{"id":241202,"date":"2018-02-12T08:34:43","date_gmt":"2018-02-12T07:34:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=241202"},"modified":"2018-02-12T08:34:43","modified_gmt":"2018-02-12T07:34:43","slug":"pitam-kgk-i-vucica-vjerujete-li-u-identitet-utemeljen-na-mrznji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/12\/pitam-kgk-i-vucica-vjerujete-li-u-identitet-utemeljen-na-mrznji\/","title":{"rendered":"Pitam KGK i Vu\u010di\u0107a: Vjerujete li u identitet utemeljen na mr\u017enji?"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/drago-pilsel.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-193096\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/drago-pilsel-300x220.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"220\" \/><\/a>Autor: Drago Pilsel<\/strong><\/p>\n<p>Danas nam u dvodnevni pohod sti\u017ee predsjednik Srbije Aleksandar Vu\u010di\u0107. Pozvala ga je, navodno iznenada, usred galame o Jasenovcu, kolegica Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107. Ka\u017eem navodno, jer se ovaj susret pripremao du\u017ee. Berlin, Washington i Bruxelles prisilili su KGK da ubrza proceduru, pa je Predsjednica iskoristila priliku povi\u0161enih tonova i razmjene diplomatskih prosvjednih nota da dezavuira Plenkovi\u0107evu Vladu \u010dak do te mjere da brani agendu dogovorenu s Vu\u010di\u0107evim uredom, pa je tako rekla hrvatskom premijeru da se o ratnoj \u0161teti ne\u0107e govoriti.<\/p>\n<p>Elem, pamtimo da je propao plan Vu\u010di\u0107eva dolaska kad je lani izbila sva\u0111a nakon \u0161to je u Srbiji podignut spomeniku majoru Milanu Tepi\u0107u (koji je 29. rujna 1991. digao u zrak sebe i kasarnu JNA u Bjelovaru) i kada je Grabar-Kitarovi\u0107 izlanula megastupidnost da \u0107e \u201djo\u0161 puno vode prote\u0107i Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija mogu re\u0107i da su prijateljske dr\u017eave\u2026\u201d. Iz spomenutih centara mo\u0107i su pojasnili KGK, a vjerojatno i Vu\u010di\u0107u, da se izvole pokrenuti.<\/p>\n<p>Pozivnica i ekspresno prihva\u0107anje djelovali su komi\u010dno, ali dobro je da se to ipak dogodilo.<\/p>\n<p>Mene ne zabrinjava to \u0161to Vu\u010di\u0107, superiorniji i sposobniji od kolegice KGK, ne mo\u017ee razgovarati s osobom koja mo\u017ee ne\u0161to konkretno rije\u0161iti. Naime, o problemima treba razgovarati na svim mogu\u0107im razinama.<\/p>\n<p>Ja bih danas iskoristio priliku da pitam hrvatsku Predsjednicu i njenog kolegu vjeruju li oni zaista u identitet koji je utemeljen na mitu i na mr\u017enji, to jest, smatraju li da se o budu\u0107im pitanjima mo\u017ee raspravljati dok se kora\u010da kalju\u017eom me\u0111usobnih optu\u017eivanja?<\/p>\n<p>Ekskluzivna, samorazumljiva pri\u010da koja ne mora nu\u017eno uvijek biti lo\u0161a s obzirom na to da mit, kako tuma\u010di Ivan \u010colovi\u0107, \u010desto odr\u017eava koherentnost arhai\u010dnih zajednica, u srpskom ili hrvatskom slu\u010daju naj\u010de\u0161\u0107e je izvor fa\u0161izma jer im mit slu\u017ei da poraz pretvori u pobjedu ili da jedan narod proglasi boljim od drugoga.<\/p>\n<p>Taj se moral, u najkra\u0107im crtama, kako su ga opisali ideolozi koji su potpomagali Mussolinija, mo\u017ee vidjeti u sljede\u0107em stavu: \u201dO\u010devidno je da se moralnost mora identificirati s nacijom. Odatle na\u0161a prakti\u010dna du\u017enost da unapre\u0111ujemo, \u0161irimo i u\u010dinimo plodnim \u017eivot te nacije. Mi se, naime, mo\u017eemo nazivati samo toliko moralnima koliko nastojimo razviti svoju personalnost koja je istovjetna s nacijom\u201d (Mario Missiroli, \u201dVjerska politika Mussolinija\u201d, Zagreb, 1941.).<\/p>\n<p>Mit i utopija svojim poetskim i profetskim otkrivanjem po\u010detnog i s(a)vr\u0161enog stanja \u010dovje\u010danstva jesu na strani \u017eivota. Ideologija kao djelatna apsolutizacija relativnog, nasilna prema zbilji, protivna je \u017eivotu. Anti-Mit je, dakle, negacija mita u prenesenom zna\u010denju; to je mit izmi\u0161ljene vrijednosti, smi\u0161ljeno la\u017ean, u slu\u017ebi dnevnopoliti\u010dke poruke. Pi\u0161emo ga velikim slovom M \u2013 jer se radi o napuhanosti, ko\u010doperstvu i \u201dlajanju na Mjesec\u201d. Politi\u010dki mitomani u\u017easno gnjave i sretan je onaj narod u kojem su prestali brbljati.<\/p>\n<p>O naciji nije jo\u0161 sve re\u010deno. I nacionalna svijest i nacionalni pokreti postojali su prije nacionalizma, dok Eric Hobsbawm misli potpuno druga\u010dije. Ukratko \u2013 pi\u0161e \u2013 u analiti\u010dke svrhe nacionalizam prethodi nacijama.<\/p>\n<p>Nacije ne stvaraju dr\u017eave i nacionalizme, ve\u0107 upravo obrnuto. Izme\u0111u tih krajnosti bezbroj je nijansi u definicijama nacije i nacionalizama; prihvatit \u0107u stoga ono \u0161to razni autori kr\u0161\u0107anskog humanizma vide u naciji: ona je ne\u0161to \u0107udoredno-dru\u0161tveno, ljudska zajednica utemeljena na \u010dinjenici ro\u0111enja i podrijetla, ali sa svim \u0107udorednim suzna\u010denjima tih naziva.<\/p>\n<p>Ro\u0111enje za razumski \u017eivot i za civilizacijske djelatnosti, podrijetlo svojstveno obiteljskim predajama, dru\u0161tvenom i pravnom odgoju, kulturnom naslje\u0111u, zajedni\u010dkim shva\u0107anjima i obi\u010dajima, povijesnim sje\u0107anjima, patnjama, zahtjevima, nadama, predrasudama i zajedni\u010dkim ozloje\u0111enostima.<\/p>\n<p>Teologija nacionalnog anti-Mita (kojom se bavim) mo\u017ee se svrstati u dio politi\u010dke teologije. Politi\u010dka teologija nije isto \u0161to i \u201dkr\u0161\u0107anska politika\u201d \u2013 kako bi netko mogao pomisliti. \u201dKr\u0161\u0107anska politika\u201d ne postoji; postoje kr\u0161\u0107ani u politici, kao \u0161to postoje ateisti, \u017eidovi, lije\u010dnici, pravnici\u2026, koji onda sebe, naravno, unose u politi\u010dki anga\u017eman i s onim \u0161to ex professo znaju i mogu. Politi\u010dku teologiju inspiriralo je Evan\u0111elje i njegov duh, a s intencijom da se politika i ljudi oko nje pro\u017emu kr\u0161\u0107anskim na\u010delima; bolje re\u0107i, usklade s njima i s moralom koji je \u201devan\u0111eoska zadnja rije\u010d\u201d u \u017eivotu.<\/p>\n<p>Politi\u010dka teologija je tako krenula de facto relativizirati politiku i njezino apsolutisti\u010dko pona\u0161anje. Tako su se otvorili prostori i za druga jednako vrijedna bogatstva, pa i duhovna. Politi\u010dka teologija nije prema tome ni mogla upasti u \u201dpoliti\u010dku arenu\u201d \u2013 jer je u krajnjem cilju demitologizirala politiku.<\/p>\n<p>O demokraciji se govori s rezervom i \u2013 uvjetno. Tako, recimo, govori Nikolaj Berdjajev: \u201dDemokracija ostaje ravnodu\u0161na prema dobru i zlu. Ona je tolerantna, jer je indiferentna, jer je izgubila vjeru u istinu i nema snage da izabere istinu. Demokracija je skepti\u010dna, ona se javlja u skepti\u010dnom vijeku, vijeku bezvjerja, kad su narodi izgubili stalne kriterije istine i kad su nemo\u0107ni da ispovijedaju bilo makar kakvu apsolutnu istinu. Demokracija je krajnji relativizam, poricanje svega apsolutnog.\u201d<\/p>\n<p>Ta druga strana demokracije opisno se izra\u017eava i ovako: \u201dPa i Hitler je na vlast do\u0161ao demokratskim putem!\u201d \u2013 \u0161to nije bio zadnji slu\u010daj te vrste u prvoj polovici 20. stolje\u0107a. Bilo bi pogre\u0161no re\u0107i da se dana\u0161nje dru\u0161tvo vra\u0107a vjeri, ali je to\u010dno da ono uva\u017eava vjeru. Zato je pluralisti\u010dko \u2013 i s principima vjere ra\u010duna. Dana\u0161nje dru\u0161tvo ne bi smjelo biti neutralno prema moralu koji je svakida\u0161nja primjena Evan\u0111elja i crkvenog iskustva na \u017eivot.<\/p>\n<p>\u0160to ometa demokratska kretanja u Hrvatskoj ili Srbiji nakon pada komunizma? Drugim rije\u010dima, \u0161to je slika totalitarnog stanja u na\u0161im dr\u017eavama?<\/p>\n<p>Iskustvo govori: ne funkcionira pravna dr\u017eava, predsjednik dr\u017eave se devedesetih pona\u0161ao kao Mesija od Boga pozvan da spasi narod od propasti i ujedini ga u dr\u017eavi, svetoj i vje\u010dnoj; neousta\u0161tvo i neo\u010detni\u0161tvo kao posebni oblici fa\u0161izma postali su \u010dest na\u010din razmi\u0161ljanja; sve je ja\u010di utjecaj jedne crkve u dru\u0161tvu; jaz izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih dobiva zastra\u0161uju\u0107e dimenzije\u2026<\/p>\n<p>Predsjednik Franjo Tu\u0111man je govorio da ima tajni sporazum s Bogom. U mitu je i to mogu\u0107e. Ali na\u0161e su se rijeke Sava, Drava, Dunav\u2026 pretvorile u krv, \u017eabe su nas prekrile, pijesak se okrenuo u komarce, muhe su na nas navalile, uginula nam je stoka, kraste su se pojavile na ljudima i \u017eivotinjama, tu\u010da nam je satrla usjeve, skakavci su pobrali ono \u0161to nam je jo\u0161 ostalo, tama je zastrla Domovinu, prvijenci su nam izginuli u ratovima\u2026<\/p>\n<p>Pitali smo se: \u0160to li nas jo\u0161 \u010deka, Bo\u017ee!? Faraon je, naime, uporan u stavu: \u201dTko je Gospod da ga ja slu\u0161am? Ne znam Gospoda i ne\u0107u pustiti Izraela!\u201d Dr\u017eava nije cilj samoj sebi. Ona je radi blagostanja i razvitka svih pojedinaca. Crkveni dru\u0161tveni nauk odbacuje sve koncepcije dr\u017eave-mita, svaku divinizaciju dr\u017eave, dr\u017eavu-moloha kojoj bi se nesmetano \u017ertvovale ljudske osobe \u2026 Dr\u017eava, dakle, nema apsolutnu vrijednost.<\/p>\n<p>Nau\u010dio sam da religija u dru\u0161tvu i \u017eivotu pojedinaca igra mnogostruku ulogu ispunjavanja vi\u0161estruke funkcije. Najbrojnije i najzanimljivije su one koje su povezane uz tra\u017eenje izgovora za ljudske interese i njihovo zaba\u0161urivanje, \u0161to je sinonim za ideologizaciju religije. Dana\u0161nja istra\u017eivanja ukazuju na to da je u povijesti religija igrala \u2013 mo\u017eda i vi\u0161e nego \u0161to se pretpostavljalo \u2013 ulogu maske, jer je svojom teolo\u0161kom retorikom pokrivala scenarije nereligiozne ili potpuno svjetovne koristi.<\/p>\n<p>Va\u017eno je stoga pitanje kako se rastati s identitetom koji je utemeljen na mitu? Nove generacije Hrvata i Srba morat \u0107e biti druga\u010dije odgojene: skladno, tolerantno i s puno vi\u0161e povjerenja u \u010dovjeka. Naime, nije glavna te\u017eina pitanja u tome kako \u017ealiti \u017ertve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice.<\/p>\n<p>Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred te\u017eim su moralnim pitanjem (kako je upozorila HBK, pod vodstvom Franje Kuhari\u0107a, 1995.): Kako \u017ealiti \u017ertve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti opro\u0161tenje Bo\u017eje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje me\u0111u ljudima i narodima? Kako zapo\u010deti novo doba osnovano na pravednosti i istini?<\/p>\n<p>Iz te perspektive pozdravljam dolazak Aleksandra Vu\u010di\u0107a, premda mu itekako zamjeram nedemokratske tendencije u Srbiji i gu\u0161enje preostalih slobodnih medija (za jedan pi\u0161em, tjednik Novi magazin). Pozdravljam napor svih onih koji \u0107e se potruditi da upozna jednu druga\u010diju Hrvatsku od one koja se prikazuje u beogradskim tabloidima, televizijama, itd. koje mu laskaju.<\/p>\n<p>Pozdravljam napor hrvatske Predsjednice, osobit napor mitropolite zagreba\u010dko-ljubljanskog Porfirija (o tome drugom prilikom), prijatelja iz Srpskog narodnog vije\u0107a te svih ostalih koji, kao i ja, ne vjerujemo u mr\u017enju jer znamo da je Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 u krivu: Hrvatska i Srbija su dvije ne samo prijateljske ve\u0107 i bratske dr\u017eave.<\/p>\n<p>Ja zaista vjerujem da \u0107emo mi i Srbi biti na Balkanu ono \u0161to su Njema\u010dka i Francuska postigli u Europi (ne isklju\u010dujem nikoga, molim vas!) \u2013 jamstvo jedne sre\u0111ene, pomirene, plodonosne i trajno miroljubive koegzistencije.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.autograf.hr\/pitam-kgk-i-vucica-vjerujete-li-u-identitet-utemeljen-na-mrznji\/\">Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ja zaista vjerujem da \u0107emo mi i Srbi biti na Balkanu ono \u0161to su Njema\u010dka i Francuska postigli u Europi (ne isklju\u010dujem nikoga, molim vas!) \u2013 jamstvo jedne sre\u0111ene, pomirene, plodonosne i trajno miroljubive koegzistencije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-241202","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241202","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=241202"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241202\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=241202"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=241202"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=241202"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}