{"id":239424,"date":"2018-01-09T06:48:29","date_gmt":"2018-01-09T05:48:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239424"},"modified":"2018-01-08T23:51:39","modified_gmt":"2018-01-08T22:51:39","slug":"zasto-najiskrenije-slavim-bozic-dva-puta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/09\/zasto-najiskrenije-slavim-bozic-dva-puta\/","title":{"rendered":"Za\u0161to najiskrenije slavim Bo\u017ei\u0107 dva puta"},"content":{"rendered":"

Autor: Drago Pilsel<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Ju\u010der je bila svetkovina Bo\u017ei\u0107a prema Julijanskom kalendaru. To je dan, znamo, koji se praznuje u slavu ro\u0111enja Isusa Krista u kojem je jedan dio \u017didova vidio velikog u\u010ditelja, islam proroka, hinduisti avatara (onaj koji dolazi, ponovo se ra\u0111a), a kr\u0161\u0107ani neponovljivo utjelovljenje Bo\u017eje.<\/p>\n

U subotu, na Badnjak, nakon liturgije, bilo je lijepo i ohrabruju\u0107e na prijemu, koji je organizirao mitropolit Porfirije, slu\u0161ati pozdrave katoli\u010dkog biskupa (pomo\u0107nog zagreba\u010dkog) \u0160a\u0161ka koji je stajao u pratnji dobroga apostolskog nuncija nadbiskupa Pinta (koji je govorio i u ime svih prisutnih kr\u0161\u0107ana drugih denominacija), pa rabina Prelevi\u0107a, muftije Hasanovi\u0107a\u2026<\/p>\n

Jo\u0161 mi je milije bilo, nakon prijema, a ispred pravoslavnoga hrama, na ulici vidjeti veliki broj preostalih vjernika\/ca koji su s veseljem stajali i pjevali bo\u017ei\u0107ne pjesme. \u010cinilo mi se da je diskretna pratnja policije nepotrebna, da je napokon nastupilo vrijeme mira i me\u0111usobnog uva\u017eavanja.<\/p>\n

Znam da nije tako, da u dru\u0161tvu imamo nemali broj onih koji se truju mr\u017enjom prema Srbima i da je Porfirije Peri\u0107 bio to\u010dan kada je tijekom liturgije badnje ve\u010deri rekao: \u201dBra\u0107o i sestre, posebno ve\u010deras vas molim da se ne bojite da budete ono \u0161to jeste, a moje je iskustvo da postoji strah u vama. Ne ulazim u to koliko je opravdan, ali sam siguran da od vas zavisi da li \u0107ete biti hrabri i postojani.\u201d<\/p>\n

Ja tomu dodajem: Mir, bra\u0107o i sestre pravoslavni, Mir Bo\u017eji, Hristos se rodi!<\/p>\n

I ka\u017eem to iz sveg srca jer je i meni Bo\u017ei\u0107 i jer smatram da moramo, punim plu\u0107ima, dva puta slaviti Bo\u017ei\u0107, jer su \u201doba\u201d datuma na\u0161a, kr\u0161\u0107anska.<\/p>\n

Bo\u017ei\u0107 po Julijanskome kalendaru nije blagdan \u201donih\u201d eto Srba koji su tu ipak, nakon svega \u0161to se dogodilo, \u201ds nama\u201d. To je praznik koji nas pobratimljuje, jer smo mi, Hrvati i Srbi, u Bogu jedno \u2013 djeca.<\/p>\n

Dakle, ovo \u0161to slijedi je potrebno napisati i povodom 25. prosinca i povodom 7. sije\u010dnja!<\/p>\n

Izvor znanja o Isusu uglavnom su evan\u0111elja, pogotovo ono po Marku, koja se uzimaju kao najvjerodostojnije \u0161tivo u kojem se govori o Isusu. Pisalo se dosta, s pa\u017enjom su pra\u0107ene njegove propovijedi, ali nitko nije zapisao dan njegova ro\u0111enja, pa se misli da je za evan\u0111eliste bilo va\u017enije otajstvo otkupljenja koje je po\u010delo njegovim dolaskom.<\/p>\n

Istra\u017eivanja kada se Isus rodio po\u010dela su u drugom stolje\u0107u. Prvi je tragati po\u010deo Klement Aleksandrijski saznav\u0161i da se na Istoku pripovijeda da je Isus ro\u0111en 20. svibnja, a drugi da se to zbilo 20. travnja, pa 17. studenoga. Zabilje\u017eeno je i jedno mi\u0161ljenje iz 243. godine prema kojem se Isus rodio 28. o\u017eujka, jer je to \u010detvrti dan stvaranja svijeta, kada je Bog stvorio sunce, pa je i Krist do\u0161ao na svijet kao Sunce Pravednosti.<\/p>\n

Nakon toliko razli\u010ditih mi\u0161ljenja utvr\u0111en je dan ro\u0111enja 25. prosinca. Naime, toga se dana u Rimu slavio blagdan koji je simbolizirao Sunce, Natalis solis invicti, Mitre. Dana 21. prosinca po\u010dinje rasti dan, pa se obilje\u017eavao po\u010detak novog \u017eivota u prirodi. Kada je kr\u0161\u0107anstvo u Rimskom Carstvu oja\u010dalo, moglo je svoje blagdane \u0161tovati na dane kada su pogani svetkovali svoje najve\u0107e sve\u010danosti. Tako su Isusovo ro\u0111enje po\u010deli slaviti na Dan sunca koji postade simbolom Krista, Sunca Pravednosti.<\/p>\n

Taj dan vezuje se i za Isusovu savr\u0161enost. Krist je umro, smatrali su crkveni oci, na proljetni ekvinocij 25. o\u017eujka. Kako je kod njega sve moralo biti savr\u0161eno, morao je 25. po\u010deti i njegov \u017eivot na zemlji. Od jednog do drugog dana ima devet mjeseci, pa je 25. o\u017eujka moralo biti i za\u010de\u0107e Kristovo.<\/p>\n

Nadnevak 25. prosinca po\u010deo se slaviti 354., \u0161to svjedo\u010di liturgijski kalendar izdan u Rimu te godine. Me\u0111utim, Klement Aleksandrijski navodi jednu gnosti\u010dku sektu na Istoku koja je 6. sije\u010dnja ve\u0107 oko 215. godine slavila dan ro\u0111enja, ujedno i kr\u0161tenje Isusovo. Ta svetkovina se u Rimu najprije ogledala u tri mise, od kojih je posljednja bila polno\u0107ka, koja je brzo prihva\u0107ena u cijeloj zapadnoj crkvi, a obilje\u017eila ju je pjesma \u201dU polno\u0107i se Bog rodi\u201d.<\/p>\n

Sva\u0161ta je tijekom povijesti bilo, pa tako pamtimo i da su engleski puritanci poku\u0161ali ukinuti slavljenje Bo\u017ei\u0107a aktom parlamenta 1664. godine, ali je praznik ponovo uveden uvo\u0111enjem republike.<\/p>\n

Ro\u0111enjem Isusa ispunilo se mesijansko i\u0161\u010dekivanje. Sve je po\u010delo kada su Kaldejci pod Nabukodonosorom porazili Judu, kada je razoren hram i najve\u0107i dio \u017didova odveden u babilonsko su\u017eanjstvo. \u017delja da se vrati ono \u0161to je izgubljeno nikada nije nestala. Kako je vrijeme odmicalo, u svijesti svakog \u017didova bila je sve ja\u010da. Tako pro\u0161lost postaje nezaboravna budu\u0107nost.<\/p>\n

Ra\u0111ala se nada u povratak kralja stare Davidove loze, ali njihovi gospodari za te njihove snove nisu smjeli znati, pa su o kralju koji bi se u nekom vremenu trebao pojaviti i uspostaviti staro mo\u0107no kraljevstvo zlatnog doba govorili kao o Mesiji, \u0161to zna\u010di pomazan, jer se ustoli\u010denjem kralj pomazivao uljem.<\/p>\n

Stolje\u0107ima se nada dru\u017eila s tugom. Neki stihovi koji govore o zlatnom dobu iz kojih se naslu\u0107uje povratak Mesije stavljeni su u knjigu Izaije, proroka iz 700. prije Krista. Drugi hebrejski prorok Mihej iz vremena prije Izaije prorokuje Mesijino ro\u0111enje koje \u0107e se dogoditi u Betlehemu: \u201dA ti, Betleheme efrato, nipo\u0161to nisi najmanji me\u0111u tisu\u0107ama Judinijem, iz tebe \u0107e iza\u0107i onaj koji \u0107e biti gospodar Izraela, onaj \u010diji su izlasci od po\u010detka, od vje\u010dnih vremena\u201d.<\/p>\n

Evan\u0111elist Matej izvje\u0161\u0107uje da je Isus ro\u0111en u Betlehemu Judinu, za vrijeme cara Heroda, a izvje\u0161\u0107e drugog evan\u0111elista Luke to potvr\u0111uje. To je teolo\u0161ki diskurs, jer svi drugi izvori koji upu\u0107uju na povijesnu figuru navode da je Isus do\u0161ao iz Nazareta. Zapravo, kako sam nedavno napisao, prije \u0107e biti da je Isus ro\u0111en u Nazaretu, ali legenda o ro\u0111enju u Betlehemu se nametnula.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de rodoslovlja, Matej vodi, po lozi Abrahamovih potomaka, do Josipa, mu\u017ea Marije. Tako se dokazuje porijeklo iz Davidova zlatnog doba, iz vremena i loze o kojoj su sanjali \u017didovi jo\u0161 od su\u017eanjstva u Babilonu. Rodio se Mesija kojeg \u017didovi nisu prepoznali. Danas je Betlehem mali gradi\u0107 u kojem se nalazi crkva Isusova ro\u0111enja koju je sagradio Konstantin oko 330., a obnovio Justinijan oko 550. godine.<\/p>\n

Sadr\u017eaj bo\u017ei\u0107nih poruka je u duhu Isusova propovijedanja \u2013 mir, pomirenje, pravda za sve, to je vrijeme u kojem se tra\u017ei \u010dovjek koji u sebi nosi dobrotu, su\u0107ut i osje\u0107aj pomo\u0107i slabijem i nemo\u0107nom.<\/p>\n

Veselo ozra\u010dje Bo\u017ei\u0107a stvorilo je kroz stolje\u0107a bogatstvo narodnih obi\u010daja. Bo\u017ei\u0107 se do\u010dekuje izniklom p\u0161enicom, posudom u kojoj su sve vrste \u017eita, bo\u017ei\u0107nim kruhom, simbolom tijela Isusova.<\/p>\n

Pale se bo\u017ei\u0107ne svije\u0107e, po podu na selu, naro\u010dito u pravoslavnim ku\u0107anstvima, stavlja slama ili sijeno kao spomen na Isusov krevetac, unosi se badnjak na ognji\u0161tu na kojem se \u010duva \u017ear do blagdana, tako\u0111er mitolo\u0161ke naravi, kao sje\u0107anje na vatricu koja je u \u0161talici grijala malog Isusa. Iza polno\u0107ke na stol se stavljala pe\u010dena ovca, a na njenoj lopatici gatalo se o \u017eivotu u budu\u0107oj godini.<\/p>\n

Bo\u017ei\u0107 nije transcendentalni pojam nevidljivog Boga, promi\u0161ljanja koje putuje beskrajem. Ono \u010demu se klanjamo je \u010dovjek, Bo\u017ei\u0107 \u2013 mali Bog, koji je do\u0161ao na svijet po Duhu Svetom, savr\u0161enstvo Bo\u017eje.<\/p>\n

Sve treba biti savr\u0161eno, pa i \u010destitanje Bo\u017ei\u0107a. Vjera u spasenje koja se rodila s Isusom Kristom dala je narodu poticaja u promi\u0161ljanju kako obogatiti bo\u017ei\u0107ne blagdane vedrinom i veseljem.<\/p>\n

Crkveni oci uvijek su isticali otkupiteljski vid utjelovljenja. \u0106iril Aleksandrijski pi\u0161e: \u201dOnaj koji je od vijeka, ro\u0111en je u tijelu, uzev\u0161i sve \u0161to je na\u0161e, zato da bi plod tijela \u2013 mi, koji bijasmo na putu propasti, ostali u njemu, koji je postao ono \u0161to jesmo, da bi nas u\u010dinio dionicama onoga \u0161to je on.\u201d<\/p>\n

Oprost grijeha bez kazne donosi izvjesnu sigurnost, ali ne i duhovni mir. Ne mo\u017ee se zanijekati istina da se grijeh koji nije ka\u017enjen naj\u010de\u0161\u0107e ponavlja. Tako je i svijet nakon Kristove \u017ertve nastavio svoj hod putem osvaja\u010dkih ratova u kojima se zbog plja\u010dke ubijalo i gazilo slabijeg. S druge strane, kra\u0111e i drugi poroci gre\u0161nog morala prekrili su zemaljsku kuglu.<\/p>\n

Za\u0161to treba slaviti Bo\u017ei\u0107? I za\u0161to dva puta? Prihvatimo li tradiciju i legendu o Isusovom ro\u0111enju u betlehemskoj \u0161tali (ja, naime, tvrdim da je Isus ro\u0111en skromno, ali ne kako ga \u017eeli prikazati srednjovjekovna duhovnost u talijanskih kr\u0161\u0107ana), ka\u017eimo ovako: u \u0161talici se rodio Onaj koji \u0107e kasnije za sebe re\u0107i da je ba\u0161 on Svjetlo svijeta, Svjetlo koje rasvjetljuje svakog \u010dovjeka koji dolazi na ovaj svijet. On je doista postao ljudima svjetlo \u2013 primjerom svoga \u017eivota skromnosti, nesebi\u010dnosti, \u017ertve i predanja iz ljubavi za \u010dovjeka.<\/p>\n

Dva puta \u0107emo slaviti svi mi koji smatramo da su oni drugi zapravo na\u0161i i da \u0107e tako biti sve dok ne ujedinimo kalendar, \u0161to su ve\u0107 neke pravoslavne crkve u\u010dinile. Tada \u0107emo i zbiljski biti jedno.<\/p>\n

Isus je postao svjetlo svojom rije\u010dju istine koja proni\u010de dubine ljudskog srca i obasjava svu povijest \u010dovje\u010danstva. I gdje god su pojedinci i narodi bili otvoreni tom svjetlu, tu su se smanjivala podru\u010dja mraka nehumanosti, a \u0161irila se podru\u010dja nade, ljubavi i svakog pravog napretka.<\/p>\n

Zbog toga je meni opet Bo\u017ei\u0107: ho\u0107u da me pravoslavni oplemene, da mi ka\u017eu \u201dti si na\u0161\u201d, da me prisvoje, jer \u0107u ja njima re\u0107i da je tako u Bo\u017ejem naumu i u Pavlovoj teologiji: da nema vi\u0161e oni, ovi\u2026 U Isusu smo svi jedna velika poga\u010da koja se mora lomiti da gladnih vi\u0161e ne bude.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sadr\u017eaj bo\u017ei\u0107nih poruka je u duhu Isusova propovijedanja \u2013 mir, pomirenje, pravda za sve, to je vrijeme u kojem se tra\u017ei \u010dovjek koji u sebi nosi dobrotu, su\u0107ut i osje\u0107aj pomo\u0107i slabijem i nemo\u0107nom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239424","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239424","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239424"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239424\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239424"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239424"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239424"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}