{"id":241646,"date":"2018-02-19T07:42:58","date_gmt":"2018-02-19T06:42:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=241646"},"modified":"2018-02-19T07:43:24","modified_gmt":"2018-02-19T06:43:24","slug":"vrijeme-samoupravljanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/19\/vrijeme-samoupravljanja\/","title":{"rendered":"Vrijeme samoupravljanja"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko PULIG<\/strong><\/p>\n

Za\u0161to se baviti iskustvom jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja danas? Puno je razloga. Neki su \u2018doma\u0107i\u2019 (a tu ve\u0107 po\u010dinje problem, jer \u0161to je na\u0161a domovina danas?), dok za neke bez pretjerivanja mo\u017eemo re\u0107i da su globalni. Ni\u0161ta ne po\u010dinje od nule. Sve ima svoju predpovijest, pa iako nas sa svih strana ubje\u0111uju da se svijet prelomio \u2013 na onaj prije 1989., odnosno 1991. i onaj poslije \u2013 to nije sasvim to\u010dno. Neki ljudi \u017eivjeli su i prije te godine i nastavili \u017eivjeti i nakon nje. S druge strane, ra\u0111aju se nove generacije koje, usprkos sada od vladaju\u0107ih deklariranom \u2018prijelomu\u2019, na razne na\u010dine \u017eele znati \u0161to je bilo prije i kako s time stoji danas. Osobna iskustva neposrednih predaka i porodi\u010dna nasljedstva i mitologije tu ne igraju najva\u017eniju ulogu. Djecu odgaja cijelo selo. Na neki na\u010din je normalno da svaka biolo\u0161ka generacija zami\u0161lja kako je svijet s njom po\u010deo (socijalizacija kroz otpor spram roditelja), no odrastanjem shva\u0107aju da je svijet postojao i prije i njih pa da \u0107e ih, u krajnjoj liniji, i nad\u017eivjeti.<\/p>\n

No to nije jedini problem. Danas hegemone dr\u017eavne i me\u0111unarodne vlasti \u010dine sve da zatru, u filozofskom \u017eargonu kazano, vremenitost vremena. Da sve ljude upregnu u neko \u2018vje\u010dno sada\u2019, koje kao da nema ni povijesti niti ga zanima iole dalja budu\u0107nost. I jo\u0161 gore. Pro\u0161lost se, kada se priziva, a to je uvijek, i kod vladaju\u0107ih i kod ovladanih u i zbog sada\u0161njosti, debelo falsificira. U nas je ipak za\u017eivjela pri\u010da o povijesnom revizionizmu. Ona je, ne slu\u010dajno, po\u010dela na problemu odnosa fa\u0161izma i antifa\u0161izma, kao povijesno bitne razdjelnice izme\u0111u \u2018civilizacije i barbarstva\u2019 (\u0161to je izreka koja je pred nadiru\u0107im svjetskim kataklizmama, a \u0161to su bili Prvi i Drugi svjetski rat, glasila \u2018Socijalizam ili barbarstvo!\u2019). No mo\u017eda je u pravu bio britanski konzervativni dr\u017eavnik Winston Churchill kada je odmah nakon Drugog rata rekao da \u0107e neki novi fa\u0161izam budu\u0107nosti nositi masku demokracije. Zato borba protiv revizionizma danas ne mo\u017ee biti samo antifa\u0161isti\u010dka. Ona mora biti i antikolonijalna i antiimperijalisti\u010dka. A sve to sadr\u017eano je u pojmu jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja.<\/p>\n

Danas je ve\u0107 postalo modom, ali samo u intelektualnim krugovima, sve iznova promi\u0161ljati, historizirati bitke pro\u0161losti, ne bi li se i tako pripremili za one budu\u0107nosti. Dana\u0161nje zanimanje za povijesno samoupravljanje zato je, mo\u017eda i vi\u0161e u svijetu nego kod nas, ovisno o generacijskoj pripadnosti, ponovno otkrivanje i zanimanje za potisnutu i marginaliziranu socijalisti\u010dku pro\u0161lost. S druge strane, za one koji su pre\u017eivjeli suvremenici tih doga\u0111anja, one koji su u svojim formativnim godinama mogli biti samoupravlja\u010dima ili se tom sistemu opirati, zadatak je mo\u017eda i te\u017ei. Oni se moraju prisjetiti onoga \u0161to su \u2018zaboravili\u2019, to\u010dnije donekle zdravo potisnuli, e da bi pre\u017eivjeli godine \u2018mra\u010dnog raspada\u2019, ili pak onoga \u0161to su patolo\u0161ki negirali da je ikada, osim u smislu da bolje da nije, i postojalo. Vladaju\u0107e demoniziranje socijalisti\u010dke pro\u0161losti i uglavnom spontana \u2018jugonostalgija\u2019 dobrog dijela ovda\u0161njeg stanovni\u0161tva zato su dvije strane odsustva razumnog odno\u0161enja spram pro\u0161losti, ne na kraju i osobne. Ono \u0161to se u dana\u0161njem civilnom \u017eargonu, pomalo pretjerano, naziva \u2018suo\u010denjem s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u2019, pa onda zavodljivo \u2018kulturom sje\u0107anja\u2019 ili ambicioznije \u2018politikom sje\u0107anja\u2019, ustvari je samo normalna ljudska potreba za kontinuitetom vlastitih \u017eivota, uz uva\u017eavanje svih diskontinuiteta koji ga \u010dine. Uostalom, veliki je filozof G. W. F. Hegel identitet i definirao kao jedinstvo identiteta i razlike, \u010dime je zapo\u010deo svoju dijalekti\u010dku logiku.<\/p>\n

Za\u0161to se dakle danas, godine 2018., jo\u0161 uvijek ili ponovno bavimo iskustvima jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja? Pa zato \u0161to tra\u017eimo sve ono \u0161to bi nam moglo pomo\u0107i u suo\u010denju i prevladavanju problema kapitalizma 21. stolje\u0107a. A da oni nisu mali ve\u0107 ogromni, danas priznaju i oni koji rje\u0161enja ne tra\u017ee u nekom socijalizmu za 21. stolje\u0107e. Na\u0161a je po\u010detna tvrdnja, koju \u0107emo ovim feljtonom poku\u0161ati i argumentirati, da je aktualnost socijalisti\u010dkog samoupravljanja postojala ju\u010der, ali da postoji i danas. Da je alternativa \u2018socijalizam ili barbarstvo\u2019 danas aktualnija no u vremenu kada ju je izgovorila socijalistkinja Rosa Luxemburg. Ho\u0107emo li mi bitke budu\u0107nosti zvati socijalizmom i komunizmom mo\u017eda je i manje bitno. Iako nema nijednog suvislog razloga, osim dnevnih taktika, da se tih imena odreknemo.<\/p>\n

Histori\u010dari jugoslavenskog samoupravnog socijalizma dijele to razdoblje u tri, me\u0111usobno donekle i kontradiktorna razdoblja (neki zagovaraju i druga\u010dije podjele, npr. slovenski sociolog Rastko Mo\u010dnik vidi \u010detiri) i mi \u0107emo se tim periodizacijama, koliko mo\u017eemo, detaljno baviti u nastavcima ovog feljtona. No na po\u010detku \u0107emo uvesti ne\u0161to \u0161to mo\u017eemo nazvati i \u2018predpovije\u0161\u0107u samoupravljanja\u2019. Naime, u suprotnosti s oficijelno prihva\u0107enom istinom (koja nije sasvim pogre\u0161na) da je ono zapo\u010delo dono\u0161enjem Osnovnog zakona o upravljanju privrednim poduze\u0107ima 1950., a na ustavnu razinu dignuto Ustavnim zakonom 1953., te da je ono bilo poku\u0161aj jugoslavenskog politi\u010dkog rukovodstva da nakon raskida sa Staljinom poka\u017ee da ima svoju originalniju viziju dru\u0161tva prijelaznog perioda, mi tvrdimo da je ono, barem politi\u010dki, postojalo i ranije. Ovdje ne mo\u017eemo elaborirati teze koje su postojale i prije pojave KPJ, unatrag sve od kraja 19. stolje\u0107a i spisa Svetozara Markovi\u0107a o op\u0161tinama-komunama i samoupravi, ali mo\u017eemo ukazati na to da je KPJ od dolaska Josipa Broza Tita na njezino \u010delo, usprkos fazama \u2018bolj\u0161evizacije\u2019, pa \u2018narodnofrontovske taktike\u2019, bila i \u2018samoupravna\u2019. Ovdje taj izraz upotrebljavamo slobodno, u smislu da partijsko vodstvo, a jo\u0161 vi\u0161e sam narodnooslobodila\u010dki pokret, od po\u010detka misli svojom glavom, a ne po napucima velikih sila tog vremena. Pritom imamo na umu da je Narodna skup\u0161tina narodnooslobodila\u010dkih odbora s cijelog teritorija Jugoslavije utemeljila novu dr\u017eavu u vidu Antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Jugoslavije (AVNOJ), ne samo kao kritiku nacionalnih nejednakosti u staroj Jugoslaviji, ve\u0107 i kao nepristajanje na povratak kralja i svaku kapitalisti\u010dku restauraciju. A \u0161to je bilo, a ne isti\u010de se \u010desto, protiv volje svih velikih sila tada\u0161njeg svijeta. Fa\u0161isti\u010dke osovine u prvom redu, ali i protiv volje SSSR-a i, da se ne zaboravi, protiv volje zapadnih saveznika. Tako da kasnije Staljinove la\u017ei kako je socijalisti\u010dka Jugoslavija pre\u0161la u imperijalisti\u010dki tabor apsolutno ne stoje. I ne samo to. Kada bismo bili zlobni, rekli bismo da ako je itko politikom velike sile \u0161urovao sa Zapadom, to je, poznato je po Jalti, bio ba\u0161 Staljin. Politika Kominterne, pisao je jo\u0161 tridesetih nadahnuto i Miroslav Krle\u017ea, bila je cijepanje Jugoslavije, kasnije prepu\u0161tanja zapadnim silama (iako je lukavo za centar Informbiroa 1946. predlagan Beograd). Istina je, naravno, i da su jugoslavenski komunisti do 1948. branili svaku javnu kritiku Staljina, istina je da je u prvim godinama nakon oslobo\u0111enja kopiran ruski privredni model s krutim centralisti\u010dkim planiranjem. Ali istina je i ovo drugo. Socijalisti\u010dka Jugoslavija nikada nije bila Staljinov poslu\u0161nik. Vojno se to vidjelo i na inzistiranju 1944. da prete\u017eno na\u0161e jedinice, a ne samo one Crvene armije, oslobode Beograd. Sve ovo u svojim knjigama spominje i Catherine Samary, francuska ekonomistica, jedna od najboljih povjesni\u010darki jugoslavenskog samoupravljanja. Ina\u010de, predgovor izbora iz njezinih novijih radova, koji su na slovenski preveli Maja Breznik i Rastko Mo\u010dnik, a pogovor napisao Marko Kr\u017ean, a \u010dije \u0107emo teze ovdje razlagati i s njom razgovarati (\u2018Komunizam u pokretu; Povijesno zna\u010denje jugoslavenskog samoupravljanja\u2019, Zalo\u017eba *cf., Ljubljana 2017.), nosi naslov \u20181948-2017: Protiv svih vjetrova\u2019.<\/p>\n

Pobjeda u ratu, koji je bio i socijalisti\u010dka revolucija i rat protiv okupatora i gra\u0111anski rat protiv doma\u0107ih izdajnika, zahtijevala je od novih vlasti rje\u0161avanje dru\u0161tveno-ekonomskih i nacionalnih, ali i svih drugih pitanja koja se ti\u010du organizacije jednog pravednijeg dru\u0161tva. Obe\u0107anja dana prije svega selja\u010dkim masama, pa tek onda i malobrojnijim radnicima, te po\u0161tenoj inteligenciji, koje su uz velike \u017ertve iznijele pobjedu, trebala su sada donijeti dostojanstvo i blagostanje stanovni\u0161tvu (druga\u010dije nego kasnije tzv. dr\u017eave blagostanja na Zapadu), \u0161to nije bilo mogu\u0107e izvesti bez velikog prijeloma spram neslavne pro\u0161losti stare Jugoslavije, polukolonijalne, nerazvijene dr\u017eave, s nekoliko neuspjelih poku\u0161aja modernizacije i nerazvijenom demokracijom (da o proganjaju i zabrani rada komunista, ali i sindikalista, i ne govorimo). U taj povijesni kontekst treba smjestiti \u017eelju za samoupravljanjem, koje je zahvatilo dru\u0161tvo puno \u0161ire od pukog dr\u017eavnog samoodre\u0111enja.<\/p>\n

Razdoblja samoupravljanja u Jugoslaviji, koja smo mi ra\u0161irili na periodizaciju jugoslavenskog socijalizma uop\u0107e, pa i na ono \u0161to je slijedilo kasnije, obi\u010dno se dijele na tri, a ona onda odgovaraju trima na\u010dinima pristupu organiziranja privrede, pa onda i dru\u0161tva u cjelini. No za nas postoji i prolog i epilog, makar se oni formalno ne broje. Krajnje pojednostavljeno re\u010deno, a u nadovezivanju na dosad izvedeno, prvo razdoblje socijalizma bilo bi ono \u2018predsamoupravno\u2019 (mi smo ga nazvali \u2018samoupravljanjem prije samoupravljanja\u2019), koje se etiketira kao administrativni socijalizam (1945. \u2013 1950). Slijedi mu formalno i stvarno uvo\u0111enje samoupravljanja, pa ga zovemo administrativno-samoupravni socijalizam (1951. \u2013 1965). Nakon privredne reforme 1965., a ustvari i nekoliko godina ranije, imamo tr\u017ei\u0161no-samoupravni socijalizam (1966. \u2013 1971). Kako nazvati razdoblje od 1972. pa sve do raspada dr\u017eave, ostaje otvoreno. Mo\u017eda po knjizi Edvarda Kardelja \u2018pravcima razvoja\u2019 u demokratizaciju i pluralizam? (Edvard Kardelj, \u2018Pravci razvoja politi\u010dkog sistema socijalisti\u010dkog samoupravljanja\u2019, Komunist, Beograd 1978). Mi tvrdimo da tragove samoupravljanja mo\u017eemo pratiti i nakon razaranja zajedni\u010dke dr\u017eave (najvi\u0161e sa\u010duvane u Sloveniji), jer su novim dr\u017eavama trebale godine, a ponegdje i vi\u0161e od desetlje\u0107a da zatru sve tekovine tog sistema. Tri razdoblja mo\u017eemo personificirati u tri li\u010dnosti koje su im dale teorijski pe\u010dat, iako se, naravno, ne mogu svesti na njih. To su bili Boris Kidri\u010d kao arhitekt administrativno-samoupravnog modela, Vladimir Bakari\u0107 kao zagovornik tr\u017ei\u0161nog socijalizma (iako se kao partijac bunio protiv vlasti bankarskog sektora i, dana\u0161njim rje\u010dnikom, tada\u0161nje rudimentarne \u2018financijalizacije\u2019) i Edvard Kardelj koji je poku\u0161ao, kako ka\u017ee Mo\u010dnik, tr\u017ei\u0161ni feti\u0161izam nadomjestiti normativnim, dakle gra\u0111ansko-pravnim. Beskona\u010dne rasprave izme\u0111u \u2018dohoda\u0161a\u2019 i \u2018profita\u0161a\u2019 ozna\u010dile su dekadentne osamdesete, a oni koji su tada i danas bili antisocijalisti\u010dki, libertarijanski, protr\u017ei\u0161no, pa proprivatizacijski orijentirani, tvrde da taj problem nije rije\u0161en do danas.<\/p>\n

Koje dru\u0161tvene skupine su bile nosioci svakog od pojedinih razdoblja? Ako je za administrativno planiranje ve\u0107 iz naziva jasno da je to bila birokracija (a ono nije bilo nikakva aberacija \u2018dru\u0161tvene normalnosti\u2019 i postiglo je zavidne rezultate u privredi), davanjem ve\u0107ih ovlasti poslovodstvima poduze\u0107a, koja su ih morala izvesti na tr\u017ei\u0161te, na putu u tr\u017ei\u0161ni socijalizam oja\u010dala je tehnokracija. Taj izraz, upozorava slovenski sociolog Marko Kr\u017ean, ne treba shva\u0107ati u smislu neke vlasti tehni\u010dke inteligencije, in\u017eenjera i sl., nego kao direktore, poslovnjake, radnike u marketingu, sve one koji brinu da poduze\u0107e \u010dim jeftinije nabavlja i \u010dim skuplje prodaje. No istovremeno, dok su jo\u0161 postojali i plan i tr\u017ei\u0161te (Kidri\u010dev model), ja\u010dale su, vi\u0161e od birokracije koja je imala monopol na makroplaniranje, i radni\u010dka klasa i njezina mo\u0107 da utje\u010de na upravljanje u radnim kolektivima, ali i drugdje. Tek u \u2018\u010distom\u2019 tr\u017ei\u0161nom modelu socijalizma prevladala je ideologija tehnokracije. To je izazvalo \u010dudne ideolo\u0161ke efekte, koje je onda eksplicirao poznati ekonomist Branko Horvat, da vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta zna\u010di i vi\u0161e samoupravljanja i socijalizma. Za takve ideje, ne slu\u010dajno, zamalo je dobio Nobelovu nagradu za svoju knjigu \u2018Politi\u010dka ekonomija socijalizma\u2019 (Globus, Zagreb 1984; original je na engleskom objavio dvije godine ranije). Sve to je na neki na\u010din predvidio Kardelj, koji je jo\u0161 sredinom 1970-ih poku\u0161ao deklarativno pove\u0107ati ulogu samoupravljanja nau\u0161trb tr\u017ei\u0161nih odnosa. I to ne samo u poduze\u0107ima, nego i u odnosima me\u0111u njima (\u2018samoupravnim sporazumijevanjem\u2019 i \u2018dru\u0161tvenim dogovaranjem\u2019), no to nije bilo dovoljno da bi se preusmjerio zahuktali smjer sistema. Planiranje je uni\u0161tila ve\u0107 reforma 1965., a \u2018prenormirano\u2019 samoupravljanje nije ga zamijenilo ni\u010dim novim.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to se danas jo\u0161 uvijek ili ponovno bavimo iskustvima jugoslavenskog socijalisti\u010dkog samoupravljanja? Pa zato \u0161to tra\u017eimo sve ono \u0161to bi nam moglo pomo\u0107i u suo\u010denju i prevladavanju problema kapitalizma 21. stolje\u0107a. I zato \u0161to je alternativa \u2018socijalizam ili barbarstvo\u2019 danas aktualnija no u vremenu kada ju je izgovorila Rosa Luxemburg<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-241646","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241646","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=241646"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241646\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=241646"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=241646"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=241646"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}