{"id":240385,"date":"2018-01-28T02:36:33","date_gmt":"2018-01-28T01:36:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=240385"},"modified":"2018-01-28T02:36:33","modified_gmt":"2018-01-28T01:36:33","slug":"vojna-krajina-europe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/28\/vojna-krajina-europe\/","title":{"rendered":"Vojna krajina Europe"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/boris_pavelic.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-240386\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2018\/01\/boris_pavelic-300x219.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"219\" \/><\/a>Autor: Boris Paveli\u0107 <\/strong><\/p>\n<p>Predsjednica Republike neprestano ponavlja isto: demografska obnova, radna mjesta, manje birokracije, bolji \u017eivot, lijepa na\u0161a Hrvatska. Cijela politi\u010dka klasa u Hrvatskoj neprestano ponavlja isto. Godine prolaze, a hrvatski politi\u010dari, iz svojih udobnih salona i crnih audija, ponavljaju isto: demografska obnova, radna mjesta, manje birokracije, bolji \u017eivot, lijepa na\u0161a Hrvatska. Dok oni govore, \u017eivot je negdje drugdje: tko je na moru i ima apartman, \u017eivi dobro; tko je u Slavoniji, odlazi; tko je u Lici a ni hrvatsku nacionalnost nema, taj je i bez struje i bez para da plati kartu za odlazak. Za slobodu nitko vi\u0161e i ne pita, zato je i mo\u017ee biti sve manje i manje.<\/p>\n<p>\u010cetvrt stolje\u0107a nakon \u0161to su izboreni nezavisnost i demokracija, koje su nade ovda\u0161njih ljudi pothranile kao nikad ni\u0161ta ranije, Hrvatska je ondje gdje je bila prije vi\u0161e od sto godina: iznova neva\u017ena, nepredvidiva i neuspje\u0161na zemlja na nestabilnom rubu Europe. Njezini stanovnici to dobro razumiju, ma \u0161to im njihovi politi\u010dari glagoljali; razumiju i odlaze. Gra\u0111ani Hrvatske ne vjeruju vlastitoj zemlji. Jer danas, Hrvatska je Vojna krajina Europe: zemlja koja ni o \u010demu ne odlu\u010duje jer ju zapadne saveznice smatraju nepouzdanom, i slu\u017ei tek kao tampon zona prema sukobima bremenitom politi\u010dkom Balkanu, kojega se sama, vlastitom krivnjom, nikako ne uspijeva rije\u0161iti. Gospodarski polusiroma\u0161na, s trajnim stanjem od tristo tisu\u0107a blokiranih ra\u010duna, vi\u0161e od dvjesto tisu\u0107a nezaposlenih, s mnogima koji ne primaju pla\u0107u, i zaposlenima koji se ne usu\u0111uju di\u0107i kredit za osnovne egzistencijalne potrebe. Politi\u010dki, nasukana na dvije politi\u010dke stranke ukopane u vlastitoj nesposobnosti, jednu svemo\u0107nu i sve konzervativniju, drugu jalovu, pla\u0161ljivu i dezorijentiranu. Hrvatska je zarobljena svjetonazorskim okovima Katoli\u010dke crkve, optere\u0107ena desni\u010darskim fundamentalizmom i protuslobodarskim pokretima, i umorna od vje\u010dnog odga\u0111anja \u201ceuropskog \u017eivota\u201d, o kojemu se toliko pripovijedalo, a nikad nije stigao.<\/p>\n<p>Briga o djeci, mladima i obitelji su ustavne obveze i na\u0161a odgovornost. Demografsko pitanje je pitanje svih pitanja. Potrebne su br\u017ee i u\u010dinkovitije mjere demografske obnove. Nu\u017eno je donijeti mjere za pove\u0107anje radnih mjesta, za trudnice, i osloboditi poduzetni\u0161tvo od birokracije, izjavila je ju\u010der predsjednica Republike. Da, i? \u010culi smo to dosad bar ve\u0107 stotinu puta. Predsjednica \u0107e nastaviti svoj ozareni pohod voljenom Hrvatskom, a promijeniti se, unaprijed znamo, ne\u0107e ni\u0161ta. A za\u0161to i bi? Ta ljudi \u0107e nastaviti odlaziti, predsjednica \u0107e i dalje biti predsjednica, a za\u010darana hrvatska vrtnja u vje\u010dnome krugu nastavit \u0107e se dalje. Jedino dobro u tom za\u010daranom krugu neuspjeha, rekli bismo, samo je to odla\u017eenje: oti\u0107i iz zemlje u kojoj ne mo\u017ee\u0161 pristojno \u017eivjeti jedina je razumna gra\u0111anska reakcija, ma koliko ljude vrije\u0111ao onaj katoli\u010dki biskup iz Siska.<\/p>\n<p>Razmotrimo, na primjer, kako se moraju osje\u0107ati ljudi u Osijeku. Prije 25 godina njihovi roditelji, ili oni sami, bili su prisiljeni braniti svoj grad, u okrutnome napadu u kojemu je poginulo gotovo tisu\u0107u ljudi. Danas industrije nema, posla nema, atmosfera koja bi poticala osobnu inicijativu nikad nije stvorena \u2013 dapa\u010de, ugu\u0161io ju je smrtonosan politi\u010dki stisak \u2013 a grad je i dalje na granici dr\u017eava koje samo \u0161to se ne gledaju preko ni\u0161ana. Pa tko bi, i za\u0161to, ostajao u takvom gradu, ma koliko lijep i miran naizgled bio? Ne bi li svatko tko mo\u017ee sjeo u autobus i zbrisao u Njema\u010dku ili Irsku, bilo kamo gdje se mo\u017ee zaraditi, gdje \u010dovjek mo\u017ee provesti \u0161to naumi, gdje se politi\u010dari ne sva\u0111aju sa susjedima, gdje sve\u0107enici ne ure\u0111uju televiziju, i gdje ne mora\u0161 strepjeti od novoga rata?<\/p>\n<p>Ni\u0161ta od toga nemamo u Hrvatskoj. Dapa\u010de \u2013 ova zemlja srozala se toliko da ni sama vi\u0161e nije u stanju prepoznati koliko. Nitko vi\u0161e ne o\u010dekuje da \u0107e u sljede\u0107ih deset godina u Hrvatskoj krenuti nabolje. Ostane li ovako, bit \u0107e dobro, rezoniraju ljudi. Od ekonomije se ne o\u010dekuje ni\u0161ta osim mo\u017eda \u2013 vidi \u201cbrodogradnja\u201d \u2013 novih propasti. Dr\u017eava, umjesto u \u0161kole, pare daje u oru\u017eje, vojsku i policiju. U susjedstvu neprestance klizi prema gorem: (i) Srbija se pretvara u meku diktaturu, na Kosovu ubijaju politi\u010dare, BiH je tempirana bomba&#8230; Hrvatska tu \u2013 da budemo blagi \u2013 ne poma\u017ee, dapa\u010de. Hrvatsko dru\u0161tvo progresivno degradira: \u017eenske slobode pod nezapam\u0107enim su, zdru\u017eenim udarom desnice i dr\u017eave; HTV je postao katoli\u010dki glasnogovorni\u010dki ured, a nitko se vi\u0161e ni ne buni; besprizornoga, ekstremisti\u010dkog turbofolk populista gimnazijski ud\u017ebenik ve\u0107 trinaest godina progla\u0161ava \u201cpostmodernistom\u201d; u Karlovcu je \u010dovjek upravo globljen sa sto eura jer je na facebooku napisao davni ameri\u010dki buntovni rap slogan \u201cACAB\u201d, dok se istodobno rijeke mr\u017enje poput poplava razlijevaju internetom \u2013 dakako, posve neka\u017enjeno&#8230;<\/p>\n<p>Hrvatska nije uspjela \u2013 ali za to je isklju\u010divo sama kriva. Ka\u017eete li to, napast \u0107e vas, budite sigurni da \u0107e vas domoljubnim kletvama napasti svi oni kojima je neuspjeh uto\u010di\u0161te za ignoranciju, i jamstvo za nezaslu\u017eene privilegije i mo\u0107. Napast \u0107e vas oni koji su i htjeli da ova zemlja ne uspije. Kratkoro\u010dno, protiv toga ne mo\u017ee se mnogo, osim uvijek iznova govoriti: dobili ste zasad \u0161to ste htjeli, ali ni va\u0161a ne\u0107e, zaboga, dovijeka.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novilist.hr\/Komentari\/Kolumne\/Pronadena-zemlja-Borisa-Pavelica\/Vojna-krajina-Europe\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u010cetvrt stolje\u0107a nakon \u0161to su izborene nezavisnost i demokracija, koje su nade ovda\u0161njih ljudi pothranile kao nikad ni\u0161ta ranije, Hrvatska je ondje gdje je bila prije vi\u0161e od sto godina: iznova neva\u017ena, nepredvidiva i neuspje\u0161na zemlja na nestabilnom rubu Europe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-240385","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240385","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=240385"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240385\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=240385"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=240385"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=240385"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}