciju ideja, pluralnost stranaka i mno\u0161tvenost prijedloga i odabira.<\/p>\n

Demokracija, dakle, prepoznaje i ohrabruje uspostavljanje pluralisti\u010dkoga dru\u0161tva.<\/p>\n

Premda se Hrvatska kao dr\u017eava nominalno opredijelila za takvo dru\u0161tvo, svjedoci smo kako u praksi prevladavaju glasovi koji imaju politi\u010dku ili financijsku mo\u0107 ili se demokracijom pojedine utjecajne udruge u dru\u0161tvu slu\u017ee kao metodom, a ne sadr\u017eajem, \u010desto promoviraju\u0107i tiraniju ve\u0107ine.<\/p>\n

Pluralisti\u010dkom demokratskom dru\u0161tvu partner u dijalogu te\u0161ko mo\u017ee biti kr\u0161\u0107anski monizam kakav se javnosti predstavlja kao mainstream kr\u0161\u0107anskoga svjetonazora pa se kr\u0161\u0107ane koji se ne mogu identificirati s kolektivnim \u201dmi\u201c \u010desto diskreditira kao one \u201ddruge\u201c, nu\u017eno sumnjive i neprijateljske. U dijalog s pluralisti\u010dkim dru\u0161tvom mo\u017ee u\u0107i tek teolo\u0161ki pluralizam koji jest nedostatno poznato pravo bogatstvo Crkve.<\/p>\n

Pod pojmom teolo\u0161kog pluralizma ne podrazumijeva se pluralizam zatvoren unutar teologije kao znanstvene discipline, nego pluralizam koji se \u017eivi u bogatom \u017eivotu vjerske zajednice u kakvoj se (pr)ovjeravaju i prihva\u0107aju razli\u010dite interpretacije temeljnih svetih tekstova, vjerskih istina i eti\u010dkih na\u010dela oko kojih se zajednica okuplja, a jednako kao i razli\u010dite perspektive mogu\u0107nosti \u017eivljenja prema nadahnu\u0107u \u0161to ih to bogatstvo tradicije pobu\u0111uje u pojedinim vjernicima.<\/p>\n

Teolo\u0161ki pluralizam, dakle, odnosi se na mno\u0161tvo tuma\u010denja i izraza kr\u0161\u0107anske vjere, povijesti spasenja, Kristove figure i poruke, du\u017enosti kr\u0161\u0107anina.<\/p>\n

Nu\u017eno je podsjetiti se da je pluralizam u Katoli\u010dkoj crkvi uvijek postojao, ali u ranijim razdobljima nije imao tolike razmjere, i u kvaliteti i u kvantitetu, kao \u0161to ih ima u ovom na\u0161em vremenu.<\/p>\n

U na\u0161e dane su u konkurenciji vrlo razli\u010dite, \u010dak kadikad uzajamno isklju\u010dive interpretacije kako religijskih tekstova tako i vjerskih istina, teolo\u0161kih racionalnih koncepata oblikovanih opetovanim interpretacijama biblijskih mjesta, interpretacijama koje su postale predajom, tradicijom.<\/p>\n

Nije tek rije\u010di o razlikama kakve postoje, primjerice, izme\u0111u egzistencijalisti\u010dkih, personalisti\u010dkih, politi\u010dkih ili prakseolo\u0161kih itd. interpretacija \u2013 to su razli\u010diti pristupi, nego o interpretacijama kakve polaze i iz razli\u010ditih svjetonazorskih perspektiva koje se mogu svesti na dva temeljna epistemolo\u0161ka puta uop\u0107e: analiti\u010dki ili sinteti\u010dki, odnosno monolo\u0161ki ili polifonijski. Ovdje \u0107emo ih zvati arhitektonskim ili hermeneuti\u010dkim. Rje\u010dnikom biblijske pedagogije bila bi to dva puta: legalisti\u010dki ili oslobodila\u010dki.<\/p>\n

Novo samorazumijevanje teologije kakvo je netom po Koncilu uhvatilo korijena u katoli\u010dkom svijetu potisnulo je tomisti\u010dku teologiju \u2013 kakva je do tada bila prevladavala u katoli\u010dkoj teologiji, a slu\u017eila se uglavnom metafizi\u010dkim kategorijama da bi izrazila kr\u0161\u0107ansku poruku.<\/p>\n

Prethodna teologija smatrala se dogmatskom disciplinom: dogmatskom ne tek u odnosu na sadr\u017eaj (kao prou\u010davanje dogmi), nego dogmatskom u samoj svojoj formi, dogmatskoj po sebi i po svojoj nepogre\u0161ivosti.<\/p>\n

No, teologija nije per se dogmati\u010dka znanost. Naprotiv, kao i sve humanisti\u010dke znanosti, otvorena je pitanjima. Stoga ne \u010dudi \u0161to barata mno\u0161tvom hipoteza, raznoliko\u0161\u0107u pristupa danostima, \u0161to se teolozi me\u0111usobno razlikuju u mi\u0161ljenju i kada govore o istoj stvari itd.<\/p>\n

U na\u0161e dane teolog ima na raspolaganju mno\u0161tvo hermeneuti\u010dkih instrumenata. Teolozi su, dakle, u potrazi za novim teolo\u0161kim jezikom, napustili metafiziku koja je tisu\u0107lje\u0107ima bila zajedni\u010dka platforma za teolo\u0161ku refleksiju te se okrenuli se humanisti\u010dkim znanostima (psihologiji, psihoanalizi, povijesti, antropologiji, politici, sociologiji\u2026) eda bi pronalazili koncepte kadre kr\u0161\u0107ansku poruku u\u010diniti inteligibilnom ljudima na\u0161ega vremena.<\/p>\n

Postkoncilska eksplozija teolo\u0161koga pluralizma, me\u0111utim \u2013 s jedne strane, pod pritiskom u\u010diteljstva i nastojanja pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. oko restauracije Crkve te, s druge strane pred izazovima lingvisti\u010dkoga i hermeneuti\u010dkoga obrata u znanosti \u2013 na\u0161la se suo\u010dena s vlastitim ograni\u010denjima i nije, u nas pogotovu, za\u017eivjela na razini bazi\u010dnih kr\u0161\u0107anskih zajednica.<\/p>\n

Teolo\u0161ki pluralizam pripada nutarnjoj nu\u017enosti teologije kao takve. Pluralizam, naime, ishodi iz same njezine naravi kao discipline. Prema klasi\u010dnoj Anzelmovoj definiciji, teologija je fides quaerens intellectum, vjera u potrazi za samorazumjevanjem i za tim da ju drugi razumiju, \u0161to je i zada\u0107a teologije kao takve te temeljan hermeneuti\u010dki princip posebice nu\u017ean u na\u0161e vrijeme kada naivna nekriti\u010dka vjera te\u0161ko da mo\u017ee opstati kao vjerodostojna u pluralisti\u010dkom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Cijela povijest teolo\u0161ke misli temelji se na dva temeljna principa: arhitektonskom i hermeneuti\u010dkom Arhitektonskim \u0107emo nazvati princip za koji je temelj od kojega autor polazi \u2013 otajstvo Objave, pa onda nu\u017eno i cjelokupna povijest spasenja.<\/p>\n

Hermeneuti\u010dki princip je racionalna perspektiva u svjetlu koje autor nastoji razumjeti i tuma\u010diti pojedine aspekte povijesti spasenja.<\/p>\n

Upravo obrnuto, \u010dini mi se, vrijedi za moralnu teologiju, koja je u \u017ei\u017ei interesa teologa i kr\u0161\u0107anskih aktivista u nas: arhitektonski princip pretpostavlja odre\u0111ene moralne zakone kojih se bezuvjetno treba dr\u017eati, dok hermeneuti\u010dki princip iza moralnih zakona pretpostavlja etiku koja ih omogu\u0107uje i koja se ne temelji na ispravnom djelovanju, nego se odnosi na temeljnu kategoriju dobra.<\/p>\n

Za mnoge teologe, ponajprije za Paula Tillicha i srodne mu, ova dva principa se me\u0111usobno zapravo ne razlikuju materijalno nego formalno.<\/p>\n

Rije\u010di je o istom otajstvu Objave: prema arhitektonskom principu ono je temelj i sredi\u0161te cjelokupnoga strukturiranja Rije\u010di Bo\u017eje u Bibliji, dok je prema hermeneuti\u010dkom principu ono sam princip tuma\u010denja te Rije\u010di u njezinom tekstualnom kontekstu.<\/p>\n

Usuprot Karlu Barthu, koji je kategori\u010dki odbijao ma kakvo kori\u0161tenje ljudskog razuma, pa prema tomu i filozofije, u tuma\u010denju Rije\u010di Bo\u017eje, Paul Tillich neupitno je pokazao da teolog mo\u017ee raditi svoj posao samo ukoliko se koristi filozofijom kao hermeneuti\u010dkim principom jer \u201dteologija pretpostavlja u svim svojim propozicijama strukturu bi\u0107a, njegove kategorije, zakone, koncepte\u201c. Tillichov arhitektonski princip je sveprisutnost Bo\u017eja, a hermeneuti\u010dki \u2013 ontolo\u0161ki egzistencijalizam.<\/p>\n

J\u00fcrgen Moltmann, koji supstancijalno ostaje barthovskim teologom kada je rije\u010di o odnosu filozofije i Objave, priznaje da nije mogu\u0107e provesti strukturiranje Objave na eshatolo\u0161koj osnovi, \u0161to je bila njegova nakana, bez kori\u0161tenja filozofije.<\/p>\n

Ustvari, pi\u0161e Moltmann: \u201dNada ima mogu\u0107nost smislenoga postojanja samo ako je sama stvarnost povijesno u pokretu te ako povijesna stvarnost ima slobodan prostor za mogu\u0107e stvari. Kr\u0161\u0107anska nada ima smisao samo ako je svijet otvoren onim stvarima kojima se ta nada nada, to jest, ako je puna stvari koje su mogu\u0107e (Bogu) i otvorena uskrsnu\u0107u mrtvih. Kada bi svijet bio kauzalni sustav \u010dvrsto zatvoren u sebi, nada bi ga mogla pogre\u0161no shvatiti kao ispunjenje ili se transcendirati kao gnosti\u010dka nadzemaljska stvarnost. No, tada bi se same sebe morala odre\u0107i\u201d. Moltmannova teologija nade uzima kao svoj arhitektonski princip kr\u0161\u0107ansku eshatologiju, a kao hermeneuti\u010dki Blochovu filozofiju nade.<\/p>\n

Teolo\u0161ki pluralizam, dakako, uklju\u010duje oba principa: arhitektonski i hermeneuti\u010dki i oni ne bi trebali isklju\u010divati jedan drugoga nego se uzajamno korigirati i, svakako, dopunjavati. \u0160tovi\u0161e, i sami ti principi poznaju vlastitu svoju pluralnost. Tako, primjerice, kada je rije\u010di o arhitektonskom principu: postoje mnoga otajstva u povijesti spasenja koje teolog mo\u017ee odabrati za sredi\u0161nje i temeljno mjesto svojega promi\u0161ljanja o \u010demu drugome: milosti, Savezu, Trojstvu, Utjelovljenju, Isusovoj Muci, Uskrsnu\u0107u, Crkvi, euharistiji itd.<\/p>\n

U razdobljima filozofijskoga konsenzusa kakva su bili patristi\u010dko ili tomisti\u010dko razdoblje, razlike me\u0111u teolozima bili su njihovi odabiri.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de hermeneuti\u010dkog principa, mogu\u0107nost pluralizma po\u010dinje ve\u0107 odabirom specijalisti\u010dke filozofije iz \u010dije perspektive \u0107e se interpretirati Rije\u010d Bo\u017eja (aristotelovska, platonisti\u010dka, tomisti\u010dka, idealisti\u010dka, egzistencijalisti\u010dka, fenomenolo\u0161ka\u2026) naravno, nisu isklju\u010deni ni filozofijski svjetonazori, op\u0107i pogledi na stvarnost kakve nam namire na\u0161a kultura, a ima ih i koliko kultura.<\/p>\n

Jo\u0161 nedostatno istra\u017eena, a \u010desto i nepoznata vjernicima koji nisu nu\u017eno teolo\u0161ki obrazovani, teologija dvadesetog stolje\u0107a nudi nam bogati spektar pluralizama s oba spomenuta principa. Tako, primjerice, da uz Tillicha i Moltmanna spomenemo najzna\u010dajnije za na\u0161e vrijeme, teologija Teilharda de Chardina jasno razlikuje od drugih jer koristi vlastiti arhitektonski princip: Isusa Krista kao Omega to\u010dku svega \u0161to jest, jednako kao i vlastit hermeneuti\u010dki princip znanstvenu teoriju evolucije.<\/p>\n

Za na\u0161u sredinu i probleme posebice mi se \u010dine zanimljivima politi\u010dka teologija Gustava Guti\u00e9rreza, \u010diji je arhitektonski princip oslobo\u0111enje, a hermeneuti\u010dki marksisti\u010dka analiza dru\u0161tva te Bonhoefferova teologija: njegov arhitektonski princip je ljubav Bo\u017eja i ljudska za bli\u017enjega, a hermeneuti\u010dki \u2013 sekularizacija.<\/p>\n

Hermeneuti\u010dki princip nije pridr\u017ean samo za teologe, nego i za svakog kr\u0161\u0107ana koji ho\u0107e razumjeti vlastitu vjeru. I da bi tom razumijevanju pristupio, ne mora biti vi\u010dan teolo\u0161kom znanstvenom jeziku. Nastojanje oko razumijevanja vlastite vjere problem je \u010dovjekove sposobnosti za mi\u0161ljenje i razumijevanje.<\/p>\n

To nastojanje samo ve\u0107 je teologija i ne doga\u0111a se usporedno sa samom vjerom, nego je intenzivan na\u010din ozbiljenja samoga \u010dina vjere, koji nije tek pristajanje uz odre\u0111eno uvjerenje, nego i razumijevanje vjere. Vjera upravo zahtijeva vlastito samorazumijevanje zato \u0161to podrazumijeva cijeloga \u010dovjeka, sve njegove sposobnosti, njegov duh, mo\u0107 da misli i postavlja pitanja.<\/p>\n

Upoznati vjernike barem s glavnim nositeljima teolo\u0161ke misli i teolo\u0161kih struja dvadesetog stolje\u0107a ne bi predstavljalo tek oboga\u0107enje vjerni\u010dkoga \u017eivota, nego je i nu\u017enost ukoliko kao zajednica vjernika ne \u017eelimo ostati zaglavljeni u svojevrsnoj \u0161izofrenoj situaciji: podvojeni izme\u0111u zahtjeva arhitektonskog principa tuma\u010denja kr\u0161\u0107anskoga svjetonazora i pluralisti\u010dkoga hermeneuti\u010dkog bogatstva demokratskog dru\u0161tva.<\/p>\n

Teolo\u0161ki pluralizam nije samo mogu\u0107, nego i nu\u017ean. Ne samo zbog dijaloga s pluralisti\u010dkim dru\u0161tvom i zbog funkcioniranja unutar demokratskoga dru\u0161tva, \u010dak \u0161tovi\u0161e zbog zalaganja za njega kao za princip, a ne puku metodu, nego i zbog barem dvaju vjerskih kr\u0161\u0107anskih razloga: Utjelovljenja kao dijaloga ljudskog i bo\u017eanskog u Isusu Kristu, u koji nas sve poziva, te sveop\u0107ega poslanja Crkve, a to je zauzetost za spasenje svakog \u010dovjeka bez iznimke. Pritom spasenje zna\u010di (gr\u010d. soter: \u00a0izbavitelj ili osloboditelj) osobno oslobo\u0111enje \u010dovjeka kao cjelovitoga bi\u0107a.<\/p>\n

Bez slobodnog \u010dovjeka, dakako, nema ni slobodnog vjernika niti slobodnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bez slobodnog \u010dovjeka, dakako, nema ni slobodnog vjernika niti slobodnog dru\u0161tva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-241992","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241992","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=241992"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241992\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=241992"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=241992"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=241992"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}