{"id":239897,"date":"2018-01-18T09:02:34","date_gmt":"2018-01-18T08:02:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239897"},"modified":"2018-01-18T09:02:34","modified_gmt":"2018-01-18T08:02:34","slug":"arogantno-dociranje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/18\/arogantno-dociranje\/","title":{"rendered":"Arogantno dociranje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Autorica: Snje\u017eana Kordi\u0107<\/strong><\/p>\n

Boris Buden \u2013 koji je meni jako drag autor i njegovo dugogodi\u0161nje kritiziranje nacionalizma smatram vrhunskim, a o njegovom njema\u010dkom doktoratu objavila sam prikaz jo\u0161 prije trinaest godina dok nije bio preveden na na\u0161 jezik \u2013 napisao je 28.12. \u010dlanak povodom Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku. U tom \u010dlanku ima problema su\u0161tinske prirode, pa govoriti o njima mo\u017ee biti od \u0161ire koristi.<\/p>\n

Odbojnost prema znanosti i \u010dinjenicama<\/strong><\/p>\n

Na vi\u0161e mjesta u \u010dlanku Buden izra\u017eava prezir prema znanosti i \u010dinjenicama, npr. \u201efeti\u0161 znanstvene kompetentnosti\u201c, \u201ezalegnemo usred \u010dinjenica\u201c. Odbacuje znanstvene metode dokazivanja empirijskom provjerom i mjerenjem, suprotstavljaju\u0107i im relativiziranje.<\/p>\n

Ta svojstva postmodernizma po\u010dela su zahva\u0107ati akademske krugove krajem 1970-ih, postala su trend, i detaljnu kriti\u010dku analizu do\u017eivjela su ve\u0107 u knjizi Alana Sokala i Jeana Bricmonta iz 1998. Fashionable Nonsense: Postmodern Intellectuals\u2019 Abuse of Science. Sokal i Bricmont sistematiziraju u poglavlju Epilogue (str. 182-211) metode kojima se zamagljuje razumno prosu\u0111ivanje: to su skepticizam prema znanosti, odbijanje ideje da \u010dinjenice uop\u0107e postoje ili da se na njih mo\u017ee upu\u0107ivati, zanemarivanje dokaza odnosno empirijske provjere, relativiziranje. Tu je i fiksiranje na kompliciran jezik i teorijski formalizam. Nadalje, kori\u0161tenje dvosmislenih tvrdnji na na\u010din da se tvrdnja mo\u017ee tuma\u010diti kao to\u010dna ali bezna\u010dajna, ili kao radikalna ali neistinita, \u0161to autoru donosi prednost jer radikalna interpretacija mo\u017ee pridobiti relativno neiskusnu publiku, a ako netko uka\u017ee na apsurdnost te interpretacije, autor se uvijek mo\u017ee braniti da je bio krivo shva\u0107en.<\/p>\n

Takvim metodama \u2013 a njihovu primjenu u Budenovom tekstu pokazat \u0107u u nastavku \u2013 potkopava se, ka\u017eu Sokal i Bricmont, ono \u0161to je najbolje u znanosti: njeno nastojanje da se racionalno razumije svijet. Antiracionalnost nije nova, \u201epostoji duga antiracionalisti\u010dka tradicija na desnici, ali ono \u0161to je novost i \u0161to je \u010dudno u vezi s postmodernizmom jest da je on, kao antiracionalisti\u010dki oblik mi\u0161ljenja, zaveo dio ljevice. (\u2026) Ve\u0107inom se ljevica posljednja dva stolje\u0107a poistovje\u0107ivala sa znano\u0161\u0107u, protiv mra\u010dnja\u0161tva, vjeruju\u0107i da su racionalno mi\u0161ljenje i neustra\u0161ive analize objektivnog svijeta (i prirodnog i dru\u0161tvenog) britko oru\u017eje za borbu protiv mistifikacija mo\u0107nika\u201c (str. 198).<\/p>\n

\u017divimo u vremenu bujanja predrasuda, mra\u010dnja\u0161tva i nacionalizma, pa je krajnje neodgovorno, smatraju Sokal i Bricmont, nasrtati na ono \u0161to je dugo vremena bilo sredstvo obrane od njih \u2013 na racionalisti\u010dko vi\u0111enje svijeta. Zaklju\u010duju da \u201epostmodernizam ima tri principijelno negativna efekta: gubljenje vremena u humanisti\u010dkim znanostima, konfuzija u kulturi \u010dime se favorizira zaglupljivanje, i slabljenje politi\u010dke ljevice\u201c (str. 206).<\/p>\n

Eric Hobsbawm tako\u0111er ve\u0107 1993. kriti\u010dki upozorava da je uspon postmoderne intelektualne mode na zapadnim sveu\u010dili\u0161tima uzrokovao da su sve \u010dinjenice postale ne\u0161to kao intelektualne konstrukcije \u2013 \u201eUkratko, nema jasne razlike izme\u0111u \u010dinjenica i fikcije. Ali ona postoji, i za povjesni\u010dare, \u010dak i za najmilitantnije antipozitiviste me\u0111u nama, sposobnost da ih razlikujemo apsolutno je fundamentalna\u201c (str. 63).<\/p>\n

Ba\u0161 kod nacionalizma je klju\u010dna stvar fikcija, odnosno laganje o pro\u0161losti, o kulturi, o svijetu, o sebi (Gellner 1990: 125; Weirich 1994: 3; Billig 1995: 10, 38; Altermatt 1996: 55). George Sch\u00f6pflin (1995: 64) to opisuje ovako: \u201eAko se stvarnost ne uklapa u tu pojmovnu lu\u0111a\u010dku ko\u0161ulju, oni \u0107e re\u0107i da ne\u0161to nije u redu sa stvarno\u0161\u0107u. A onda \u0107e tra\u017eiti obja\u0161njenja koja \u0107e podupirati njihovu vlastitu ideolo\u0161ki preduvjetovanu sliku svijeta. (\u2026) U pojmovlju evropskog mislila\u0161tva taj pristup obr\u0107e unazad revoluciju u razmi\u0161ljanju koju su inicirali Kepler i Newton, i koja glasi: ako \u010dinjenice ne podupiru hipotezu, promijeni hipotezu. Suprotni pristup, koji potkopava znanstveno razmi\u0161ljanje, je poku\u0161ati mijenjati \u010dinjenice dok ne podupiru hipotezu\u201c.<\/p>\n

Nacionalizmu ide na ruku postmodernisti\u010dko relativiziranje i ignoriranje empirijskih dokaza. Nils Heisterhagen (2017: 241-242) bilje\u017ei da ide na ruku i neoliberalizmu: \u201eKrivica postmoderne je, dakle, u tome \u0161to je relativiziranju otvorila sva vrata i \u0161to je pomogla neoliberalizmu da ostvari hegemoniju.\u201c Zato kritike postmodernizma dolaze i od znanstvenika poput Noama Chomskog, Christophera Hitchensa, Richarda Dawkinsa i od dijela marksisti\u010dkih teoreti\u010dara i politi\u010dara. A i od pojedinih filozofa, npr. Michael Schmidt-Salomon (2006: 37) podsje\u0107a da \u201eznanstvene metode \u2013 logika (preispitivanje izri\u010daja da li su bez kontradikcija) i empirija (sistematsko provjeravanje tvrdnji da li su u skladu s iskustvenom stvarno\u0161\u0107u) \u2013 najbolji su instrumenti koje je \u010dovje\u010danstvo dosad razvilo da bi dobivalo ispravne spoznaje o svijetu i humanije oblikovalo ljudske uvjete \u017eivota\u201c. Schmidt-Salomon zastupa evolucionarni humanizam, a \u201epojam \u2019evolucionarni humanizam\u2019, kojeg je uveo Julian Huxley, ozna\u010dava postnacionalni, sekularni i kriti\u010dko-racionalni (tj. i antidogmatski i antirelativisti\u010dki) svjetonazor zasnovan na znanstvenim, filozofskim i umjetni\u010dkim izvorima\u201c (str. 169-170).<\/p>\n

Relativiziranje<\/p>\n

Tema Budenovog \u010dlanka je Deklaracija o zajedni\u010dkom jeziku, pa se u njemu govori o jeziku Hrvata, Srba, Bo\u0161njaka i Crnogoraca i o me\u0111usobnoj razumljivosti izme\u0111u njih kao govornika zajedni\u010dkog policentri\u010dnog standardnog jezika. Boris, me\u0111utim, me\u0111usobnu razumljivost relativizira, tvrde\u0107i da je razumijevanje i nerazumijevanje u jednakoj mjeri stalno prisutno:<\/p>\n

\u201eI premda su oboje, razumijevanje i nerazumijevanje, u jednakoj mjeri sveprisutni fenomeni jezi\u010dne prakse i dru\u0161tvenog iskustva na svim njihovim razinama, razumijevanje je hipostazirano u pravilo, dok je nerazumijevanje degradirano na njegovu negativnu aberaciju. Dok ovo prvo ima tu mo\u0107 da u potpunosti totalizira prostor jezika, drugim rije\u010dima, da izravna \u010ditavu povr\u0161inu jezi\u010dne prakse, ono drugo va\u017ei za patolo\u0161ku anomaliju kojoj na toj zdravoj povr\u0161ini jezika nema mjesta.\u201c<\/p><\/blockquote>\n

Mo\u017ee li ta tvrdnja da su razumijevanje i nerazumijevanje u jednakoj mjeri sveprisutni izdr\u017eati empirijsku provjeru? Ne mo\u017ee, jer znamo da je sasvim druk\u010dije ako se izvan doma\u0107e sredine zateknemo u \u0160panjolskoj ili Ma\u0111arskoj i tamo poku\u0161amo voditi razgovore s nepoznatim govornicima jezika koji ne razumijemo. Znamo tako\u0111er da nam se s govornicima na\u0161eg jezika, pa \u010dak i s najboljim prijateljima, ponekad dogodi nesporazum, da se nismo dobro razumjeli. Ali ovdje nam je dominantno razumijevanje, a tamo nerazumijevanje. Bilo bi lijepo kad bi \u010dovjek na svom jeziku mogao s jednakom lako\u0107om razgovarati sa svim ljudima na svijetu, ali stvarnost nije takva. Dakle, Borisova tvrdnja je radikalna, ali neistinita. Autor se sad mo\u017ee, kako su Sokal i Bricmont ve\u0107 opisali, braniti da je krivo shva\u0107en, da je mislio na nerazumijevanje koje nam se ponekad dogodi, \u010dak i s najboljim prijateljima. U tom slu\u010daju je njegova tvrdnja bezna\u010dajna i banalna, fiksirana na teorijski formalizam i kompliciran jezik. Ujedno sadr\u017ei intelektualno nepo\u0161tene falsificiraju\u0107e elemente jer Boris nije naveo tko tvrdi da razumljivost \u201eu potpunosti totalizira prostor jezika\u201c a da za nerazumijevanje \u201ena toj zdravoj povr\u0161ini jezika nema mjesta\u201c, pa implicitno to pripisuje autorima Deklaracije iako oni to nigdje nisu napisali.<\/p>\n

Nakon \u0161to je tako relativizirao razumljivost i proglasio je \u201eideologemom\u201c, Boris relativizira i jezike:<\/p>\n

\u201eVratimo se na koncu najve\u0107em problemu Deklaracije i \u010ditavog projekta Jezici i nacionalizmi \u2013 nekriti\u010dkoj fascinaciji pitanjem o jednom ili vi\u0161e jezika. Da je jezike mogu\u0107e brojati kao jabuke, jedan, dva, tri \u2026 \u010dini nam se prirodnim i normalnim samo pod jednom historijski i ideolo\u0161ki partikularnom \u2013 homolingvalnom \u2013 paradigmom\u201c, koju Boris odbacuje i suprotstavlja joj \u201eparadigmu heterolingvalnosti\u201c kao \u201eime za nebrojivu mno\u0161tvenost\u201c, pozivaju\u0107i se na Birgit Mennel i Stefana Nowotnija kako ka\u017eu da \u201esvaki poku\u0161aj da se izbroji to mno\u0161tvo jezika podsje\u0107a na poku\u0161aj da se izbroje ljudi koji su se okupili na nekoj zabavi ili politi\u010dkoj demonstraciji, a \u010dija mno\u0161tvenost ne ovisi nu\u017eno o njihovom broju\u201c.<\/p>\n

Zna\u010di, Boris tvrdi da se jezici ne mogu brojati, ne mo\u017ee se re\u0107i da je francuski jedan jezik, njema\u010dki drugi, \u0161panjolski tre\u0107i, albanski \u010detvrti, ma\u0111arski peti itd. Tako\u0111er tvrdi da se ljudi na nekoj zabavi ili politi\u010dkoj demonstraciji ne mogu brojati. Jesu li te tvrdnje u stanju izdr\u017eati empirijsku provjeru? O\u010digledno je da nisu. Dakle, tvrdnje su radikalne, ali neistinite. Autor se, znamo ve\u0107, mo\u017ee braniti da je krivo shva\u0107en, da je ustvari mislio na to da svaki \u010dovjek govori donekle druk\u010dije, da svaki \u010dovjek ima metafori\u010dki re\u010deno svoj vlastiti \u201ejezik\u201c, da svaki \u010dovjek ima i nekoliko svojih vlastitih \u201ejezika\u201c, da ih mijenja kroz \u010ditav \u017eivot itd. U tom slu\u010daju tvrdnja je bezna\u010dajna i banalna jer sve su to poznate stvari opisane u lingvisti\u010dkoj literaturi kao stilovi, varijacije, razine znanja stranog jezika itd., i one uop\u0107e ne dovode u pitanje brojivost jezika. Jo\u0161 ne\u0161to da spomenem: dogodi se ponekad da neki znanstvenik napi\u0161e da se ljudi ne mogu brojati, npr. u Hrvatskoj je ugledni jezikoslovac doktorirao na tezi da se studenti ne mogu brojati i da deset riba nije brojivo \u2013 taj doktorat je objavio kao knjigu, o kojoj sam napisala prikaz Pomra\u010denje uma.<\/p>\n

Oscilacije u stupnju razumljivosti dokazuju da jezici postoje. Tome se, uostalom, u praksi prilago\u0111ava i sam Boris s obzirom da svoja predavanja u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori dr\u017ei na ovome jezik, a u Njema\u010dkoj ne ili u Velikoj Britaniji ne. Tome se o\u010dito prilago\u0111ava i slovenski predava\u010d u Zagrebu iako ga Boris poku\u0161ava interpretirati kao primjer za suprotno. Naime, kad \u201esociolog Primo\u017e Kra\u0161ovec, gostuju\u0107i u Zagrebu, naziva jezik na kojem dr\u017ei predavanje \u2019nolitovski srpskohrvatski\u2019\u201c, postavlja se pitanje za\u0161to nije predavao na slovenskom ako je razumljivost ista, nego je ulo\u017eio dodatni trud da sebe prevodi na \u201enolitovski srpskohrvatski\u201c.<\/p>\n

Ali Boris svejedno odbacuje zna\u010daj razumljivosti pa zamjera Deklaraciji \u0161to \u201eargumentira \u2019\u010dinjenicom\u2019 da se govornici tog \u2019jednog jezika\u2019, policentri\u010dnog ili ne, me\u0111usobno razumiju. \u0160tovi\u0161e, kriterij \u2019razumljivosti\u2019 uzima se kao krunski dokaz da je rije\u010d o jednom, a ne vi\u0161e jezika, pri \u010demu se ide tako daleko da se ta razumljivost \u2019znanstveno\u2019 kvantificira u postotcima\u201c. Je li sad ovdje potrebno podsje\u0107ati da se npr. u internacionalnom sociolingvisti\u010dkom priru\u010dniku (Ammon 1987: 325) opisuje kako lingvisti\u010dki instituti mjere razumljivost, da odavno postoje i \u010ditave knjige o testiranju me\u0111usobne razumljivosti s detaljnim opisima kako se dolazi do postotaka (npr. Casad 1974)? Jasno, te knjige treba pro\u010ditati, a za\u0161to bi to u\u010dinio netko kome je postmodernisti\u010dka teorija ucijepila odbojnost prema znanosti, relativiziranje \u010dinjenica i zanemarivanje svake empirijske provjere pa tako i one u obliku mjerenja. Ovaj fenomen Daniel Kahneman (2011) opisuje kao sljepo\u0107u izazvanu teorijom (theory-induced blindness): \u201ejednom kad ste prihvatili neku teoriju i koristili je kao alat u razmi\u0161ljanju, izuzetno je te\u0161ko primijetiti njene nedostatke\u201c.<\/p>\n

Neobaziranje na \u010dinjenice i dokaze omogu\u0107ava Borisu i da fabulira o Deklaraciji i autorima ne provjeravaju\u0107i uop\u0107e \u0161to doista pi\u0161e u Deklaraciji i u publikacijama njenih autora. Pa tako osu\u0111uje policentri\u010dni jezik, Deklaraciju i autore jer po njima, ka\u017ee, \u201es ove strane Sutle se govori jedan \u2019zajedni\u010dki policentri\u010dni\u2019, a s one strane drugi, slovenski jezik. S ove strane postoji jezi\u010dni kontinuitet koji se prote\u017ee preko Drine i Save, dok se na Sutli taj jezi\u010dni kontinuitet naprasno prekida. S ove strane \u017eivimo \u2019mi koji se razumijemo\u2019, \u2019komunikatori unutar istoga koda\u2019, odnosno pripadnici iste policentri\u010dne jezi\u010dne zajednice, a s one strane, oni drugi, stranci koje ne razumijemo, pripadnici jezi\u010dne zajednice s kojima je komunikacije nemogu\u0107a (\u2026) Amen!\u201c. A gdje je citat iz Deklaracije kao dokaz da se u njoj tvrdi da je s govornicima slovenskog \u201ekomunikacija nemogu\u0107a\u201c? Ili gdje je citat npr. mene da to tvrdim? Nema, izmi\u0161ljeno je za potrebe fabuliranja jer ba\u0161 bi zgodno bilo da su autori Deklaracije rekli takvu neistinu. Me\u0111utim nisu, ali zato je Boris rekao neistinu. Treba li ovdje podsjetiti da je razumljivost stvar stupnja, da je minimalna izme\u0111u jednog germanskog i jednog slavenskog jezika, da je ve\u0107a izme\u0111u jednog zapadnoslavenskog i jednog ju\u017enoslavenskog jezika, da je jo\u0161 ve\u0107a izme\u0111u dva ju\u017enoslavenska jezika, npr. slovenskog i na\u0161eg standardnog jezika, i da stoga komunikacija nije nemogu\u0107a, ali ne te\u010de glatko i s lako\u0107om kao izme\u0111u govornika zajedni\u010dkog jezika, kod kojih je i stupanj razumljivosti najve\u0107i.<\/p>\n

I gdje je citat iz Deklaracije kao dokaz da ona tvrdi da se na Sutli \u201ejezi\u010dni kontinuitet naprasno prekida\u201c? Ili gdje je citat npr. mene da to tvrdim? Nema ga jer ne postoji. Ali zato, da je Boris bacio pogled u moju knjigu iz 2010. (str. 75), vidio bi kako pi\u0161em da \u201eju\u017enoslavenski dijalektalni kontinuum ne zavr\u0161ava na hrvatsko-slovenskoj i srpsko-bugarskoj granici, nego uslijed pretapanja dijalekata obuhva\u0107a i \u010ditavo slovensko, makedonsko i bugarsko podru\u010dje.\u201c Na istoj stranici tvrdim da \u201eje kajkavski sli\u010dniji dijalektima u Sloveniji nego drugim dijalektima\u201c. I citiram slovenskog znanstvenika kako ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eTu bi kot \u010dlovek s sloven\u0161\u010dino kot materin\u0161\u010dino na podlagi starej\u0161e in \u017eive govorne prakse ter normiranega slovenskega knji\u017enega jezika lahko na\u0161tel \u0161tevilne primere, ki bi ovrgli ali vsaj mo\u010dno omajali hrva\u0161kost tega nare\u010dja. Za ponazoritev se bom tu zadr\u017eal le pri na\u0161tevanju zna\u010dilnosti kajkavske leksike. Avtorja na\u0161tevata kajkavske (stare in sedanje slovenske) besede gdo, kteri, ki, lon\u010dek, travica in trdita\u2026\u201c<\/p><\/blockquote>\n

Mnogi kojima je materinski \u0161tokavski preletjeli su sad ovaj slovenski citat i to prelijetanje im nije bilo dovoljno da razumiju \u0161to je sve autor rekao pa \u0107e neki, ali samo neki, stati, vra\u0107ati se par puta, poku\u0161ati iz konteksta odgonetnuti zna\u010denje rije\u010di koje su im nepoznate, za pojedine rije\u010di im ni to ne\u0107e biti dovoljno, pa \u0107e i\u0107i na Google translate i na druge mogu\u0107nosti preko interneta. Boris se ljuti na onu ve\u0107inu \u0161tokavaca koji odustaju i ne\u0107e ulo\u017eiti taj u principu neveliki napor da do\u0111u do punog razumijevanja slovenskog teksta. Ali iz psihologije je poznato, a i Boris voli psihologiju, da ljudi naj\u010de\u0161\u0107e idu linijom manjeg napora, evolucijom je preferirana u\u0161teda energije. Kajkavcima je kod slovenskoga druk\u010dije nego \u0161tokavcima (a jedan zanimljiv primjer teksta na slovenskom kao srodnom jeziku nudi Teofil Pan\u010di\u0107).<\/p>\n

Kod teme me\u0111usobne razumljivosti mo\u017eemo razotkriti jo\u0161 jednu neistinu koja se u doma\u0107oj sredini ukorijenila jer je stalno ponavljaju doma\u0107i lingvisti. To je tvrdnja da je situacija sa standardnim jezikom Hrvata, Srba, Bo\u0161njaka i Crnogoraca poput one u Skandinaviji, da je me\u0111usobna razumljivost izme\u0111u norve\u0161kog, danskog i \u0161vedskog ista kao kod nas. Me\u0111utim, podaci koje je objavio Robert Lindsay pokazuju da je postotak razumljivosti u usmenoj komunikaciji izme\u0111u norve\u0161kog i danskog 71%, izme\u0111u norve\u0161kog i \u0161vedskog 68%, izme\u0111u \u0161vedskog i danskog 33% (a razumljivost pisanoga je ve\u0107a). Vidimo da se oni razumiju neusporedivo manje nego mi jer kod nas je razumljivost u usmenoj komunikaciji na standardnom jeziku najve\u0107a mogu\u0107a. I istra\u017eivanje koje su sproveli Nordijski fond za kulturu (Nordiska kulturfonden) i Nordijsko vije\u0107e ministara (Nordiska ministerr\u00e5det) u razdoblju od 2002. do 2005. kod izvornih govornika norve\u0161kog, danskog i \u0161vedskog mla\u0111ih od 25 godina pokazalo je da omladina u Kopenhagenu kad \u010duje \u0161vedski razumije ga samo 36%, a norve\u0161ki 41%; omladina u Oslu kad \u010duje \u0161vedski razumije ga 71%, a danski 65%; omladina u Stockholmu kad \u010duje norve\u0161ki razumije ga 55%, a danski 34% (Delsing i Lundin-\u00c5kesson 2005: 65). O\u010dito je da je njihova me\u0111usobna razumljivost znatno ispod na\u0161e i da je neutemeljeno pozivati se na njihovu jezi\u010dnu situaciju kao istovjetnu s na\u0161om.<\/p>\n

Svjedoci smo svakodnevno da kad Bo\u0161njaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi me\u0111usobno komuniciraju, ne stoji prevodilac izme\u0111u njih. Ni predsjednici ovih dr\u017eava kad razgovaraju ne koriste usluge prevodilaca. Tu evidentnu \u010dinjenicu Boris progla\u0161ava \u201enavodno evidentnom \u010dinjenicom\u201c i relativizira prevo\u0111enje govore\u0107i o \u201eo navodno evidentnoj \u010dinjenici da govornicima zajedni\u010dkog jezika Bo\u0161njaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba ne treba prevo\u0111enje u me\u0111usobnoj komunikaciji\u201c.<\/p>\n

Relativizira i o lingvistima i drugim profesijama: \u201earogantno dociranje sa stajali\u0161ta \u2019subjekta za koji se pretpostavlja da zna\u2019, tipi\u010dno za danas mo\u017eda najefikasniju ideolo\u0161ku figuru na ovim na\u0161im prostorima, beskona\u010dno izrabljivanu u frazama o ekonomiji koju treba prepustiti ekonomistima, povijesti koju treba prepustiti povjesni\u010darima ili, kao u ovom slu\u010daju, jeziku koji treba prepustiti jezikoslovcima.\u201c Kao prvo, opet falsificira jer ni u jednoj verziji Deklaracije ne pi\u0161e da jezik treba prepustiti jezikoslovcima, niti sam ja to ikad rekla. Naprotiv, u knjizi (2010: 68) pi\u0161em da \u201ejezik nije isklju\u010divo vlasni\u0161tvo vlada, profesora ili preskriptivnih gramati\u010dara, i arogantno je vjerovati da jest\u201c, a i u intervjuu 2013. ka\u017eem: \u201eNitko nema ekskluzivno vlasni\u0161tvo nad jezikom, nego jezik pripada svakome tko ga govori.\u201c Kao drugo, ako se ekonomisti, povjesni\u010dari, lije\u010dnici itd. ne\u0107e baviti svojom profesijom, tko \u0107e? Svi mi? Zar je svatko od nas jednako povjesni\u010dar kao Hrvoje Klasi\u0107, Dragan Markovina, Tvrtko Jakovina? Boris nerealno gleda ljude ako o\u010dekuje da \u0107e ista osoba biti stru\u010dna i za ekonomiju i za povijest i za medicinu itd. \u010covjek, jednostavno, nema vremena da postane stru\u010dan za sve. Uostalom, i sam Boris je primjer toga: napisao je, eto, \u010dlanak u kojem govori i o lingvistici i implicitno o meni, ali nije se prethodno informirao ni o lingvistici niti je pro\u010ditao \u0161to pi\u0161em u knjizi.<\/p>\n

Nije se informirao ni o tvorcima stare Deklaracije iz 1967., jer da jest, ne bi o tim jezikoslovcima napisao kako \u201enisu predvidjeli da u ostvarenom snu za njih ne\u0107e biti mjesta, da \u0107e novouspostavljeni nacionalisti\u010dki re\u017eim\u201c njih \u201eodbaciti kao potro\u0161enu k(\u2026)\u201c. Oni nisu bili nimalo odba\u010deni, naprotiv, inicijator i glavni sastavlja\u010d stare Deklaracije Dalibor Brozovi\u0107 postao je zamjenik predsjednika Tu\u0111mana (o ulozi Dalibora Brozovi\u0107a u sastavljanju stare Deklaracije podatke navodi Nikola Vu\u010di\u0107 2017, pru\u017eaju\u0107i ujedno usporedbu i drugih okolnosti izrade stare i nove Deklaracije).<\/p>\n

Boris tvrdi da \u201epitanje, govore li Bo\u0161njaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi jedan ili vi\u0161e razli\u010ditih jezika, tako\u0111er nije \u010disto lingvisti\u010dko, nego prije svega politi\u010dko pitanje\u201c. Ali evo, ja naprimjer mogu \u010disto lingvisti\u010dki odgovoriti i dokazati da govore jednim policentri\u010dnim standardnim jezikom, \u0161to sam ve\u0107 i u\u010dinila niz puta pa ovdje ne\u0107u ponavljati. Na\u0161a jezi\u010dna situacija pokazuje da ni politi\u010dari nisu svemo\u0107ni jer iako su ve\u0107 prije \u010detvrt stolje\u0107a stavili u ustave i zakone da su ovo razli\u010diti jezici, Bo\u0161njaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi razgovaraju i dan danas glatko bez prevodilaca, \u0161to dokazuje da se radi o jednom jeziku. Politi\u010dari nisu uspjeli promijeniti da od jednog postanu \u010detiri jezika. Ono \u0161to su uspjeli promijeniti je stav o tome kod odre\u0111enog broja ljudi jer uslijed stalnog ponavljanja kroz medije, \u0161kole i crkve neki ljudi povjeruju, a neki vide da je oportuno praviti se da vjeruju. Promijenili su i naziv jezika, ali naziv nije jezik.
\n
\nLaganje<\/strong><\/p>\n

Zanemarivanje dokaza, provjere i \u010dinjenica otvara put za razne stupnjeve intelektualnog nepo\u0161tenja. Pa se napravi sljede\u0107e:<\/p>\n

1) Boris ne citira rije\u010di koje u Deklaraciji pi\u0161u, nego ih zamijeni svojim rije\u010dima jer samo tako mo\u017ee izgraditi tezu o navodnom paradoksu i proturje\u010dju u Deklaraciji. Kad ga u Deklaraciji nema, slobodno ga izmisli. Konkretno: u Deklaraciji pi\u0161e \u201eMi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da\u201c i onda idu konstatacije poznate ve\u0107 desetlje\u0107ima, tipa da se jezik i narod ne podudaraju, da dr\u017eave samostalno kodificiraju, da izme\u0111u varijanata postoje razlike itd. Dakle, konstatacije poput \u201esmatramo da se Zemlja okre\u0107e oko Sunca\u201c. Boris ono smatramo zamijeni pomo\u0107u garantiraju, daju slobodu, dopu\u0161taju \u2013 \u0161to bitno mijenja zna\u010denje jer konstatacija \u201esmatramo da se Zemlja okre\u0107e oko Sunca\u201c postaje Borisovom intervencijom garantiraju Zemlji, daju slobodu Zemlji, dopu\u0161taju Zemlji da se okre\u0107e oko Sunca. Pa se onda Boris i\u0161\u010du\u0111ava paradoksu koji je sam iskonstruirao i stavio u naslov svog \u010dlanka kao temeljni prigovor: \u201eisti subjekt koji slobodu daje, \u010dak i dr\u017eavama, odjednom tu slobodu zahtijeva. Od koga? Od tih istih dr\u017eava?\u201c Ni zahtjevanja nema u Deklaraciji, nego u njoj pi\u0161e \u201eStoga mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na\u2026\u201c, niti je taj poziv upu\u0107en politi\u010dkom vodstvu dr\u017eava, nego se Deklaracija obra\u0107a svim gra\u0111anima i gra\u0111ankama.<\/p>\n

2) Boris prigovara za\u0161to u Deklaraciji ne\u0161to ne pi\u0161e, me\u0111utim u Deklaraciji to pi\u0161e. Konkretno: u zaklju\u010dku \u010dlanka ka\u017ee da \u201eDeklaracija, umjesto \u0161to podu\u010dava javnost objektivnim lingvisti\u010dkim \u2019istinama\u2019\u201c trebala je \u201epozvati ljude na suprotstavljanje represivnom nacionalisti\u010dkom standardu, podupiru\u0107i ih u slobodi njihove heterolingvalne prakse\u201c. Borisovu postmodernisti\u010dku odbojnost prema objektivnosti, znanosti i istini ve\u0107 smo apsolvirali, pa \u0107u odmah pre\u0107i na onaj dio da je trebala pozvati ljude\u2026 U Deklaraciji, naime, ba\u0161 to i pi\u0161e: \u201epozivamo na slobodu individualnog izbora i uva\u017eavanje jezi\u010dnih raznovrsnosti, na slobodu dijalektalne i regionalne upotrebe, i, kona\u010dno, slobodu \u2019mije\u0161anja\u2019\u201c \u2013 \u0161to je sve ovo nego podupiranje u slobodi heterolingvalne prakse.<\/p>\n

3) Boris Deklaraciju na odre\u0111en na\u010din izjedna\u010dava sa zloglasnim Memorandumom SANU: \u201eNije li ovdje iznova rije\u010d o dobro nam poznatom \u2019memorandumskom sindromu\u2019 ovda\u0161njih intelektualaca \u010dije posljedice po stvarnost u kojoj \u017eivimo nisu ni\u0161ta manje tragi\u010dne\u201c. Me\u0111utim, Memorandum je bio fokusiran samo na Srbe i njihov polo\u017eaj i prihva\u0107en je dobrodo\u0161licom od strane srpskih nacionalista, dok Deklaracija ne preferira nijedan narod i o\u0161tro je odba\u010dena od strane srpskih nacionalista (Kova\u010devi\u0107 2017). I gdje je dokaz da Deklaracijine \u201eposljedice po stvarnost u kojoj \u017eivimo nisu ni\u0161ta manje tragi\u010dne\u201c? Nasuprot tome, poznati britanski sociolingvist Peter Trudgill pi\u0161e prije mjesec dana u svom \u010dlanku: \u201eLjude koji preferiraju lingvisti\u010dki zdrav razum obradovat \u0107e zato vijest da se 30.3. ove godine dogodila izvanredna stvar u te \u010detiri dr\u017eave. Objavljena je Deklaracija (\u2026) i ne \u010dudi \u0161to Deklaracija sada ima skoro 9.000 potpisa. Lingvisti se sla\u017eu da je BCSM u su\u0161tini jedan jezik s \u010detiri razli\u010dite standardne varijante koje nose razli\u010dita imena; ne iznena\u0111uje \u0161to su lingvisti dobro zastupljeni na listi potpisnika. I ja sam potpisao. I \u017eelim braniocima lingvisti\u010dkog zdravog razuma svaki uspjeh u njihovoj borbi protiv lingvisti\u010dke nerazumnosti nacionalista.\u201c<\/p>\n

4) Boris Deklaraciji i njenim autorima zamjera \u201eapstraktnu ahistorijsku temporalnost\u201c. To je \u201erak-rana Deklaracije\u201c i kod njenih autora znak \u201eideolo\u0161kog sljepila\u201c, \u201enesposobnosti da misli\u201c, \u201eideolo\u0161ke samozasljepljenosti\u201c itd. Deklaracija, naime, ne govori o 18. i 19. stolje\u0107u, nego o sada\u0161njosti. Za\u0161to? Zato \u0161to je jako kratka. E da, ali onda je Boris uvjeren da sve \u0161to u Deklaraciji ne pi\u0161e autori ni ne znaju, pa ih podu\u010dava da \u201eunutar historijske temporalnosti veza izme\u0111u jezika i nacije u Evropi se uspostavlja tek krajem osamnaestog stolje\u0107a, a hrvatska nacija nastaje jo\u0161 mnogo kasnije\u201c i da je standardizacija jezika igrala \u201esasvim konkretnu politi\u010dku ulogu u procesu nacionalizacije evropskih teritorijalnih dr\u017eava u 19. stolje\u0107u\u201c. Me\u0111utim, sve to imam detaljno opisano u knjizi iz 2010. i da je Boris u njoj pogledao barem popis sadr\u017eaja, saznao bi to ve\u0107 po naslovima poglavlja jer glase: Nacija i jezik, Nacija kao politi\u010dka tvorevina, Od kada postoje nacije, Kako je do\u0161lo do nastanka nacija, Naracijom do nacije, Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacije, Nacionalni identitet nije prirodan nego je konstrukcija, Privatni interesi konstruktora nacije, Mit o iskonskom postojanju nacije, Ne postoji nacionalni kontinuitet u povijesti, Ne postoji kulturni kontinuitet u povijesti itd. itd. Ali pogledati sadr\u017eaj knjige ipak iziskuje odre\u0111en napor, a postmodernisti\u010dka teorija ionako ne tra\u017ei od Borisa da vlastite tvrdnje provjeri prije nego \u0161to ih pusti u javnost.<\/p>\n

Deklaracija je jako kratka i Borisov \u010dlanak o njoj je dvadeset puta du\u017ei. U tom \u010dlanku Boris i o sada\u0161njosti zamjera Deklaraciji da nije uklju\u010dila razne sada\u0161nje teme pa on nabraja koje sve teme je Deklaracija trebala uklju\u010diti, a onda u fusnoti na jedan dio tog nabrajanja ka\u017ee da bi mu za samo taj dio bio \u201epotreban sasvim novi tekst\u201c. Ali ako bi njemu bio potreban sasvim novi tekst, s kojim pravom zamjera Deklaraciji \u0161to o tim temama ne govori kad njemu dvadeset puta du\u017ei \u010dlanak nije bio dovoljan.<\/p>\n

5) Boris pose\u017ee za neobjavljenom verzijom Deklaracije koja nije i\u0161la u javnost. U tu verziju, kako bi je mogao kritizirati, ugra\u0111uje fikciju da je \u201esugerirala\u201c da \u201eje \u010dinjenica prakti\u010dnog kori\u0161tenja \u010detiriju naziva za taj jezik \u2013 bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog \u2013 iluzija\u201c. Naravno da bi autori zaslu\u017eivali kritiku da su tako ne\u0161to doista bili napisali jer o\u010dito je da se koriste \u010detiri naziva i da ti nazivi nisu iluzija, uostalom pi\u0161u crno na bijelom i u ustavima i drugim zakonima. Ali toga \u0161to Boris tvrdi nema ni u ranijoj verziji Deklaracije \u2013 ovo je provjerljivo jer raniju verziju osim Borisa ima jo\u0161 pedesetak ljudi. U\u010ditava joj i gledanje \u201enacionalizma kao \u2013 politi\u010dke, odnosno ideolo\u0161ke iluzije\u201c. Ispalo bi ponovo da autori imaju problem s percipiranjem stvarnosti da su tako ne\u0161to zaista napisali jer o\u010dito je da nacionalizam nije iluzija, nego konkretna stvarnost ljudi. U\u010ditava autorima i da budu\u0107nost gledaju kao \u201evrijeme bez konca u kojem se s jezikom \u2013 kroz generacije?! \u2013 ne zbiva ni\u0161ta drugo do beskona\u010dno usugla\u0161avanje oko njegova imena\u201c. Ispalo bi da su autori lingvisti\u010dke neznalice jer poznato je da se jezik stalno, kroz generacije, mijenja \u2013 tu \u010dinjenicu sam barem pedeset puta i sama napisala zadnjih dvadeset godina. Izmi\u0161lja da autori \u201epozivaju da se politi\u010dki proizvedenoj nacionalisti\u010dkoj mr\u017enji odupremo tako da ostanemo politi\u010dki nevini, da ne krenemo ni lijevo ni desno, nego zalegnemo \u2019usred \u010dinjenica\u2019, dok ta mr\u017enja, valjda sama od sebe, ne splasne\u201c. Ni u jednoj verziji Deklaraciji ne pi\u0161e da se ljudi ne trebaju (dodatno) politi\u010dki anga\u017eirati ili priklju\u010diti nekoj politi\u010dkoj stranci niti sam npr. ja to igdje napisala. Isto je i s onim da \u0107e mr\u017enja sama od sebe splasnuti. A \u010dinjenice, premda Boris prema njima ima averziju, treba iznositi jer to je na\u010din odupiranja nacionalisti\u010dkim la\u017eima.<\/p>\n

6) Boris ka\u017ee: \u201eUostalom, Deklaracija, priznali to njezini autori i potpisnici ili ne, jest politi\u010dki \u010din\u201c i u fusnoti nastavlja \u201eTo \u0161to Snje\u017eana Kordi\u0107, pravi spiritus movens Deklaracije, jo\u0161 uvijek nije u stanju prihvatiti tu \u010dinjenicu\u201c. Ali gdje je citat mene kako ka\u017eem da Deklaracija nije politi\u010dki \u010din? Nema citata, nema izvora, nema dokaza. Nasuprot tome, postoji dokaz za suprotno: ja sam pred stotinama svjedoka i pred Borisom na tribini Subverzivnog festivala javno izjavila da \u201eje Deklaracija politi\u010dki \u010din\u201c, \u0161to svatko mo\u017ee provjeriti na snimku tribine, kako je ve\u0107 i u\u010dinio jedan autor navode\u0107i u svom odgovoru Borisu da \u201eapostrofirana jezikoslovka javno i jasno tvrdi upravo suprotno, i to uz prisustvo Borisa Budena, te bi on to morao znati; vidjeti video od 1:26:44 minute\u201c (Babi\u0107 2018). Babi\u0107 u nastavku obja\u0161njava za\u0161to je opravdano \u0161to Deklaraciju smatram politi\u010dkim \u010dinom: \u201eNaravno, kao \u0161to je manje-vi\u0161e svako javno istupanje grupe vi\u0111enih li\u010dnosti koje stoje iza neke ideje, politi\u010dki \u010din, tako je i s istupanjem inicijatora (i kasnijih potpisnika)\u201c. Ina\u010de, na izmi\u0161ljanja koja dolaze iz nacionalisti\u010dkih krugova navikla sam odavno, a Borisovo izmi\u0161ljanje da sam ne\u0161to rekla je meni osobno ve\u0107 drugo po redu koje dolazi iz antinacionalisti\u010dkog kruga (ovdje je moje reagiranje na prethodno). O\u010dito je znatno lak\u0161e zalagati se teoretski za neko apstraktno pravednije i fer dru\u0161tvo, nego u konkretnoj situaciji postupati pravedno i fer prema konkretnoj osobi.<\/p>\n

Da sistematiziram na kraju. Boris je napisao tipi\u010dan postmodernisti\u010dki \u010dlanak, sa svim negativnim obilje\u017ejima na koja su odavno ukazali kriti\u010dari akademskog postmodernizma: odbojnost prema znanosti, \u010dinjenicama, dokaznom postupku i empirijskoj provjeri; kori\u0161tenje relativiziranja; fiksiranost na teorijski formalizam i kompliciran jezik; kori\u0161tenje tvrdnji koje su dvosmislene pa se mogu tuma\u010diti kao radikalne ali neistinite, ili kao to\u010dne ali bezna\u010dajne i banalne. Njegove primjedbe Deklaraciji o zajedni\u010dkom jeziku svode se na to za\u0161to nije knjiga. Nije na\u0161ao u njoj nijednu tvrdnju da nije to\u010dna, nego joj zamjera da ne govori o stvarima o kojima bi mogla govoriti kad bi obujmom bila knjiga. Deklaracija obuhva\u0107a samo dvije stranice, a sve \u0161to njeni autori nisu uspjeli ugurati na dvije stranice, Boris podrazumijeva da ne znaju i predbacuje im kako su neupu\u0107eni u povijest, jezi\u010dni kontinuum itd. To \u0161to u njihovim knjigama pi\u0161e i preciznije i op\u0161irnije o tim temama nego kod Borisa, za njega ne postoji jer ih nije \u010ditao. Slu\u017ei se metodama da izmi\u0161lja kako u Deklaraciji ne\u0161to pi\u0161e a to tamo ne pi\u0161e, mijenja rije\u010di koje stoje u Deklaraciji vlastitim rije\u010dima jer samo tako mo\u017ee izgra\u0111ivati prigovor, zamjera za\u0161to u Deklaraciji ne\u0161to ne pi\u0161e premda to tamo pi\u0161e, falsificira, u\u010ditava i umjesto da citira, on neodgovorno u javnost lansira neistine. Zaklju\u010dak? Izvedite ga sami.<\/p>\n

Referirana literatura:<\/p>\n

Altermatt, Urs (1996), Das Fanal von Sarajevo, Paderborn i dr.
\nAmmon, Ulrich (1987), \u201eLanguage \u2013 Variety \/ Standard Variety \u2013 Dialect\u201c, U. Ammon i dr. (ur.), Sociolinguistics. An International Handbook of the Science of Language and Society, Berlin\/New York, str. 316-334.
\nBabi\u0107, Ladislav (2018), \u201eJuri\u0161 lake konjice\u201c, SB Periskop, 4.1.2018.
\nBillig, Michael (1995), Banal Nationalism, London i dr.
\nCasad, Eugene (1974), Dialect intelligibility testing, Oklahoma.
\nDelsing, Lars-Olof i Lundin-\u00c5kesson, Katarina (2005), H\u00e5ller spr\u00e5ket ihop i Norden?: En forskningsrapport om ungdomars f\u00f6rst\u00e5else av danska, svenska och norska, K\u00f8benhavn.
\nGellner, Ernest (1990), Nations and nationalism, Oxford.
\nHeisterhagen, Nils (2017), Kritik der Postmoderne: Warum der Relativismus nicht das letzte Wort hat. Wiesbaden.
\nHobsbawm, Eric (1993), \u201eThe new threat to history\u201c, The New York Review of Books, 16.12.1993., str. 62-64.
\nKahneman, Daniel (2011), Thinking, fast and slow, New York. (navedeni citat je iz poglavlja \u201eBernoulli\u2019s error\u201c)
\nKordi\u0107, Snje\u017eana (2010), Jezik i nacionalizam, Zagreb.
\nKova\u010devi\u0107, Milo\u0161 (2017), \u201eDeklaracija napad na Srbe i srpski jezik\u201c, Faktor, 30.3.2017.
\nPan\u010di\u0107, Teofil (2013), \u201eJednoipojezi\u010dni blues\u201c, Tre\u0107i program Hrvatskog radija, emisija Praskozor 4.1.2013.
\nSchmidt-Salomon, Michael (2006), Manifest des evolution\u00e4ren Humanismus, Aschaffenburg.
\nSch\u00f6pflin, George (1995), \u201eNationalism and Ethnicity in Europe, East and West\u201c, C. Kupchan (ur.), Nationalism and nationalism in the New Europe, Ithaca, str. 37-65.
\nSokal, Alan i Bricmont, Jean (1998), Fashionable Nonsense: Postmodern Intellectuals\u2019 Abuse of Science, New York.
\nTrudgill, Peter (2017), \u201eTime to make four into one\u201c, The New European, 30.11.-6.12.2017., str. 46.
\nVu\u010di\u0107, Nikola (2017), \u201eReagiranje na tekst Nikole Petkovi\u0107a o jeziku\u201c, Autograf, 7.5.2017.
\nWeirich, D. (1994), \u201eBegr\u00fc\u00dfung\u201c, D. Schlegel (ur.), Der neue Nationalismus, Schwalbach, str. 1-6.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni filozofski<\/a>
\n——————-
\nNapomena: Naslov je dao PCNEN<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Lingvistkinja i autorica knjige Jezik i nacionalizam (2010.) te \u010dlanica radne grupe koja je u sklopu regionalnog projekta \u201eJezici i nacionalizmi\u201c sudjelovala u sastavljanju Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku, Snje\u017eana Kordi\u0107, obratila nam se s reagiranjem na tekst Borisa Budena \u201ePadaj (jezi\u010dna) silo i nepravdo! Produktivni paradoks Deklaracije o zajedni\u010dkom jeziku\u201c, koji smo na na\u0161im stranicama objavili 28. prosinca 2017. godine. Njezino reagiranje prenosimo u cijelosti, bez korekcija i intervencija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239897","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239897"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239897\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}