{"id":241103,"date":"2018-02-10T09:27:07","date_gmt":"2018-02-10T08:27:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=241103"},"modified":"2018-02-10T09:27:07","modified_gmt":"2018-02-10T08:27:07","slug":"sirija-je-razorena-a-ovdje-nema-nade","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/10\/sirija-je-razorena-a-ovdje-nema-nade\/","title":{"rendered":"Sirija je razorena, a ovdje nema nade"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ma\u0161enjka Ba\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

Trogodi\u0161nji Nazem \u0161e\u0107e po blatnjavoj zemlji izme\u0111u neuredno postavljenih nastambi izra\u0111enih od platna, plastike, drva i poneke cigle. Mjesec je sije\u010danj, temperature su blizu ni\u0161tice, Nazem je bos, ali \u010dini se da mu ni hladno\u0107a ni neravan teren ne smetaju. Oko njega je kamenolom, zaustavljeni bageri, a u daljini planina iza koje se nalazi Sirija, domovina njegovih roditelja koju nikad nije upoznao. Ro\u0111en je u Libanonu, \u017eivi na podru\u010dju doline Beka, nekih 25 kilometara od granice sa Sirijom, iz koje su njegovi roditelji prije \u0161est godina pobjegli od rata.<\/p>\n

Ovaj dje\u010dak jedan je od oko milijun i pol izbjeglica, koliko se procjenjuje da ih danas ima u Libanonu, zemlji koja svojim isto\u010dnim dijelom gotovo u potpunosti grani\u010di s ratom pogo\u0111enom Sirijom. Prema podacima libanonske vlade, jo\u0161 je oko 300.000 Palestinaca koji \u017eive u 12 kampova diljem zemlje, osnovanima 1950-ih. Upravo iz straha od njihovog mogu\u0107eg trajnog naseljavanja, u Libanonu nisu osnivani slu\u017ebeni kampovi za nadolaze\u0107e izbjeglice, ve\u0107 su one smje\u0161tene u privatnim stanovima, postoje\u0107im palestinskim kampovima ili neformalnim \u0161atorskim naseljima, kako libanonske vlasti i me\u0111unarodne organizacije nazivaju nepregledne nastambe u kojima Sirijci danas \u017eive. Vi\u0161e od 70 posto izbjeglica \u017eivi ispod granice siroma\u0161tva. Od po\u010detka 2015. godine nemaju mogu\u0107nost registracije te ih ve\u0107ina \u017eivi u uvjetima trajne nesigurnosti, bez mogu\u0107nosti zaposlenja, dobivanja zdravstvenog osiguranja ili \u0161kolovanja. Za Libanon, zemlju poznatu po svojoj gostoljubivosti, u kojoj sad ukupno \u017eivi oko \u0161est milijuna stanovnika, uz nedostatnu me\u0111unarodnu pomo\u0107 i stalnu politi\u010dku nestabilnost, toliki broj izbjeglica predstavlja iznimno preoptere\u0107enje.<\/p>\n

Na granici sa Sirijom, gdje \u017eivi Nazem, kojemu smo kao i ostalim izbjeglicama u ovoj reporta\u017ei izmijenili identitet, u 65 jedinica nastanjeno je oko 450 ljudi. Du\u017e cijele doline Beka pru\u017eaju se nepregledni grozdovi neurednih nastambi sklepanih od razli\u010ditih materijala: platna, plastike, drva, okru\u017eenih cisternama i spremnicima vode. To je podru\u010dje pod kontrolom Hezbolaha, puno je vojnih punktova, u njemu vladaju klanovi, a strancima se ne preporu\u010da da ga posje\u0107uju. Prema podacima UNHCR-a, uz sjeverni Akar i susjedni Balbek, tu je najve\u0107a koncentracija izbjeglica. Ujedno, to je i najsiroma\u0161niji dio Libanona, gdje preko 60 posto lokalnog stanovni\u0161tva \u017eivi u siroma\u0161tvu.<\/p>\n

Dva tjedna prije na\u0161eg dolaska, u sije\u010dnju ove godine, zapalio se \u0161ator u kojem je Nazem \u017eivio zajedno s ocem Faizom, majkom Halom, dvojicom bra\u0107e i sedmogodi\u0161njom sestrom s te\u0161ko\u0107ama u razvoju. U Libanonu su ve\u0107 sedmu godinu, odnosno otkako su pobjegli iz Idliba. Faiz je prije rata ovdje povremeno dolazio na rad. Ima 34 godine, ali izgleda barem deset starije. \u0160utljiv je, kao i ve\u0107ina mu\u0161karaca, koji se u izbjegli\u0161tvu snalaze lo\u0161ije od \u017eena, kako \u0107e nam kasnije ispri\u010dati na\u0161a prevoditeljica Racha El Daoi iz organizacije Norwegian Refugee Council (NRC). Izbjeglice ovdje, kao i drugdje diljem Libanona, za \u017eivot zara\u0111uju povremenim poslovima u gra\u0111evini, na poljima duhana i krumpira te vo\u017enjom kombija koji prometuju izme\u0111u gradova.<\/p>\n

– Kad je gradili\u0161te otvoreno, radim tri dana tjedno i zara\u0111ujem 20 dolara dnevno – ka\u017ee Faiz koji je, kad je po\u017ear zahvatio njihovu nastambu, bio s drugim mu\u0161karcima na cesti, \u010dekaju\u0107i ho\u0107e li do\u0107i netko da im ponudi posao.<\/p>\n

Zemlja na kojoj se nalazi njihova nastamba privatno je vlasni\u0161tvo i unajmljuju je za 50 dolara mjese\u010dno. Vodu i struju pla\u0107aju posebno. Kad im je nastamba izgorjela, morao je podignuti novu. Ovaj put napravio ju je od betonskih blokova jer na tom podru\u010dju ima puno \u0161takora. Jedno su dijete ugrizli za usta dok je spavalo. Za novi materijal se morao zadu\u017eiti. No to nije ni\u0161ta novo za njegovu obitelj.<\/p>\n

– Njihova u\u0161te\u0111evina, kao i na\u010dini na koji se snalaze, ve\u0107inom su iscrpljeni. Op\u0107enito, 87 posto ku\u0107anstava je u dugovima, a u nekim podru\u010djima taj postotak se\u017ee i do 95 posto. Od toga 72 posto ku\u0107anstava kao glavni razlog dugovanja navodi posu\u0111ivanje novca za prehranu – ka\u017ee Mike Bruce iz NRC-a.<\/p>\n

Prema podacima ACAPS-a, nezavisnog humanitarnog servisa sastavljenog od nekoliko me\u0111unarodnih organizacija, u 2016. godini 31.000 izbjeglica izba\u010deno je iz neformalnih \u0161atorskih naselja zbog nepla\u0107anja ili nesigurnih uvjeta za \u017eivot. Libanonske vlada procjenjuje da preko 40 posto izbjeglica \u017eivi u takvom obliku smje\u0161taja. Me\u0111unarodne organizacije do po\u017eara nisu znale za ovaj \u2018kamp\u2019, tako da nisu primali nikakvu pomo\u0107. Nazemova obitelj sada \u0107e mjese\u010dno dobivati nov\u010dani iznos za hranu i pla\u0107anje smje\u0161taja. No po\u0161to su im u nastambi izgorjele osobne isprave, morat \u0107e napraviti zamjenske. Dokumenti im jedino i koriste za takve svrhe. Legalni status izbjeglica u Libanonu posebno je ote\u017ean po\u010detkom 2015. godine, kad je dr\u017eava ograni\u010dila neometani prolaz preko dva slu\u017ebena grani\u010dna prijelaza na ovom podru\u010dju. Dotad su Sirijci ulazili neometano i besplatno te su dobivali vizu na godinu dana. Nakon isteka prve, samo bi ponovno pro\u0161li granicu i vratili se u Libanon. Zbog iskustva palestinskih naselja, koja tako\u0111er nikad nisu dobila legalni status, libanonske vlasti nisu \u017eeljele oformiti slu\u017ebene kampove.<\/p>\n

– Dugogodi\u0161nja skrb za sirijske i palestinske izbjeglice te siroma\u0161ne Libanonce mora se nastaviti zajedno s pove\u0107anjem kvota za zbrinjavanje izbjeglica u zapadnim zemljama – ka\u017ee Bruce.<\/p>\n

Tako su od 2015. godine uvedene dodatne restrikcije u obliku viznog re\u017eima kojim se omogu\u0107ava boravak do \u0161est mjeseci. Viza ko\u0161ta 200 dolara i njome se ograni\u010dava ulaz za odre\u0111ene kategorije kao \u0161to su studenti, poslovni ljudi itd. Ilegalni prijelazi stoga su sve u\u010destaliji. Posljednjih dana sije\u010dnja, kad je to podru\u010dje zahvatio snijeg, zabilje\u017eeno je smrzavanje petnaest izbjeglica koje su poku\u0161ale prije\u0107i granicu.<\/p>\n

– No trgovina robom i dalje se neometano odvija – uvjeravaju nas u terenskom uredu NRC-a u Beki.<\/p>\n

Trgovina i kontakti izme\u0111u dvije zemlje oduvijek su bili u\u010destali, uglavnom autoputom od 117 kilometara koji spaja Bejrut i Damask. Iako su granice otvorene i za promet kola, a libanonske vlasti, one dr\u017eavne i lokalne, jo\u0161 od pro\u0161log ljeta zazivaju odlazak Sirijaca u domovinu, Faiz i Hala jo\u0161 uvijek se ne \u017eele vratiti jer smatraju da to nije sigurno.<\/p>\n

– Kamo da odemo, \u0161to da radimo? Ovdje nema nade, a Sirija je razorena – pri\u010da Hala, koja ka\u017ee da je mogla pobje\u0107i i u Tursku.<\/p>\n

– Ovdje je sigurnije nego na putu – dodaje Hala dok sjedi na madracu u novoj nastambi, s djetetom u ruci.<\/p>\n

– Da budem iskrena, ne znam koja nam je opcija – rezignirana je.<\/p>\n

Ravnodu\u0161nost se osje\u0107a i u dvadesetak minuta autom udaljenom Saadnayelu, gdje se nalazi jo\u0161 jedno neformalno \u0161atorsko naselje sa 92 nastambe u kojima \u017eivi 129 obitelji s ukupno 650 ljudi. U nastambi napravljenoj od plastike i platna znati\u017eeljno nas do\u010dekuju dvije djevojke. Skidamo cipele i ulazimo u prostoriju od nekih devet metara kvadratnih. Prazna je, a u sredini stoji malo grijalo. Osim te prostorije, postoji jo\u0161 i kuhinja te vanjski tu\u0161. U tom malom prostoru \u017eive dvije obitelji: 38-godi\u0161nja Fatmeh sa suprugom, \u0161estero djece i unukom tu je ve\u0107 \u010detiri godine, a nedavno joj se pridru\u017eila i 40-godi\u0161nja sestra Amina s osmero djece. Fatmeh sa suprugom spava u kuhinji, a ostatak obitelji je u \u2018velikoj\u2019 prostoriji. Prije rata \u017eivjele su na selu, u okolici Alepa, obra\u0111ivale svoju zemlju i dr\u017eale \u017eivotnije. Amina je u Libanon do\u0161la po\u010detkom sije\u010dnja. Prije \u010detiri godine iz svog je doma s mu\u017eem i djecom oti\u0161la prema Idlibu, no kako ka\u017ee, ni tamo vi\u0161e nije sigurno. Mu\u017e joj je umro prije osam mjeseci, a \u017eivjeli su bez struje, djeca nisu i\u0161la u \u0161kolu, prehranjivao ih je jedan sin koji je radio razvoze\u0107i kruh iz pekare.<\/p>\n

– Ako ni\u0161ta, ovdje ne moramo brinuti o pucnjavi i zra\u010dnim napadima – ka\u017ee Amina.<\/p>\n

No \u0161to se obrazovanja ti\u010de, ni u Libanonu situacija nije puno bolja. Samo Fatmehin sin ide u \u0161kolu. Njene dvije k\u0107eri, u dobi od 16 i 15 godina, rade u polju. Za pet sati rada dobiju \u010detiri dolara. Suprug radi od jutra do nave\u010der i zaradi oko 13 dolara. Fatmeh i Amina, obje sa zavr\u0161enom osnovnom \u0161kolom, znaju da je obrazovanje va\u017eno. Sin koji ide u \u0161kolu poha\u0111a skra\u0107eni neformalni obrazovni program i donekle ima sre\u0107e. Ne spada u 49 posto sirijske djece u Libanonu koja se, prema podacima ACAPS-a, ne \u0161koluju. Veliki broj libanonskih \u0161kola uop\u0107e ne prima izbjeglice, dok je u nekima njihovo obrazovanje organizirano u drugoj smjeni. Roditelji nerijetko nemaju ni novac za prijevoz do \u0161kola. Kao najve\u0107i problem pristupa obrazovanju me\u0111unarodne udruge isti\u010du visoke tro\u0161kove, dje\u010dji rad, ali i dje\u010dje brakove. Tre\u0107u Fatmehinu k\u0107er, 17-godi\u0161nju Aliu, zadesila je takva sudbina. Dje\u010djeg osmijeha, s bebom u ruci i knedlom u grlu, Alia pri\u010da svoju pri\u010du. Majka ju je prvi put udala sa 13 godina za 17-godi\u0161njeg ro\u0111aka. Nakon godine dana se vratila jer ju je suprugova obitelj, kako pri\u010da, \u2018tretirala kao slu\u0161kinju\u2019. Naredne godine ponovno su je udali, ovaj put za 27-godi\u0161njeg mladi\u0107a, rodila je dijete, ali mu\u017e ju je ostavio. Fatmeh i Amina nagla\u0161avaju da rani brakovi do prije rata nisu bili uobi\u010dajeni u njihovom dru\u0161tvu, no u tom trenutku to se \u010dinilo kao dobra ideja jer su \u017eeljele za\u0161tititi \u2018\u010dast\u2019 djevojke te nisu imale dovoljno novca za prehraniti cijelu obitelj. Danas se kaju, no Aliu u kampu prati stigma rastavljene \u017eene. Na upit \u0161to bi najvi\u0161e \u017eeljela kad se zavr\u0161i rat, odgovorila nam je: \u2018Vratiti se suprugu.\u2019<\/p>\n

Na pitanje za\u0161to, u suzama odgovara da se ne \u017eeli tre\u0107i put udavati jer joj je dosta da se o njoj pri\u010da i da joj dobacuju. Unato\u010d potpori majke i njene prijateljice Marve, volonterke u nekoliko razli\u010ditih organizacija, koje su pro\u0161le razli\u010dite radionice o rodnom nasilju, Alia je neutje\u0161na. Osna\u017eene u pogledu rodno uvjetovanog nasilja, ove \u017eene jedino se nadaju povratku ku\u0107i i \u017eivotu u dostojanstvu koje im je oduzeto.<\/p>\n

Povratku ku\u0107i nadali su se i preci 31-godi\u0161njeg Palestinca Otmana Afifija koji je ro\u0111en i \u017eivi u \u0160atili, jednom od 12 kampova nastalih 1950-ih u Libanonu. Pripadnik tre\u0107e generacije koja se nikad nije vratila u svoj dom, Otman je jedan od rijetkih koji ima fakultetsku naobrazbu in\u017eenjera, no ne radi u struci, ve\u0107 poma\u017ee u udruzi za djecu izbjeglice.<\/p>\n

Palestinci u Libanonu nemaju gotovo nikakva prava pa tako ni ona na zaposlenje u ve\u0107ini profesija. U \u0160atili su uglavnom Palestinci koji su \u017eivjeli u Siriji, ali i Sirijci koji su tu dolazili prije rata kako bi radili u gra\u0111evini. Danas \u010dine oko 50 do 60 posto stanovnika kampa. Svi oni \u017eive, a pretpostavlja se da ih je oko 30.000, na 0,5 kilometara kvadratnih. Najve\u0107i stanovi, nagurani jedan na drugog, u ulicama \u0161irokim manje od pola metra, imaju 60 kvadrata, a u jednom \u017eivi oko tri do \u010detiri obitelji. Stan pla\u0107aju oko 250 do 300 dolara mjese\u010dno.<\/p>\n

– U \u0160atili mo\u017ee\u0161 na\u0107i sve probleme – ka\u017ee Otman, nabrajaju\u0107i nevolje s elektri\u010dnom energijom, \u010dija se infrastruktura sastoji od \u017eica iznad ulice, zbog \u010dega mnogo ljudi umire od strujnog udara, nepitkom vodom, drogom i okr\u0161ajima me\u0111u razli\u010ditim frakcijama poput Fataha, Hamasa\u2026<\/p>\n

\u0160atila, udaljena deset minuta vo\u017enje od centra grada, prenapu\u010deni je geto u blistavom Bejrutu, u kojem libanonska vlast nema i ne \u017eeli imati jurisdikciju. Njenim stanovnicima povratak u vlastite domove je te\u0161ko zamisliv. Ba\u0161 kao i Nazemovoj obitelji, zaboravljenoj na granici s rodnom im Sirijom u kojoj perspektive jo\u0161 nema.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U nastambi napravljenoj od plastike i platna znati\u017eeljno nas do\u010dekuju dvije djevojke. Skidamo cipele i ulazimo. U tom malom prostoru \u017eive dvije obitelji: 38-godi\u0161nja Fatmeh sa suprugom, \u0161estero djece i unukom tu je ve\u0107 \u010detiri godine, a nedavno joj se pridru\u017eila i 40-godi\u0161nja sestra Amina s osmero djece<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-241103","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=241103"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241103\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=241103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=241103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=241103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}