{"id":239989,"date":"2018-01-20T08:18:38","date_gmt":"2018-01-20T07:18:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239989"},"modified":"2018-01-20T08:18:38","modified_gmt":"2018-01-20T07:18:38","slug":"pitanje-politickog-rukovodstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/20\/pitanje-politickog-rukovodstva\/","title":{"rendered":"Pitanje politi\u010dkog rukovodstva"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dimitrije Bira\u010d<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Osnovna osobina kapitalizma jest nejednakost, odnosno neravnomjerni razvoj. U su\u0161tini, i dru\u0161tveno-ekonomske formacije prije kapitalizma proizvodile su nejednakost. Me\u0111utim, razlika izme\u0111u kapitalizma i ranijih formacija jest u nadmo\u0107i njegovih materijalnih, proizvodnih snaga. Dok je u antici ili feudalizmu bilo gladnih, siroma\u0161nih, bijednih, uop\u0107e dok je nejednakost bila apsolutna, a nivo proizvodnih snaga nizak, u kapitalizmu su proizvodne snage razvijenije nego ikad prije, a nejednakost je relativna. Danas je mogu\u0107e rije\u0161iti sve doti\u010dne probleme kao i osnovni, problem nejednakosti, ali je glavna ko\u010dnica sam kapitalisti\u010dki sistem, odnosno njegovi proizvodni odnosi.<\/p>\n

Ovo pokazuje da, dok je nejednakost u ranijim klasnim dru\u0161tvima bila gotovo prirodno stanje, posljednje klasno dru\u0161tvo, kapitalizam, stvorilo je uvjete da se ta nejednakost ukine. Ukidanje nejednakosti podrazumijeva razbijanje monopola manjine nad sredstvima za proizvodnju, a ovo pak ne ide bez korjenite dru\u0161tvene promjene.<\/p>\n

Ali, mo\u017ee li se tek tako vladaju\u0107a klasa predati i priznati poraz, ili \u0107e se ona boriti svim raspolo\u017eivim sredstvima da sa\u010duva vlastitu poziciju? Da bismo pojasnili o\u010diti odgovor na ovo pitanje, treba se sjetiti da je presudna osobina kapitalisti\u010dke klase da rukovodi, upravlja kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvom. Ona je vode\u0107a klasa dru\u0161tva. Ipak, njena vode\u0107a uloga davno je prestala biti progresivna, te je sada diskrepancija izme\u0111u njenih privatnih interesa i interesa dru\u0161tva ve\u0107a nego ikad. Diskrepancija jest ve\u0107a nego ikad, ali ta \u010dinjenica ne sprje\u010dava kapitalisti\u010dku klasu da i dalje name\u0107e vlastite poglede na ekonomiju, kulturu, politiku, na dru\u0161tvo u cjelini.<\/p>\n

Ona to u najve\u0107em dijelu \u010dini nesvjesno \u2013 naprosto \u017eivi taj proces kapitalizma u kojem se vi\u0161ak vrijednosti (kao izvor profita) ostvaruje eksploatacijom radni\u0161tva. Ve\u0107i dio kapitalista ne razmi\u0161lja o eksploataciji radnika kao o izvoru vi\u0161ka vrijednosti, o zakonitostima profitne stope, o vlastitoj ideologiji kao dru\u0161tveno dominantnoj, itd. Me\u0111utim, kapitalisti\u010dka klasa nije homogena! Razvoj kapitalizma i njegov osnovni mehanizam, konkurencija, nisu dopustili ravnomjeran razvoj kapitala, zato jer je neizostavni uvjet kapitalizma ba\u0161 neravnomjeran razvoj kapitala. Potonje ne ozna\u010dava ni\u0161ta drugo nego centralizaciju i koncentraciju kapitala. U skladu s tim, ovaj dio kapitalisti\u010dke klase, manjina manjine, itekako je svjesna vlastite pozicije unutar sistema, svojih potencijala, nedostataka, svoje strategije i ciljeva, itd.<\/p>\n

Ona razvija i \u0161iri svoju rukovode\u0107u ulogu odgajanjem najboljih pojedinaca unutar sebe. Ti pojedinci imaju najbolje \u0161kolovanje, najbolje instruktore, mentore, imaju najjasniji uvid u budu\u0107e poslovanje i informacije o prirodi posla kojim \u0107e se kao \u010dlanovi kapitalisti\u010dke elite baviti. Na ovaj na\u010din, oni rukovode vlastitom klasom koja onda na temelju kapitalisti\u010dkih odnosa proizvodnje rukovodi \u010ditavim dru\u0161tvom.<\/p>\n

Treba re\u0107i da je takvo vladanje dru\u0161tvom rezultat zakona profita. Profit i profitna stopa spontano, neplanski, odre\u0111uju gdje i kako \u0107e se ulagati dru\u0161tveni resursi (od kojih je rad ipak temeljni resurs), te tako formiraju i ideologiju vlasti. Drugim rije\u010dima, tamo gdje ima mogu\u0107nosti za zadovoljavaju\u0107e stope profita, kapital penetrira kako bi ih realizirao. U tom procesu podvrgava kontroli (dakle, minimizira) bilo kakva odstupanja. Ova zna\u010dajka njegove rapidne ekspanzije i temelj vladavine u dugom roku okre\u0107e se protiv njega. Sam profit je oblik vi\u0161ka vrijednosti koji temeljem klasnog polo\u017eaja u dru\u0161tvenom odnosu prisvaja manjina. Stoga, neminovno je da manjina dru\u0161tva sve vi\u0161e kontrolira ve\u0107inu i da to ostvaruje oslanjaju\u0107i se u zna\u010dajnoj mjeri na nasilna sredstva poput vojske, policije i privatnih za\u0161titara. Ova sredstva tako ra\u0111aju sve ja\u010di otpor koji se najprije mora osvijestiti da bi se mogao usmjeriti prema samom izvoru problema.<\/p>\n

S druge strane, neravnomjeran razvoj kapitala ima odlu\u010duju\u0107i utjecaj i na radni\u0161tvo. Ni klasna svijest kod radnika nije homogena. Dok se u dijelu kapitalisti\u010dke klase svijest javlja kao svijest o dru\u0161tvenoj dominaciji i superiornom polo\u017eaju u dru\u0161tvenoj proizvodnji, kod dijela se radni\u0161tva svijest ra\u0111a kao otpor kapitalu. Isprva vrlo maglovita predod\u017eba o utjecaju kapitala i posljedicama njegove akcije, klasna svijest radni\u0161tva pribli\u017eava se otkrivanju osnovnog uzroka neda\u0107a koje do\u017eivljava. Napredniji radnici ponajvi\u0161e razvijaju ovu svijest, ali ni oni ne uspijevaju prodrijeti u sve tajne kapitala. Oni postaju svjesni svoje historijske uloge, potencijala u proizvodnji i politi\u010dke te\u017eine tek u kontaktu s naprednom teorijom. Ovu su teoriju utemeljili i propagirali ponajvi\u0161e pripadnici gra\u0111anske klase koji vi\u0161e nisu mogli zatvarati o\u010di pred o\u010ditim dru\u0161tvenim proturje\u010dnostima. K tome, ova je teorija zgusnuto i vi\u0161estoljetno iskustvo radni\u010dkih politi\u010dkih borbi diljem svijeta.<\/p>\n

Prema tome, dok kapitalisti ne moraju nu\u017eno teoretizirati svoj materijalni polo\u017eaj, jer je on dominantan u dru\u0161tvu, jer proizvodi idejni okvir (koji \u010dine i razni apologeti), te se odr\u017eava sam od sebe, radnici se itekako moraju uzdati u teoriju koja je njihov glavni saveznik u klasnoj borbi.<\/p>\n

\u010cinjenica da se klasna svijest ne razvija ravnomjerno, a da je njen razvoj kod radni\u0161tva presudan za budu\u0107nost dru\u0161tva, name\u0107e pitanje treba li radni\u010dka klasa rukovodstvo. Drugim rije\u010dima, ako kapitalisti imaju ono najbolje \u0161to njihova klasa mo\u017ee dati kroz rukovodstvo, treba li se onda radni\u0161tvo organizirati na ovaj na\u010din? Ne samo da treba, nego i mora. \u010citava dru\u0161tvena ideologija je zapravo gra\u0111anska, kapitalisti\u010dka i ako radnici ne razviju kriti\u010dku i samim time antikapitalisti\u010dku svijest, oni \u0107e nu\u017eno ostati zarobljeni u toj gra\u0111anskoj ideologiji.<\/p>\n

Napredni radnici ve\u0107 postoje, oni koji dalje razvijaju iskustvo borbe i primjenjuju ga na nove oblike klasne borbe, koji su svjesni nu\u017enosti ja\u010deg radni\u010dkog organiziranja, povezivanja, koji su svjesni mo\u0107i polo\u017eaja kojeg zauzimaju, ali su suvi\u0161e raspr\u0161eni, suvi\u0161e integrirani u kapitalisti\u010dki sistem. Kao nikada do sada javlja se potreba za rukovodstvom radni\u0161tva, za okupljanjem svih tih naprednih radnika i njihovim vezivanjem za teorijsko-revolucionarni element.<\/p>\n

Specifi\u010dna razlika izme\u0111u rukovodstva kapitalisti\u010dke i radni\u010dke klase jest u tome \u0161to rukovodstvo potonje predstavlja interese klase koji su ujedno i interesi velike ve\u0107ine dru\u0161tva. Ovaj progresivni karakter kapitalisti su odavno izgubili.<\/p>\n

Na temelju napisanog, postavlja se pitanje na koji na\u010din organizirati radni\u0161tvo u socijalno-klasnoj borbi te kako ostvariti vezu izme\u0111u napredne teorije i spontanog (iz dugotrajnog radni\u010dkog otpora proiza\u0161log) rukovodstva koje bi potom postalo avangarda u smislu odabranog, samosvjesnog rukovodstva. Dakle, kako povezati napredne radnike, koji uglavnom nesvjesno vode politi\u010dku borbu, s onima koji su te borbe, i onoga \u0161to ona predstavlja, svjesni i time tu praksu podi\u017eu na vi\u0161i, efikasniji nivo?<\/p>\n

Odgovor je \u2013 politi\u010dkim organiziranjem i djelovanjem, koji su sistematizirani, formirani, svjesni i teorijski izrazi interesa, te\u017enji i ciljeva radni\u0161tva \u0161to su nedovoljno artikulirani, uvelike nesvjesni i spontani.<\/p>\n

Prema tome, politi\u010dko organiziranje radnika nu\u017ean je uvjet borbe ne samo za obranu od kapitalisti\u010dke klase, nego i za pobjedonosni napad u daljnjoj klasnoj borbi. Za pobjedu koja se svodi na ukidanje klasa uop\u0107e. U tom je smislu radni\u010dka stranka, koja u su\u0161tini mora biti antikapitalisti\u010dka, vrhunac samoorganiziranja te klase u kapitalizmu. Proces u kojem se stvara politi\u010dka, antikapitalisti\u010dka, organizacija istovremeno je dio ve\u0107eg procesa konstituiranja subjektivnog elementa koji onda \u010dini odlu\u010duju\u0107i element dru\u0161tvene promjene. Ho\u0107e li se ona zaista i dogoditi i kakva \u0107e biti njena dinamika, ponajvi\u0161e ovisi o objektivnim okolnostima \u2013 o dubini krize u kojoj se nalazi kapitalizam, o odnosima i dinamici me\u0111u postoje\u0107im klasama.<\/p>\n

Me\u0111utim, bez radni\u010dke politi\u010dke organizacije ove objektivne okolnosti ne mogu se \u201epreusmjeriti\u201c u ostvarenje ciljeva ukidanja postoje\u0107eg sistema. Da bi se stranka mogla uspje\u0161no nositi s dru\u0161tvenim potresima i politi\u010dkim promjenama, ona mora imati kompetentno rukovodstvo.<\/p>\n

Ipak, kod razmatranja ovih pitanja postoje odre\u0111ene sumnje u opravdanost rukovodstva. One se svode na tvrdnju da organizaciji koja te\u017ei ukinuti kapitalizam, a time i vladavinu klasne manjine, naprosto nije potrebno rukovodstvo. Potom se ukazuje na opasnost od uzurpacije mo\u0107i rukovodstva budu\u0107i da kapitalizam i po\u010diva na vladavini manjine (ili rukovodstva) dru\u0161tva nad ve\u0107inom. Drugim rije\u010dima, ne mo\u017ee radni\u010dka organizacija koja se zala\u017ee za istinsku demokraciju i za pravednije dru\u0161tvo, imati strukturni mehanizam u kojem manjina (rukovodstvo) \u201evlada\u201c nad ve\u0107inom.<\/p>\n

Je li antikapitalisti\u010dkoj organizaciji rukovodstvo potrebno ili suvi\u0161no?<\/p>\n

U skladu s tim, postavlja se pitanje je li antikapitalisti\u010dkoj partiji rukovodstvo potrebno (dakle, nu\u017eno) ili ono zaista smeta, pa je suvi\u0161no, \u010dak i opasno.<\/p>\n

Antikapitalisti\u010dka organizacija je takva svojim programom, dakle svojim ciljevima, namjerama, sredstvima, strategijom, iskustvom i zahtjevima. Ona je stoga kao cjelina svjesno antikapitalisti\u010dka, teorijski izra\u017eava i dosljedno poma\u017ee u razvoju objektivnih tendencija kapitalizma koje vode njegovim krizama. Ali, stranka je i dalje dio kapitalisti\u010dkog sistema, ona djeluje u njemu, a ne izvan njega. Kada bi zaista djelovala izvan njega, to bi bila proturje\u010dnost u sebi, jer se radni\u010dka politi\u010dka organizacija razvija jedino tamo gdje dominira radna snaga kao roba, a to je mogu\u0107e samo u kapitalizmu.<\/p>\n

Organizacijski program i teorija napredni su u tom smislu \u0161to je politi\u010dka organizacija ne samo klju\u010dno oru\u0111e radni\u0161tva za njegovu emancipaciju, nego \u0161to ta organizacija uvelike predstavlja i njegovu klasno-politi\u010dku svijest. Stoga, iako je ona dio kapitalisti\u010dkog sistema, u radni\u010dkoj organizaciji se dosljedno i dubinski razvija svijest o njegovoj prolaznosti, svijest koja je ponajvi\u0161e izraz teorije i koja se, pak, oslanja na praksu. Drugim rije\u010dima, partija iz materijalnih okolnosti, iz samog dru\u0161tvenog ure\u0111enja kao i iz dru\u0161tvenih pokreta koji ga prate, uo\u010dava, spoznaje i teorijski izra\u017eava proturje\u010dnosti kapitalizma koje se mogu prevladati jedino njegovim ukidanjem, i stoga radi na tom ukidanju.<\/p>\n

Prema tome, antikapitalisti\u010dka organizacija ne ostvaruje socijalizam time \u0161to je antikapitalisti\u010dka, niti ona mo\u017ee predstavljati budu\u0107i dru\u0161tveno-ekonomski sistem u malom.<\/p>\n

Ukidanjem kapitalisti\u010dkog sistema ostvaruju se osnovni preduvjeti za ukidanje klasne podjele, podjele rada, a time i podjele na rukovodioce i na one kojima se rukovodi. Ali, to su tek preduvjeti i ho\u0107e li se oni dosljedno iskoristiti za kona\u010dni cilj, ne ovisi samo o na\u0161oj volji, nego i o budu\u0107im generacijama, o razvoju proizvodnih snaga u budu\u0107nosti. Postavlja se pitanje \u017eelimo li ukinuti postoje\u0107u podjelu, odnosno stvoriti preduvjete u kojima nu\u017enost te podjele nestaje ili \u017eelimo da ona i dalje postoji.<\/p>\n

\u010cinjenica jest da je kapitalizam od svih sistema ranije najvi\u0161e razvio podjelu rada, a radne mase najvi\u0161e otu\u0111io od upravljanja dru\u0161tvenim procesima. Ali podjela rada ne mo\u017ee se ukinuti sama od sebe. Ona se ne mo\u017ee ukinuti tako da joj se suprotstavi njena negacija u malom, dakle stranka gdje svi rade sve. Podjela rada se teorijski mo\u017ee ukinuti prevladavanjem kapitalizma, privatnog vlasni\u0161tva i daljnjim razvojem socijalizma. Me\u0111utim, kako je ta, vrlo po\u017eeljna, situacija udaljena za najmanje nekoliko generacija i barem za jedan dru\u0161tveno-ekonomski sistem, ona ne mo\u017ee imati direktne veze sa strukturom i izgledom antikapitalisti\u010dke politi\u010dke organizacije.<\/p>\n

Stoga, ostaje zadatak da se radi na prevladavanju postoje\u0107eg sistema, a za ovaj je zadatak potrebno ipak iskoristiti sve materijalne pretpostavke koje je on razvio. Isto vrijedi i za rukovo\u0111enje dru\u0161tvenim procesima koje je kapitalizam osigurao za bogatu i mo\u0107nu manjinu. Politi\u010dka organizacija mora ovo bitno rukovodstvo ostvariti u svojim uskim okvirima, ali upravo zato da bi ga kasnije pro\u0161irila na mase. Pa onda nije pitanje treba li rukovodstvo ili ne. Pitanje je na koji se na\u010din mo\u017ee rukovoditi najefikasnije, s obzirom na odre\u0111ene ciljeve. Drugim rije\u010dima, kako najbolje pripremati rukovodioce koji onda djeluju \u0161to je racionalnije mogu\u0107e da bi se postigla potrebna kohezija \u010dlanstva, a sve u cilju uspje\u0161nog rukovo\u0111enja radni\u010dkim i masovnim pokretom.<\/p>\n

Dobro organizirana stranka koja ima dovoljno sposobno rukovodstvo ima ve\u0107e vjerojatnosti u prevladavanju spontanih kolebanja i dinamike masovnog pokreta. Rukovodstvo ima klju\u010dnu i svjesnu ulogu u tome \u0161to rje\u0161ava sva \u201eteorijska, politi\u010dka, takti\u010dka i organizacijska pitanja na koja stihijno nailaze \u2018materijalni elementi\u2019 pokreta\u201d (Lenjin).<\/p>\n

Osobina je masovnog pokreta da se razvija intuitivno, spontano, neovisno o ranijim iskustvima, ne vode\u0107i previ\u0161e ra\u010duna o ciljevima i smislu samog pokreta. Na pokret mogu utjecati pojedinci ili skupine tako \u0161to u njega unose svjesni element, dakle kada nastoje intervenirati u kaoti\u010dne elemente i tako uspostaviti odre\u0111enu pravilnost kretanja.<\/p>\n

Organiziranost i disciplina stranke potrebna je ponajvi\u0161e zbog toga da transmisijski mehanizam mo\u017ee efikasno funkcionirati. Preko njega, informacije, nalozi i zadaci od rukovodstva idu prema naj\u0161irem \u010dlanstvu, dok povratne informacije sa stanja na terenu i u samom pokretu idu od naj\u0161ireg \u010dlanstva koje se \u201estopilo\u201c s pokretom, prema rukovodstvu. Za usmjeravanje pokreta nije dovoljno da se uo\u010de neke tendencije ili da se anticipiraju politi\u010dki doga\u0111aji koji \u0107e uskoro nastupiti. Potrebno je te informacije prenijeti \u010dlanstvu, a preko njega i ve\u0107ini dru\u0161tva. Svako usporavanje ovog prijenosa, svako ograni\u010davanje istog ili kolebanje politi\u010dke organizacije mo\u017ee imati kobnu ulogu kako za radni\u010dki pokret tako za masovni pokret u cjelini.<\/p>\n

Prema tome, organizacija koja \u017eeli efikasno koordinirati pokretom u svrhu realizacije postavljenih politi\u010dkih ciljeva, mora imati rukovodstvo koje u danom \u010dasu predstavlja ono najbolje od svih \u010dlanova. Dakle, to su \u010dlanovi koji su u prakti\u010dno-teorijskom smislu najbolji i, \u0161to je posebno va\u017eno, koji su svoj autoritet i po\u0161tovanje me\u0111u ostalim \u010dlanovima zaslu\u017eili radom, po\u017ertvovano\u0161\u0107u i znanjem.<\/p>\n

Jedna od osobina masovnog pokreta jest da on gotovo iz dana u dan mijenja svoju dinamiku, da je prostom oku gotovo nepredvidiv. Ako se na vrijeme ne reagira, dani moment i prilika mogu biti dugoro\u010dno izgubljeni. Zbog toga je uloga rukovodstva ovdje vrlo va\u017ena. Ono mora u danom trenutku ispravno uo\u010diti raspolo\u017eenje masa, op\u0107e tendencije pokreta, konstelaciju snaga prisutnih u pokretu, mogu\u0107nost takvog djelovanja kojim se mo\u017ee usmjeriti pokret, artikulirati zahtjeve i ciljeve pokreta te ovo \u010dvrsto vezati s kona\u010dnim ciljem \u2013 dolaskom na vlast.<\/p>\n

Suprotno od toga, lo\u0161e i nesposobno rukovodstvo mo\u017ee upropastiti \u0161anse politi\u010dke organizacije za dolazak na \u010delo pokreta, a onda i na vlast. Time se otvara prilika drugim organizacijama da preuzmu vlast.<\/p>\n

Me\u0111utim, sve navedeno \u010desto se dovodi u pitanje. Obi\u010dno se kod dijela ljevice ka\u017ee da rukovodstvo nema to pravo odlu\u010divati za ostale \u010dlanove partije jer su oni dovoljno upu\u0107eni da mogu i sami odlu\u010divati, a i sad je modernije doba uz internet, te su mogu\u0107nosti da se \u0161ire \u010dlanstvo uklju\u010di u proces odlu\u010divanja kudikamo ve\u0107e.<\/p>\n

\u010cinjenica je da ve\u0107inu partijskog \u010dlanstva \u010dine prosje\u010dni ljudi \u010dije u\u010de\u0161\u0107e potje\u010de iz discipline i predanosti, a ne iz visoko stvarala\u010dkog i organizatorskog duha. To, me\u0111utim, ne zna\u010di da dio njih to nikad ne\u0107e postati, niti da su oni takvi po prirodi. Razina svijesti o stvarnosti koja nas okru\u017euje razvija se neravnomjerno i najve\u0107i dio ljudi nije imao prikladne okolnosti u kojima bi se dospio teorijski ili prakti\u010dno razviti.<\/p>\n

Jedino i kroz organizaciju oni mogu do\u0107i do izra\u017eaja tako \u0161to \u0107e njihove sposobnosti biti dalje razvijane i kvalitetno kori\u0161tene. Neki \u0107e re\u0107i da bez njih organizacija ne bi ni postojala. To je to\u010dno. Ali je to\u010dno i to da partija ne bi postojala ni samo s tim ljudima. Stranke se ne osnivaju tako \u0161to se masa ljudi skupi na jednom mjestu, pa se onda proglasi nova stranka s pripadaju\u0107im joj dokumentima. Ideju o potrebi partije, mogu\u0107nosti njenog osnivanja u vidu prikladnosti momenta, odnosa snaga na politi\u010dkoj pozornici, analiziraju i promi\u0161ljaju pojedinci ili grupa ljudi, a ne mase. Samim time temelje organizacije ve\u0107 postavlja manjina.<\/p>\n

Prema tome, \u0161iroko \u010dlanstvo je snaga partije samo ako postoji netko tko ga centralizira, organizira, a time i podi\u017ee na vi\u0161i nivo (Gramsci). Ovu ulogu igra ona manjina koja zahvaljuju\u0107i autoritetu (koji zaslu\u017euje po\u0161tenjem, po\u017ertvovno\u0161\u0107u, teorijsko-prakti\u010dnim radom) dobiva formu rukovodstva. To nije uvijek jedna te ista manjina, nego se iza te manjine kriju visoko postavljeni standardi koje svaki \u010dlan mora zadovoljiti, \u017eeli li sudjelovati u rukovodstvu partije.<\/p>\n

Kvalitativna razlika izme\u0111u rukovodstva i \u0161ireg \u010dlanstva koja je usko vezana za taj organizacijski element jest da \u0161ire \u010dlanstvo ne mo\u017ee osnovati partiju. Iako je to u drugom obliku ranije navedeno, ipak ovdje treba malo pojasniti.<\/p>\n

Dakle, nije slu\u010dajnost \u0161to organizaciju formira onaj element koji kasnije, i slu\u017ebeno, postaje rukovode\u0107i. U tom smislu, u stvarnosti je lak\u0161e formirati partijsko \u010dlanstvo nego partijsko rukovodstvo. S druge strane, obezglavljena partija (\u0161to je isto kao i postojanje nesposobnog i lo\u0161eg rukovodstva) vrlo lako mo\u017ee nestati. Dok smanjenje (koje je gotovo uvijek posljedica nesposobnog rukovodstva) broja partijskih \u010dlanova ne utje\u010de presudno na sudbinu partije. Postojanje rukovodstva dovoljno suglasnog, slo\u017enog me\u0111u sobom, sposobnog i sa zajedni\u010dkim ciljem mo\u017ee nanovo uzrokovati formiranje partije ili njenu konsolidaciju.<\/p>\n

Nipo\u0161to ne umanjuju\u0107i zna\u010daj \u0161ireg \u010dlanstva antikapitalisti\u010dke politi\u010dke organizacije, treba re\u0107i da u bitnim dru\u0161tvenim situacijama, kada je nu\u017eno pokrenuti inicijativu, koordinirati i provoditi donesene odluke, s jedne strane, a preuzeti odgovornost za iniciranje, koordiniranje te realizaciju, s druge strane \u2013 to ipak mo\u017ee uraditi manjina. Upravo je zbog te notorne \u010dinjenice nu\u017eno osvijestiti i formalizirati politi\u010dko rukovodstvo kako bi se ono moglo svjesno birati i kontrolirati.<\/p>\n

Uostalom, ovdje se ne radi toliko o pojedincima, koliko o funkcijama, pri \u010demu bi rukovode\u0107e funkcije trebale biti rezultat najboljeg izbora iz \u0161ireg \u010dlanstva i to rezultat koji se redovno provjerava i koji \u0161ire \u010dlanstvo kontrolira.<\/p>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

politi\u010dko organiziranje radnika nu\u017ean je uvjet borbe ne samo za obranu od kapitalisti\u010dke klase, nego i za pobjedonosni napad u daljnjoj klasnoj borbi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239989","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239989","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239989"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239989\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239989"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239989"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239989"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}