{"id":240124,"date":"2018-01-23T06:28:45","date_gmt":"2018-01-23T05:28:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=240124"},"modified":"2018-01-22T20:38:39","modified_gmt":"2018-01-22T19:38:39","slug":"tko-misli-ekumenski-tomu-nije-vazna-jedna-nacija-ili-religija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/23\/tko-misli-ekumenski-tomu-nije-vazna-jedna-nacija-ili-religija\/","title":{"rendered":"Tko misli ekumenski, tomu nije va\u017ena jedna nacija ili religija"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autor: Drago Pilsel<\/strong><\/p>\n

Usred smo va\u017ene ekumenske molitvene akcije. Molitvena osmina za jedinstvo kr\u0161\u0107ana u sjevernoj se Zemljinoj hemisferi tradicionalno slavi od 18. do 25. sije\u010dnja. Te je datume jo\u0161 1908. predlo\u017eio o. Paul Wattson kako bi obuhvatio razdoblje izme\u0111u blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoli\u010dkoj Crkvi slavi se 22. velja\u010de) i blagdana Obra\u0107enja svetoga Pavla. Ta dva datuma stoga imaju i svoja simboli\u010dna zna\u010denja.<\/p>\n

Prvi datum nazna\u010duje cilj molitve: svo kr\u0161\u0107anstvo u zajedni\u0161tvu s apostolskim prvakom sv. Petrom, a drugi datum ukazuje na na\u010din ili metodu kojom je jedino mogu\u0107e posti\u0107i taj cilj: temeljito obra\u0107enje Kristu, svakog kr\u0161\u0107anina, u svim kr\u0161\u0107anskim zajednicama, obra\u0107enjem kakvo je npr. bilo ono sv. Pavla kod Damaska.<\/p>\n

Na ju\u017enoj hemisferi, gdje je sije\u010danj blagdansko vrijeme, Crkve \u010desto molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, naj\u010de\u0161\u0107e oko blagdana Duhova (kako je to jo\u0161 1926. preporu\u010dio pokret Vjera i ustrojstvo). I blagdan Duhova je tako\u0111er znakovit i bogat simbolikom, budu\u0107i da je Duh Sveti Onaj po kojem se ostvaruje i vr\u0161i svako istinsko i Bogu sukladno jedinstvo.<\/p>\n

Stoga je predduhovsko i poslijeduhovsko vrijeme tako\u0111er primjereno i za provo\u0111enje Osmine, ali i za ponovne molitve za jedinstvo onih koji su Osminu ve\u0107 slavili u sije\u010danjskom terminu.<\/p>\n

Ove godine se osmina slavi u Hrvatskoj u boljem raspolo\u017eenju jer je zavr\u0161ena sramotna epizoda da na \u010delu Vije\u0107a HBK za ekumenizam i dijalog stoji jedan Vlado Ko\u0161i\u0107 (sisa\u010dki), prononsirani neousta\u0161a, pak je tamo vra\u0107en biskup kojem je stalo do dijaloga i koji u\u017eiva ugled poradi dosljednosti i zalaganja, po\u017ee\u0161ki ordinarij dr. Antun \u0160kvor\u010devi\u0107.<\/p>\n

Recimo ne\u0161to o va\u017enosti ekumenizma.<\/p>\n

Najprije neke uvodne napomene karmeli\u010danina Jure Ze\u010devi\u0107a, tajnika spomenutoga Vije\u0107a:<\/p>\n

\u201dU ovogodi\u0161njim molitvenim materijalima kr\u0161\u0107ani s Kariba ukazuju, me\u0111u ostalim, i na slijede\u0107u \u2018kontradiktornost\u2019. Oni koji su im kolonizacijom donijeli Bibliju i kr\u0161\u0107anstvo nerijetko su se koristili upravo Svetim pismom i kr\u0161\u0107anskom ba\u0161tinom da bi opravdali njihovo porobljavanje. Pa ipak, Biblija i kr\u0161\u0107anski identitet su u rukama tih istih robova sve vi\u0161e postajali izvorom utjehe, nade i ohrabrenja, postajali su nadahnu\u0107em i \u2018jamstvom da je Bog na njihovoj strani\u2019, \u2018da \u0107e ih Bog izvesti u slobodu\u2019. Krijepljeni vjerom u spasonosnu \u2018desnicu Gospodnju\u2019 izdr\u017eali su nevolje i izborili se za slobodu i humanije dru\u0161tvo.<\/p>\n

I u na\u0161em suvremenom svijetu susre\u0107emo se s mnogim oblicima porobljenosti. U neke oblike ropstva i ovisnosti zapali smo ne samo uslijed nepovoljnih okolnosti nego i vlastitom krivnjom.<\/p>\n

Svojim biblijskim geslom \u2018Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodi\u010di\u2019 (Izl 15,6) ovogodi\u0161nja svjetska Molitvena osmina za jedinstvo kr\u0161\u0107ana pita svakoga pojedinoga od nas, ra\u010dunamo li mi, kr\u0161\u0107ani 21. stolje\u0107a, jo\u0161 uvijek s Bogom i snagom desnice Njegove, kao \u0161to su s Njime ra\u010dunali porobljeni kr\u0161\u0107ani s Kariba? Ili se mi mo\u017eda samo pravimo da ra\u010dunamo sa snagom i pomo\u0107u Njegovom, a zapravo, u biti, ne ra\u010dunamo vi\u0161e s Njime.<\/p>\n

Jesu li rije\u010di \u2018Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodi\u010di\u2019 (Izl 15,6)\u00a0 za mnoge od nas danas samo jo\u0161 jedan od ostataka pobo\u017enog izra\u017eavanja minulih generacija, samo literarna vrsta postupno i\u0161\u010dezavaju\u0107e religijske stvarnosti, usklik kojim se dodu\u0161e jo\u0161 uvijek ponekad slu\u017eimo, premda danas zapravo vi\u0161e vjerujemo u Bo\u017eju nemo\u0107 da se pobrine za nas nego li u Njegovu (sve)mo\u0107 da nas spasi!?\u201d<\/p>\n

Zato \u0161to je meni najva\u017enije prepoznati se u Isusovim rije\u010dima iz Evan\u0111elja koja glase: \u201dNe molim samo za njih nego i za one koji \u0107e po njihovoj rije\u010di vjerovati u me, da si budu jedno. Kao \u0161to si ti, O\u010de, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao \u0161to smo mi jedno \u2013 ja u njima, a ti u meni \u2013 da postanu potpuno jedno\u2026\u201d.<\/p>\n

To je dio Isusove veliko-sve\u0107eni\u010dke molitve za savr\u0161eno jedinstvo, uo\u010di muke i smrti na kri\u017eu. A \u010ditamo je kod Ivana, poglavlje 17., od 20. do 23. retka.<\/p>\n

Odnosno, zato \u0161to znam da gdje su dvoje ili troje okupljeni u Isusovo ime, tamo je i On me\u0111u njima. Zato \u0161to vjerujem u jednu, jedinstvenu, univerzalnu Kristovu crkvu kao i u suvremenost kr\u0161\u0107anske poruke.<\/p>\n

Kakvu Crkvu \u017eelim ili \u017eelimo? Kakva nam Crkva treba? I to s obzirom da, smo Kristu, kako tuma\u010di kolegica Jadranka Brn\u010di\u0107, nakalemili svari o kojima on niti je govorio, niti ih je nazna\u010dio, a pomogle su u uspostavljanju strukture kojoj je va\u017enije o\u010duvanje polo\u017eaja i mo\u0107i, na\u017ealost, nego bilo kakvog otvorena dijaloga. O svemu. Pa tako i o kr\u0161\u0107anskom jedinstvu.<\/p>\n

\u201dNe molim samo za njih nego i za one koji \u0107e po njihovoj rije\u010di vjerovati u me, da si budu jedno. Kao \u0161to si ti, O\u010de, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao \u0161to smo mi jedno \u2013 ja u njima, a ti u meni \u2013 da postanu potpuno jedno\u2026\u201d<\/p>\n

Ne mogu se dakako upu\u0161tati u ocjene koliko je pojedinim konkretnim Isusovim u\u010denicima doista stalo do jedinstva. Pa tako ni koliko je ova tema va\u017ena za \u010ditateljice i \u010ditatelja na\u0161ega portalaa. No poslu\u017eit \u0107u se izri\u010dajem svoga pokojnog profesora i ekumenskog u\u010ditelja dr. fra Tomislava Janka \u0160agi Buni\u0107a koji je jo\u0161 davne 1966. godine zapisao, a onda nama, studentima teologije u prvoj polovici devedesetih, ponovio:<\/p>\n

\u201dJa sam osobno uvjeren da bi jedva tko od onih koji u Krista iskreno vjeruju mogao osje\u0107ati otpor prema ekumenizmu kao novotariji kad bi dobro znao \u0161to se pod time misli. I mislim da bi svaki uvidio hitnost ovoga zadatka, kad bi imao priliku \u2013 te je iskoristio \u2013 da upozna na \u0161to nas ekumenizam poziva\u201d.<\/p>\n

Mo\u017ee se kazati da je ekumenizam kao \u010de\u017enja za jedinstvom Crkve i zajedni\u0161tvom kr\u0161\u0107ana, a osobito prisutnost i njegovanje duhovnog ekumenizma, jedan od najpouzdanijih \u201dlakmus-papira\u201d, najjasnijih pokazatelja koliko nam je uistinu stalo do vr\u0161enja Kristove volje, koliko smo uistinu kr\u0161\u0107ani, koliko nasljedujemo Isusa Krista, onakvog kakav nam je ocrtan u evan\u0111eljima.<\/p>\n

Ipak, umjesto o raskolu, nejedinstvu i odijeljenoj i me\u0111usobno zava\u017eenoj bra\u0107i i sestara, radije govorim o stanju nepotpunog ili nesavr\u0161enog jedinstva. Ako i pokoncilski pape izri\u010dito izjavljuju da je ono \u0161to nas povezuje ve\u0107e od onoga \u0161to nas razdvaja, onda dr\u017eim primjerenijim i to\u010dnijim druge kr\u0161\u0107ane opisivati po onome \u0161to je ve\u0107e, tj. jedinstvo, negoli po onome \u0161to je manje, tj. razdvojenost. No kr\u0161\u0107ani se, tvrdim, ipak jo\u0161 ne bi smjeli zadovoljiti s postoje\u0107im stupnjem me\u0111ucrkvenog jedinstva.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anstvo nije ideologijska tvorevina nekog religioznog entuzijazma, nekog religioznog iskustva pojedinca, nego pripada pojedincu na onom putu na kojemu on, tako\u0111er duhovno, prima svoj \u017eivot \u2013 iz povijesti.<\/p>\n

Nitko ne razvija samoga sebe iz \u010disto formalno prethodno dane strukture svoje b\u00eeti, ve\u0107 iz ljudske zajednice, iz interkomunikacije, iz objektivnoga duha, iz povijesti, iz jednog naroda, iz jedne obitelji stje\u010de konkretnost svojega \u017eivota i razvija je (tu svoju prvotno najnavlastitiju i najosobniju konkretnost) u toj nekakvoj zajednici i u interakciji s drugima.<\/p>\n

Kada bi kr\u0161\u0107anska poruka trebala postati suvremenom za pitanje o novom humanizmu, tada bi se upravo i radilo o pokajanju i vjerovanju \u2013 dakle o obra\u0107enju. A rasprava o tom pitanju morala bi i sama biti suvremena. A ekumenizam je ovo: poziv da idemo jedni drugima zbog poziva na obra\u0107enje. Na novo ro\u0111enje.<\/p>\n

Kako bismo pouzdano mogli zaklju\u010diti da novi humanizam, ho\u0107e li doista biti novim, jedino mo\u017ee biti humanizmom Bo\u017ejim? Kako to?<\/p>\n

Znam kako je to kod mene jer moj hod u vjeri, primjerice, nerazdvojiv je od \u010ditanja Boga iz perspektive \u017ertava. U njima, bez obzira da li Boga prihva\u0107amo, ili protiv njega povremeno hulimo, da li sumnjamo u Njegovo postojanje ili da li da mu slu\u017eimo, postoji obveza da se radi na tome da se \u017ertve skine s kri\u017ea.<\/p>\n

Teologija je uvijek u politi\u010dkoj dimenziji. Sloboda je sakrament nade i mora biti kori\u0161tena za ukidanje ropstva. Bog se predstavlja kao temelj i gospodar svemira, odnosno kao transcendentni temelj ljudskog postojanja u svijetu i, kona\u010dno, kao Bog nade.<\/p>\n

U tom smislu, u tom kontekstu, ekumenizam, mo\u017ee biti samo jedno: pona\u0161ati se tako da tko misli ekumenski, tomu nije va\u017ena jedna regija, nacija ili religija, nego sudbina svih religija, budu\u0107nost \u010dovje\u010danstva kao cjeline.<\/p>\n

I upravo nalaze\u0107i temeljnu zajedni\u010dkost u vlastitim nedostacima, ograni\u010denostima, manjkavostima, to jest u vlastitoj gre\u0161nosti, i zanemaruju\u0107i ujedno nebitne razlike me\u0111u sobom a uz svijest o biti vlastitog religijskog poslanja i misije, ponukani smo, dakle, na razli\u010dite zajedni\u010dke napore k me\u0111usobnom pribli\u017eavanju, vo\u0111enju dijaloga, pa i zajedni\u010dkim aktivnostima u religijskoj praksi. I to nas dovodi do aktualiziranja kr\u0161\u0107anske poruke, do toga da o\u017eivimo i artikuliramo taj preva\u017ean Bo\u017eji humanizam.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anska je poruka \u2013 poruka \u201dBo\u017ejeg humanizma\u201d. Sadr\u017eaj kr\u0161\u0107anske poruke dalo bi se sa\u017eeti i drugim rije\u010dima. Ona je mnogostrana, i njen je jezik vi\u0161eslojan. No to se mo\u017ee izraziti i u dvije rije\u010di: u kr\u0161\u0107anskoj poruci rije\u010d je, ponavljam, o Bo\u017ejem humanizmu.<\/p>\n

Upravo te dvije rije\u010di opisuju klju\u010dan pojam za kr\u0161\u0107ansko shva\u0107anje \u010dovjeka: pojam utjelovljenja. \u201dI Rije\u010d je tijelom postala i nastanila se me\u0111u nama\u201d (Iv 1, 14). To je Bo\u017eje djelo i Objava \u2013 ontolo\u0161ka i noolo\u0161ka pretpostavka \u2013 u svjetlu koje, prema kr\u0161\u0107anskom shva\u0107anju, treba gledati \u010dovjeka. Jer kr\u0161\u0107anska poruka jest poruka o Isusu Kristu. On je Rije\u010d koja je tijelom postala. Zato slavimo Bo\u017ei\u0107.No on je upravo time i Rije\u010d o \u010dovjeku.<\/p>\n

\u010covjek, dakle, prema kr\u0161\u0107anskoj spoznaji, nije nikakvo vi\u0161e, ni\u017ee niti kakvo drugo bi\u0107e, ve\u0107 upravo bi\u0107e koje prema ovoj Rije\u010di jest. On je bi\u0107e koje postaje vidljivo u zrcalu Isusa Krista.<\/p>\n

Kr\u0161\u0107anstvo ne smije biti potisnuto u svijet mita i osje\u0107aja, nego mora biti po\u0161tivano kako bi njegov navije\u0161taj rasvijetlio istinu o \u010dovjeku gre\u0161niku. A grijesi u \u201dnacionalnoj stvarnosti\u201d su \u010dinjenice.<\/p>\n

Zato, zaista je do\u0161lo vrijeme da se okaljaju grijesi na\u0161i i na\u0161ih otaca, te da se prestane koketirati s fa\u0161izmom koji vjeri pravi kompliment radi nacije, a naciju uzdi\u017ee na stupanj bo\u017eanstva. Samo iz te perspektive kr\u0161\u0107anska poruka ima itekako budu\u0107nosti. Jer je suvremena.<\/p>\n

Mir vama, Bog vas voli, vjerovali vi u to ili ne.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako bismo pouzdano mogli zaklju\u010diti da novi humanizam, ho\u0107e li doista biti novim, jedino mo\u017ee biti humanizmom Bo\u017ejim?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-240124","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240124","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=240124"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/240124\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=240124"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=240124"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=240124"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}