{"id":239474,"date":"2018-01-10T07:01:07","date_gmt":"2018-01-10T06:01:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239474"},"modified":"2018-01-10T00:03:39","modified_gmt":"2018-01-09T23:03:39","slug":"nalazimo-se-u-razdoblju-raspada-liberalne-paradigme","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/10\/nalazimo-se-u-razdoblju-raspada-liberalne-paradigme\/","title":{"rendered":"Nalazimo se u razdoblju raspada liberalne paradigme"},"content":{"rendered":"

Razgovarao: Darko Vujica<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Michael Hauser (Trutnov \u2013 \u010ce\u0161ka, 1972) \u010de\u0161ki je filozof, prevoditelj i osniva\u010d organizacije Socijalisti\u010dki krug kojim je predsjedavao do 2014. godine. Studirao je filozofiju na Karlovom Univerzitetu u Pragu gdje je i doktorirao. Njegova podru\u010dja interesovanja su kriti\u010dka teorija, zapadni marksizam i post-marksizam. Radi na Institutu za filozofiju pri Umjetni\u010dkoj akademiji \u010ce\u0161ke Republike i na Pedago\u0161kom fakultetu na Karlovom Univerzitetu. Autor je nekoliko knjiga od kojih valja izdvojiti Adorno: Modernity and Negativity (2005), Ways out of Postmodernism. A Philosophical Reflection of the Era of Transition (2012), Capitalism as a Zombie. Why Do We Live in the World of Spectres (2012). Tako\u0111er, prevodio je na \u010de\u0161ki knjige Ericha Fromma, Theodora Adorna i Slavoja \u017di\u017eeka.<\/p>\n

Darko Vujica, Prometej.ba: Kako je izgledao Va\u0161 li\u010dni (intelektualni) razvoj u pogledu ideja, vrijednosti i ciljeva za koje se danas zala\u017eete?<\/strong><\/p>\n

Michael Hauser:<\/strong> Moj put je bio svojevrsna lekcija historijskog materijalizma. \u017divio sam kroz novembar 1989. godine, kada se sru\u0161io socijalisti\u010dki sistem i to je bio \u010dudesni historijski trenutak koji mi je pru\u017eio osje\u0107aj revolucije. Do\u017eivio sam brzu transformaciju kasnog potro\u0161a\u010dkog socijalisti\u010dkog dru\u0161tva u dru\u0161tvo koje je otvorilo politi\u010dki i dru\u0161tveni prostor za dolazak novih mogu\u0107nosti. Da budem iskren s Vama, ovo je bilo \u010dudo transformacije koje sam do\u017eivio u to vrijeme. Ja bih to nazvao pojavom odu\u0161evljenog kolektiva. To je bilo iskustvo dru\u0161tvenog bi\u0107a koje zajedni\u010dki di\u0161e i djeluje sa svim svojim razli\u010ditim oblicima, bojama i glasovima. To je bilo kolektivno iskustvo koje je transformiralo koordinate tada\u0161njeg politi\u010dkog sistema i kreiralo novi sadr\u017eaj koji nije bio \u010ditljiv iz prethodnih dru\u0161tvenih i ideolo\u0161kih odre\u0111enja. Naravno, ovaj kolektivitet je bio preslab da stvori institucije koje bi razvile svoj emancipacijski potencijal. Sada napokon znam da je novembar 1989. izrodio postkomunisti\u010dku mo\u010dvaru, mafija\u0161ki kapitalizam, depresivnu liberalnu demokraciju, nejednakost i eksploataciju. Ipak, moje misli i osje\u0107aji su oblikovani prolaskom kroz ovaj kratkotrajni period koji je ukazao na dvije stvari. Prvo, revolucija nije samo imaginacija ve\u0107 ono \u0161to se stvarno de\u0161ava, \u010dak i ako to ne vjerujemo. Drugo, novembar 1989. je mo\u017eda bila slaba i kratka revolucija, ali je ukazao na to \u0161ta bi velika historijska revolucija mogla biti kada je u pitanju pro\u017eivljeni kolektivni i \u201emisti\u010dni\u201c element. Ovo iskustvo je stvorilo dublji sloj moje misli, koje je njegovano ovom historijskom stvari. Dakle, ja shva\u0107am historijski materijalizam kao poeziju koja bi izrazila moje formativne osje\u0107aje.<\/p>\n

Za\u0161to je se po Va\u0161em mi\u0161ljenju danas vrijedno boriti za ideju socijalizma?<\/strong><\/p>\n

Obi\u010dno, lijeve ideje i ideja socijalizma trebaju biti samo ideje me\u0111u drugim idejama. Imamo lijeve ideje zajedno s liberalnim i konzervativnim idejama kao dijelovima pluralisti\u010dkog univerzuma modernog politi\u010dkog \u017eivota. Tu postoji natjecanje me\u0111u politi\u010dkim idejama, programima itd. No, \u010dinjenica je da je ovaj pristup lijevim idejama duboko liberalan. Lijeve ideje se pojavljuju na sceni koju je u\u010dvrstio liberalni pluralizam, koji se mo\u017ee relativno lako analizirati kao paradigmu koja apsorbira glavno na\u010delo kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva, a to je robna razmjena. Ako prihvatimo ovakav pluralizam koji je formalni pluralizam, mi stavljamo lijeve ideje i ideju socijalizma u liberalni okvir, \u0161to rezultira ograni\u010davanjem i potkopavanjem tih ideja. Klju\u010dni problem za suvremenu ljevicu le\u017ei u spajanju lijevih ideja s liberalnom pluralisti\u010dkom paradigmom. To pokazuje da je liberalizam stvorio hegemoniju i podredio autenti\u010dne lijeve ideje. Ova je hegemonija me\u0111utim pukla i oslabila, a u vezi s trajnim vanrednim stanjima, u vezi s kroni\u010dnom ekonomskom depresijom, ratom protiv terorizma i propadanjem liberalne demokracije i njezinog diskursa. Mi smo u razdoblju raspada liberalne paradigme. Pojavljuju se pukotine u liberalnoj paradigmi. Svjedoci smo radikalnog otvaranja podru\u010dja ideolo\u0161ke borbe koju karakterizira \u010dinjenica da liberalizam gubi svoju hegemonijsku poziciju, a suvremeno ideolo\u0161ko polje mje\u0161avina je liberalnih, konzervativnih i socijalisti\u010dkih poruka. Ova ideolo\u0161ka hibridizacija mo\u017ee se promatrati kao simptom tranzicijskog perioda. Ta nam situacija omogu\u0107ava promjenu statusa lijevih ideja. Do sada su one bile zasjenjene liberalizmom koji je ograni\u010dio njihov daljnji razvoj. Danas ulazimo u tranzicijsko razdoblje u kojem mo\u017eemo ponovo potvrditi lijeve ideje bez liberalizma kao referentne to\u010dke. Tu mislim na tezu Alain Badioua da je glavna prepreka lijevom revolucionarnom pokretu pojam \u201edemokracija\u201c koja izra\u017eava \u201eparlamentarni-kapitalizam\u201c koji slabi svaki lijevi socijalni projekt koji nastoji iza\u0107i iz koordinata liberalizma i kapitalizma. To ne zna\u010di potpuno odbacivanje liberalizma, ve\u0107 je to samo promjena ideolo\u0161kih pozicija. Lijeva ideja trebala bi biti hegemonisti\u010dna i liberalizam bi mogao biti samo suplementaran.<\/p>\n

Lijeve ideje i ideja socijalizma su oja\u010dane neodvojivim proturje\u010djima i slijepim uli\u010dicama u kojima je kapitalizam zaglavio. Radikalna dru\u0161tvena promjena nije jedna od mnogobrojnih ideja koje se nalaze oko nas, ve\u0107 ideja koja se pojavljuje kao odgovor na antinomije kapitalizma \u2013 iznova i iznova. Stvar nije u tome da se ovaj ili onaj model post-kapitalizma detaljno razra\u0111uje, \u0161to je never-ending business, ve\u0107 da se stvori duboka identifikacija s idejom socijalizma ili komunizma. Mislim ne\u0161to sli\u010dno Badiouu koji govori o vjernosti doga\u0111aju. Ali ja stavljam akcent na vjernost doga\u0111aju koji \u0107e tek do\u0107i, dok se Badiou fokusira na doga\u0111aje koji su se zbili u povijesti. Moj je problem kako pripremiti nastup ovog doga\u0111aja. \u0160to to zna\u010di za svakodnevnu lijevu politiku?<\/p>\n

Pretpostavljam da su ideje jednakosti i slobode sa svim njihovim posljedicama, kao \u0161to su prava manjina, smislene samo protiv ove pozadine. Balibarov princip \u00e9galibert\u00e9, tj. jednakosti i slobode kao ovisnih jedno o drugome \u2013 je neophodno kombinirati sa idejom socijalizma koji nam omogu\u0107ava da se prevladaju kapitalisti\u010dki limiti \u00e9galibert\u00e9a.
\nLijeve ideje kao \u0161to je \u00e9galibert\u00e9 trebaju biti hranjene idejom socijalizma ako im \u017eelimo dati pravi politi\u010dki smisao. To zna\u010di da smatramo da je ideja socijalizma ostvariva a \u010dak i neizbje\u017ena.<\/p>\n

Kakav je Va\u0161 stav u vezi sa Europskom unijom? Mogu li se, po Va\u0161em sudu, problemi koje adresira ljevica kanalizirati kroz Europsku uniju ili ste mo\u017eda bli\u017ei poziciji tzv. Lexita?<\/strong><\/p>\n

Europska unija je uspjela stvoriti posebnu iluziju da je zelena, slobodna i jednaka zajednica punopravnih ljudskih bi\u0107a. Neki zagovornici studentskog revolucionarnog pokreta 1968., kao \u0161to su Joschka Fischer ili Daniel Cohn-Bendit, postali su revni zagovornici Europske unije.<\/p>\n

To su ljudi koji su pru\u017eili lijevu legitimitaciju Europske unije. S druge strane, Europska unija, preciznije Trojka je djelovala kao instrument financijskog kapitala kada je nemilosrdno ugu\u0161ila gr\u010dki otpor 2015. godine koji je u nekim aspektima sli\u010dio ustanku u Parizu i Pra\u0161kom prolje\u0107u 1968. Tako su biv\u0161i zagovornici revolucionarnog pokreta 1968. pomogli slamanje gr\u010dkog otpora koji nas je podsjetio na revolucionarnu 1968. godinu. Ovu \u010dinjenicu smatram dokazom o de-legitimaciji Europske unije iz lijevog ugla promi\u0161ljanja iste.
\nSlom gr\u010dkog otpora je ozna\u010dio kraj velike pri\u010de o Europskoj uniji. Ono \u0161to ostaje je duh Europske unije u Derridinom smislu rije\u010di. To nije ni\u0161ta vi\u0161e nego opovrgnuti duh koji \u017eivi bez legitimnosti. Ako gledamo postignu\u0107a Europske unije, mo\u017eemo re\u0107i da je Europska unija \u017eustra i nemilosrdna kada se radi o interesima financijskog kapitala, dok je blaga i neodlu\u010dna u pogledu nestanka demokracije na primjerima Poljske i Ma\u0111arske. Ovo je tupa poruka. \u010cini se da je Europska unija organizacija financijskog kapitala ako je suditi prema djelima.<\/p>\n

Postoje dva pristupa Europskoj uniji. Prvo slu\u0161amo rije\u010di koje su iznijeli zagovornici Europske unije. To su rije\u010di koje odaju dojam da je Europska unija zelena, po\u0161tena i gotovo socijalisti\u010dka. Drugo, pratimo djela koja provodi Europska unija. I \u0161ta vidimo? Europska unija je podru\u010dje nejednakosti, eksploatacije, poni\u017eenja, ekonomske represije u obliku mjera \u0161tednje, uvredljivih intervencija i politi\u010dkog izgaranja. S moje ta\u010dke gledi\u0161ta, djela su presudna.<\/p>\n

DIEM25 nastoji reformirati Europsku uniju u smislu demokracije i transparentnosti. Pretpostavlja se da \u0107e se institucije vlasti predati organima DIEM25 poput op\u0107e ustavne skup\u0161tine. Ne mogu ne sumnjati u to. Tvrdim da bi se ta skup\u0161tina mogla odr\u017eati samo pod uvjetom ako se bude mogla oduprijeti prevlasti mo\u0107nih aparata Europske unije. Ne sla\u017eem se s pretpostavkom da je Europska unija utemeljena na Habermasovoj raspravi i konsenzusu. Ako sudimo prema djelima, Europska unija je skupina mo\u0107i koja slu\u017ei njihovim pojedina\u010dnim (i) klasnim interesima. Europske institucije uspostavljene su na na\u010din da njezina reforma izvana ne mo\u017ee biti izvediva. Op\u0107a ustavna skup\u0161tina, koju bi organizirao DIEM25, vjerojatno \u0107e do\u0107i u sukob s europskim institucijama jer \u0107e instalirati dualnu mo\u0107 u Europskoj uniji. Ova bi ustavna skup\u0161tina bila nezavisna od Europskog parlamenta i drugih europskih institucija, a da ne imala slu\u017ebeno legalan status u zakonodavstvu Europske unije. Ta bi se pravna situacija mogla promijeniti jedino ako same europske institucije donesu zakon koji bi omogu\u0107io da DIEM25 sazove ustavnu skup\u0161tinu \u0161to se \u010dini prili\u010dno nevjerojatnim.<\/p>\n

Dakle, razumijem argument za izlazak iz Europske unije s pozicije ljevice. To je logi\u010dan odgovor na zastoj pojedinih europskih institucija koji spre\u010davaju stvarnu promjenu Europske unije, iako \u010desto \u010dujemo i predstavnike Europske unije koji pozivaju na promjenu. Pretpostavljam da \u0107e DIEM25 nai\u0107i na prepreke i da \u0107e biti primoran sura\u0111ivati sa Lexit opcijom, koliko god se to sada \u010dinilo neostvarljivo. Vjerujem u budu\u0107u suradnju ovih dvaju lijevih pokreta. Nakon sukoba s Europskom unijom, postoji mogu\u0107nost da se DIEM25 pretvori u novu Internacionalu koja \u0107e poslu\u017eiti kao asocijacija za koordiniranu strategiju u pojedina\u010dnim zemljama. S druge strane, bez neke vrste Internacionale, Lexit bio bi teritorijalno ograni\u010den, \u0161to bi moglo oja\u010dati nacionalisti\u010dke tendencije.<\/p>\n

Socijalna dr\u017eava se sve vi\u0161e oronjava i postaje sve slabija \u2013 \u010dak i u zemljama europskog centra. \u0160ta je sa socijalnom dr\u017eavom? Mo\u017ee li i treba li ona biti obnovljena, ili ljevica mo\u017eda treba i\u0107i dalje od stare socijalne dr\u017eave i tra\u017eiti vi\u0161e?<\/strong><\/p>\n

Socijalnu dr\u017eavu vidim kao historijsku formaciju koja je bila prosperitetna u prija\u0161njem razdoblju kapitalizma opisivanog kao faza produktivnog kapitala kojoj je bila potrebna dr\u017eava i dr\u017eavna intervencija. Tada je postojao povoljan stjecaj okolnosti koji je omogu\u0107io socijaldemokratskim strankama da stvore relativno uravnote\u017een odnos izme\u0111u kapitala i radne snage. Takav stjecaj okolnosti je ipak prili\u010dno rijedak historijski fenomen koji nam trenutno nedostaje. Socijaldemokratske stranke ne mogu rekreirati takve historijske uvjete socijalne dr\u017eave te su stoga osu\u0111ene na propast u njihovom poku\u0161aju da pomire suvremeni financijski kapital i globalno dezintegriranu radnu snagu. U ovakvoj situaciji, izazov ljevice je usmjeriti svoj pogled preko horizonta socijalne dr\u017eave te ponovno o\u017eiviti problem klasne nejednakosti, te \u010dak i klasne borbe, uz te\u017enju ka transformaciji oblika vlasni\u0161tva koji se ti\u010de dru\u0161tvenih izvora bogatstva.<\/p>\n

To bi mogao biti odgovor na demonta\u017eu socijalne dr\u017eave koje je prikazano kao \u201ebez alternative\u201c. To\u010dno, historijska socijalna dr\u017eava nije alternativa, ali postoji jedna druga alternativa: demonta\u017ea privatnog vlasni\u0161tva kapitala koji stvara apsurdne nejednakosti te sprje\u010dava odgovaranje na izazove kao \u0161to su ekonomska i ekolo\u0161ka kriza.<\/p>\n

Prije ne\u0161to manje od trideset godina, u \u010ce\u0161koj je (real)socijalizam zamijenjen kapitalizmom. Kako Vi vidite \u010ce\u0161ku danas, skoro trideset godina nakon pada realsocijalizma? Koji su to najve\u0107i problemi sa kojima se \u010ce\u0161ka danas suo\u010dava?<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de stvarnog napretka kod ve\u0107ine populacije, pozicija \u010ce\u0161ke se promijenila pu\u017eevim korakom. Ugrubo, realne pla\u0107e \u010dine tek tre\u0107inu iznosa njema\u010dke te ostalih razvijenih zemalja. Ovim tempom, izjedna\u010dit \u0107emo se s njima u periodu od 200 godina, iako nam je bilo re\u010deno nakon Bar\u0161unaste revolucije da \u0107e se to dogoditi za dva desetlje\u0107a. Milijun ljudi \u017eivi u bijedi, polovica \u010de\u0161kih doma\u0107instava su u dugovima, sudski izvr\u0161itelji su tek u skorijem periodu pravno ograni\u010deni, dok je prekarni rad u porastu. \u010ce\u0161ka se nalazi u poziciji tipi\u010dne polu-prosperitetne dr\u017eave u Wallersteinovoj terminologiji. \u010ce\u0161ka privatizacija je primjer takozvanog tuneliranja, pri \u010demu su milijarde bile preba\u010dene iz dr\u017eave i javnog sektora u privatne d\u017eepove. Ta astronomska suma je umaknula ekonomiji. Svjedo\u010dili smo ubrzanom stvaranju financijske elite, odnosno \u201ejedan posto\u201c bogatih. Neoliberalna pri\u010da o tr\u017ei\u0161tu i privatnom vlasni\u0161tvu koje donosi blagoslov dru\u0161tvu je ideolo\u0161ki narativ koji je opravdao tuneliranje i mafija\u0161ki kapitalizam. Mafija\u0161ki kapitalizam je prodro u ve\u0107inu politi\u010dkih stranaka kao \u0161to su njihovi financijski skandali jasno pokazali. Politi\u010dar je jedno od najmanje cijenjenih zanimanja u dru\u0161tvu. \u010ce\u0161ka neoliberalna privatizacija rezultirala je otu\u0111ivanjem politi\u010dkog sistema od ve\u0107ine stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Kakav je polo\u017eaj ljevice u \u010ce\u0161koj danas? Postoji li samo (tre\u0107eputa\u0161ka) socijaldemokracija ili ima i nekih radikalnijih poku\u0161aja?<\/strong><\/p>\n

Imamo \u010de\u0161ku socijaldemokratsku stranku sa tre\u0107eputa\u0161kim karakteristikama i izmije\u0161anom retorikom u rasponu od pro-EU stavova, multikulturalizma, anti-imigrantskih stavova, nacionalnih te \u010dak militantskih manifestacija. Komunisti\u010dka stranka Bohemije i Moravske je radikalna u nekim aspektima kao \u0161to je kriti\u010dmnost prema NATO-u i neoliberalizmu. Istovremeno, ona pokazuje mnogo konzervativnih stavova kao \u0161to je podr\u017eavanje zabrane konzumiranja lakih droga. To je jedan \u010dudan spoj radikalzima, konzervatizma i pragmatizma. Komunisti\u010dka stranka je bila izop\u0107ena kao \u201enedemokratska\u201c iako je redovno osvajala 12-15% u paramentarnim izborima. Unato\u010d svim anti-komunisti\u010dkih kampanjama i poku\u0161ajima da je se zabrani, Komunisti\u010dka partija je ostala jedna od vode\u0107ih u \u010ce\u0161koj. Ta \u010dinjenica pokazuje da anti-komunizam nije uspio igrati va\u017enu ulogu u politi\u010dkih borbama. To je bio tek tanki gornji sloj u javnom diskursu koji nije prodro u dublje slojeve dru\u0161tvenog osje\u0107aja.<\/p>\n

Kakvo je raspolo\u017eenje javnog mnijenja u \u010ce\u0161koj po pitanju radikalno lijevih ideja, obzirom na iskustvo realsocijalizma koji je postojao u Va\u0161oj dr\u017eavi?<\/strong><\/p>\n

Radikalno lijeve ideje bile su povezane do biv\u0161eg re\u017eima u postkomunisti\u010dkom diskursu. Mnogi ljudi nisu mogli vidjeti razliku me\u0111u njima. U tom smislu, lijeve ideje trebale su biti u skladu sa slu\u017ebenom komunisti\u010dkom ideologijom. Sje\u0107am se anketiranja javnog mnijenja iz prosinca 1989. koje je ukazalo na to da se oko 40 posto tada\u0161nje populacije slagalo s nastavkom socijalisti\u010dkog re\u017eima uz odre\u0111ene reforme, 40 posto je tra\u017eilo druga\u010diji oblik socijalizma, odnosno socijaldemokratski sustav u skandinavskom smislu, a samo 3 posto je po\u017eeljelo ponovno uspostavljanje kapitalizama. Po\u010detkom Bar\u0161unaste revolucije otprilike polovica \u010de\u0161ke populacije smatrala je biv\u0161i re\u017eim boljim od onog poslije 1. novembra. Problem je, me\u0111utim, da ni sami predstavnici biv\u0161eg re\u017eima nisu bili u stanju prosto objasniti zna\u010denje izraza \u201esocijalizam\u201c. Nedavni parlamentarni izbori koji su se odr\u017eali u listopadu 2017. pokazali su da ljudi zami\u0161ljaju socijalizam kao odr\u017eavanje reda i sigurnosti s vladom koja dobro upravlja dru\u0161tvom. Na ovim izborima biv\u0161i glasa\u010di lijevih stranaka odlu\u010dili su glasati za stranku \u201eANO\u201c, odnosno \u201eDA\u201c, izra\u017eavaju\u0107i time uvjerenje da \u0107e \u201ebiti bolje\u201c. Stranku je utemeljio Andrej Babi\u0161, \u010de\u0161ki milijarder. Ova stranka je s anti-establishmenti protu-sistemskom retorikom koja je bila prisutna u biv\u0161oj vladi zabilje\u017eila laku pobjedu. To je bila posljedica zatvaranja i mumificiranja tradicionalnih stranaka uklju\u010duju\u0107i lijeve stranke. Mjesec dana nakon izbora mo\u017eemo vidjeti njihov paradoksalni odgovor na te\u0161ki poraz. \u010ce\u0161ka Socijaldemokratska stranka i Komunisti\u010dka stranka Bohemije i Moravske nastavljaju \u010diniti stvarikojima su potkopali svoju vjerodostojnost i prouzro\u010dili svoj izborni fijasko. \u010cini se \u010dak da poja\u010daju tendencije koje su ih dovele do lo\u0161ih rezultata kada je real-socijalisti\u010dko krilo u Komunisti\u010dkoj partiji vjerojatno poja\u010davalo svoju poziciju. U strankama ljevice nakon ovih izbora manifestira se smrtni nagon.<\/p>\n

Kako vidite prostor biv\u0161e Jugoslavije? Unato\u010d velikom siroma\u0161tvu i slaboj ekonomiji, na vlasti su svejedno reakcionarne desni\u010darske snage koje nastavljaju sa politikom koja biv\u0161e jugoslavenske dr\u017eave zemlje ostavlja crnom rupom Europe.<\/strong><\/p>\n

Iz na\u0161eg kuta gledanja, teritorij biv\u0161e Jugoslavije \u010dini se fragmentiran s nejasnim dr\u017eavnim granicama i nejasnim vladinim politikama. Pretpostavljam da ve\u0107ina stanovni\u0161tva nije podr\u017eavala \u010de\u0161ku vanjsku politiku koja je podr\u017eavala bombardiranje Jugoslavije od strane NATO-a 1999. godine i \u017eustro potvrdila nezavisnost Kosova. Kao \u0161to znate, ova anti-jugoslavenska politika je bila opravdana idejom Vaclava Havela o humanitarnom bombardiranju. Ja to shva\u0107am kao simptom postkomunisti\u010dke ideologije i mo\u0107i \u0161to se ti\u010de odnosa s inozemstvom. Povijesno gledalo, Jugoslavija je bila smatrana zemljom s dobrom reputacijom. Osim toga, to je bio primjer alternativnog socijalizma koji se pokazao liberalnijim nego u na\u0161oj zemlji. U nekim aspektima su bile uspostavljene bliske veze. Emir Kusturica i drugi filma\u0161i su studirali u Pragu. Mogu vidjeti odre\u0111ene elemente u njihovim filmovima koji odgovaraju idejama \u010dehoslova\u010dkog filmskog novog vala koji je cvjetao 1960-ih. Postkomunisti\u010dki politi\u010dari raskinuli su s Jugoslavijom, koja je desetlje\u0107ima bila jedna od nama bliskijih dr\u017eava, te je prikazali kao utjelovljenje zla koje treba biti eliminirano. To je bio simptom re\u017eima koji je promovirao izokretanje odnosa s inozemstvom i generirao otu\u0111enje. Havelov stav prema Jugoslaviji ukazao je na otu\u0111enje kao temelj odnosa s inozemstvom koje je odgovaralo kapitalisti\u010dkom robnom razmjenom. To otu\u0111enje, me\u0111utim, je bilo posve\u0107eno Havelovim razmi\u0161ljanjem o dubljem pobo\u017enom poretku koji poziva na etiku dobra. Ova politika vi\u0161ih etni\u010dkih vrijednosti imala je posljedice za me\u0111unarodno pravo i geopoliti\u010dki sustav koji se po\u010deo raspadati.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Michael Hauser: Sada napokon znam da je novembar 1989. izrodio postkomunisti\u010dku mo\u010dvaru, mafija\u0161ki kapitalizam, depresivnu liberalnu demokraciju, nejednakost i eksploataciju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":239475,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239474","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239474","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239474"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239474\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/239475"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239474"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239474"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239474"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}