{"id":240599,"date":"2018-02-01T08:25:21","date_gmt":"2018-02-01T07:25:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=240599"},"modified":"2018-02-01T08:25:21","modified_gmt":"2018-02-01T07:25:21","slug":"pravo-na-slobodu-govora-ne-obuhvaca-govor-mrznje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/02\/01\/pravo-na-slobodu-govora-ne-obuhvaca-govor-mrznje\/","title":{"rendered":"Pravo na slobodu govora ne obuhva\u0107a govor mr\u017enje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Vlada je najavila da kre\u0107e s pripremom zakona kojim bi regulirala govor mr\u017enje i na internetu. Tim smo povodom razgovarali s GONG-ovim istra\u017eiva\u010dem i stru\u010dnjakom za ovo podru\u010dje Dra\u017eenom Hoffmannom.<\/p><\/blockquote>\n

Objavljeno je da \u0107e u izradi zakona sudjelovati i GONG i HND, ali navodno je ve\u0107 odr\u017eano nekoliko sastanaka radne skupine na koje niste bili pozvani. Ili jeste?<\/strong><\/p>\n

U GONG-u nismo bili pozvani niti na jedan sastanak radne skupine, a \u0161to dalje vrijeme odmi\u010de, sve je izglednije da je informacija o na\u0161em uklju\u010divanju u rad radne skupine bila ili medijski spin, ili pak posljedica lo\u0161e razmjene informacija. Na stranu na\u0161a uloga u procesu, javnosti je bilo prili\u010dno jasno dano do znanja da je proces izrade novog zakona ve\u0107 krenuo te kako su analiti\u010dke aktivnosti na kojima \u0107e se njegove odredbe temeljiti ve\u0107 poodmakle \u2013 mo\u017eda \u0107e uskoro op\u0107a javnost saznati i ne\u0161to vi\u0161e o tome.<\/p>\n

GONG je glasno ustao protiv ideje da se njema\u010dki zakon “prepi\u0161e” i primijeni u Hrvatskoj. Za\u0161to? U Hrvatskoj u pravilu “skidamo ga\u0107e” pred njema\u010dkim rje\u0161enjima. Koje su gre\u0161ke tog “Das Facebooka”?<\/strong><\/p>\n

Opasnost od prepisivanja njema\u010dkog uzora je velika, osobito uzmemo li u obzir \u010dinjenicu da on ve\u0107 generira \u0161tetne posljedice. Naime, kod dono\u0161enja njema\u010dkog zakona barem su u dva segmenta na\u010dinjeni odabiri koji pobu\u0111uju sumnju u demokratsku nakanu tog zakona te u njegovu funkcionalnost rje\u0161enja koja on donosi. Za po\u010detak, njema\u010dki se zakon temelji na izuzetno visokim nov\u010danim kaznama kao glavnom sredstvu svoje provedbe. Kad vam nad glavom vise iznosi od vi\u0161e milijuna eura u globama ako ne uklanjate nedopustivi sadr\u017eaj u dovoljno kratkom roku, to je izrazito dobra motivacija da ih krenete uklanjati ne samo vrlo a\u017eurno nego i krajnje neselektivno kako biste izbjegli te kazne. U tom procesu \u0107e stradati i sadr\u017eaji koji trebaju i oni koji ne trebaju.<\/p>\n

Drugi problem, blisko povezan s ovim, jest taj da se njema\u010dki zakon bazira na ideji kako \u0107e same IT kompanije koristiti procedure za uklanjanje neprihvatljivog sadr\u017eaja, a da se pritom ne oslanjaju ni na kakvu institucionalnu podr\u0161ku, ve\u0107 samo na algoritme koji bi trebali biti dovoljno dobro istrenirani kako bi prepoznavali govor mr\u017enje te ga bili u stanju uklanjati uz minimum ljudske intervencije. Naravno, algoritmima nedostaje razumijevanje konteksta, osje\u0107aj za jezi\u010dne nijanse, sposobnost prepoznavanja tona poput ironije, ili pak \u010ditavih registara izra\u017eavanja poput satire. I onda dobijete situaciju poput cenzuriranih tweetova koji ironiziraju stavove desnih ekstremista, suspenziju antifa\u0161isti\u010dkih stranica i medija na koje se ekstremisti istog profila \u201enamera\u010de\u201c u Hrvatskoj \u2013 e to je ono kada propis postigne upravo suprotno od svoje intencije. Poznavanje konteksta i jezika ipak je ne\u0161to \u0161to i dalje ljudi rade neusporedivo bolje.<\/p>\n

Napokon, tu je i veliki problem toga kome je zapravo dana mo\u0107 \u201e\u010di\u0161\u0107enja\u201c sadr\u017eaja. Ako su to same velike internetske platforme, odnosno njihovi administratori, kojim se oni standardima vode, kako prosu\u0111uju o rubnim slu\u010dajevima, tko regulira i korigira njih? Ovo je pitanje jo\u0161 relevantnije kada govorimo o drugom podru\u010dju koje bi zakon trebao regulirati \u2013 onome \u0161irenja tzv. fake news i dezinformacija. U tom \u0107e pogledu se jo\u0161 propusnijom pokazati granica izme\u0111u izra\u017eenog politi\u010dkog stava i dezinformacije, a prostor za manipulaciju ostaje ogroman.<\/p>\n

Kolika bi razlika bila u primjeni? \u0160to je druk\u010dije u Njema\u010dkoj i Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n

Duboko su razli\u010diti i kontekst i praksa. Naime, u Njema\u010dkoj su odavno na snazi propisi, ali i prate\u0107a pravno-politi\u010dka kultura, koji za imperativ imaju uskratiti pravo javnosti onim politi\u010dkim idejama koje svojom rasisti\u010dkom, etnocentristi\u010dkom ili supremacisti\u010dkom naravi aludiraju na naslije\u0111e nacizma. Odnos prema nacionalsocijalizmu kao re\u017eimu, njegovim simbolima i idejnom naslije\u0111u potpuno je nedvosmisleno bio negativan i desetlje\u0107ima mu je upliv u politi\u010dki mainstream bio otvoreno onemogu\u0107en.<\/p>\n

U Hrvatskoj je povijesno suo\u010davanje s kolaboracionisti\u010dkom epizodom u pojedinim razdobljima bilo potpuno relativizirano. Simbolika NDH do\u017eivjela je kroz godine pravi revival u poku\u0161ajima da se usta\u0161ki pozdrav \u201eZa dom spremni\u201c prika\u017ee kao i\u0161ta osim onoga \u0161to jest, pa smo se imali prilike naslu\u0161ati nebuloza o njegovom navodnom starohrvatskom pedigreu. Moram izraziti svoju osobnu sumnju da \u0107e vladaju\u0107a stranka zaista \u201eprelomiti\u201c s tom simbolikom jer se ne \u017eeli zamjerati ekstremno desnom dijelu svog bira\u010dkog tijela, a ni desnim ekstremistima u visokim e\u0161alonima stranke. Ukratko, politi\u010dku volju da se prema fa\u0161istoidnom naslije\u0111u postupi sustavno represivno jo\u0161 nismo imali prilike vidjeti.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de sudske prakse, i ona se dovoljno puta pokazala nekorisnom za ozbiljno bavljenje ovim problemom. U najsvje\u017eijem primjeru, veli\u010danje endehazije s oltara u prijenosu mise u\u017eivo splitskog sve\u0107enika u svibnju 2016. preina\u010deno je iz kaznenopravne kvalifikacije u kudikamo nevinije prekr\u0161ajno djelce. Primjena postoje\u0107ih zakona \u2013 kako Kaznenog zakona, tako i medijskih zakona i Zakona o suzbijanju diskriminacije \u2013 u pogledu sankcioniranja govora mr\u017enje na niskim je granama i to je ohrabruju\u0107a poruka svima onima koji se \u017eele baviti \u0161irenjem mrzila\u010dkih ideja. Portali klerikalne desnice tako nesmetano objavljuju antisrpske pamflete, a protumanjinske ideje su u pozadini \u010ditavih medijskih poduhvata, upravo zato \u0161to takvoj produkciji nitko nikad nije ozbiljno priprijetio.<\/p>\n

Provedbu tako izrazito kazneno nastrojenog njema\u010dkog zakona ili pak njegovog hrvatskog pandana u Hrvatskoj vidim kao jo\u0161 jednu priliku za poticanje (auto)cenzure, a vrlo malo kao novo sredstvo kojim se odgovara na konkretnu potrebu.<\/p>\n

Ovako, gledaju\u0107i na prvu, rekao bih da je govor mr\u017enje u medijima u Hrvatskoj ve\u0107 reguliran. Presuda Europskog suda mi daju za pravo, s obzirom da izdava\u010d odgovara za sve objavljeno na njegovoj stranici, pa tako i za komentare?<\/strong><\/p>\n

To\u010dno, razni oblici regulacije ve\u0107 postoje, ali nije mi poznato da je, primjerice, ijedan nakladnik internetskog portala ikada odgovarao za sadr\u017eaj korisni\u010dkih komentara na svojim \u010dlancima, a postoje ozbiljne osnove za tuma\u010denje kako i komentari predstavljaju sastavni dio sadr\u017eaja \u010dlanka i nu\u017eno podlije\u017eu moderaciji ili uredni\u010dkoj intervenciji. Iskreno, s obzirom na umnogome eskivatorsku praksu koju je regulator za elektroni\u010dke medije zauzeo i prema onim sadr\u017eajima koji posve nedvosmisleno podlije\u017eu moderiranju, a time mi se manje vjerojatnim \u010dini da bi se uhvatio uko\u0161tac s komentarima \u010ditatelja, a ba\u0161 se tamo obi\u010dno nalaze najgori primjeri posve neuvijenog govora mr\u017enje, onkraj onoga \u0161to bi prakti\u010dno bilo koji medij objavio kao svoj sadr\u017eaj. Istodobno, mo\u017eda je upravo ovdje i najizgledniji prostor za promicanje promjene u praksi \u2013 ipak je manje kontroverzan potez moderirati komentar nekog anonimnog trola nego intervenirati u uredni\u010dku politiku. Inicijativu u razrje\u0161avanju ovog pitanja \u0107e morati preuzeti i regulatorno tijelo za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n

Sasvim sigurno bi ovaj na\u0161 portal Forum.tm imao daleko vi\u0161e “klikabilnosti”, a samim time bi postao i “\u010ditaniji”, da smo dopustili komentare ispod tekstova. Znaju\u0107i da nemamo “poslovnu dinamiku” dovoljnu visoku da bri\u0161emo one koji \u0161ire, uporno i stalno, mr\u017enju prema druk\u010dijima, od njih smo odustali. Jednostavnim rje\u010dnikom re\u010deno, ispali smo debili: s jedne strane nas dr\u017eava gura na tr\u017ei\u0161te, a s druge dopu\u0161ta da se na tom istom tr\u017ei\u0161tu “jebe i majka” novinaru, prijeti se ubojstvom njegovoj djeci, \u0161alju pisma doma…<\/strong><\/p>\n

Pojavom Web 20.0 platformi i njihovom transformacijom u \u201edefaultni\u201c izvor informacija i klikova na medijske izvore za mnoge, novinari su se na\u0161li u posebno izlo\u017eenoj poziciji. Glas autora \u010dlanka o nekom dru\u0161tvenom problemu \u010desto je potpuno jednako \u201ete\u017eak\u201ckao i glas medijskog hu\u0161ka\u010da koji svjesno nastoji da tog novinara, netko s manje skrupula a vi\u0161e sklonosti nasilju, posjeti i u\u0161utka kojim god sredstvima. \u010citavi su hu\u0161ka\u010dki portali izrasli na ovom tr\u017ei\u0161tu, opet, zato \u0161to im nitko nije nikada ozbiljno zaprijetio sankcijama. Naravno da je prijetnja u Hrvatskoj regulirana kao kazneno djelo ve\u0107 dugi niz godina, mislim da se niti jedan novinar ili novinarka ne treba libiti posegnuti za kaznenom prijavom kad se zatekne na udaru prijetnji. Stavi osokoljene hu\u0161ka\u010de gdje im je mjesto, za primjer drugima.<\/p>\n

Gdje je odgovor? Postoje\u0107e zakonodavstvo, a posebno sudska praksa, daje za pravo onima drugima, pa i sam premijer Andrej Plenkovi\u0107 govori o hibridnom ratu u kontekstu kritike rada njegove Vlade. Jesu li postoje\u0107a zakonska rje\u0161enja koja u pravilu ga\u0111aju novinare, i to \u010desto samo zbog osje\u0107aja “sramo\u0107enja” onih o kojima se pi\u0161e, a ne istine koju ste napisali – dovoljno lo\u0161a?<\/strong><\/p>\n

Obzirom na dosada\u0161nja iskustva neprovedbe postoje\u0107e regulative koja zabranjuje \u0161irenje disktriminatornih ideja i govora mr\u017enje u Hrvatskoj, te\u0161ko mi je vjerovati u dobre u\u010dinke mogu\u0107eg novog zakona \u2013 vrlo bi vjerojatno poslu\u017eio kao nova prilika da se priprijeti medijima i medijskim radnicima. Definicija govora mr\u017enje, koja uop\u0107e nije tako maglovita, neuhvatljiva i relativna kako je se nekad javno zna prikazivati, ve\u0107 se sad poku\u0161ava pokazati kao ideolo\u0161ka batina, a javni istupi nekih vi\u0111enih zaslu\u017enika u promicanju mr\u017enje u javnom prostoru u Hrvatskoj poku\u0161avaju dodatno relativizirati tu definiciju kako bi za\u0161titili svoju rabotu. Radi se o cinizmu i licemjerju i poku\u0161aju redefiniranja me\u0111unarodno priznatog pojma \u010dije pravo zna\u010denje njima samima ne ide na ruku jer potkopava njihove metode rada.<\/p>\n

Tu se stvarno treba osvrnuti i na \u010dinjenicu da hrvatsko zakonodavstvo poznaje kategoriju kaznenih djela protiv ugleda i \u010dasti te da ona vrlo efikasno slu\u017ee kao prijetnja novinarima. Da disproporcija mo\u0107i bude potpuna, nerijetko su prijave zbog tih djela podizale upravo osobe sa zale\u0111em u pravosu\u0111u, \u010dime se novinarima koji se na\u0111u na meti dodatno umanjuju izgledi za po\u0161teno i nepristrano su\u0111enje. Ovo je bilo predmetom nalaza brojnih misija koje su proteklih godina dolazile u Hrvatsku s ciljem izvje\u0161tavanja o stanju medijskih sloboda. Ako negdje treba zakonski intervenirati, treba pro\u0161iriti obuhvat dekriminalizacije djela protiv ugleda i \u010dasti, a postoje\u0107e odredbe o govoru mr\u017enje jednostavno \u2013 provoditi.<\/p>\n

Ideja regulacije interneta u korijenu zvu\u010di glupo. Me\u0111utim, reguliranje dru\u0161tvenih mre\u017ea nikako ne. Vlasnik Facebooka nagovijestio je promjene. \u0160to mislite o njima? <\/strong><\/p>\n

Vra\u0107amo se na ono \u0161to je njema\u010dki zakon ve\u0107 postigao \u2013 dodatno prepustiti mo\u0107 vlasnicima i administratorima dru\u0161tvenih mre\u017ea. Nema nikakve sumnje da razne propagandne ma\u0161inerije ve\u0107 koriste Facebook vrlo manipulativno i da su poslovno-politi\u010dki giganti izrasli na otkrivanju mogu\u0107nosti koje pru\u017eaju goleme koli\u010dine podataka koje se na dnevnoj bazi prili\u010dno olako razmjenjuju. Utoliko licemjernije zvu\u010de najave da \u0107e do\u0107i do nekih ozbiljnih promjena \u2013 cenzura je ve\u0107 ugra\u0111ena u sustav, razli\u010diti glasovi imaju razli\u010dite megafone, a doseg odabranog dru\u0161tva neusporedivo je glasniji od glasa bilo kakvog oblika grassroots organiziranja, pogotovo ako ovo nije \u201ena liniji\u201c s interesima mo\u0107nih ogla\u0161iva\u010da i politi\u010dkih interesa. Gdje je tu prostor za korjenite promjene, one koje bi pomogle progresivnim i prodemokratskim pokretima?<\/p>\n

\u0160to je uop\u0107e sloboda na internetu? Koliko se ona razlikuje od slobode u razgovoru? <\/strong><\/p>\n

Internet je javni prostor, najve\u0107i javni prostor otkako je ljudskog roda. Za ono \u0161to se u javni prostor plasira postoje i po\u0161iljatelj poruke i publika, a bome i nepogre\u0161iva memorija. Jedino je privatnu komunikaciju nemogu\u0107e i posve nepo\u017eeljno regulirati, sve ostalo pripada sferi javnosti koja mora biti slobodna, ali i zatvoriti prostor onima koji bi tu slobodu zlorabili. Ne treba nikad prestati podsje\u0107ati: pravo na slobodu govora ne obuhva\u0107a govor mr\u017enje.<\/p>\n

Forum<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatska vlada je najavila da kre\u0107e s pripremom zakona kojim bi regulirala govor mr\u017enje i na internetu. Tim smo povodom i razgovor s GONG-ovim istra\u017eiva\u010dem i stru\u010dnjakom za ovo podru\u010dje Dra\u017eenom Hoffmannom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-240599","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240599","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=240599"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240599\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=240599"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=240599"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=240599"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}