{"id":241478,"date":"2018-02-16T07:00:12","date_gmt":"2018-02-16T06:00:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=241478"},"modified":"2018-02-15T22:31:01","modified_gmt":"2018-02-15T21:31:01","slug":"knjiga-rod-i-balkan-je-rodno-citanje-opreke-europe-i-balkana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/16\/knjiga-rod-i-balkan-je-rodno-citanje-opreke-europe-i-balkana\/","title":{"rendered":"Knjiga ‘Rod i Balkan’ je rodno \u010ditanje opreke Europe i Balkana"},"content":{"rendered":"

Autorka:\u00a0 Antonela Maru\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>O nedavnoj izdanoj knjizi Rod i Balkan koja inkorporira dvije studije o porodnjavanju balkanizma, razgovarali smo s autoricama znanstvenicom Marinom Mate\u0161i\u0107 i aktivistkinjom i znanstvenicom Svetlanom Slap\u0161ak.<\/p>\n

Knjiga je strukturirana u dvije studije: kako biste ukratko opisale sadr\u017eaj svake od njih? I koja od vas dvije autorski potpisuje koji dio?\"\"<\/a><\/em><\/strong><\/p>\n

Marina Mate\u0161i\u0107:<\/strong> Knjiga je nastala kao proizvod, sada ve\u0107 skoro, desetogodi\u0161njeg dijaloga nas dviju. Taj dijalog vrlo \u010desto uklju\u010divao je i na\u0161e bli\u017enje i u osobnom i u akademskom smislu, jer se osim na sveu\u010dili\u0161tu odvijao u Svetlaninom (mogli bismo re\u0107i, u duhu ove knjige) haremu, odnosno dnevnom boravku. U trenutku kada se tema iskristalizirala, u obliku doktorskog rada, vrlo brzo bi se opet rasplinjavala na na\u0161 \u0161iri suvremeni dru\u0161tveno-politi\u010dki okoli\u0161 kao i na povijesne stranputice balkanologije i \u017eenskih studija. Te\u0161ko je re\u0107i koji dio je \u010diji, jer iako je prvi dio proiza\u0161ao iz doktorske disertacije, on je produkt zajedni\u010dkog rada dok je drugi, autorski Svetlanin, zapravo metatekst prvom, na temu putopisa, putovanja, gostoprimstva, znanja i mo\u0107i, roda i seksualnosti,\u00a0 i s njim u direktnom dijalogu. Zajedno s na\u0161om urednicom, Ivanom Rogar, ina\u010de spisateljicom i osobom koja svoju kreativnost u pismu unijela zna\u010dajno u na\u0161 tekst, poigrale smo se i u naslovu (kao i u podnaslovima), u \u017eelji da njime spojimo dva dijela knjige. Uz ‘porodnjavanje balkanizma’, kojim pratimo feministi\u010dku kritiku orijentalizma, rije\u010dima poput dijalog, putovanje do druge i feministi\u010dko gostoprimstvo spajale smo na\u0161a razmi\u0161ljanja i putovanja kao autorica s onim o \u010demu smo pisale.<\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong> Prvi deo knjige je Marinin istra\u017eiva\u010dki rad: pratila sam ga i delom vodila kao mentorka, na\u0161i razgovori izvesno nisu bili ograni\u010deni na akademski deo. Svoj deo vidim kao komentare na\u0161ih slobodnih i akademski uslovljenih razgovora. Inicijativa da to dodam njenoj studiji bila je Marinina, i kada je to predlo\u017eila, na\u0161la sam se na sedmom profesorskom nebu! Objavljivati zajedno sa najboljim studentkinjama i studentima (bilo ih je mnogo manje) \u010dini mi se kao izvrstan zavr\u0161ni plan. A onda smo jo\u0161 imale i pomo\u0107 izvrsne izdava\u010dice Ivane Rogar.<\/p>\n

Do pojave \u017eena putnica poput Mary Montagu, Emily Strangford, Dore d'Istrije, Marije Karlove, Pauline Irby, Georgine Mackenzie i Jelene Dimitrijevi\u0107 podru\u010djem Balkana i Orijenta putovali su uglavnom putopisci mu\u0161karci. Na koji su na\u010din, za razliku od mu\u0161karaca, \u017eene putopiskinje u 18. i 19. stolje\u0107u putovale kroz Balkan i porodnjavale ga? Koje mogu\u0107nosti istra\u017eivanja su se tada otvarale ovim mobilnim, obrazovanim i klasno uglavnom privilegiranim putnicama \u017eenama?<\/strong><\/em><\/p>\n

Marina Mate\u0161i\u0107:<\/strong> Bitno je napomenuti, iako nam te\u017enja nije bila da samo ukazujemo na \u017eensku stranu pro\u0161losti kao sustavno i namjerno zanemarivanu u produkciji znanja, da su \u017eene putovale od ranih dana takozvanog otkrivanja Balkana. Lady Montagu ro\u0111ena je 1689, a putovala po Balkanu po\u010detkom 18. stolje\u0107a! Byron svoj Grand Tour na Levant (dio kojeg je u to vrijeme i Balkan) zapo\u010dinje skoro stolje\u0107e kasnije. Zapadne \u017eene sredine i druge polovice 19. stolje\u0107a na neki na\u010din na javnu scenu stupaju bore\u0107i se za ravnopravnost, za priznanje da kao i mu\u0161karci mogu stvarati znanje i igrati va\u017enu ulogu u dono\u0161enju odluka. Putovanje je bio najsna\u017eniji na\u010din da to i doka\u017eu. Bitne su razlike izme\u0111u europskih kulturnih identiteta jedne post-napoleonske francuske putnice, viktorijanske Britanke ili pak imperijalne Moskovljanke, no ono \u0161to pronalazimo zajedni\u010dko jest upravo kompleksna ali sna\u017eno ukorijenjena opreka Europe i Orijenta\/Balkana ispri\u010dana kroz perspektivu \u017eenske borbe za ravnopravnost.<\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong> Taj vid porodnjavanja je pun paradoksa: zapadne i druge \u017eene koje su pose\u0107ivale Balkan imale su za prisno komuniciranje sa lokalnim \u017eenama \u00abpaso\u0161\u00bb koji je svuda va\u017eio \u2013 \u017eivele su u patrijarhatu mo\u017eda razli\u010ditih oblika, ali su razumele jednaku \u00abdrugostepenost\u00bb. Gostoprimstvo i suradnja uspevaju, jer su bekstvo iz mu\u0161kog sveta, na obe strane. I dok se zapadni i drugi mu\u0161karci ose\u0107aju kao realni ili mogu\u0107ni gospodari na teritoriju koji je uvek bio politi\u010dki i kolonijalno zanimljiv, \u017eensko komuniciranje li\u0161eno je toga: zajedni\u010dki interes su zdravlje, svakodnevica i me\u0111usobno u\u010denje\u00a0 – dakle iste \u017eenske ni\u0161e u patrijarhatu posvuda.<\/p>\n

Zanimljivo je da Dora'd Istria (jedna od rijetkih autorica podrijetlom s podru\u010dja Balkana) politi\u010dko vidi kroz emocionalno (na svom putovanju zamje\u0107uje i bilje\u017ei melankoliju i psihi\u010dka stanja \u017eena na Balkanu). Na taj je na\u010din, pi\u0161ete i vi u knjizi, politi\u010dka opresija je porodnjena i intimizirana, ali i obrnuto.\u00a0 Znakovito je da taj feministi\u010dki stav vrijedi i do danas. Na koje jo\u0161 na\u010dine rad ovih autorica korespondira s na\u0161om suvremeno\u0161\u0107u?<\/strong><\/em><\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong> Bile su bez kolonijalnih pretenzija, ali sa sklono\u0161\u0107u za \u0161irenjem prosvete i znanja. Bile su odli\u010dne u posmatranju \u017eena, prepoznavanju sli\u010dnoga, u nekim spisima se po\u010detna kulturna superiornost doslovce topi pred solidarno\u0161\u0107u potla\u010denih. To su jo\u0161 uvek osnove \u017eenske solidarnosti. Na\u017ealost, \u017eenska akademija zapada potpuno je zapostavila ove mogu\u0107nosti za vreme i posle rata u Jugoslaviji, i danas se u ve\u0107ini pona\u0161a kao kolonijalna grupacija koja odbacuje lokalno znanje \u010ditavog biv\u0161eg socijalisti\u010dkog sveta. Ka\u017eem u ve\u0107ini, izvesno ne sve, i naro\u010dito mislim na kolonijalno pozicioniranje institucija i na evropske raspodele sredstava.<\/p>\n

Zbog \u010dega je bilo va\u017eno istra\u017eivati gostoljublje u akademskom izu\u010davanju \u017eenske povijesti i do kojih vrijednih saznanja vas je takav fokus doveo?<\/strong><\/em><\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong> Sa stanovi\u0161ta antropologije, to je jedino opravdano: izabran je tip pona\u0161anja koji temeljno razdvaja omiljene rodne epske naracije (mu\u0161ko, rat, juna\u0161tvo, nasilje), a istovremeno je duboko povezano sa patrijarhalnim tipovima kodificiranog gostoprimstva. \u017densko gostoprimstvo se izvesno izdvaja iz tog gostoprimstva, a istovremeno ne mo\u017ee biti sankcionisano, jer mimeti\u010dki odgovara mu\u0161kom-patrijarhalnom. Jo\u0161 jedan primer \u017eenske politike unutar patrijarhata\u2026<\/p>\n

Viktorijanske putnice svojim tekstovima i putovanjima emancipiraju i sebe u svojim zapadnim dru\u0161tvima. U svojoj domovini Irby i Mackenzie postaju aktivne dionice rasprave o \u201eisto\u010dnom pitanju\u201c i politikama koje njihova domovina vodi na Balkanu i Istoku. Na koji su na\u010din viktorijanske putnice posredstvom utjecaja kojeg su stjecale zauzimale uloge politi\u010dkih agitatorica u Velikoj Britaniji?<\/strong><\/em><\/p>\n

Marina Mate\u0161i\u0107:<\/strong> Prije bismo mogli re\u0107i kako su svojim sudjelovanjem u \u017eivotu zajednica na zapadnom Balkanu zauzimale ulogu agitatorica izvan Velike Britanije, barem iz perspektive drugih ne-britanskih carstava koji svoje interese vide na Balkanu. Doma\u0107a je nacionalna i anti-imperijalna ju\u017eno-slavenska elita posebno Irby vidjela kao saveznicu, a s obzirom na njen rod, i kao mitologiziranu za\u0161titinicu, ‘sveticu malih naroda’, kako se u knjizi spominje. Sli\u010dno su Albanci vidjeli Doru d'Istriju i Edith Durham. Danas tu funkciju svjesno ili nesvjesno preuzimaju holivudske glumice, poput Angeline Jolie, Sharon Stone. Nije potrebno dodatno napominjati kako njihov anga\u017eman u inozemstvu utje\u010de na njihov, recimo to, ugled, kod ku\u0107e, a tako je bilo i s putnicama ‘dugog’ 19. st. (u kojem ponekad jo\u0161 uvijek \u017eivimo). U tom smislu sve globalne opresivne diskurse, od orijentalizma, kolonijalizma, imperijalizma, developmentalizma, rasizma, patrijarhata, treba promatrati i dijakronijski (arheolo\u0161ki, geneolo\u0161ki, etimolo\u0161ki\u2026).<\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong> Namerno sam ironizirala uvode\u0107i \u00absvece malih naroda\u00bb: no takve polo\u017eaje i danas tra\u017ee ambiciozniji intelektualci. Primer Dore d'Istrie je fascinantan ne samo po tome \u0161to je uspela postati (bez svog u\u010de\u0161\u0107a, posle smrti), svetica rumunske nacionalne naracije, ve\u0107 i albanske, a za neko vreme i gr\u010dke, nego pre svega po tome \u0161to se svaki put, na osnovi rodnog kriterijuma, uspevala identifikovati sa svakom kulturom na koju bi nai\u0161la. Ovaj multiidentitetski fenomen povezan je sa prosvetiteljstvom, odnosno sa jednom od najplodnijih programskih ideja feminizma modernog doba \u2013 samousavr\u0161avanje.<\/p>\n

Kako i kada ste se obje kao istra\u017eiva\u010dice susrele s radom putopiskinjama koje tematizira ova knjiga?<\/strong><\/em><\/p>\n

Marina Mate\u0161i\u0107:<\/strong> Neke od putopiskinja poznate su, barem feministi\u010dkoj akademskoj zajednici. Dora d'Istria primjerice uklju\u010dena je u rijetke ali vrijedne recentne preglede, poput Biographical Dictionary of Women's Movements and Feminisms in Central, Eastern, and South Eastern Europe: 19th and 20th Centuries, Francisce de Haan, Krasimire Daskalove, Anne Loutfi. No, mnoge autorice \u017eenskog pokreta na Balkanu, kao i \u017eene iz drugih dijelova svijeta koje su o Balkanu pisale, nisu. Njihova komunikacije (\u017eena Zapada i Balkana\/Isto\u010dne Europe) jo\u0161 je slabo istra\u017eena tema, kao i komunikacija \u017eena Balkana i onog \u0161to se \u010desto naziva Tre\u0107eg svijeta. Brojni su argumenti od strane feministkinja Isto\u010dne Europe kako Isto\u010dna Europa zaslu\u017euje specifi\u010dno pozicioniranje u kritici diskursa imaginarne geografije, druga\u010dije od Tre\u0107eg svijeta, jer Balkan je, eto, ipak u Europi, bijel, ve\u0107inski kr\u0161\u0107anski. S tim se svakako sla\u017eemo, a Todorova, izme\u0111u ostalog, to i sustavno argumentira. No na Balkanu je ova tema postala dugovjekovna opsesija politi\u010dkih elita koje se po\u0161to-po-to i na u\u0161trb svojih (isto\u010dnih) susjeda poku\u0161avaju prikazati \u0161to europskijima. Rod i seksualnost u tom diskursu reproduciraju\u0107ih doma\u0107ih orijentalizama igra klju\u010dnu ulogu. Izme\u0111u ostalog, ova je knjiga poku\u0161aj otkrivanja jedne porodnjene perspektive na preklapanja Balkana i Orijenta (Drugog i Tre\u0107eg svijeta), jednako kao rodnog \u010ditanja opreke Europe i Balkana. Poruka koju \u017eelimo poslati, posebno istra\u017eiva\u010dicama \u017eenskih i regionalnih studija, jest: materijal je tu, ali \u0161to njime \u017eelimo saznati pravo je pitanje.<\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong><\/em> Pitanje za jo\u0161 jednu knjigu! Odlu\u010dile smo se raditi ne\u0161to \u0161to ve\u0107ina mla\u0111ih istra\u017eiva\u010dica u studijama roda ne\u0107e: arhivi, kros-reference, imena, datumi, mape, filolo\u0161ki rad \u2013 starinski, dakle. Bila sam u situaciji da i sama u\u010destvujem u ponovnom otkrivanju nekih spisateljica, recimo Jelene Dimitrijevi\u0107 i Julke Chlapec \u0110or\u0111evi\u0107, a uzor nam je svakako bilo istra\u017eiva\u010dki, kulturno i politi\u010dki tako va\u017eno revidiranje, kao \u0161to je ono Zagorkino.<\/p>\n

Na\u00a0 koji se na\u010din knjiga Rod i Balkan navezuje na ve\u0107 kultnu knjigu Marije Todorove Imaginarni Balkan u kojem je segmentu nadopunjuje, koje nove diskurse donosi?<\/strong><\/em><\/p>\n

Svetlana Slap\u0161ak:<\/strong><\/em> Ja bih rekla \u2013 nikako. Rad Marije Todorove je izuzetno zna\u010dajan, ali ona nigde ne spominje rod kao faktor istorije ili narativne obrade istorije, pa ni Edvard Said to nije radio. A upravo steci\u0161te, mesto sudara naracija o Balkanu i Orijentu po\u010diva na pitanjima roda. U knjizi predla\u017eem zamenu termina rod, koji jo\u0161 uveliko vu\u010de na rodnost i rodovitost, pozajmicom iz turskog \u2013 soj: taj termin podrazumeva i slobodu izbora\u2026<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O nedavnoj izdanoj knjizi Rod i Balkan koja inkorporira dvije studije o porodnjavanju balkanizma, razgovarali smo s autoricama znanstvenicom Marinom Mate\u0161i\u0107 i aktivistkinjom i znanstvenicom Svetlanom Slap\u0161ak<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":241479,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-241478","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241478","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=241478"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241478\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/241479"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=241478"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=241478"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=241478"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}