{"id":239779,"date":"2018-01-16T07:15:08","date_gmt":"2018-01-16T06:15:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239779"},"modified":"2018-01-16T00:23:40","modified_gmt":"2018-01-15T23:23:40","slug":"danasnji-kapitalizam-ne-moze-funkcionirati-bez-neslobodnih-i-nezasticenih-oblika-rada","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/16\/danasnji-kapitalizam-ne-moze-funkcionirati-bez-neslobodnih-i-nezasticenih-oblika-rada\/","title":{"rendered":"Dana\u0161nji kapitalizam ne mo\u017ee funkcionirati bez neslobodnih i neza\u0161ti\u0107enih oblika rada"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Andrej Kurnik politi\u010dki je aktivist, politolog i profesor na Fakultetu za dru\u017ebene vede u Ljubljani. Znanstveni interesi su mu biopolitika, genealogije dr\u017eavljanstva, globalni dru\u0161tveni pokreti i politi\u010dka filozofija. Autor je knjiga Biopolitika (objavljene 2005) i Hegemonija i mo\u0107: Gramsci i Foucault (objavljene 2000) u koautorstvu sa Igorom Luk\u0161i\u010dem.<\/p>\n

Darko Vujica, Prometej.ba:<\/strong> Prije nekoliko godina Sloveniju je zahvatio val protesta koji su po\u010deli u Mariboru zbog koruptivnih radnji biv\u0161eg gradona\u010delnika Maribora Franca Kanglera. Budu\u0107i da ste i sami bili dio tih protesta, mo\u017eete li nam detaljnije re\u0107i, \u010dega su bili simptom ti protesti, koja su to pitanja tada otvorena te koja su od njih jo\u0161 uvijek aktualna?<\/p>\n

Andrej Kurnik:<\/strong> Ljudi su po\u010deli sa protestima zbog toga \u0161to je gradona\u010delnik Maribora htio uspostaviti mre\u017eu radara u javno-privatnom partnerstvu. Novce od kazni bi na kraju, zahvaljuju\u0107i tom partnerstvu, privatni investitor dobivao na svoj ra\u010dun. Tu imamo jedan vrlo zanimljiv fenomen \u2013 javno-privatna partnerstva koja imaju neku \u201edru\u0161tvenu svrhu\u201c, ali je jasno da takvi dealovi odgovaraju jedino kapitalistima. U isto vrijeme, to je bio simptom jedne nove ekonomske strukture koja postoji ve\u0107 du\u017ee vremena. Mnogi \u0107e kazati, kako rekoh, da je razlog za protest bio banalan, ali ja mislim da je to odli\u010dan primjer kako danas funkcionira kapitalizam \u2013 suprotno od onih stajali\u0161ta koja govore kako su ljudi u Mariboru malo \u201eprimitivni\u201c pa su po\u010deli protestirati.<\/p>\n

Ako pogledate odre\u0111enu literaturu koja govori o razvoju kapitalizma danas, u njoj se govori o tome da postoje indirektni na\u010dini ekstrakcije vi\u0161ka vrijednosti \u2013 da je grad postao mjestom produkcije kapitala i da imamo neke nove mehanizme ekstrakcije (vi\u0161ka) vrijednosti, a ta ekstrakcija se danas odvija u vi\u0161e slu\u010dajeva preko rente, nego preko profita. Na tome tragu, ja mislim da su ljudi u Mariboru otvorili dobro pitanje.<\/p>\n

Ukoliko danas pogledate odre\u0111ene statistike i tr\u017ei\u0161te rada u Sloveniji, ono \u0161to je bio kanon rada vi\u0161e ne postoji. Danas samo polovina radnika i radnica u\u017eiva puna prava iz rada i socijalne garancije. Sve vi\u0161e radnika i radnica su prekarni. Tu ljudi \u010desto ni nemaju radnih ugovora, i za njih nije nadle\u017eno zakonodavstvo o radnim odnosima nego je regulirano civilno-pravnim odnosima. U tom smislu, mislim da su ljudi polako po\u010deli da razumijevaju jo\u0161 jedan sistemski na\u010din na kojih se od njihovog rada izvla\u010di novac, koji sami te\u0161ko zara\u0111uju.<\/p>\n

Tako se je uspostavila nova situacija na tr\u017ei\u0161tu rada, sa velikom razinom segmentacije i dubokih hijerarhija izme\u0111u razli\u010ditih segmenta tr\u017ei\u0161ta rada. Ali treba i spomenuti, da kanon rada, koji se je uspostavio u vrijeme socijalne dr\u017eave pa i socijalisti\u010dke dr\u017eave, nikad nije bio univerzalan. I u Sloveniji su ve\u0107 u osamdesetim, dakle \u2013 za vrijeme socijalizma, govorili o sekundarnom tr\u017ei\u0161tu rada, to je bilo tr\u017ei\u0161te migrantskih radnika iz drugih jugoslavenskih republika. Ovo razlikovanje je bilo zna\u010dajno za vrijeme definiranja dr\u017eavljanstva nove dr\u017eave kao baza za masovnu diskriminaciju i isklju\u010denje desetine hiljada radnika i radnica. S tim u vezi treba postaviti pitanje kakav je ulog tog rada u dru\u0161tvu \u2013 rada koji nije slobodan i koji nije za\u0161ti\u0107en. Nekada je postojalo uvjerenje kako su neslobodni oblici rada, kao \u0161to je robovlasni\u0161tvo dio pro\u0161losti i da \u0107e ih razvijeni kapitalizam nadi\u0107i, ali mi danas vidimo da to nije istina. Pogotovo ako pogledamo polo\u017eaj migranata u Europi. Ukoliko to detaljnije analiziramo, vidjet \u0107emo da europsko kapitalisti\u010dko tr\u017ei\u0161te rada, ne samo europsko, ne mo\u017ee postojati bez takvih oblika rada \u2013 koji su krajnje neslobodni i neza\u0161ti\u0107eni.<\/p>\n

Ka\u017eete da europsko tr\u017ei\u0161te rada ne mo\u017ee funkcionirati bez neslobodnog i neza\u0161ti\u0107enog rada. Mo\u017eete li detaljnije govoriti o tome?<\/strong><\/p>\n

Nedavno smo imali jednu akciju u Gorici gdje smo vidjeli migrante koji spavaju u jednom tunelu. Gradona\u010delnik Gorice je nedugo nakon toga zatvorio tunel i rije\u0161io problem na na\u010din da \u0107e se u budu\u0107e takvim problemima baviti karitativne organizacije \u2013 dakle, Crkva. Doga\u0111aji oko tunela Bombi u Gorici su ponovo razotkrili na koji na\u010din je takozvana migrantska i izbjegli\u010dka kriza u biti rezultat re\u017eima eksploatacije na kapitalisti\u010dkom tr\u017ei\u0161tu rada. Migranti, koji \u017eive u katastrofalnim humanitarnim okolnostima u Gorici, su u najve\u0107em broju do\u0161li iz Njema\u010dke, gdje su odbili njihove molbe za azil. U Italiji ponovo zamole za azil a onda \u010desto poku\u0161aju regulirati status, dobiti papire tako da prona\u0111u sebi posao i na osnovu toga dobiju privremenu boravi\u0161nu vizu. Dakle, da poku\u0161aju do\u0107i do papira kroz legalno tr\u017ei\u0161te rada, iz kojega je mogu\u0107e brzo ispasti a relativno lako u\u0107i. Kad ispadne\u0161, postane\u0161 ilegalac, bez boravi\u0161ne vize i bilo kakvih prava, onda se nekako probija\u0161 kao ilegalac, dok ponovo ne dobije\u0161 posao, kojeg mo\u017ee\u0161 legalizirati i time legalizirati svoj boravak. Neko vrijeme smo radili aktivisti\u010dku istragu u centru za strance kod Postojne u Sloveniji i pri\u010dali sa ljudima koji su imali rije\u0161en status \u2013 recimo na godinu dana \u2013 ali su tri godine bili bez i\u010dega i bili su ilegalci. To su ljudi koji spavaju po \u017eeljezni\u010dkim stanicama i poku\u0161avaju nekako pre\u017eivjeti na crnom tr\u017ei\u0161tu. To je eklatantan primjer gdje se vidi da dana\u0161nji kapitalizam ne mo\u017ee funkcionirati bez takvog rada. Suvremeno evropsko tr\u017ei\u0161te rada zavisi od radne snage migranata i rasisti\u010dke kampanje protiv migranata samo slu\u017ee tome, da migrantski radnici budu trajno pod\u010dinjeni.<\/p>\n

Jedan francuski teoreti\u010dar, \u010dije je ime Yann Moilier-Boutang napisao je knjigu o historiji najamnog rada. U toj knjizi on jasno dokazuje da je za postojanje kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta rada uvijek potrebno postojanje neslobodnih oblika rada. Vezano na migracije, pogledajmo fenomen gastarbajterstva u Europi. Nigdje, ni u Njema\u010dkoj u sedamdesetim i osamdesetim godinama migranti nisu imali ista prava kao dr\u017eavljani Njema\u010dke. Tako da mo\u017eemo re\u0107i, da je ideal socijalne dr\u017eave kao prava i garancija iz rada uvijek bio realnost samo za gra\u0111ane u europskim zemljama \u2013 za gra\u0111ane koji su bijelci. Etnicizirano tr\u017ei\u0161te rada se brzo razvija ve\u0107 u \u0161ezdesetim i sedamdesetim godinama pro\u0161log vijeka, i bez njega sistem kao takav ne bi mogao funkcionirati.<\/p>\n

Danas na ljevici pri\u010daju kako radni\u010dka klasa se sve vi\u0161e obra\u0107a desni\u010darskim strankama. Ali za\u0161to se to doga\u0111a? Zato jer je socijalna dr\u017eava koja se izgradila u Europi djelomi\u010dno rasisti\u010dka. Najprije zbog toga \u0161to na jednoj strani nije do\u0161lo do smanjenja socijalnih tenzija sa redistribucijom bogatstva ve\u0107 sa izvozom socijalnih problema u druge dijelove svijeta. Drugim rije\u010dima, to \u0161to su lokalni radnici dobivali, nije zna\u010dilo da su kapitalisti gubili. Nadalje, sva prava koja proizlaze iz te socijalne dr\u017eave uvijek su bila rezervirana samo za ljude koji su imali dr\u017eavljanstva (tih dr\u017eava) i koji su zapravo bili bijelci. I danas, kada imamo kroz diktate \u0161tednje pritiske na socijalnu dr\u017eavu, odre\u0111en dio stanovni\u0161tva Europske unije na migrante gleda kao na ljude zbog kojih \u0107e oni imati manje.<\/p>\n

U intervjuu za Mladinu, prije nekoliko godina kazali ste kako je potrebno izna\u0107i novu paradigmu revolucije budu\u0107i da klasi\u010dne revolucije vi\u0161e nisu mogu\u0107e. Dobar niz godina ste aktivist koji se zala\u017ee za promjenu dru\u0161tvenih odnosa \u201eodozdo\u201c. Sumnji\u010davi ste spram toga da je sa preuzimanjem dr\u017eavne vlasti mogu\u0107e razgraditi kapitalisti\u010dke dru\u0161tvene odnose?<\/strong><\/p>\n

Ja sam uvijek bio vi\u0161e na autonomisti\u010dkim linijama i mislim da treba i\u0107i van institucija bur\u017eoaske demokracije, budu\u0107i da je svaki poku\u0161aj reformacije bur\u017eoaskih dr\u017eava propao. To zna\u010di da bi na nivou politi\u010dkog anga\u017emana trebali graditi zajedni\u010dke prostore borbe, a ne graditi prostore gdje se mo\u017ee artikulirati nekakva hegemonija, kao \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti kroz partiju. Ipak, ni tu nema kona\u010dnog odgovora na probleme koji nas se ti\u010du. Stvar je jako kompleksna. Ljudi u odre\u0111enim pokretima u Ju\u017enoj Americi su imali hipotezu da je mogu\u0107e reformirati dr\u017eavu i promijeniti je; da dr\u017eava ne bude ba\u0161tina kolonijalizma, da tu ne budu odnosi koji su se uspostavili za vrijeme \u0161panjolske konkviste. Za sada, kako se \u010dini, to nije mogu\u0107e. Ukoliko mi netko poka\u017ee na nekom konkretnom primjeru da preuzimanje dr\u017eavne vlasti vodi do razgradnje kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa \u2013 mo\u017eda razmislim o promjeni mi\u0161ljenja.<\/p>\n

Ono \u0161to je najva\u017enije danas jeste to da je definitivno do\u0161ao kraj zapadne hegemonije (u svakom smislu). I robovlasni\u0161tvo i eksploatacija pa i emancipacija su do\u0161li sa Zapada. Danas to vi\u0161e nije tako. Danas imamo mnoge pokrete koji tra\u017ee odgovore koji su bazirani na njihovim specifi\u010dnim genealogijama borbe i tradicijama koje nisu stati\u010dke i apstraktne \u2013 nego ne\u0161to \u0161to je direktno proizvedeno kroz te borbe. I ja mislim da je to veoma va\u017ena stvar.<\/p>\n

Jedan od najve\u0107ih problema koji imamo, po mome sudu je postojanje suverenih nacionalnih dr\u017eava. To je ne\u0161to \u0161to se stvorilo u Europi, na Zapadu i to je ne\u0161to \u0161to izra\u017eava konflikt izme\u0111u apsolutnih nedjeljivih autoriteta. I to je ne\u0161to \u0161to je veoma homogeno i ne\u0161to \u0161to se poku\u0161alo nametnuti \u010ditavom svijetu kroz kolonijalizaciju i imperijalizam. To je najve\u0107i problem koji imamo, i zbog toga sam ja vi\u0161e na autonomisti\u010dkim i transnacionalnim linijama.<\/p>\n

Tu sam ja lenjinist \u2013 u smislu da podr\u017eavam odumiranje dr\u017eave, \u0161to zna\u010di odumiranje bur\u017eoaske dr\u017eave. To ne zna\u010di vi\u0161e ne\u0107e biti institucija i dru\u0161tvenih struktura nego da te institucije trebaju biti druga\u010dije organizirane \u2013 institucije aktivnog konsenzusa.<\/p>\n

Imamo dvije tradicije razumijevanja institucija. Jedna je ova koja proizlazi iz ideje dru\u0161tvenih ugovora \u2013 kada ljudi imaju dru\u0161tveni ugovor, vi\u0161e nema konflikta i oni prenose mo\u0107 i pravo na suverenitet. Druga tradicija, koja proizlazi iz Machiavellija i Spinoze u kojoj su institucije bazirane na konfliktu i konflikt se mo\u017ee artikulirati i politi\u010dki organizirati u samoj toj instituciji. Na tome tragu, ja mislim da je problem komunisti\u010dkih partija bio demokratski centralizam \u2013 on je podupirao ostanak bur\u017eoaske ideje dr\u017eave.<\/p>\n

Kako komentirate izjavu slovenskog premijera Mire Cerara koji je jednom prilikom kazao kako su kulturne razlike izme\u0111u izbjeglica i Europljana izrazito velike te da Europa treba zna\u010dajno ograni\u010diti broj izbjeglica zbog, kako on ka\u017ee, \u201ete\u0161ke integracije izbjeglica koji dolaze u Europu\u201c.<\/strong><\/p>\n

Kada to ka\u017ee premijer Slovenije, ja se osje\u0107am ugro\u017een, jer mislim da takvo ne\u0161to kao \u0161to je homogena, monolitna kultura ne postoji. Budu\u0107i da ne postoje razlike izme\u0111u kultura nego unutar kulture. Na takvu izjavu Cerara, mislim da bi svaki po\u0161teni antifa\u0161ist trebao re\u0107i, \u201ehej, pa ovo je opasno!\u201c Ali to je ne\u0161to \u0161to je ba\u0161tina bur\u017eoaske ideje dru\u0161tva i politike. A to zna\u010di postojanje neke esencijalne, homogene zajednice kulture i odre\u0111enih normi. Ukoliko odete u \u0161umu, vi \u0107ete vidjeti da tamo nema normi. \u0160uma je \u010dista pluralnost. \u0160ta je problem nacionalizma? Problem je upravo u tome da on na neki na\u010din definira kanon pripadnosti nekoj kulturi, jer posvuda postoji neka policija koja gleda tko je devijantan.<\/p>\n

S tim u vezi, postoji jedan vrlo zanimljiv fenomen o kojemu je govorio Louis Adami\u010d, ameri\u010dki knji\u017eevnik, koji je bio migrant iz Grosuplja u dana\u0161njoj Sloveniji. On je pisao o problemima melting pota u SAD-u i zaklju\u010dio je kako je to vrlo problemati\u010dan koncept. On je opa\u017eao drugu generaciju migranata u Americi te uvidio da je dio tih migranata sklon fa\u0161izmu. Na koji na\u010din? Na na\u010din da upravo ti migranti trebaju pokazati da su oni \u201epravi\u201c Amerikanci. Ako u nacionalnoj zajednici posvuda postoji policija koja sankcionira devijantnost onda oni, koji su vi\u0161e odaljeni od kanona pravog Amerikanca (ili Slovenca…) ili su marginalizirani ili dokazuju, da su unato\u010d odaljenosti pravi pripadnici nacije.<\/p>\n

Kako kao politolog gledate na politi\u010dku situaciju u Bosni i Hercegovini gdje je nacionalna paradigma dvadeset i dvije godine nakon rata jo\u0161 uvijek dominantna paradigma politi\u010dkog promi\u0161ljanja i politi\u010dke aktivnosti?<\/strong><\/p>\n

O tome problemu pri\u010date jer imate nametnutu nacionalnu formu na teritoriji koja nije bila sasvim prestrukturirana u skladu sa klasi\u010dnom nacionalnom formom. BiH je zbog svoje multietni\u010dnosti i multikulturnosti nemogu\u0107a nacionalna zajednica. Mogu\u0107a postane samo sa etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem i podjelom teritorija na homogenizirane etno-nacionalne grupe. Ali kada nije bila nacionalna zajednica, \u0161to se ve\u0107 doga\u0111alo u povijesti, tada postane mogu\u0107a alternativa nacionalnoj kapitalisti\u010dkoj dr\u017eavi. Ja mislim, da je ovdje pri\u010da jo\u0161 uvijek otvorena i da ljudi mogu prona\u0107i neki okvir za promi\u0161ljanje koji ne bi bio nacionalni. Kao \u0161to su ve\u0107 na\u0161li \u2013 SFRJ ne bi bila ono \u0161to je bila bez BiH. Mnogi misle da \u0107e BiH mo\u0107i krenuti dalje kada se ona konstituira kao \u201eprava\u201c nacionalna dr\u017eava. Ja mislim da je takvo stajali\u0161te problemati\u010dno. Recimo to da je Slovenija po\u010detkom devedesetih postala djeluju\u0107a nacionalna dr\u017eava. A ljudi osim kao pasivni potro\u0161a\u010di nisu napredovali. Ako je cilj dobre politi\u010dke zajednice emancipacija i samodeterminacija onda mo\u017eemo ustanoviti, da se u Sloveniji od osamostaljenja prava i mogu\u0107nost samodeterminacije radnika, \u017eena, razli\u010ditih manjina samo smanjuju. Postali su veliki Slovenci a izgubili sve, na putu od dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva do oligarhije privatnog vlasni\u0161tva. Problemi se ne mogu rje\u0161avati na na\u010din da se ponovno postavljaju neki apstraktni nacionalni identiteti.<\/p>\n

Ono \u0161to je mene Latinska Amerika nau\u010dila je to da je proces politizacije bitno vezan za proces pisanja historije \u201eodozdo\u201c; kroz neke politi\u010dke artikulacije koje idu iz nekih konkretnih lokalnih situacija. Ja sam odu\u0161evljen nekim politi\u010dkim inovacijama koje su postojale ovdje u socijalisti\u010dkoj i federativnoj Jugoslaviji. I uvjeren sam, da ih ne bi bilo bez nekompatibilnosti multikulturnih i multietni\u010dkih zajednica sa paradigmom nacionalne dr\u017eave. Tu historiju bi trebali ponovo osvojiti. Nade i suvremene emancipatorne politike u Latninskoj Americi ne bi bilo, da nije bilo pisanja historijo odozdo. I mislim, da je historija odozdo preduslov za repolitizaciju tih prostora.<\/p>\n

Spominjete Latinsku Ameriku u kojoj ste bili kao istra\u017eiva\u010d i aktivist. \u0160ta je sa politi\u010dkim borbama u Venezueli, Boliviji i Ekvadoru? Kakva je trenutno politi\u010dka situacija u zemljama Latinske Amerike? I na kraju, \u0161ta je sa emancipatorskim politi\u010dkim pokretima i snagama u Latinskoj Americi?<\/strong><\/p>\n

Ja mislim da sigurno postoji intervencija izvana, sigurno postoji neka kontrarevolucija od strane oligarhije, ali u isto vrijeme postoje unutra\u0161nje kontradikcije, postoji neka ba\u0161tina pa i staljinizma u slu\u010daju Venezuele koja je prouzrokovala krizu i antagonizme \u2013 centralizacija vlasti i sl. Jedan od problema u Venezueli je taj \u0161to nije uspjela diverzificirati proizvodnju. Tu je tako\u0111er i pitanje nafte \u2013 \u0161to je historija Latinske Amerike, ve\u0107ina zarade iz tih dr\u017eava dolazi iz rawmaterials, sirovine koje se plasiraju na svjetsko tr\u017ei\u0161te koje ima fluktuacije. To se njima doga\u0111a od po\u010detka kolonizacije, sada je to slu\u010daj sa naftom, prije je bio kau\u010duk ili banane. Tako da oni to nisu uspjeli razgraditi. Problem je u tome \u0161to postoji hegemonija nekih politi\u010dkih sila koje misle da je rje\u0161enje neka mobilizacija dru\u0161tva po nekakvom kapitalisti\u010dkom obrascu \u2013 a ne da je rje\u0161enje u pluralizmu \u2013 ekonomskom, socijalnom itd.<\/p>\n

Problemi u Boliviji, za razliku od Venezuele su malo manji. Bolivija ima fantasti\u010dan ustav, kojeg su usvojili poslije demokratske revolucije i inauguracije prvog indijanskog predsjednika Moralesa. U ustav su uneseni koncepti, koji su se razvili u historiji dru\u0161tvenih pokreta, naro\u010dito starosjedila\u010dkih. To su plurinacionalna dr\u017eava, interkulturno dru\u0161tvo, priroda kao subjekt prava, dobar \u017eivot shva\u0107en kao harmonija dru\u0161tvenih odnosa i odnosa sa prirodom kao svrha javnih politika. Ali problem je, da su te politi\u010dke inovacije \u010desto samo mrtvo slovo na papiru. Rasizam, koji je ba\u0161tina kolonijalizma i moderne postkolonijalne nacionalne dr\u017eave jo\u0161 uvijek postoji i sprje\u010dava realizaciju samodeterminacije starosjedioca \u0161to bi prouzrokovalo postojanje pravne, socijalne, ekonomske, vlasni\u010dke pluralnosti. Tako starosjediocima nije dopu\u0161teno da imaju u potpunosti svoj sistem pravde, \u0161to im garantira ustav. U isto vrijeme se ne po\u0161tuju kulturna prava, kao \u0161to je pravo na upotrebu vi\u0161e (\u0161panjolskog i starosjedila\u010dkih) jezika u \u0161kolama. U isto vrijeme, a to je paradoks Moralesove vladavine, Bolivija je danas ba\u0161 zbog procesa ukidanja diskriminacije starosjedilaca jo\u0161 vi\u0161e integrirana u globalni kapitalizam, \u0161to vodi do br\u017ee asimilacije starosjedilaca u kapitalisti\u010dke na\u010dine \u017eivota i vrijednosti. A ba\u0161 tradicije komunitarizma, koje su se razvile u povijesti borbi indijanaca protiv kolonijalizma i onda moderne nacionalne dr\u017eave, koja je garantirala hegemoniju bijele elite, su tradicije na kojima se tamo dizajniraju ideje i dru\u0161tvene institucije koje \u017eele prekinuti sa kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvenim odnosima. Unato\u010d tim pote\u0161ko\u0107ama je situacija u Boliviji jo\u0161 uvijek otvorena i procesi emancipacije na razli\u010ditim razinama nisu zaustavljeni.<\/p>\n

Sli\u010dna je situacija u Ekvadoru. Tamo sam do\u0161ao kad je po\u010deo novi indijanski ustanak. Razlog za ustanak je bio pored ostalog taj, da se hispanizacija u vrijeme progresivne vlade predsjednika Correine nije zaustavila nego u nekim slu\u010dajevima jo\u0161 zao\u0161trila. U ekvadorskom ustavu, koji je kao bolivijski bio usvojen u okviru ustavotvorne skup\u0161tine, koja je bila rezultat pobjede demokratske revolucije, pi\u0161e da bi svugdje u zemlji trebala biti bilingvalna situacija. A to se ne po\u0161tuje, u \u0161kolstvu je na primjer pritisak asimilacije jo\u0161 ve\u0107i. To su problemi zbog kojih su nastali novi protesti. U Latinskoj Americi je zanimljivo, da je borba za kulturna prava, za samoopredjeljenje mno\u0161tva naroda, koji se nisu konstituirali kao nacije po europskom modelu, dio antikapitalisti\u010dke borbe. Socijalne strukture i institucije koje su u povijesti otpora gradili i branili starosjedioci i drugi siroma\u0161ni ljudi, kao \u0161to su oslobo\u0111eni crna\u010dki robovi iz planta\u017ea i urbane radni\u010dke klase, su strukture koje odbijaju kapitalizam i koje grade druga\u010dije dru\u0161tvene odnose. Latinska Amerika je zbog toga fascinantan revolucionarni politi\u010dki laboratorij u kojem komuniciraju i uzajamno se nadopunjavaju zapadne tradicije oslobo\u0111enja (kao \u0161to je marksisti\u010dka i anarhisti\u010dka) i indijanske genealogije oslobo\u0111enja, pa i tradicije borbe robova, koji su bili dovedeni iz Afrike.<\/p>\n

U pogledu prijevoda izme\u0111u zapadnih i indijanskih genealogija oslobo\u0111enja je mo\u017eda najzanimljivija situacija u Meksiku, to\u010dnije, Chiapasu. Tu imamo zapatiste koji nikada nisu i\u0161li ka preuzimanju dr\u017eavne vlasti, ali su polako gradili svoju autonomiju. I to je jedan vrlo vrijedan proces koji je \u0161tavi\u0161e, \u010dvrst. Oni poku\u0161avaju lagano transformirati dru\u0161tvo koje je bilo totalno pod\u010dinjeno, koje nije uspjelo misliti samo sebe, koje je zapravo izgubilo sve i sada sve to nadokna\u0111uje. U vidu krize takozvanog socijalizma 21. stolje\u0107a, koja je naro\u010dito te\u0161ka u Venezueli (a ni ishod krize u Boliviji i Ekvadoru ne znamo kakav \u0107e biti), zapatizam je danas u Chiapasu i Meksiku ponovno velika inspiracija za sve koji rade na antikapitalisti\u010dkoj revoluciji te pravednijem i slobodnijem dru\u0161tvu. U \u010dvrstost oslobodila\u010dkog zapatisti\u010dkog pokreta sam se uvjerio i sam, obzirom da sam nedavno bio u zapatisti\u010dkim zajednicama u okviru takozvane zapatisti\u010dke \u0161kole.<\/p>\n

Bili ste dio projekta \u201eNevidljivi radnici svijeta\u201c kroz koji ste pomagali stranim radnicima, me\u0111u kojima su bili i radnici iz Bosne i Hercegovine. Recite nam ne\u0161to o tome.<\/strong><\/p>\n

To\u010dno, bio sam dio tog projekta. To je bio poku\u0161aj da napravimo zajedni\u010dki prostor borbe sa studentima, istra\u017eiva\u010dima i radnicima migrantima koji najvi\u0161e dolaze iz BiH. Ja mislim da je taj projekt bio veoma va\u017ean. Migranti su bili smatrani od strane sindikata kao \u0161to je rekla nova predsjednica Saveza slobodnih sindikata Slovenije\u201ekombi radnicima\u201c koji smanjuju cijenu za doma\u0107e radnike. Ti radnici su bili izlo\u017eeni velikom rasizmu i diskriminaciji. S tim u vezi smo nastojali ne pomo\u0107i tim radnicima (dosta vi\u0161e tog filantropskog diskursa) nego zajedno sa migrantskim radnicima osmisliti neke nove prakse koje bi izgradile kolektivnu radni\u010dku mo\u0107, organizaciju, koja bi mogla ne samo artikulirati probleme radnika nego i intervenirati u segmentirano tr\u017ei\u0161te rada i ponuditi ideje i prakse \u0161ire radni\u010dke i socijalne borbe. Kad govorimo o uspjesima spomenute inicijative, napokon se po\u010delo se pri\u010dati o polo\u017eaju migrantskih radnika u Sloveniji budu\u0107i da smo pokazali da slovensko kapitalisti\u010dko tr\u017ei\u0161te rada, da bi funkcioniralo, zavisi od hipereksploatacije migrantskog a i \u0161ire prekarnog rada. Na kraju, kada nastane kriza, sva kriza se najprije amortizira na njima, tako da su to bili radnici koji su u krizi najvi\u0161e izgubili. Oni su najvi\u0161e stradali obzirom da su izgubili poslove i boravi\u0161ne dozvole. Jedna grupa radnika iz Ko\u010devja, sa kojom smo sura\u0111ivali je i\u0161la na \u0161trajk gla\u0111u. Razlog je bio taj da im je poslodavac dugovao vi\u0161e mjese\u010dnih pla\u0107a, ali oni nisu imali nikakve mogu\u0107nosti da se bore za svoja prava. Izgubiti posao, ili zbog borbe za prava ili zbog ste\u010daja firme, zna\u010di izgubiti pravo na boravak u Republici Sloveniji. I kako \u0107e\u0161 onda vra\u0107en u Bosnu ganjati svoja prava? Kad smo ve\u0107 kod konkretnih praksi borbe tih radnika, trebam spomenuti rent strikes \u2013 \u0161trajkove u kojima su se radnici borili na na\u010din, da nisu platili stanovanje u radni\u010dkim domovima (koji su vlasni\u0161tvo poduze\u0107a, koja im duguju pla\u0107e). Na taj na\u010din su kompenzirali to \u0161to im vlasnici nisu isplatili pla\u0107e. Na kraju su ti ljudi bili pora\u017eeni. Porazila ih je dr\u017eava, koja ima zakonodavstvo koje poslodavcima omogu\u0107ava da rije\u0161e problem tako da radnike izbaci iz zemlje. Taj poraz je bio za radnike pa i za aktivistkinje i aktiviste Nevidljivih radnika svijeta traumati\u010dan. Ali ja se nadam da \u0107emo zajedno raditi na tim projektima koji su transnacionalni. Moramo napadati granice kroz radni\u010dke borbe protiv kapitalisti\u010dkog poretka koji je baziran na eksploataciji, isklju\u010divanju, diskriminaciji i rasizmu. To je ne\u0161to \u0161to je veoma va\u017eno za repolitizaciju na\u0161eg zajedni\u010dkog prostora. U tom smislu, trebamo po\u010deti nove ofanzive koje se ti\u010du radni\u010dkih prava, naro\u010dito tamo gdje su radnici transnacionalni, kao \u0161to su radnici iz Cazinske krajine i okoline Tuzle koji rade u Sloveniji.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Andrej Kurnik: Sve vi\u0161e radnika i radnica su prekarni. Tu ljudi \u010desto ni nemaju radnih ugovora, i za njih nije nadle\u017eno zakonodavstvo o radnim odnosima nego je regulirano civilno-pravnim odnosima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":239780,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239779","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239779"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239779\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/239780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239779"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239779"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}