{"id":240814,"date":"2018-02-05T09:53:10","date_gmt":"2018-02-05T08:53:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=240814"},"modified":"2018-02-05T09:53:10","modified_gmt":"2018-02-05T08:53:10","slug":"neoliberalizam-i-desnica-u-austriji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/05\/neoliberalizam-i-desnica-u-austriji\/","title":{"rendered":"Neoliberalizam i desnica u Austriji"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/Bec-Dunav.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-185334\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/Bec-Dunav-300x200.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"200\" \/><\/a>Autor: Andreas Rahmatian<\/strong><\/p>\n<p>Ubrzo nakon \u0161to je nova austrijska vlada formirana kao koalicija konzervativaca i ekstremne desnice, u decembru 2017. u francuskom listu Monde objavljen je poziv na bojkot austrijskih ministara ekstremne desnice \u2013 dok je predsednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker najtoplije primio novog austrijskog kancelara Sebastiana Kurza. Ovaj potez je bio radikalno druga\u010diji od odbojne reakcije Evropske unije na prvu austrijsku vladu ekstremne desnice 2000. Bilo bi suvi\u0161e prosto re\u0107i da se Evropa u me\u0111uvremenu pomerila udesno. Pre \u0107e biti da je sveprisutna neoliberalna ideologija \u2013 ta\u010dnije, tr\u017ei\u0161ni fundamentalizam \u2013 progutala ceo politi\u010dki prostor, od socijaldemokratske levice do demohri\u0161\u0107anske desnice.<\/p>\n<p>Program nove austrijske vlade dobro ilustruje tu evoluciju, dok bi austrijski socijaldemokrati u opoziciji mogli da ga potpi\u0161u skoro celog \u2013 neki od njih su razmatrali mogu\u0107nost koalicije sa ekstremnom desnicom. Doktrina tr\u017ei\u0161nog fundamentalizma odbacuje svako uplitanje politike u tr\u017ei\u0161ne sile, koje navodno treba osloboditi od ljudskog uplitanja, u skladu sa pretpostavljenim prirodnim zakonima tr\u017ei\u0161ta koje nam ekonomisti opisuju matemati\u010dkim formulama. Tako je ukinuta klju\u010dna obaveza svake vlade \u2013 primena ekonomske politike u skladu sa odre\u0111enim ideolo\u0161kim uverenjima. Vlade su sada skupovi menad\u017eera koji kontroli\u0161u i \u0161tite slobodan i nesputan razvoj tr\u017ei\u0161ta i analiziraju njihove promene i poteze, poput \u010duvara zoolo\u0161kog vrta koji nas zabavljaju zapa\u017eanjima o pona\u0161anju \u017eivotinja. Od vlada se sada o\u010dekuje samo podr\u0161ka postoje\u0107em stanju, a ne vladavina i zato je sve manje va\u017eno da li se politi\u010dka partija na vlasti zove socijalisti\u010dka, liberalna, konzervativna ili ekstremno desna.<\/p>\n<p>Neoliberalna ekonomska politika nu\u017eno vodi preraspodeli bogatstva od siroma\u0161nih ka bogatima i otu\u0111enju kao rezultatu neometanih (navodno nepromenjivih) pravila tr\u017ei\u0161ta i finansijskog i monetarnog sistema. Da bi odr\u017eala takav sistem ekonomske, i politi\u010dke, nejednakosti, vlast pujda siroma\u0161ne jedne protiv drugih, da bi bili zaokupljeni me\u0111usobnim sukobima po internetu ili po ulicama \u2013 na primer, siroma\u0161nih gra\u0111ana protiv siroma\u0161nih stranaca i izbeglica. U isto vreme, vlast ukida poslednje ostatke dru\u0161tvene solidarnosti i finansijske preraspodele daljom deregulacijom tr\u017ei\u0161ta i smanjivanjem poreza. Upravo to je sadr\u017eaj programa nove austrijske vlade (na primer strane 23-24, 29-35, 41-42, 47-48, 76-77, 118, 127-146). Deregulacija tr\u017ei\u0161ta (manji upliv dr\u017eave) ide zajedno sa sprovo\u0111enjem \u201ereda i zakona\u201c, nacionalizmom i potvr\u0111ivanjem sopstvenog identiteta u odnosu na strance (ve\u0107i upliv dr\u017eave).<\/p>\n<p>Ako neoliberalni poredak \u017eeli da opstane, on u krajnjoj liniji mora te\u017eiti autoritarnoj vlasti sa primesama modernog fa\u0161izma. Kriti\u010dari se u\u0107utkuju tako \u0161to bivaju progla\u0161eni neva\u017enim ili pristrasnim \u2013 ili se uklanjaju nasilnim putem kao u Ju\u017enoj Americi 70-ih godina pro\u0161log veka. Ni\u0161ta ne sme biti na putu fundamentalisti\u010dke tr\u017ei\u0161ne ideologije. U liberalnoj demokratiji to se ne mo\u017ee posti\u0107i na du\u017ee staze. Ljude treba neprestano zamajavati narativima o strahu i borbi, \u201enjima-nama\u201c, \u201ena\u0161ima-strancima\u201c, \u201eprijateljima-neprijateljima\u201c, \u201ecrnom-belom\u201c, ve\u0107 kako to ide u klasi\u010dnoj nacionalisti\u010dkoj, rasisti\u010dkoj i ksenofobi\u010dnoj retorici. Tako se pa\u017enja gra\u0111ana odvra\u0107a od sve ve\u0107eg siroma\u0161tva i nejednakosti. Ta retorika se lepo sla\u017ee sa tr\u017ei\u0161nim fundamentalizmom, jer \u0161ta drugo zna\u010di \u201ezdrava konkurencija\u201c izme\u0111u svih u svakoj oblasti dru\u0161tva, ako ne bespo\u0161tednu borbu za opstanak.<\/p>\n<p>Svako postaje ne\u010diji neprijatelj: solidarnost i saose\u0107anje postaju \u010dinovi protiv nacije ili \u201enaroda\u201c, to jest atomizovanih potro\u0161a\u010da koji u\u017eivaju u svojoj individualnosti svedenoj na izbor robe. Ironi\u010dno, ovo apsolutno veli\u010danje ekonomskih odnosa tr\u017ei\u0161ni fundamentalizam deli sa marksizmom-lenjinizmom 20. veka. Poziv na bojkot ekstremno desnih austrijskih ministara \u010dini se neumesnim. Francuski predsednik Emmanuel Macron je tipi\u010dan primer politi\u010dara koji otvara put ekstremno desnom neoliberalnom sistemu, onako kako to Angela Merkel \u010dini u Nema\u010dkoj. Austrija samo prednja\u010di za nekoliko godina. Kao \u0161to je ve\u0107 zapazio austrijski satiri\u010dar i kriti\u010dar Karl Kraus (1874-1936): Austrija je eksperiment za kraj sveta.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/neoliberalizam-i-desnica-u-austriji\/\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"https:\/\/www.socialeurope.eu\/neoliberal-roots-new-austrian-right-wing-government\">Social Europe<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kao \u0161to je ve\u0107 zapazio austrijski satiri\u010dar i kriti\u010dar Karl Kraus: Austrija je eksperiment za kraj sveta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":185334,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-240814","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240814","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=240814"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240814\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/185334"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=240814"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=240814"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=240814"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}