{"id":240702,"date":"2018-02-03T08:57:30","date_gmt":"2018-02-03T07:57:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=240702"},"modified":"2018-02-03T08:57:30","modified_gmt":"2018-02-03T07:57:30","slug":"profesija-novinar-novinarka-trasiranje-puta-u-propast","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/03\/profesija-novinar-novinarka-trasiranje-puta-u-propast\/","title":{"rendered":"Profesija novinar\/novinarka: Trasiranje puta u propast"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-234089\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-300x219.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"219\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-300x219.jpg 300w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-580x423.jpg 580w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-450x329.jpg 450w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-480x350.jpg 480w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-235x172.jpg 235w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-75x55.jpg 75w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-350x256.jpg 350w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-220x161.jpg 220w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic-90x65.jpg 90w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2017\/10\/Helena-Popovic.jpg 600w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a>Autorka: Helena Popovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Novinarstvo je mrtvo! \u017divjelo novinarstvo?\u00a0 &#8211; poglavlje je u knjizi Digitalna isklju\u010denost (2013) ameri\u010dkog teoreti\u010dara Roberta McChesneya, koji se suprotstavlja \u010desto u javnosti istaknutoj tezi, da je upravo internet, kao nova tehnologija, uni\u0161tila ekonomsku bazu komercijalnom informativnom novinarstvu, te da su tehnolo\u0161ke promjene glavni uzrok raspada novinarske profesije.<\/p>\n<p>No, kao \u0161to isti\u010de McChesney, &#8220;Digitalna tehnologija samo je znatno ubrzala i u\u010dinila trajnima trendove nastale u komercijalizmu\u2026&#8221; (2013: 219). Upravo je komercijalizam inicirao pad broja novinara, korporatizaciju vijesti i trivijalizaciju sadr\u017eaja, smanjenje raznolikosti sadr\u017eaja vijesti unato\u010d rasta broja medija\u2026O\u010dekivanja da se tisak treba prilagoditi novonastalim uvjetima online novinarstva u klju\u010du profitabilnosti, tvrdi McChesney, naprosto nije mogu\u0107a, jer ne postoji poslovni model koji mo\u017ee osigurati novinarstvo kakvo zahtijeva demokratsko samoupravljanje: za to su potrebni dobro obrazovani, stalno zaposleni, pla\u0107eni novinari, sigurni u svoje prihode.<\/p>\n<p>Ovu tezu, prema kojoj je glavni uzrok krize novinarstva komercijalizacija i profitna orijentacija dominantna u kapitalisti\u010dkim demokracijama, dodatno mo\u017eemo potvrditi primjenom sociolo\u0161ke funkcionalisti\u010dke analize profesija, pristup koji iz razli\u010ditih perspektiva razmatra dru\u0161tvene promjene koje mogu objasniti sada\u0161nje, doista nezavidno, stanje novinarske profesije.<\/p>\n<p>Sociolo\u0161ka analiza profesija uklju\u010duje identifikaciju onih dru\u0161tvenih praksi koje su za neku profesiju specifi\u010dne. Profesionalizacija u tom smislu ozna\u010dava diferencijaciju od drugih dru\u0161tvenih praksi i profesija (Macdonald 1995), a u analizi profesija, potrebno je uklju\u010diti \u010detiri centralne dimenzije za izgradnju profesije. Dakle, u konstituiranju odre\u0111ene profesije ulogu igraju vanjski &#8220;akteri&#8221; koji, prema Burrage et al. (1990), uklju\u010duju:<\/p>\n<ul>\n<li>Dr\u017eavu koja, manje ili vi\u0161e, putem zakonskog okvira (de)regulira prakse odre\u0111ene profesije (dodjelom ve\u0107eg ili manjeg stupnja autonomije).<\/li>\n<li>Sveu\u010dili\u0161ta koja proizvode i distribuiraju bazu znanja koje je profesionalcima nu\u017eno za obavljanje njihovih zadataka, \u0161to rezultira odre\u0111enim kredibilitetom, te omogu\u0107uje profesionalno &#8220;zatvaranje&#8221; &#8211; \u0161to zna\u010di da se ograni\u010dava i ote\u017eava \u010dlanstvo u odre\u0111enoj profesionalnoj zajednici. U tom smislu je relevantan stupanj do kojega je, za obavljanje odre\u0111ene profesije, potrebno posebno ekspertno znanje koje se distribuira putem sveu\u010dili\u0161ta i profesionalnih organizacija.<\/li>\n<li>Korisnici profesionalnih usluga koji, putem svojih o\u010dekivanja, oblikuju na\u010dine na koje se profesionalne prakse organiziraju i legitimiraju.<\/li>\n<li>Osim ovih vanjskih aktera, \u010detvrta dimenzija relevantna u analizi neke profesije je interni pogled na profesionalnu zajednicu i na\u010dine na koji se \u010dlanovi organiziraju, \u0161tite\u0107i podru\u010dje ekskluzivnih kompetencija. Pri tome treba posebno obratiti pozornost na 1. eti\u010dki kodeks kojega \u010dlanovi profesije internaliziraju putem radne socijalizacije i profesionalnih organizacija; 2. stupanj profesionalne autonomije u \u010dijoj konstrukciji i prakti\u010dnoj izvedbi dominantnu ulogu trebaju igraju sami \u010dlanovi profesije (bez interferencije &#8220;vanjskih&#8221; aktera, poput onih dr\u017eavnih ili tr\u017ei\u0161nih); te 3. normativna javna orijentacija, dakle orijentacija prema javnim, a ne osobnim interesima, koja daje legitimitet i dru\u0161tveni status odre\u0111enoj profesiji. Oni se, izme\u0111u ostalog, o\u010dituju kroz sustav monetarnih i po\u010dasnih nagrada koje se distribuiraju unutar profesionalne zajednice.<\/li>\n<\/ul>\n<p>U idu\u0107oj sekciji analizirat \u0107emo ove \u010detiri dimenzije u kontekstu novinarske profesije u Hrvatskoj, uzimaju\u0107i u obzir promjene koje su se dogodile u posljednja tri desetlje\u0107a, a koja doprinose razumijevanju novinarske profesije u suvremenom kontekstu.<\/p>\n<p><strong>Uloga dr\u017eave<\/strong><\/p>\n<p>Novinarstvo je u Hrvatskoj uvijek bilo u bliskom odnosu sa politi\u010dkom domenom, bez obzira na razli\u010dite politi\u010dke formacije kojima je pripadalo tijekom 20 stolje\u0107a, i bez obzira na razli\u010dite politi\u010dke ideologije dominantne u odre\u0111enom razdoblju. Srednjestruja\u0161ko novinarstvo prije svega promi\u010de hegemoniju.<\/p>\n<p>Uloga dr\u017eave eksplicitna je u legislativnoj domeni. Novinarstvo je u postratnoj, socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji u Zakonu o novinskim poduze\u0107ima i ustanovama (1956) normativno definirano kao &#8220;dru\u0161tveno- politi\u010dka aktivnost&#8221;, &#8220;javna slu\u017eba i stalno zanimanje&#8221; (Novak, 2005: 529). Ovdje je bitno istaknuti otvoreni i o\u010dekivani anga\u017eman novinara u izgradnji socijalizma, anga\u017eman koji se poima kao javna slu\u017eba, a posebno je &#8211; iz suvremene perspektive prekarizacije rada &#8211; zanimljiva odredba da se radi o &#8220;stalnom zanimanju&#8221;.<\/p>\n<p>I kasniji Zakon o javnom informiranju (1982) novinara definira u anga\u017eiranom, dru\u0161tveno-politi\u010dkom klju\u010du, koji prije svega ima odgovornost prema javnosti. Novinar je &#8220;radnik koji se u vidu zanimanja bavi poslovima javnog informiranja. Novinar ima pravo i du\u017enost da anga\u017eirano, dru\u0161tveno-politi\u010dki odgovorno stru\u010dno, obavlja poslove u javnom informiranju i da organizira aktivno i ravnopravno sudjelovanje svih subjekta u procesu javnog informiranja&#8221; (Novak, 2005:881).<\/p>\n<p>Po\u010detkom 1990ih, nakon pada socijalizma, mediji igraju va\u017enu ulogu u dr\u017eavotvornom nacionalisti\u010dkom projektu Tu\u0111manovog re\u017eima. Politi\u010dka elita kontrolira medije te zapo\u010dinje graditi novi institucionalni okvir za privatizacijske procese u koje \u0107e, koncem 90-ih, uklju\u010diti tiskane medije, a od 2000. nadalje i druge medijske platforme. U tom razdoblju mijenja se i zakonodavni okvir s ciljem otvaranja prostora za komercijalizaciju medija. Implementirat \u0107e se &#8220;dualni model&#8221; medijskog sustava, koji je dominantan unutar Europske unije. Sandra B. Hrvatin i Brankica Petkovi\u0107 (2014) promjenu opisuju na sljede\u0107i na\u010din:<\/p>\n<p>&#8220;Proces je zapo\u010deo devedesetih godina 20. stolje\u0107a, a moto je bio: \u0160to manje\u00a0 dr\u017eave, \u0161to vi\u0161e tr\u017ei\u0161ta. Obilje\u017eene iskustvom ograni\u010davanja slobode govora i slobode medija u razdoblju u kojem je dr\u017eava igrala glavnu ulogu i dr\u017eala polugu represije, nove vlade su prividno odustale od kontrole, ali su u stvarnosti zadr\u017eale sve &#8216;nevidljive&#8217; poluge utjecaja na medije. Javni interes jednostavno je zamijenjen posebnim interesima politi\u010dke i ekonomske elite. Medijsko zakonodavstvo je, prema tome, samo legaliziralo i legitimiralo pravo stanje stvari.&#8221; (Ba\u0161i\u0107 Hrvatin, Petkovi\u0107, u: Lekovi\u0107, 2014: 29).<\/p>\n<p>U tom se klju\u010du, prema danas va\u017ee\u0107em Zakonu o medijima (2004), novinar pretvara u &#8220;fizi\u010dku osobu&#8221; koja administrativno-birokratski &#8220;prikuplja, obra\u0111uje, oblikuje ili razvrstava informacije za objavu putem medija&#8221;. Dodatno se radi o osobi koja &#8220;je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje&#8221;, \u0161to mo\u017eemo \u010ditati kao indikator &#8220;fleksibilizacije rada&#8221; odnosno institucionalizacije prekarnosti u novinarstvu.<\/p>\n<p><strong>Novinarstvo kao sveu\u010dili\u0161ni studij<\/strong><\/p>\n<p>U socijalizmu je, prije uspostave sveu\u010dili\u0161nog studija novinarstva, u obrazovanju novinara va\u017enu ulogu igrala vode\u0107a izdava\u010dka ku\u0107a Vjesnik i Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo. Novi kadrovi su se regrutirali nakon srednje \u0161kole ili tokom studija, naj\u010de\u0161\u0107e razli\u010ditih dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih usmjerenja. Godine 1963. Vjesnik osniva \u0161kolu novinarstva gdje polaznici, principom mentorstva, u\u010de novinarski zanat, a po zavr\u0161etku programa dobivaju zaposlenje u Vjesniku (Novak 2005: 586).<\/p>\n<p>Tek je 1970-ih godina uspostavljen prvi sveu\u010dili\u0161ni program novinarstva i to kao jednogodi\u0161nji program na Fakultetu politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, u kolaboraciji s Vjesnikom i Radiotelevizijom Zagreb. Zami\u0161ljeno je kao dodatno obrazovanje za apsolvente ili diplomirane studente s drugih studijskih programa.<\/p>\n<p>Povodom pokretanja studija Davor Rodin kazao je slijede\u0107e:<\/p>\n<p>&#8220;S velikim povijesnim zaka\u0161njenjem otvaramo danas na Zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu studij novinarstva. Sretniji su narodi taj studij uveli na svoje univerzitete davno prije nas i morat \u0107emo svi mnogo u\u010diti prije nego \u0161to se iz ovog skromnog po\u010detka razvije znanstveno sredi\u0161te za istra\u017eivanje cjelovitog fenomena javnosti, masovnih komunikacija i novinarstva s kojim \u0107emo mo\u0107i i smjeti biti zadovoljni. Povijesno zaka\u0161njenje s kojim kre\u0107emo u ozbiljenje ove zamisli nije me\u0111utim nipo\u0161to slu\u010dajno i nerazumljivo. Na\u0161a povijesna sudbina jedva da je pru\u017eala priliku da otpo\u010dnemo ranije. Jer znanstveni studij cjelovitog fenomena javnosti, masovnih komunikacija i novinstva mogu\u0107 je samo na pretpostavkama demokratski vo\u0111ene zajednice, naime zajednice u kojoj je u velikoj mjeri otklonjen monopol na pristup javnosti.&#8221; (Rodin Informacije, Politi\u010dka misao, 1971, str. 146-147).<\/p>\n<p>Uspostava studija novinarstva na Fakultetu politi\u010dkih znanosti omogu\u0107ila je da se domena javnog informiranja dr\u017ei blizu politi\u010dke domene, \u0161to je s obzirom na razumijevanje uloge novinarstva u socijalizmu, kao dru\u0161tveno-politi\u010dku javnu aktivnost, i pripadalo istom registru. Godine 1975. uspostavlja se dvogodi\u0161nji studij, da bi se 1986. osnovao \u010detverogodi\u0161nji samostalni studij novinarstva.<\/p>\n<p>Budu\u0107i da se izvodio na fakultetu koji je primarno usmjeren na politologiju kao znanstvenu disciplinu, kurikulum je uklju\u010divao niz predmeta koji su se izvodili na Studiju politologije, \u0161to je rezultiralo dominantnim usmjeravanjem novinarske profesije prema razumijevanju i pokrivanju politi\u010dkih procesa. Osim toga, time se stvarao socijalni kapital \u010dlanova akademske zajednice, koji \u0107e se kasnije koristiti u novinarskim i politolo\u0161kim i\/ili politi\u010dkim profesionalnim praksama.<\/p>\n<p>Promjena re\u017eima 1990-ih godina rezultirala je i postepenim promjenama na sveu\u010dili\u0161tu. Studij novinarstva se, u posljednja dva desetlje\u0107a, polako programski odvaja od politologije. Umjesto toga, kurikulum po\u010dinje uklju\u010divati predmete iz, na Zapadu ve\u0107 konstituiranog interdisciplinarnog polja, medijskih studija pod utjecajem Britanskih kulturalnih studija. S druge strane, osim politi\u010dke komunikacije koja je i ranije bila dio kurikuluma na studiju novinarstva, po\u010dinju se implementirati predmeti koji se odnose na odnose s javno\u0161\u0107u.<\/p>\n<p>Tre\u0107e usmjerenje nagla\u0161ava potrebu da studij novinarstva dominantno bude prakti\u010dno orijentiran, te se u tom klju\u010du razvijaju prakti\u010dni predmeti i pokre\u0107u mediji na Fakultetu (Radio student, Televizija Student, tjednik Global). Zadnje dvije orijentacije argumentiraju se potrebom da se studenti osposobe za &#8220;potrebe tr\u017ei\u0161ta&#8221;. Bolonjska reforma i komercijalizacija\/privatizacija visoko\u0161kolskog obrazovanja rezultirali su otvaranjem niza programa iz podru\u010dja novinarstva, medija i komunikacija te odnosa s javno\u0161\u0107u, \u010diji broj u Hrvatskoj raste od 2004. do danas. Time raste i broj, barem formalno kvalificiranih, osoba sa diplomom iz novinarstva ili nekog drugog programa koji je povezan s medijima i komunikacijom \u2013 visokokvalificirane osobe koje, na zasi\u0107enom tr\u017ei\u0161tu, u &#8220;najboljem&#8221; slu\u010daju rade u prekarnim uvjetima, a u najgorem ostaju nezaposleni.<\/p>\n<p>&#8220;Aplikabilnost za tr\u017ei\u0161te&#8221; postaje glavni ideologem koji le\u017ei u korijenu niza negativnih trendova u visokom obrazovanju, a posebno se odnose na marginalizaciju dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih programa, dok se STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics) programi veli\u010daju, obe\u0107avaju\u0107i sigurnu, prosperitetna budu\u0107nost. Pod utjecajem ovih trendova, postoje prijepori u dru\u0161tveno-humanisti\u010dkom obrazovanju po pitanju odnosa izme\u0111u prakti\u010dnih vje\u0161tina i teorijsko-metodolo\u0161kih znanja koja bi trebala razvijati sposobnost \u0161ireg razumijevanja dru\u0161tvenih procesa te njihovu kriti\u010dku evaluaciju.<\/p>\n<p>U posljednjem desetlje\u0107u, u duhu \u0161irih, neoliberalnih tendencija, i u Hrvatskoj &#8220;prakti\u010dne vje\u0161tine&#8221; dobivaju bitku, jer one navodno studente &#8220;pripremaju za tr\u017ei\u0161te rada&#8221; i za &#8220;stvarni \u017eivot&#8221;, \u0161to se isti\u010de kao va\u017enije u odnosu na &#8220;beskorisno&#8221; teorijsko znanje utemeljeno u dru\u0161tvenim i humanisti\u010dkih znanostima. Nadalje, u komercijaliziranom visoko\u0161kolskom okru\u017eenju \u017eelje i sre\u0107a mase &#8220;klijenata&#8221; postaju temeljni organizacijski princip, a studentima je, dakako, zanimljivije prakti\u010dno proizvesti neki medijski sadr\u017eaj nego, primjerice, \u010ditati teorijski tekst o politi\u010dkoj ekonomiji medija Vincenta Moscoa (koji bi im, usput budi re\u010deno, vi\u0161e pomogao u razumijevanju njihove budu\u0107e pozicije na tr\u017ei\u0161tu rada).<\/p>\n<p>No, u kona\u010dnici, ovaj se raskol \u010dini bespredmetnim, naime, iako su obje dimenzije va\u017ene, postavlja se pitanje \u0161to sveu\u010dili\u0161te mo\u017ee ponuditi ukoliko je praksa klju\u010d? Drugim rije\u010dima, konkretno u slu\u010daju novinarstva, \u010demu uop\u0107e studiji novinarstva na sveu\u010dili\u0161noj razini, ako dominantno nudi znanja koja su dosegljiva kroz praksu u samim medijskim organizacijama? U akademskoj domeni novinarstvo ostaje nerazvijeno jer se, kao \u0161to isti\u010de John Hartely &#8220;u epistemolo\u0161kim smislu radi o &#8216;ni\u010dijoj zemlji&#8217; koja se tretira kao nenaseljeni teritorij znanja, kojeg mo\u017ee kolonizirati svatko tko je za to zainteresiran&#8221; (Hartley 1996, 39 u Turner, 2000, 357).<\/p>\n<p>Uz novinarstvo, raste i broj studijskih programa koji se odnose na politi\u010dku komunikaciju i odnose s javno\u0161\u0107u \u2013 zanimanja koja u medijatiziranom dru\u0161tvu postaju sve relevantnija. Novi su to oblici javne komunikacije koji su u temelju razli\u010diti, ako ne i suprotstavljeni, idealima novinarske profesije, budu\u0107i da su komunikacijski ciljevi usmjereni prema interesima specifi\u010dnih organizacija i pojedinaca (politi\u010dkih, tr\u017ei\u0161nih, civilnih aktera) koji \u017eele razviti i odr\u017eati pozitivan javni imid\u017e, dok je cilj profesionalnog novinarstva primarno djelovanje u interesu javnosti, informiranjem javnosti o stvarima od javnog interesa.<\/p>\n<p>Ukratko, u relativno kratkom razdoblju sveu\u010dili\u0161ni studij novinarstva pro\u0161ao je turbulentan put: od &#8220;koloniziranja&#8221; od strane politologije kao discipline, prema fragmentaciji koja uklju\u010duje vrlo razli\u010dita, \u010desto me\u0111usobno isklju\u010duju\u0107a, znanja i prakse. Ovakva fragmentacija, iz funkcionalisti\u010dke perspektive, nimalo ne doprinosi &#8220;profesionalnom zatvaranju&#8221; novinarske profesije koje se posti\u017ee jasno definiranim tipovima znanja i vje\u0161tina &#8211; upravo suprotno.<\/p>\n<p>U obavljanju novinarskog posla u Hrvatskoj ne postoje formalna ograni\u010denja koja se odnose na tip ili stupanj obrazovanja (za razliku od zanimanja psihologa, lije\u010dnika, arhitekata, pravnika\u2026) &#8211; svatko mo\u017ee biti \u010dlan profesionalne zajednice. Masifikacija visokog obrazovanja, trivijalizacija i simplifikacija medijskog sadr\u017eaja te zahtjevi za rutiniziranim vje\u0161tinama, dodatno smanjuju kriterije za obavljanje novinarskog posla. Dakle, sve je ve\u0107a populacija koja ga mo\u017ee izvesti.<\/p>\n<p><strong>Korisnici profesionalnih usluga \u2013 medijske publike<\/strong><\/p>\n<p>U razmatranju profesija, korisnici &#8220;usluga&#8221; legitimiraju (visoki) status profesije i pristaju na razliku u strukturalnim pozicijama mo\u0107i izme\u0111u laika i stru\u010dnjaka, budu\u0107i da potonji imaju odre\u0111enu ekspertizu koja slu\u017ei javnosti. U razmatranju novinarske profesije va\u017eno je imati na umu sljede\u0107e: koncem 19 stolje\u0107a, 85 % populacije u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je agrarno, a manje od 2 % bavilo se intelektualnim radom. Godine 1910, u Hrvatskoj i Slavoniji gotovo 50 % mu\u0161karaca i 62 % \u017eena bilo je nepismeno (Vranje\u0161-\u0160oljan, 1998) .<\/p>\n<p>U takvom kontekstu bilo kakav tip intelektualnog rada bio je rijedak, \u0161to je dakako stvaralo distinkciju izme\u0111u obrazovane elite i agrarnog stanovni\u0161tva. No, za razliku od usluga lije\u010dnika ili odvjetnika \u010dije usluge mogu (a u slu\u010daju lije\u010dnika uglavnom i moraju) koristiti svi gra\u0111ani, &#8220;usluge&#8221; novinara koristila je obrazovana elita koja dakle, jednim svojim manjim dijelom proizvodi, a ve\u0107im konzumira tiskovine. Drugim rije\u010dima, elite u tom razdoblju konstituiraju &#8220;javnost&#8221; kojoj se novinari obra\u0107aju.<\/p>\n<p>Tek nakon Drugog svjetskog rata, u socijalizmu, zapo\u010dinju ozbiljniji procesi industrijalizacije i seljenja stanovni\u0161tva u urbane centre, te zapo\u010dinje proces \u0161ireg obrazovanja stanovni\u0161tva. Godine 1953. 16,3 % stanovni\u0161tva je nepismeno (Dr\u017eavni zavod za statistiku), \u0161to je veliki pomak u usporedbi s brojem nepismenih u prvoj polovici 20 stolje\u0107a. Budu\u0107i da je pismenost pretpostavka za \u0161irenje tiska, proces opismenjavanja rezultira i rastom publika.<\/p>\n<p>Ovo je tako\u0111er i razdoblje \u0161irenja elektroni\u010dkih medija radija, te ne\u0161to kasnije televizije, \u0161to je dodatno \u0161irilo bazu koja koristi novinarske profesionalne &#8220;usluge&#8221;: iako raste broj &#8220;korisnika usluga&#8221;, ipak samo manjina ima zadovoljavaju\u0107i stupanj obrazovanja i slijedom toga znanja, potrebnog za novinarski rad (to je jo\u0161 uvijek razdoblje kada vi\u0161i stupanj obrazovanja implicira i posjedovanje specifi\u010dnog znanja), te se stoga uspje\u0161no odr\u017eava granica izme\u0111u laika i stru\u010dnjaka\/profesionalca.<\/p>\n<p>U suvremenoj Hrvatskoj, prema Dr\u017eavnom zavodu za statistiku (2011), 0,8 % stanovni\u0161tva je nepismeno. 31 % ima osnovnu \u0161kolu (ili ni\u017ee), 53 % srednjo\u0161kolsko obrazovanje a 16 % nekakav oblik visoko\u0161kolskog obrazovanja (BA, MA, PhD). No, rast postotka visokoobrazovanih treba uzeti s rezervom, budu\u0107i da formalan stupanj obrazovanja ne implicira nu\u017eno i visok stupanj posjedovanja specifi\u010dnih znanja i vje\u0161tina. Naime, zbog komercijalizacije visoko\u0161kolskog obrazovanja, kao \u0161to isti\u010de Liessmann (2008), povezanost izme\u0111u formalnog stupnja naobrazbe i znanja koje iza toga stoji, nije podrazumijevaju\u0107a. Naime, trendovi u obrazovnom sustavu pokazuju da se kvaliteta obrazovanja i kriteriji bitno srozavaju, \u0161to zna\u010di i da se smanjuje razlika u posjedovanju specifi\u010dnih znanja i vje\u0161tina izme\u0111u onih koji nemaju visoki stupanj obrazovanja i onih koji ga imaju.<\/p>\n<p><strong>Novinari kao strukovna zajednica: fragmentacija uslijed diversifikacije pozicija<\/strong><\/p>\n<p><em>Eti\u010dki temelji struke<\/em><\/p>\n<p>Za analizu profesija relevantne su i karakteristike strukovne zajednice. Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo, kao formalno udru\u017eenje novinara, osnovano je 1910., \u0161to je indikator profesionalizacije novinarstva. Dakle, novinarstvo se prepoznaje kao intelektualno zanimanje, iako ono nije povezano s odre\u0111enim tipom obrazovanja. Strukovna udru\u017eenja imaju funkciju homogenizirati zajednicu, te im je op\u0107eniti cilj odr\u017eavanje statusa profesije i za\u0161tita njihovih \u010dlanova. U vrijeme socijalisti\u010dke Jugoslavije, posebno od 1960-ih, profesija novinarstva do\u017eivljava procvat \u2013 raste broj novinara, pi\u0161u se publikacije koje se odnose upravo na razvoj novinarstva kao profesije.<\/p>\n<p>U navedenom razdoblju Op\u0107a skup\u0161tina Ujedinjenih naroda donosi Me\u0111unarodni kodeks \u010dasti novinara (1952) koji ima veliki upliv na profesionalne prakse. &#8211; razvija se koncept &#8220;aktivnog novinarstva&#8221;, prema kojemu novinarstvo ne smije biti instrument transmisije koje isklju\u010divo slu\u017ei partiji i jednosmjernoj komunikaciji (Novak 2005).<\/p>\n<p>Pad Berlinskog zida i po\u010detak rata predstavlja razdoblje institucionalnih promjena kao i potpune promjene ideolo\u0161kog okvira. Godine 1990., uo\u010di ratnih zbivanja, u Novinaru (glasilu HND-a) se objavljuje \u010dlanak o eti\u010dkim principima profesionalnog novinarstva koje se (opet!) treba distancirati od politi\u010dke domene (Novak, 2005), no ono \u0161to \u0107e uslijediti upravo je suprotno: devedesete godine su razdoblje medijske kontrole od strane Tu\u0111manovog re\u017eima.<\/p>\n<p>Hu\u0161ka\u010dka retorika dominantnih medija u ratu igra klasi\u010dnu ulogu u homogenizaciji &#8220;nacionalnog bi\u0107a&#8221; i netolerantnoj difamaciji &#8220;vanjskog neprijatelja&#8221;. U tom se razdoblju novinarska struka dijeli \u2013 dok ve\u0107ina konformisti\u010dki pristaje na dodijeljenu im ulogu u dr\u017eavotvornoj agendi, uz ve\u0107u ili manju ulogu u raspirivanju mr\u017enje, manjina, iz kriti\u010dke perspektive, poku\u0161ava problematizirati doga\u0111anja u Hrvatskoj, \u0161to u najboljem slu\u010daju rezultira njihovom profesionalnom marginalizacijom, a u najgorem ih pretvara u \u017ertve direktnog nasilja.<\/p>\n<p>Od 2000. godine nadalje, po\u010dinje harmonizacija medijskog zakonodavstva sa regulativom Europske Unije. Posebna je odlika ovog razdoblja komercijalizacija i daljnja privatizacija medija koja predstavlja kontinuirani trend do danas. Zakonodavstvo predvi\u0111a autonomiju novinarske profesije, no u praksi to ostaje mrtvo slovo na papiru. Novinarsko dru\u0161tvo, pak, s Kodeksom \u010dasti poku\u0161ava za\u0161tititi struku i zagarantirati minimum profesionalizma, no kazne za njegovo kr\u0161enje su tek moralna osuda, \u0161to one na koje se odnosi ni u primjesama ne tangira. U porastu je kr\u0161enje eti\u010dkih standarda pra\u0107eno rastom tabloidizacije, senzacionalizma i govora mr\u017enje.<\/p>\n<p>Iako je znatno porastao broj diplomiranih novinara ili onih sa diplomom iz podru\u010dja medija i komunikacija, te iako je tehnolo\u0161kim promjenama i komercijalizacijom narastao broj medija, ipak pada broj \u010dlanova HND-a: dok je 1999 imao 3000 \u010dlanova (Novak, 2005), u 2016. godini broj pada na 2340 \u010dlanova (HND). Raste i broj nezaposlenih novinara, posebno od 2010 godine, a raditi kao prosje\u010dni novinar u Hrvatskoj uklju\u010duje nisku razinu autonomije, procese proizvodnje koje se svode na tehni\u010dke vje\u0161tine i prekarne radne uvjete.<\/p>\n<p>Kada je rije\u010d o konsenzusu struke o temeljnoj ulozi novinarstva u dru\u0161tvu ili o temeljnim eti\u010dkim principima novinarskog rada, \u010dini se da se on sve te\u017ee posti\u017ee. Ovo, makar djelomi\u010dno, mo\u017eemo objasniti razli\u010ditim strukturalnim pozicijama novinara koji rade u privatnom, javnom ili tre\u0107em (civilnom) sektoru. Istra\u017eivanje koje se odnosi na novinarstvo u Srbiji, koje su provele Mati\u0107 i Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107 (2014), pokazuje da se novinari, s obzirom na gore navedeno, mogu klasificirati u tri kategorije.<\/p>\n<p>U prvoj su tzv. &#8220;profesionalni novinari&#8221; koji su (makar deklarativno) usvojili model profesionalnog novinarstva liberalnih demokracija koji uklju\u010duje ideju o novinarstvu kao za\u0161titi javnog interesa i \u010duvaru demokracije. U drugoj su kategoriji tzv. &#8220;propagandisti&#8221; kojima je novinarstvo prije svega doprinos u izgradnji nacije i za\u0161tita nacionalnih interesa, a u tre\u0107oj su &#8220;senzacionalisti&#8221;, koji se \u0161ire sa \u0161irenjem tabloida i komercijalnih medija, a kojima je novinarstvo prije svega sredstvo zarade i na\u010din pre\u017eivljavanja na tr\u017ei\u0161tu, bez obzira na dru\u0161tvene posljedice i kr\u0161enja eti\u010dkih standarda koje naprosto smatraju &#8220;vi\u0161kom&#8221; (Mati\u0107 i Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107, 2014). Budu\u0107i da su trendovi u regiji vrlo sli\u010dni, nema razloga da se navedeni nalazi ne primijene i na hrvatski kontekst.<\/p>\n<p>Nagrade koje se odre\u0111enoj profesionalnoj zajednici dodjeljuju, upu\u0107uju na va\u017enost profesionalnih zadataka za dru\u0161tvo. Sustav nagra\u0111ivanja unutar zajednice omogu\u0107uje \u010dlanovima ritualnu participaciju u doga\u0111ajima koji imaju simboli\u010dko zna\u010denje, i kreiraju ja\u010de veze izme\u0111u \u010dlanova. \u0160te se ti\u010de nagra\u0111ivanja u vidu mjese\u010dnih primanja, u novinarskoj profesiji postoje iznimno velike razlike u pla\u0107i, \u0161to je tako\u0111er rezultat razlika u gore navedenim strukturalnim pozicijama. Dok ve\u0107ina novinara radi u prekarnim uvjetima bez privilegija, manjina ostvaruje znatnu dobit, \u0161to tako\u0111er negativno utje\u010de na homogenizaciju struke i stupanj solidarnosti me\u0111u novinarima.<\/p>\n<p><em>Autonomija<\/em><\/p>\n<p>Autonomija struke pretpostavlja da profesionalci sami definiraju ve\u0107inu pravila koja moraju slijediti, dok dr\u017eava, tr\u017ei\u0161ni akteri, korisnici usluga ili bilo tko drugi, u tom smislu nema upliva. Postoje dvije razine autonomije: individualna, pri \u010demu akteri sami kontroliraju svoj rad, te profesionalna razina na kojoj profesionalne grupe kontroliraju vlastite \u010dlanove bez izvanjskog pritiska (Freidson 1970, 369-370 u: Gorman i Sandefur 2011: 279).<\/p>\n<p>Na legislativnoj razini osigurana je autonomija struke kroz odredbe o samoregulaciji. No, problem nastaje u organizacijskim formama koje dominiraju u okviru medijskog sustava. Medijske organizacije uglavnom su u privatnom vlasni\u0161tvu i profitno orijentirane, te slijedom toga usmjerene na vlastiti komercijalni interes koji uklju\u010duje tr\u017eenje sadr\u017eaja, publika i utjecaja. U takvim su okolnostima profesionalni ideali u opoziciji sa organizacijskim ciljevima tvrtke. Dodatni problem stvara \u010dinjenica da kontrola proizvodnje naj\u010de\u0161\u0107e nije u rukama aktera koji su pripadnici novinarske zajednice\/struke, ve\u0107 menad\u017eera i vlasnika koji imaju potpuno razli\u010dite kriterije djelovanja u odnosu na strukovnu zajednicu. Dakako, u navedenom kontekstu, tr\u017ei\u0161ni ciljevi i vrijednosti vlasnika i menad\u017eera (poslodavaca), imaju primat u odnosu na ciljeve i profesionalne standarde struke (Turner 2000).<\/p>\n<p>U kompleksnom strukturalnom odnosu izme\u0111u medijskih organizacija, sadr\u017eaja i &#8220;klijenata&#8221; &#8211; publika, glavno opravdanje za evidentnu trivijalizaciju i simplifikaciju sadr\u017eaja, koje se \u010desto mo\u017ee \u010duti od strane novinara jest da oni &#8220;samo daju publikama ono \u0161to one same tra\u017ee&#8221;. Ovakav na\u010din delegiranja odgovornosti na publike, indikator je dobrovoljnog napu\u0161tanja profesionalizma od stane novinara, budu\u0107i da se time, zapravo, odri\u010du vlastite profesionalne autonomije.<\/p>\n<p><em>Orijentacija na javnost i javni interes<\/em><\/p>\n<p>Profesionalna orijentacija na javnost i javni interes (public service orientation) pretpostavlja da profesionalci svojim radom slu\u017ee javnom dobru, te Dok ve\u0107ina novinara radi u prekarnim uvjetima bez privilegija, manjina ostvaruje znatnu dobit, \u0161to tako\u0111er negativno utje\u010de na homogenizaciju struke i stupanj solidarnosti me\u0111u novinarimaimplicira da se profesionalna zajednica pridr\u017eava vlastitog eti\u010dkog kodeksa. Korisnici &#8220;usluga&#8221; legitimiraju visoki status onih profesija koje su usmjerene na pru\u017eanje odre\u0111enih, za javnost, relevantnih usluga. U slu\u010daju novinarstva ta relevantnost proizlazi iz uloge novinara da informiraju gra\u0111ane o stvarima od javnog interesa, da slu\u017ee kao &#8220;psi \u010duvari&#8221; demokracije te da, u ime javnosti, kontroliraju centre mo\u0107i u dru\u0161tvu. Kao \u0161to isti\u010de McChesney (2013), bit profesionalnog novinarstva u njegovom idealnom obliku je &#8220;izdvajanje vijesti iz komercijalizma, marketinga i politi\u010dkih pritisaka te proizvo\u0111enje nu\u017enih informacija za gra\u0111ane kako bi oni razumjeli svoja dru\u0161tva i djelatno participirali u njima&#8221; (2013: 233).<\/p>\n<p>No, korisnici &#8220;usluga&#8221;, odnosno publike, sve se vi\u0161e tretiraju kao tr\u017ei\u0161na kategorija, \u0161to dodatno srozava status profesije, budu\u0107i da se gube dvije va\u017ene karakteristike javne orijentacije profesije: 1. Da profesionalci (ili pojedine medijske organizacije) interese javnosti pretpostavljaju vlastitim interesima; 2. Da profesionalci slu\u017ee javnom dobru. Budu\u0107i da se zabavni sadr\u017eaji koji, zbog pritiska profita dominiraju medijima, ne mogu smatrati javnim dobrom relevantnim za dru\u0161tvo u cjelini, ili ne\u010dime za \u0161to je potrebno posebno znanje profesionalaca &#8211; gubi se legitimitet za visoki status i Postavlja se pitanje \u0161to sveu\u010dili\u0161te mo\u017ee ponuditi ukoliko je praksa klju\u010d? Drugim rije\u010dima, konkretno u slu\u010daju novinarstva, \u010demu uop\u0107e studiji novinarstva na sveu\u010dili\u0161noj razini, ako dominantno nudi znanja koja su dosegljiva kroz praksu u samim medijskim organizacijama? Pri tome je potpuno irelevantno razumije li se dominacija zabave u posljednja dva desetlje\u0107a kao rezultat potra\u017enje publika ili kao rezultat interesnih odnosa izme\u0111u komercijalnih medijskih organizacija i ogla\u0161iva\u010da &#8211; u svakom je slu\u010daju erodiraju\u0107e za profesiju novinara.<\/p>\n<p>Pojavljivanje i brzo \u0161irenje digitalne tehnologije tako\u0111er mijenja poziciju &#8220;korisnika usluga&#8221; odnosno javnosti (publika). Tehnolo\u0161ke promjene omogu\u0107uju odre\u0111ene prakse uklju\u010divanja publika\/javnosti u procese rada koji su nekada bili isklju\u010divo u domeni profesionalaca. Tzv. gra\u0111ansko novinarstvo omogu\u0107uje sudjelovanje laika u proizvodnji medijskih sadr\u017eaja za medijske organizacije, a omogu\u0107ena je i direktna proizvodnja sadr\u017eaja gra\u0111ana, primjerice blogova, bez institucionalnog\/organizacijskog medijskog okvira. Smanjivanjem razlike\/brisanjem granice izme\u0111u laika\/publike koja isklju\u010divo koristi &#8220;usluge&#8221; u vidu konzumacije medijskih sadr\u017eaja te profesionalca\/novinara koji te iste sadr\u017eaje proizvode, dodatno se srozava status novinarske profesije.<\/p>\n<p><em>Zaklju\u010dak<\/em><\/p>\n<p>Prema gore navedenim pokazateljima, novinarstvo je mrtvo. Ipak, u klju\u010du dijalektike, dakako da je promjena uvijek realna. Klju\u010d za o\u017eivljavanje profesije, prije svega, le\u017ei u osiguravanju uvjeta za nekomercijalno financiranje informativnih medija, za kvalitetno, kriti\u010dki orijentirano obrazovanje budu\u0107ih profesionalaca, za profesionalnu autonomiju u novinarskim praksama, te za homogenizaciju profesionalne zajednice, no za te \u0107e se uvjete trebati izboriti.<\/p>\n<blockquote><p>Literatura<\/p>\n<p>Burrage, Michael, Jarausch, Konrad i Siegrist, Hannes (1990) An Actor-Based Framework for the Study of the Professions. U: Professions in Theory and History: Rethinking the Study of the Professions\u00a0\u00a0 Eds. Burrage, Michael and Torstendahl, Rolf. London: Sage.<\/p>\n<p>Dr\u017eavni zavod za statistiku:\u00a0 http:\/\/www.dzs.hr\/Hrv\/important\/Interesting\/pismenost.htm<\/p>\n<p>Dr\u017eavni zavod za statistiku: http:\/\/www.dzs.hr\/Hrv\/censuses\/census2011\/results\/htm\/h01_01_36\/h01_01_36_RH.html<\/p>\n<p>Informacije: Otvaranje studija novinarstva na Fakultetu politi\u010dkih nauka Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu (1971) Politi\u010dka misao 8(1): 145-148.<\/p>\n<p>Gorman, H. Elisabeth i Sandefur, L Rebecca (2011) &#8216;Golden Age&#8217; Quiescence, and Revival: How the Sociology of Professions Became the Study of Knowledge-Based Work. Work and Occupations 38(3): 275-302.<\/p>\n<p>Hrvatin, B, Sandra i Petkovi\u0107, Brankica (2014) Regionalni pregled. U: Lekovic, S. (ur.) Zna\u010daj medijskog integriteta: vra\u0107anje medija i novinarstva u slu\u017ebu javnosti. Centar za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo, Zagreb.<\/p>\n<p>Liessmann, K Paul (2008) Teorija neobrazovanosti: zablude dru\u0161tva znanja. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.<\/p>\n<p>Macdonald, M. Keith (1995) The sociology of the professions. London: Sage.<\/p>\n<p>Mati\u0107, Jovanka i Vali\u0107 Nedeljkovi\u0107, Dubravka (2014) \u2018Report: Serbia\u2019. In Media Integrity Matters \u2013 Reclaiming Public Service Values in Media and Journalism, edited by Petkovi\u0107, Brankica. Ljubljana: Peace Institute.<\/p>\n<p>McChesney, W. Robert (2013) Digitalna isklju\u010denost: kako kapitalizam okre\u0107e Internet protiv demokracije. Zagreb: Multimedijalni institut.<\/p>\n<p>Novak, Bo\u017eidar (2005) Hrvatsko novinarstvo u 20. stolje\u0107u. Zagreb: Golden marketing-Tehni\u010dka knjiga.<\/p>\n<p>Turner, Graeme (2000) \u2018Media Wars\u2019 &#8211; Journalism, cultural and media studies in Australia. Journalism1(3): 353\u2013365.<\/p>\n<p>Vranje\u0161-\u0160oljan Bo\u017eena (1998) Obilje\u017eja demografskog razvoja\u00a0 Hrvatske i Slavonije 1860-1918. Radovi-Zavod za hrvatsku povijest Vol 31:42-53.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/profesija-novinar-novinarka-trasiranje-puta-u-propast\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Novinarstvo je mrtvo! \u017divjelo novinarstvo? Upravo je komercijalizam inicirao pad broja novinara, korporatizaciju vijesti i trivijalizaciju sadr\u017eaja, smanjenje raznolikosti sadr\u017eaja vijesti unato\u010d rasta broja medija. &#8220;Aplikabilnost za tr\u017ei\u0161te&#8221; postaje glavni ideologem koji le\u017ei u korijenu niza negativnih trendova u visokom obrazovanju, a posebno se odnose na marginalizaciju dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih programa. Postavlja se pitanje \u0161to sveu\u010dili\u0161te mo\u017ee ponuditi ako je praksa klju\u010d?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":234089,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-240702","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=240702"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240702\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/234089"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=240702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=240702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=240702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}