{"id":239682,"date":"2018-01-14T08:48:41","date_gmt":"2018-01-14T07:48:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239682"},"modified":"2018-01-14T12:34:15","modified_gmt":"2018-01-14T11:34:15","slug":"unescocid","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/14\/unescocid\/","title":{"rendered":"UNESCOcid"},"content":{"rendered":"

Autor: Marco d\u2019Eramo<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Pora\u017eavaju\u0107e je promatrati smrtnu agoniju tolikih gradova. Sjajni, opulentni, hekti\u010dni \u2013 stolje\u0107ima, ponekad tisu\u0107lje\u0107ima, uspjeli su pre\u017eivjeti nepredvidivost povijesti: ratove, epidemije, zemljotrese. Sada, me\u0111utim, jedan za drugim venu, prazne se, bivaju reducirani na teatarsku kulisu ispred koje se inscenira beskrvna pantomima. Gdje je neko\u0107 bujao \u017eivot, a nervozne se mase ljudi probijale laktima, naguravaju\u0107i se, sada \u0107ete zate\u0107i samo snack barove i \u0161tandove \u2013 jedne nalik drugima \u2013 koji prodaju \u201clokalne specijalitete\u201d: marame, batik majice, ogrta\u010de za pla\u017eu, narukvice. \u0160to je neko\u0107 bila \u017eiva bujica, puna krikova i bijesa, danas je svedeno na sigurnu, bezopasnu mjeru putnih bro\u0161ura. Smrtna se presuda izdaje u elegantnoj zgradi u Parizu \u2013 Place de Fontenoy, 7. arondisman \u2013 nakon dugotrajnog birokratskog procesa. Presuda dolazi u obliku etikete koju nije mogu\u0107e ukloniti \u2013 pe\u010dat, impregniran zauvijek.1<\/p>\n

UNESCO-ov \u201cPopis svjetske ba\u0161tine\u201d je poljubac smrti. Kada se ta etiketa jednom dodijeli, \u017eivot grada je ugu\u0161en, spreman je za taksidermiju. Taj urbicid (grozna rije\u010d) ne vr\u0161i se s namjerom. Upravo suprotno, \u010dine ga u najboljoj vjeri i s najuzvi\u0161enijim intencijama: kako bi se prezervirala \u2013 neizmijenjena \u2013 \u201cba\u0161tina\u201d \u010dovje\u010danstva. Kao \u0161to sama rije\u010d sugerira, \u201cprezervirati\u201d zna\u010di mumificirati, smrznuti, spasiti ne\u0161to od propadanja; no ovdje to zna\u010di i zaustaviti vrijeme, fiksirati objekt kao na fotografiji, za\u0161tititi ga od rasta i promjene. Postoje, naravno, spomenici o kojima je nu\u017eno voditi ra\u010duna. No da je Akropola bila pod konzervacijskom obavezom 450 pr. n. e., danas ne bismo imali Partenon, propileje ili Erehtej. UNESCO bi bio zgro\u017een Rimom \u0161esnaestog i sedamnaestog stolje\u0107a, koji je proizveo zadivljuju\u0107i potpuri neoklasicizma, manirizma i baroka.<\/p>\n

Nije nemogu\u0107e posti\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u izgradnje i prezervacije, osigurati \u017eivot u gradovima punima muzeja i umjetni\u010dkih djela, umjesto u mauzolejima s prika\u010denim prigradskim spavaonicama. Ne tako davno, nakon trideset godina ponovno sam posjetio San Gimignano. Nije vi\u0161e bilo nijedne prave mesnice, vo\u0107arnice ili pekarnice unutar njegovih zidina. Kada bi njegovi barovi, restorani i suvenirnice nave\u010der zatvorili vrata, u starom se gradu nije moglo zate\u0107i ni jednog jedinog stanovnika \u2013 svi oni danas \u017eive izvan njegovih zidina, u modernim stambenim blokovima u blizini \u0161oping-centara. Unutar samih zidina, sve je pretvoreno u kulisu za kostimiranu srednjovjekovnu dramu, s neizbje\u017enim proizvodima \u201cizmi\u0161ljene tradicije\u201d kao prate\u0107om komercijalnom ponudom. \u0160to manji grad, to br\u017ea njegova propast.<\/p>\n

Luang Prabang u sjevernom Laosu do\u017eivio je istu sudbinu. Povijesni centar grada sada je klopka za turiste. Njegove ku\u0107e su pretvorene u hotele i restorane, a uobi\u010dajeni uli\u010dni \u0161tandovi prodaju iste ogrlice, pletene torbe i ko\u017ene remene koje zati\u010demo i svugdje drugdje u svijetu. Paradoksalno, neintendirana posljedica poku\u0161aja da se jedinstvenost nekog mjesta sa\u010duva jest njegovo pretvaranje u \u201cne-mjesto\u201d, replikate kojega nalazimo na svim za\u0161ti\u0107enim lokacijama svjetske ba\u0161tine diljem svijeta. Isto kao \u0161to morate napustiti srednjovjekovne zidine kako biste prona\u0161li stvarne stanovnike San Gimignana, tako i ovdje morate biciklirati milju niz Phothisalath Road, preko Phu Vaoa, kako biste do\u0161li do mjesta gdje \u017eive Lao\u0161ani. Ili uzmite Portugal: hodaju\u0107i Portom, nevidljiva granica s kojom po\u010dinje zona svjetske ba\u0161tine odmah je o\u010dita: heterogeno ljudstvo njegova urbanog tkiva kao magijom uzmi\u010de pred monokulturom koju \u010dine hostelijeri, bar-tenderi i konobari u lovu na mu\u0161terije, koje odmah prepoznajete po odje\u0107i \u2013 kratkim hla\u010dama, planinarskim cipelama \u2013 radikalno neprimjerenoj gradskom prostoru. U Velikoj je Britaniji malo koje mjesto toliko mrtvo kao povijesni centri Batha i Edinburgha.2 Upadljivo je da oba mjesta prire\u0111uju festivale, \u0161to je neizbje\u017ena funkcija gradova na popisu svjetske ba\u0161tine. Venecija ima svoj Festival dei Due Mondi. U drugim slu\u010dajevima \u2013 Salzburg, Bayreuth \u2013 presti\u017ean festival je opravdanje za uvr\u0161tavanje grada na UNESCO-ov popis. Ti gradovi dobivaju status svjetske ba\u0161tine jer ve\u0107 predstavljaju kazali\u0161nu kulisu, idili\u010dne mrtve prirode. Povratno, kazali\u0161ne ili glazbene manifestacije koje ta etiketa privla\u010di pru\u017eaju im privid nekakve vitalnosti.<\/p>\n

Operacija spa\u0161avanja pod egidom svjetske ba\u0161tine i previ\u0161e \u010desto bolest lije\u010di tako \u0161to ubija bolesnika. Stari grad Rodos i akropola u Lindosu, oboje na otoku Rodu, tu tezu samo potvr\u0111uju. Spasiti gomilu kamenja ne zna\u010di spasiti i grad i njegovu urbanu kulturu. U tom pogledu \u010desta analogija izme\u0111u mjesta kulturne ba\u0161tine i prirodnih parkova zavarava. Prirodni rezervati se stvaraju kako bi se multiplicirala postoje\u0107a flora i fauna. Nasuprot tome, \u201cljudska fauna\u201d gradova s popisa svjetske ba\u0161tine prisiljena je bje\u017eati kako svakodnevan \u017eivot u njima u sve ve\u0107oj mjeri postaje nemogu\u0107. Stanovnici Dresdena, \u201cnjema\u010dke Firence\u201d, nedavno su se pobunili protiv te sudbine. Gradu i okolnoj dolini Elbe 2004. godine dodijeljen je status svjetske ba\u0161tine. No to je podrazumijevalo nemalu cijenu: dobri ljudi Dresdena htjeli su smanjiti \u010depove u prometu preko Elbe, a za to im je trebao novi most. UNESCO je bio protiv mosta, tvrde\u0107i da bi unakazio krajolik. Stvar je prepu\u0161tena referendumu. Ve\u0107ina stanovni\u0161tva glasala je u korist mosta \u2013 i po cijenu gubitka statusa svjetske ba\u0161tine. O\u010dekivano, UNESCO je status 2009. doista povukao, a gra\u0111ani su u kolovozu iste godine slavili otvaranje svog novog mosta.<\/p>\n

No tu je mogu\u0107e uputiti o\u010dit prigovor. Kakvi god bili problemi s popisom svjetske ba\u0161tine, nije li prijetnja po kaoti\u010dno bujanje urbanog \u017eivota iz suprotnog smjera kudikamo opasnija: bezobzirna pohlepa developera, koji \u0107e sru\u0161iti sve \u0161to im se na\u0111e na putu kako bi stvorili prostor za svoje odurne banke, stambene blokove i \u0161oping-centre? Jedan jedini posjet Kini dovoljan je da se stekne slikovit dojam o razmjerima te druge kuge. Sli\u010dno je u Latinskoj Americi. Jedini glavni gradovi u regiji koji jo\u0161 nisu unaka\u017eeni po toj recepturi propadaju\u0107a su Havana (iako bi dolazak gusano kapitala iz Miamija to vrlo brzo mogao promijeniti), sredi\u0161te ekvadorskog Quita u kolonijalnom stilu i beaux quartiers Buenos Airesa. U Riju su op\u0107ine Ipanema i Leblon potpuno uni\u0161tene. Istina, te\u0161ko je izabrati izme\u0111u \u017eivota u muzeju i \u017eivota u sjeni goleme banke. No opreka izme\u0111u turizma i financijalizacije u stvarnosti je ionako la\u017ena. Turizam je neiscrpna ke\u0161-ma\u0161ina, novac se iz njega beskrajno ekstrahira i reinvestira munjevitom brzinom kompjuterskih algoritama, u neboderima od stakla i \u010delika u kojima je smje\u0161ten financijski sektor. Utopijski okoli\u0161 o kojemu sanjaju korporacijske elite \u2013 kao \u0161to ilustriraju prilozi na skupom sjajnom papiru vikend-dodataka tiskovina poput Financial Timesa ili Sole 24 Ore \u2013 sastoji se i od financijskih \u010detvrti i gradova-muzeja kulturne ba\u0161tine. I jedno i drugo zalaskom sunca postaje pusto\u0161; i jedno i drugo je fundamentalno be\u017eivotno. Po prevladavaju\u0107em shva\u0107anju, turizam se i dalje smatra nekom vrstom \u201cukrasa\u201d, ne\u010dim \u0161to je puka nadgradnja, za razliku od rudnika, \u010deli\u010dana i brodogradili\u0161ta \u201crealne\u201d ekonomije. No turizam, skupa s drugim srodnim sektorima, predstavlja jednu od najve\u0107ih industrija 21. stolje\u0107a, ako kao kriterij uzmemo koli\u010dinu novca koju generira. Bilo bi zanimljivo napraviti analizu input-output tokova u turizmu. Bez turizma automobilska bi industrija bila bitno manja, a isto vrijedi i za zra\u010dni promet (ve\u0107ina aviona proizvodi se za prijevoz turista), gra\u0111evinarstvo (hoteli, vikendice, autoputovi) i, naravno, ugostiteljstvo. Turizam je i glavni izvor prihoda financijskog sredi\u0161ta svijeta \u2013 New Yorka.
\n
\nAutenti\u010dnost na prodaji<\/strong><\/p>\n

Masovni turizam predstavlja najtrajnije naslije\u0111e poslijeratnog ekonomskog buma. Po\u010deo je 1950-ih, ubrzano se razvijao 1960-ih i 1970-ih. Gr\u010dki je slu\u010daj egzemplaran: 1951. samo je 51.000 turista posjetilo tu zemlju; deset godina kasnije brojka se popela na pola milijuna; 1981. iznosila je 5,5 milijuna, a 2007. je dosegnula 18,8 milijuna \u2013 gotovo dvostruko od stanovni\u0161tva zemlje.3 Ne iznena\u0111uje stoga da je kategorija svjetske ba\u0161tine stvorena 1970-ih. Godine 1972., nakon mnogih godina rasprave, Op\u0107a skup\u0161tina UNECO-a usvojila je Konvenciju o za\u0161titi svjetske kulturne i prirodne ba\u0161tine, koju je otad ratificiralo 190 dr\u017eava. Godine 1976. osnovan je Odbor za svjetsku ba\u0161tinu, koji dvije godine poslije prvoj lokaciji izdaje status svjetske ba\u0161tine. Drugim rije\u010dima, brend je \u201clansiran\u201d u doba zamaha svjetske turisti\u010dke revolucije, a reprezentira i njezina postignu\u0107a i klju\u010d njezine trajne samopromocije.4 UNESCO-ov brend turisti\u010dkoj industriji omogu\u0107uje nov\u010dane profite na temelju tr\u017ei\u0161ne vrijednosti autenti\u010dnosti, sli\u010dno markama dizajnerske odje\u0107e ili Grand Cru AOC klasifikaciji za vina. \u0160tovi\u0161e, proizvo\u0111a\u010di iz Burgundije sada tra\u017ee status svjetske ba\u0161tine i za svoja vina. Kriti\u010dku formulu o \u201c\u017eargonu autenti\u010dnosti\u201d stvorio je Adorno, a i sama kritika turizma kao aspekta kulturne industrije u uskoj je vezi s idejama Frankfurtske \u0161kole. U tom je kontekstu Dean MacCannell u svom nezaobilaznom eseju o turizmu reformulirao tezu Waltera Benjamina, ustvrdiv\u0161i da neko umjetni\u010dko djelo stje\u010de auru tek nakon \u0161to je kopirano, a ne prije toga: tek tehni\u010dka reprodukcija stvara auru.5 U tom smislu, funkcija UNESCO-a le\u017ei upravo u osiguranju certifikata auri.<\/p>\n

Marque svjetske ba\u0161tine nije uzrok turizma, ve\u0107 pe\u010dat njegove legitimacije \u2013 \u201cdobro\u010diniteljska\u201d institucija koja industriji osigurava ideolo\u0161ko pokri\u0107e. Tu stupamo u svijet srednjovjekovne skolasti\u010dke filozofije: problema univerzalija, odnosa izme\u0111u rije\u010di i stvari. Etiketa nije sama stvar, no kao \u0161to je istaknuo J. L. Austin, rije\u010di posjeduju performativnu mo\u0107, a certifikat mo\u017ee biti mo\u0107an instrument. Svjetska ba\u0161tina je hegelijanska sch\u00f6ne Seele turisti\u010dke industrije, lijepa du\u0161a koja nam dozvoljava da turisti\u010dku devastaciju prihva\u0107amo u ime estetske konzervacije. Antiteza izme\u0111u kulture i turizma, izme\u0111u konzervacije i kapitala nikada nije ni postojala. Titanska su\u010deljavanja izme\u0111u turisti\u010dkih operatera koji, s visoko uzdignutim ki\u0161obranima, predvode napad turisti\u010dkih hordi na na\u0161e povijesne ru\u0161evine i prosvije\u0107enih, herojskih branitelja, koji \u010duvaju neprocjenjiva blaga na\u0161e pro\u0161losti, nikada se nisu dogodila. Ako se manja proturje\u010dja izme\u0111u njih i pojave, na umu treba imati pou\u010dak Pierrea Bourdieua o ulozi kulturnog kapitala kao subfrakcije nad kojom dominira ve\u0107a i mo\u0107nija frakcija ekonomskog i financijskog kapitala, \u010dak i kada se ova prva bori za ve\u0107i stupanj autonomije i samoodre\u0111enja u odnosu na potonje. Posrijedi je borba unutar dominantnog tabora koja nikada ne dovodi u pitanje granice i mo\u0107 dominacije kao takve.<\/p>\n

Ipak, brend svjetske ba\u0161tine pati od dvije potencijalno dalekose\u017ene kontradikcije. Prvu bismo mogli nazvati kronolo\u0161kim fundamentalizmom, po kojemu je sve \u0161to je starije ujedno vrjednije konzervacije. Tako iskapanje rimskog zida postaje opravdanjem za zadiranje u veli\u010danstven srednjovjekovni samostan ili lisabonsku katedralu. Druga kontradikcija je vi\u0161e filozofske naravi: kako UNESCO multiplicira mjesta sa statusom svjetske ba\u0161tine, a \u010dovje\u010danstvo ipak nastavlja i dalje stvarati umjetni\u010dka djela (ili se barem nadamo da ja tako), dospijevamo do pitanja: ako je dio globusa ve\u0107 imobiliziran kulturnim \u201costacima\u201d, u kakvom \u0107e se stanju svijet nalaziti za tisu\u0107u godina \u2013 ho\u0107emo li svi \u017eivjeti na Mjesecu i kupovati karte za posjete planetu svjetske ba\u0161tine? U temelju toga le\u017ei pitanje o odnosu koji taj proces uspostavlja izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti. O\u010dito je da sada\u0161njost proizvodi \u010dudovi\u0161ta; samo \u2013 nije bilo vremena kada to nije \u010dinila. Isto se govorilo u Rimu za vrijeme baroka: \u201cQuod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini\u201d \u2013 \u0161to nisu u\u010dinili barbari, u\u010dinila je obitelj Barberini. A vrijeme nije bilo milostivo: ostavilo nam je gomile tre\u0107erazredne klasi\u010dne literature, dok su bezbrojna remek-djela, uklju\u010duju\u0107i ukupnost klasi\u010dnog gr\u010dkog slikarstva, zauvijek izgubljena.<\/p>\n

U sedamnaestostoljetnom \u201csporu izme\u0111u starih i modernih\u201d, Bernard Le Bovier de Fontenelle u svojim Dijalozima mrtvih istaknuo je da su stari u svoje doba bili moderni, ali i da je jedina vrlina suvremenih modernih ta da su do\u0161li kasnije; u\u017easi suvremenog doba tako mo\u017eda nisu ni\u0161ta gori od tada modernih u\u017easa dana\u0161njih starih za neko ranije doba. Onakvi kakvi su bili u svoje doba, gr\u010dki hramovi \u2013 sa svojim \u010dvrstim drvenim krovovima, crvenim i plavim stubovima i obojanim frizovima \u2013 izgledali bi nam prizemno, jeftino i \u0161areno, miljama udaljeni od nebeske estetike svojih ru\u0161evina. Danas bi panorama Pariza bila nezamisliva bez Eiffelova tornja, no kada je izgra\u0111en za Svjetsku izlo\u017ebu 1889., denunciran je kao abominacija koja oskvrnjuje krajolik, kao smrtonosna rana za grad. Tko mo\u017ee jam\u010diti da za dvije tisu\u0107e godina o dana\u0161njim \u0161oping-centrima ne\u0107e govoriti kao o arhitektonskim remek-djelima? Ne\u0161to sli\u010dno se ve\u0107 dogodilo s lu\u010dkim skladi\u0161tima na rimskom nalazi\u0161tu Ostia Antica.<\/p>\n

A Italija je i najvi\u0161e patila od UNESCO-ova \u017eigosanja, s najve\u0107om gusto\u0107om lokacija svjetske ba\u0161tine. Godine 1909. Marinetti je izjavio da on i njegovi drugovi Manifest futurizma izdaju upravo tu jer \u201cItaliju \u017eele spasiti od gangrene profesora, arheologa, turisti\u010dkih vodi\u010da i antikvara. Italija je predugo bila tr\u017ei\u0161te za prodava\u010de rabljene robe. \u017delimo je osloboditi njezinih bezbrojnih muzeja, koji je gu\u0161e poput nebrojnih groblja\u201d. Za razliku od Marinettija, ja nemam ni\u0161ta protiv muzeja. Jednostavno se protivim muzeifikaciji kao univerzalnoj kategoriji koja \u2013 da se poslu\u017eim kantovskom formulom \u2013 supsumira cjelinu \u017eivota nekoga grada i dru\u0161tva. Mo\u017eda bi se pomislilo da \u0107e nakon \u010detrdeset godina UNESCO-ovih operacija sva talijanska ba\u0161tina ve\u0107 biti pod pe\u010datom svjetske ba\u0161tine, no proces je i dalje gotovo eksponencijalan: jedna lokacija 1970-ih, jo\u0161 pet 1980-ih, dvadeset pet 1990-ih i dodatnih dvadesetak u novom mileniju. Gradovi i regije se sada guraju u red \u010dekanja i opsjedaju UNESO-ove du\u017enosnike. Poput zemalja koje \u017eele ugostiti Olimpijske igre, a potpuno su, \u010dini se, nesvjesne posljedi\u010dne \u0161tete koja \u0107e ih odvu\u0107i u provaliju, talijanski gradona\u010delnici, vije\u0107nici i turisti\u010dki uredi grozni\u010davo te\u017ee statusu lokacije svjetske ba\u0161tine.<\/p>\n

No turisti\u010dki su gradovi ekstreman primjer op\u0107enitijeg urbanog problema. Postmoderni kapitalizam je samo intenzivirao reduktivni, modernisti\u010dko-racionalisti\u010dki pojam zoninga, koji je dominirao urbanim planiranjem u dvadesetom stolje\u0107u. Zoning se temelji na monofunkcionalnosti: ne spava\u0161 tamo gdje radi\u0161, ne trguje\u0161 tamo gdje se zabavlja\u0161. Grad se tako segmentira u strogo odijeljene distrikte \u2013 \u201cturisti\u010dki\u201d, financijski, komercijalni, rezidencijalni, industrijski \u2013 koji se nikada ne preklapaju (nikada ne\u0107ete prona\u0107i bar u sjevernoameri\u010dkoj rezidencijalnoj suburbiji). Problem sa zoningom je da su gradovi nastali upravo iz suprotnog razloga: kao mjesta me\u0111usobnih spojeva i artikulacija raznolikih ljudskih aktivnosti. Dobronamjerni urbicid UNESCO-a jo\u0161 je jedan korak u smjeru onoga \u0161to je ionako ve\u0107 postignuto monofunkcionalno\u0161\u0107u. Detroit je potonuo, ali Chicago je pre\u017eivio: dok je Motor City predstavljao ekonomsku monokulturu, u potpunosti ovisan o automobilskoj industriji, Windy City predstavlja mje\u0161avinu koja obuhva\u0107a poljoprivredu, procesuiranje hrane, kemijsku i \u010deli\u010dnu industriju, financije i kulturu, nekoliko sveu\u010dili\u0161ta i istra\u017eiva\u010dkih institucija. Svaki grad koji ovisi o jednoj jedinoj industriji \u2013 bilo da je rije\u010d o turizmu ili financijama \u2013 osu\u0111en je na smrt.<\/p>\n

* Marco d\u2019Eramo jedan je od osniva\u010da talijanskog dnevnika Il Manifesto, koji napu\u0161ta 2012. godine. \u010clanak je izvorno objavljen u New Left Reviewu, br. II\/88, srpanj-kolovoz 2014. Tekst je objavljen u 21. broju hrvatskog izdanja LMD-a.<\/p><\/blockquote>\n


\n1 Kra\u0107a verzija ovog \u010dlanka objavljena je u talijanskom \u010dasopisu za arhitekturu Domus, broj srpanj-kolovoz 2014. Za kritike i sugestije zahvaljujem: Enricu Allevaju, Danielli Ambrosino, Alessandru Fallavollitaju, Andreu Fortiju, Anni Nadotti i Ambrosu Waibelu.
\n2 Upadljivo je da od 28 lokacija UNESCO-ove svjetske ba\u0161tine na teritoriju Ujedinjenog Kraljevstva samo pet \u010dine gradovi: Bath u Engleskoj, Edinburgh u \u0160kotskoj, St. George na Bermudima te luke u Greenwichu i Liverpoolu. Ostalo su dvorci, krajolici i spomenici iz kamenog doba.
\n3 Za period od 1951. do 1981. vidi: Orvar L\u00f6fgren, On Holiday: A History of Vacationing, Berkeley, 1999., str. 179. Za 2007. vidi: UNWTO Tourism Factbook.
\n4 Do 2014. UNESCO je identificirao 779 lokacija kulturne ba\u0161tine, uklju\u010duju\u0107i 254 grada, ve\u0107ina kojih se nalazi u Europi, a gotovo polovica u svega \u010detiri dr\u017eave: u Italiji 29, u \u0160panjolskoj 17, a u Francuskoj i Njema\u010dkoj po 11.
\n5 Dean MacCannell, The Tourist: A New Theory of the Leisure Class [1976.], Berkeley i Los Angeles, 1999., str. 48.<\/em><\/p>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

UNESCO-ov \u201cPopis svjetske ba\u0161tine\u201d je poljubac smrti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239682","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239682","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239682"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239682\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239682"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239682"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239682"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}