{"id":240918,"date":"2018-02-07T06:56:12","date_gmt":"2018-02-07T05:56:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=240918"},"modified":"2018-02-06T22:04:35","modified_gmt":"2018-02-06T21:04:35","slug":"obje-jugoslavije-su-spasile-hrvatsku-kao-ideju-i-prostor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/07\/obje-jugoslavije-su-spasile-hrvatsku-kao-ideju-i-prostor\/","title":{"rendered":"Obje Jugoslavije su spasile Hrvatsku kao ideju i prostor"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Goran Borkovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Povjesni\u010dar Dragan Markovina, poznat i po politi\u010dkom anga\u017emanu kao predsjednik Nove ljevice, pi\u0161e knjigu povodom stogodi\u0161njice osnutka Jugoslavije. Radni naslov knjige je \u201eJugoslavija u Hrvatskoj (1918.-2018.): od euforije do tabua\u201c. Tim povodom napravili smo s Markovinom intervju, ali ne onaj uobi\u010dajeni \u201enovinar pita, sugovornik odgovara\u201c, nego smo ponudili \u010ditateljima Forum.tm-a da Markovini postave pitanja putem Facebooka. Evo, kako je to na kraju ispalo.<\/p>\n

\u0160to je nama Jugoslavija danas, sto godina otkad je formirana? Trebamo li se uop\u0107e baviti s njom?<\/strong><\/p>\n

Da bismo odgovorili na to pitanje, prvo bismo morali znati tko smo uop\u0107e mi. Govorimo li o Hrvatskoj, tj. o ovda\u0161njem dru\u0161tvu, koje i jeste tema moje knjige, bez obzira na sve pozive na nacionalnu homogenizaciju, nipo\u0161to ne mo\u017eemo ponuditi jednozna\u010dan odgovor na to pitanje. On zavisi o emotivnom naslje\u0111u, koje je vrlo razli\u010dito i ponajprije je uvjetovano obiteljskim backgroundom, osobnim sje\u0107anjima, osje\u0107ajem pripadanja ili nepripadanja odre\u0111enom kulturnom prostoru te o na\u010dinu privatnog i profesionalnog funkcioniranja.<\/p>\n

Poku\u0161amo li pak ponuditi odgovor koji bi sagledao dru\u0161tvo u cjelini, krenuo bi od ovog drugog. Ne samo da se trebamo baviti s temom Jugoslavije, nego smatram to nu\u017enim. No, ne zbog toga da bi cijela nacionalisti\u010dka desnica prona\u0161la jo\u0161 jedan povod za hajku, ve\u0107 zbog jednostavnog razloga \u0161to svi problemi, dileme i ishodi\u0161ta brojnih procesa kroz koje danas prolazimo, proistje\u010du iz jugoslavenskog perioda. Prosto je nevjerojatno uvjerenje ovda\u0161njih nacionalista, da je mogu\u0107e pre\u0161utjeti prakti\u010dno \u010ditavo 20. stolje\u0107e, apelirati na zaborav i afirmirati mitolo\u0161ki pristup povijesti te resetirati ekonomiju, javne institucije i memoriju, kao da do ju\u010der ni\u0161ta nije postojalo. S obzirom da su takvi uglavnom svo vrijeme vladali, uz kratke intervale SDP-a koji se tome nije usudio suprotstaviti, u toj nametnutoj kombinaciji pre\u0161u\u0107ivanja i mitologizacije \u017eivi ve\u0107ina hrvatskog dru\u0161tva.<\/p>\n

\u0160to se pak ovog prvog ti\u010de, pojednostavljeno govore\u0107i, obje Jugoslavije su spasile Hrvatsku kao ideju i prostor, s tim da je druga provela jedinu ozbiljnu i sustavnu, na\u017ealost kratkotrajnu modernizaciju na ovim prostorima, zahvaljuju\u0107i \u010demu jo\u0161 uvijek \u017eivimo koriste\u0107i skoro isklju\u010divo njezinu infrastrukturu u svim podru\u010djima. Druga bitna stvar, koja se nastoji danas potisnuti je ta da je socijalisti\u010dka Hrvatska unutar te Jugoslavije, nastala na ideji o bratstvu i povjerenju izme\u0111u hrvatskog i srpskog naroda, a imali smo prilike vidjeti kako stvarnost izgleda kad toga nema.<\/p>\n

Koji je narod bio najgorljiviji zagovornik Jugoslavije kao zajedni\u010dke dr\u017eave ju\u017enih Slavena i za\u0161to?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je besmisleno promatrati stvari kroz optiku generalizacije i do\u017eivljaja naroda kao jedinstvenog bi\u0107a. To je nacionalisti\u010dka optika i naprosto ne odgovara stvarnosti. Ono \u0161to pak mo\u017eemo zaklju\u010diti je to kako je koncept Jugoslavije i jugoslavenstva doista stvoren u Hrvatskoj, a maksimalno afirmiran u Dalmaciji po\u010detkom 20. stolje\u0107a, upravo me\u0111u Hrvatima.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, godinu dana prije Sarajevskog atentata, Franjo Ferdinand trebao je posjetiti Dalmaciju, \u0161to je tajna slu\u017eba u zadnji \u010das stopirala, budu\u0107i da je na\u010dula ne\u0161to o planiranom atentatu na prestolonasljednika. I dobro je na\u010dula. Po tom planu, atentatori koji su ga trebali likvidirati na Krki blizu Drni\u0161a, bili su Tin Ujevi\u0107 i Vladimir \u010cerina, a u istom dru\u0161tvu kretao se i Ivan Me\u0161trovi\u0107.<\/p>\n

Isto tako, u momentu kad se Narodno vije\u0107e u Zagrebu dvoumilo oko sadr\u017eaja ponude koje \u0107e iznijeti pred Aleksandra u Beograd, Josip Smodlaka je postavio ultimatum pred njih, rekav\u0161i da \u0107e se ukoliko se nastave predomi\u0161ljati, Dalmacija sama pripojiti Srbiji. Smodlaka je tako\u0111er ponudio i svoj prijedlog ustavnog ure\u0111enja zemlje, koji je ostao skoro posve pre\u0161u\u0107en. Na kraju krajeva i ekstremno desna nacionalisti\u010dka organizacija \u201eOrjuna\u201c osnovana je u Splitu, \u0161to nije bilo nimalo slu\u010dajno. No, njezini najve\u0107i ideolo\u0161ki neprijatelji s kojima su se fizi\u010dki obra\u010dunavali, bili su komunisti, \u0161to je izgleda svjesno promaklo dana\u0161njim tuma\u010dima povijesti.<\/p>\n

Na koncu, najzreliji tekst o Jugoslaviji u novije doba i izazovima koji su pred njom stajali, ostavio je Predrag Matvejevi\u0107 u svom \u201eJugoslavenstvu danas\u201c iz 1982. Tako da, koliko god to dana\u0161njoj javnosti bilo te\u0161ko \u010duti, jugoslavenstvo je primarno bilo hrvatska ideja, koju su drugi u ve\u0107oj ili manjoj mjeri usvojili.<\/p>\n

Postoji li mogu\u0107nost ili, neki bi rekli opasnost, obnove, kao \u0161to zagovaraju odre\u0111eni strani analiti\u010dari?<\/strong><\/p>\n

U takvo \u0161to mogu vjerovati samo teoreti\u010dari zavjere i desni\u010dari kojima treba arhineprijatelj, bez kojega bi njihov \u017eivot izgubio smisao. Ne postoji nitko tko zagovara obnovu bilo kakve dr\u017eavne tvorevine na tim temeljima.<\/p>\n

No, postoji ne\u0161to drugo, \u0161to ove maloprije spomenute zapravo smeta. Postoji jedinstveni kulturni prostor koji je logi\u010dno pre\u017eivio i u njemu sudjeluju svi oni koji se kvalitetom izdvajaju iz mati\u010dnih sredina, a prati ih publika koja se u nacionalisti\u010dkim ambijentima osje\u0107a prili\u010dno stije\u0161njeno. Mediokriteti na svim stranama, koji su u pravilu zaposjeli sve javne institucije u postjugoslavenskim zemljama na ovo posebno lude, iz banalnog osje\u0107aja ljubomore. Njihove knjige nitko ne \u010dita, predstave i filmove im nitko ne gleda, niti u vlastitim sredinama, a kamo li da bi ih netko zvao da bilo gdje gostuju.<\/p>\n

Druga je pak stvar \u0161to ljudi koji u tom jedinstvenom kulturnom prostoru funkcioniraju, naprosto ne pate od feti\u0161iziranje dr\u017eave, nacije, bilo kakvih simbola, grbova, zastava i sli\u010dno. Te ljude dr\u017eavotvorstvo naprosto ne zanima i logi\u010dno je da je tako.
\n
\nJe li se Jugoslavija raspala zbog nacionalizma i \u201etisu\u0107ljetnih te\u017enji\u201c ili zato jer je bankrotirala zbog masovnih vi\u0161edesetljetnih kra\u0111a direktora i poslovo\u0111a i ne ulaganja u proizvodnju?<\/strong><\/p>\n

Za odgovor na ovo pitanje bio bi nam nedovoljan i \u010ditav intervju, a kamo li jedno pitanje. \u010citav niz uzro\u010dno-posljedi\u010dno povezanih stvari doveo je do raspada te zemlje, me\u0111u kojima ekonomska kriza svakako nije bila najbitnija, iako je u to dosta popularno vjerovati na ljevici, kojoj i sam pripadam. O takvim glupostima kao \u0161to je tisu\u0107ljetni san o nezavisnosti i sl., nema uop\u0107e potrebe razgovarati. Klju\u010dni razlog zbog kojeg se zemlja na koncu raspala, mimo nepovoljnog me\u0111unarodnog konteksta, je u tome \u0161to su je u vremenima uo\u010di raspada vodili neodgovorni i potkapacitirani politi\u010dari, koji su htjeli ostvariti vlastite politi\u010dke ciljeve po bilo koju cijenu. Tome svakako nisu pomogle ni dvosmislene Ustavne odredbe koje su s jedne strane davale republikama pravo na otcjepljenje i oduzele saveznoj Vladi realnu politi\u010dku mo\u0107, a s druge obavezivale JNA da \u0161titi zemlju u postoje\u0107im granicama.<\/p>\n

No, dugoro\u010dniji problem koji je proizveo takvu situaciju, le\u017eao je u dubinskoj konzervativnosti vladaju\u0107e i jedine partije, koja se od nekada\u0161nje avangardne i progresivne partije pretvorila u skup birokrata, oportunista i istinskih konzervativaca, uz \u010dast izuzecima koji su ostali u ozbiljnoj manjini.<\/p>\n

Je li Hrvatska bila ekonomski ugnjetavana do 1990. ili je to nametnuti mit. \u0160to ka\u017eu ozbiljne studije o tome? Po nekima je prije ulaska u Jugoslaviju, Zagreb bio u rangu s Be\u010dom da bi ga Jugoslavija gurnula natrag u srednji vijek?<\/strong><\/p>\n

Ova tvrdnja predstavlja jednu od ve\u0107ih gluposti koja se \u0161iri javnim prostorom posljednjih desetlje\u0107a. Hrvatska je, uz Sloveniju, bila najbogatija federativna Republika te visokoindustrijalizirana zemlja. Kad pogledate samo \u010detiri najve\u0107a grada, Zagreb, Split, Rijeku i Osijek te poku\u0161ate dozvati u sje\u0107anje industrijske pogone u njima, broj zaposlenih, \u010dinjenicu da je najve\u0107i dio tih gradova, kao i njihove infrastrukture, izgra\u0111en u tih 45 godina, ali i \u010dinjenicu da je jedna selja\u010dka i neobrazovana zemlja, preko no\u0107i urbanizirana i \u0161kolovana, morate ostati zapanjeni besramno\u0161\u0107u onih koji to tvrde. Pa Split se od bogatog industrijskog grada, pretvorio u socijalnu bombu koja \u017eivi od uslu\u017enih djelatnosti i sezonskih poslova. Dovoditi pak Zagreb u bilo kakvu ozbiljnu komparaciju s Be\u010dom, posebno onda\u0161nji, mo\u017ee ili potpuna budala ili neozbiljan \u010dovjek.<\/p>\n

Je li zbog svoje posebne uloge tijekom i nakon hladnog rata komunisti\u010dka Jugoslavija u zapadnom svijetu prikazivana neobjektivno? U Crnoj knjizi komunizma nema Titove Jugoslavije. Spominje se: Kina, Sovjetski Savez, Afrika, Afganistan, Sjeverna Koreja, Kambod\u017ea, Isto\u010dna Europa, Vijetnam, Latinska Amerika\u2026 ali Titova Jugoslavija nema svoje zasebno poglavlje.<\/p>\n

Jugoslavenski socijalizam jeste bio nedemokratski i jednopartijski i bilo je ljudi, posebno u nekim periodima poput onoga nakon 1948. godine te u znatno manjoj mjeri i snazi nakon 1971., koji su zbog vlastitih politi\u010dkih uvjerenja zavr\u0161avali u zatvoru ili imali drugih problema. No Jugoslavija se ni po jednoj osnovi ne mo\u017ee staviti u istu re\u010denicu s gore nabrojanim zemljama i tada\u0161njim re\u017eimima. Razlog pak njezine primjetne popularnosti me\u0111u zapadnom ljevicom le\u017eao je u \u010dinjenici da je uspostavila najmoderniji i najotvoreniji socijalisti\u010dki poredak, \u0161to jeste bilo istina, ali opet ne u onoj mjeri i na na\u010din na koji su to zapadni intelektualci-marksisti zami\u0161ljali. Drugim rije\u010dima, ona je predstavljala projekciju njihovih snova, u \u010demu ih je primjerice egzistencija \u201eKor\u010dulanske ljetne \u0161kole\u201c i Praxisa u\u010dvr\u0161\u0107ivala.<\/p>\n

Za\u0161to niti jedna politi\u010dka stranka nije zatra\u017eila brisanje diskriminatornog dijela \u010dlanka 142. Ustava RH koji zabranjuje obnavljanje “jugoslavenskog dr\u017eavnog zajedni\u0161tva” i stvaranje “balkanskih dr\u017eavnih sveza”?<\/strong><\/p>\n

Razlog je krajnje banalan. Zato jer je stvorena takva atmosfera u kojoj se \u010dini sasvim realnim da bi takva inicijativa dovela do politi\u010dkog samoubojstva. Pored toga, sve je manji postotak onih koji sumnjaju u nacionalisti\u010dki narativ. To vrijedi i za SDP. No, sad kad ve\u0107 spominjete, bilo bi zanimljivo poku\u0161ati.:-)<\/p>\n

Koje su najbolje strane knjige o Jugoslaviji? Jesu li jedne od najboljih \u201eThe Yugoslav Experiment\u201d od Dennisona Rusinowa i knjiga \u201cPovijest Jugoslavije u 20. stolje\u0107u\u201d njema\u010dke povjesni\u010darke Marie-Janine Calic?<\/strong><\/p>\n

Obje spomenute knjige su kvalitetne, s tim da je \u010cali\u0107eva bolja zbog \u010dinjenice da je upu\u0107enija u ovda\u0161nje kontekste. Ne bih dijelio knjige na doma\u0107e i strane, nego na dobre i lo\u0161e. Nezaobilazne su u tom pogledu Jovi\u0107eva \u201eJugoslavija, dr\u017eava koja je odumrla\u201c, \u0110oki\u0107eva \u201eNedosti\u017eni kompromis: srpsko-hrvatsko pitanje u me\u0111uratnoj Jugoslaviji\u201c, Ban\u010devo \u201eNacionalno pitanje u Jugoslaviji\u201c, Petranovi\u0107eva \u201eIstorija Jugoslavije\u201c, Biland\u017ei\u0107eva \u201eHistorija SFRJ\u201c, Novakova \u201eAntologija jugoslavenske misli i narodnog jedinstva\u201c, \u201ePovijest Jugoslavije\u201c Hrvoja Matkovi\u0107a, \u201eJugoslavija: razaranje i njegovi tuma\u010di\u201c Jove Baki\u0107a, \u2018\u201cAgonija Jugoslavije\u201c Andrije \u010colaka, kao i \u201eIsku\u0161enja jugoslavenske historiografije\u201c \u0110or\u0111a Stankovi\u0107a, \u201eSocijalizam na ameri\u010dkoj p\u0161enici\u201c Tvrtka Jakovine, ali i \u201eTito\u201c Ive i Slavka Goldsteina te \u201ePrilozi historiji Bosne i Hercegovine u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji\u201c koje je uredio Husnija Kamberovi\u0107. Mogli bismo ovako nabrajati do ujutro, ali svaka od ovih me\u0111usobno metodolo\u0161ki i idejno suprostavljenih knjiga otvara specifi\u010dna pitanja koja bismo trebali imati na umu i uva\u017eiti ih kada o toj zemlji razmi\u0161ljamo.<\/p>\n

\u0160to mislite o taktici KPJ prema nacionalnim tenzijama protiv kojih se nije zapravo borila ve\u0107 poku\u0161avala komunizam prodati pod rodoljublje i koliko je to utjecalo na tokove poput Hrvatskog prolje\u0107a i sli\u010dno?<\/strong><\/p>\n

Ovo pitanje je vrlo sugestivno, ali intuitivno ispravno. Prvo, \u010dinjenica je da KPJ ne bi dobila koli\u010dinu podr\u0161ke koju je imala u ratu i neposredno nakon rata, da se nije suo\u010dila s nacionalnim pitanjem i svijest o tome ju je sigurno pratila. No, umjesto da se nakon stvaranje federativne zemlje prestala s tim baviti i okrenula se isklju\u010divo avangardi i modernizaciji, ona to nije napravila. \u0160tovi\u0161e, ne samo da je dopustila bujanje nacionalizma unutar sebe, nego ga je zapravo i afirmirala. Tu se vra\u0107amo na ono \u0161to sam rekao ranije, a vezano je uz duboki konzervativizam te partije, tj. Saveza komunista u kasnijoj fazi. Uostalom, ve\u0107 se iz \u010dinjenice da nije postojala savezna partija kao samostalan entitet, nego se radilo o savezu nacionalnih komunisti\u010dkih partija, dalo vidjeti u kojem \u0107e smjeru sve to i\u0107i. Indikativna je za ovu pri\u010du rasprava iz 1963. izme\u0111u Franje Tu\u0111mana i Vladimira Bakari\u0107a. Odr\u017eana je na velikom savjetovanju povodom primjedbi na prvo izdanje \u201ePregleda istorije SKJ\u201c. Naime, ve\u0107 tada Tu\u0111man zagovara koncept Banovine Hrvatske kao ispravan, na \u0161to mu je Bakari\u0107 odgovorio da su se hrvatski komunisti oduvijek borili za jednakost i pravdu te da su oni podr\u017eavali ideju Hrvatske ukoliko \u0107e ona sadr\u017eajno biti pravedna zemlja, a ne ideju nacionalne dr\u017eave samu po sebi, koja bi nastala dogovorom gra\u0111anskih elita. Zanimljivo, ve\u0107 tada se Bakari\u0107 na\u0161ao u manjini. Drugim rije\u010dima, partija je bila sastavljena ve\u0107inom od nacionalista, \u0161to nije \u010dudno, s obzirom da je borave\u0107i na vlasti u\u0161la u fazu dekadencije.<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dragan Markovina: O takvim glupostima kao \u0161to je tisu\u0107ljetni san o nezavisnosti i sl., nema uop\u0107e potrebe razgovarati<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-240918","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240918","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=240918"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240918\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=240918"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=240918"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=240918"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}