{"id":239360,"date":"2018-01-08T07:41:33","date_gmt":"2018-01-08T06:41:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239360"},"modified":"2018-01-08T07:43:41","modified_gmt":"2018-01-08T06:43:41","slug":"iranska-proljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/08\/iranska-proljeca\/","title":{"rendered":"Iranska &#8221;prolje\u0107a&#8221;"},"content":{"rendered":"<p><strong><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/zlatko-dizdarevic-e1488180017381.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright size-medium wp-image-180389\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/zlatko-dizdarevic-300x222.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"222\" \/><\/a>Autor: Zlatko Dizdarevi\u0107\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n<p>Na\u010din na koji se stvari u svijetu krvavo ponavljaju bile bi ve\u0107 pomalo smije\u0161an da nije rije\u010d o ljudskim dramama, smrtima i la\u017eima \u0161to ru\u0161e malo po malo sve ono \u0161to se koliko ju\u010der podvodilo pod me\u0111unarodni poredak i pravo. Nekada neprikosnovenost suvereniteta dr\u017eava, nepovredivost me\u0111unarodno priznatih granica, nemije\u0161anje u unutra\u0161nje stvari dr\u017eava i sve to \u010dak i relativizirano naknadno u ime ljudskih prava sa kojima se svaka sila ve\u0107 i otvoreno sprda \u2013 sve je to postalo groteskno u onome \u0161to je dana\u0161nja svjetska realnost.<\/p>\n<p>Jedno kobajagi \u201cprolje\u0107e\u201d, izmanipulirano unaprijed sve dok se i posljednji pupoljak nije osu\u0161io \u2013 uprkos \u0161koli koja je na tu temu traje evo sedmu godinu, poku\u0161ava se vratiti ponovo na bizarno isti na\u010din: Odredi cilj ru\u0161enja, proizvedi ili organizirano iznutra poguraj \u201cdemokratske snage\u201d ru\u0161enja, medijski oma\u0111ijaj svijet unaokolo \u2013 to bar danas tehnika dozvoljava do savr\u0161enstva \u2013 i dovedi na vlast onoga ko \u0107e sutra realizirati ciljane interese \u0161to su u osnovi cijele storije. Kraj. Idemo dalje. Pri tome mira ne smije biti, jer odavno nije profitabilan. Imperija zahtijeva rat i obnove arsenala prije obnova poru\u0161enog. Rat zahtjeva prethodno proizvodnju straha, mr\u017enje i pateti\u010dne pri\u010de o ljudskim pravima u UN-u : UN treba \u010duti kako Iranci tra\u017ee slobodu&#8230;Me\u0111unarodna zajednica treba odigrati odre\u0111enu ulogu u prosvjedima koji se odvijaju u Iranu&#8230;UN moraju poduzeti proaktivne mjere kako bi se pomoglo ljudima u Iranu u protuvladinim prosvjedima&#8230;Ne mo\u017eemo \u0161utjeti, iranski narod tra\u017ei slobodu a me\u0111unarodna zajednica u tome mora igrati odre\u0111enu ulogu&#8230;<\/p>\n<p>Tako je minulih dana govorila u UN-u Nikki Haley, stalna predstavnica US u Svjetskoj organizaciji. Ona ista koja je samo dvije sedmiceu ranije zaprijetila svim \u010dlanicama UN da \u0107e njena zemlja \u201czapamtiti\u201d da su glasali za odluku koja legitimira minimum me\u0111unarodno priznatih prava Palestinaca, a protiv stava njene dr\u017eave o tome. Gdje je poziv UN da \u201c\u010duju kako Palestinci tra\u017ee slobodu\u201d, ili da se ne \u0161uti\u201d, \u201cjer palestinski narod tra\u017ei slobodu a me\u0111unarodna zajednica u tome mora igrati odre\u0111enu ulogu&#8230;\u201d itd. itd.<\/p>\n<p>Nije samo drskost ovako se pona\u0161ati na me\u0111unarodnoj sceni. To je u minulih godinu dana preto\u010deno u rijetko vi\u0111eno siled\u017eijstvo koje ve\u0107 uzdrmava i same temelje ameri\u010dke politi\u010dke, liderske i demokratske genetike. Taj problem Amerikanci moraju sami rije\u0161iti. Ali ono \u0161to \u017ertve raznih razaraju\u0107ih \u201cprolje\u0107a\u201d, aktuelnih i najavljivanih iz te kuhinje doista ve\u0107 vrije\u0111a \u2013 ma kako neko bio spreman to da prizna, a neko iz vlastitog straha i oportunizma ne \u2013 jeste brutalno poni\u017eavanje silom nametanim uvjerenjem kako mora\u0161 vjerovati toj kuhinji, a ne ni vlastitoj pameti, logici i o\u010dima.<\/p>\n<p>Najnovija pri\u010da o Iranu, makar samo u fragmentima ispri\u010dana ali na nivou fakata ima dvije komponente. Doma\u0107u i vanjsku. Obadvije, svaka iz svog ugla, sluti \u201cprolje\u0107u\u201d, ali na potpuno razli\u010dit na\u010din i sa potpuno druga\u010dijim ciljevima. Jasno, u svijetu pogubljenih standarda te pri\u010de mogu biti ispri\u010dane na razli\u010dite na\u010dine. Onome kome je, ipak, do fakata ako ta kategorija uop\u0161te jo\u0161 igra, evo nekih elemenata.<\/p>\n<p>Ko se iole interesirao za stanje u toj zemlji minulih nekoliko godina nije iznena\u0111en tenzijama koje su se tamo pojavile. Rije\u010d je o sve o\u010diglednijem sudaru dvije postoje\u0107e stvarnosti \u2013 one stare koju odre\u0111uje teokratski sistem institucionaliziran, mo\u0107an i do nedavno neupitan, izrastao na temeljima Homenijeve revolucije i otpora prethodno bezdu\u0161noj zapadnoj eksploataciji Irana. Mnogo se toga od tada, uz pozivanja na revoluciju, transformisalo u dekadenciju poznatu u postrevolucionarnim periodima. Paralelna, a zapravo vode\u0107a teokratska vlast izgradila je svoje institucije, strukture, mo\u0107 sve bli\u017ee ekskluzivno vlastitim interesima, a sve dalje od interesa naroda. Nije tajna da je ogromna ve\u0107ina finansijskih institucija, poslovnih centara, proizvodnih firmi i pripadaju\u0107eg sloja vlasti na tom nivou pod direktnom kontrolom vjerske vertikale legalizirane i u Ustavu zemlje.<\/p>\n<p>Mo\u0107ni dijelovi klerikalne elite nisu spremni prihvatiti aktivnu politi\u010dku, a ponekad i ekonomsku, konkurenciju reformisti\u010dkih snaga. Pri tome vrhovni lider Ali Hamenei nastoji o\u010duvati neku vrstu politi\u010dkog balansa me\u0111u suprotstavljenim grupama. Tako je, uprkos uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju kako on uglavnom dr\u017ei stranu konzervativnim klericima, uporavo Hamenei dao saglasnost na imenovanje Zarifa na mjesto ministra vanjskih poslova. On, naime, odobrava imenovanje ministara vanjskih, unutra\u0161njih poslova, odbrane, obavje\u0161tajnih poslova i sigurnosti. Naravno, na prijedlog izabranog predsjednika i uz asistenciju vrlo \u0161irokog administrativnog i savjetni\u010dkog aparata kojim raspola\u017ee. Jedan od centara mo\u0107i konzervativnih klerika svakako je Mashad, grad u kojem su izbile \u201cspontane demonstracije iz ekonomskih razloga\u201d protiv predsjednika Rouhanija, sjedi\u0161te ogromne \u201cVakufske zadu\u017ebine\u201d, vjerske institucije, \u010dija se vrijednost imovine u bankama, fabrikama i raznim posjedima mjeri desetinama milijardi dolara. Jedna \u201crevolucionarna\u201d vertikala potpuno institucionalizirane vjerske provenijencije o\u010digledno na mnogim frontovima, posebno poslovnom, politi\u010dkom i bezbjednosnom poku\u0161ava preuzeti mo\u0107 u svoje ruku. Ta \u201cakcija\u201d proizvela je i reakciju.<\/p>\n<p>U Iranu je minulih godina sazrela i druga\u010dija svijest o tome u kom pravcu zemlja mora i mo\u017ee da ide. Reformisti formirani na temeljima ideja dvojice biv\u0161ih lidera, Khatamija i prethodno Mousavija, ali i nove realnosti koju stvara mlada obrazovana generacija modernijih pogleda na zemlju i dru\u0161tvo, polako ali sigurno postaju nezaobilazna snaga Irana. To su pokazali i pro\u0161li, i izbori prije njih. Danas je izvjesno da predsjednik Rouhani, pritisnut konzervativnim, pa i ekstremno radikalnim snagama \u201cbiv\u0161ih vremena\u201d, ima podr\u0161ku reformista. Oni u Iranu nisu prolazna \u010dinjenica, ve\u0107 koncept koji ba\u0161tini druga\u010diju kulturu i civilizaciju, mentalitet i energiju naspram onoga \u0161to iskazuju vlasnici prigrabljenih \u201cpost-revolucionarnih dobara\u201d poput, recimo, Ahmedined\u017eada i sli\u010dnih.<\/p>\n<p>Svoju transformaciju Iran je na ovom terenu zapo\u010deo putem koji odgovara realnosti: Izborima, politi\u010dkim borbama, parlamentarizmom i politi\u010dkim pluralizmom, \u0161arenilom medija, sna\u017enom kulturnom scenom i pokretima koji ra\u010dunaju sa mladima, \u017eenama, liberalima. Nije lako, ali ni trusno onoliko koliko je to odgovaralo mnogima iznutra i izvana. Nije slu\u010dajno \u0161to je doma\u0107e \u201cnezadovoljstvo\u201d krenulo ba\u0161 iz onog Mashada, sjedi\u0161ta Vakufa na \u010dijem je \u010delu klerik Alamolhoda, punac mo\u0107nog konzervativnog Raisia, pora\u017eenog kontrakandidata Rohanija na izborima, ujedno i prvog \u010dovjeka iranskog klerikalnog Suda. \u201cSlu\u010dajno\u201d, protesti se de\u0161avaju i nakon obznane Vlade da pomenuti Vakuf po prvi put u istoriji mora da plati porez dr\u017eavi na svoja dobra i profite, u iznosu od oko milijardu dolara&#8230;Time je za vlasnike vjersko-finansijske mo\u0107i u Iranu otvoren proces na koji o\u010digledno ne \u017eele pristati.<\/p>\n<p>Tu negdje dolazi se i do \u201cvanjske\u201d pri\u010de o tome kako treba \u201cpoduzeti proaktivne mjere kako bi se pomoglo ljudima Irana u protiv-vladinim prosvjedima&#8230;\u201d I pomo\u0107i im da zaborave Iran u akcijama u Siriji, u vezama sa Hezbollahom, Gazom itd. \u2013 sve na dobrobit Iranaca&#8230;<\/p>\n<p>Fakti ka\u017eu sljede\u0107e, da se ne ide predaleko u pro\u0161lost: Trumpovo zaklju\u010dak da je \u201cObama kriv \u0161to se nije adekvatno pomoglo demonstrantima u Iranu 2009. i ru\u0161enju re\u017eima&#8230;\u201d uz ostalo je preto\u010den 12. novembra u sastanak delegacija SAD i Izraela, sastavljenim od funkcionera iz odbrambenog i obavje\u0161tajnog sektora dvije dr\u017eave. Predvodili su savjetnici za nacionalnu sigurnost, gen. Herbert McMaster i Meir Ben Shabbat. Zaklju\u010dci su u \u201cMemorandumu o razumjevanju u vezi sa iranskim pitanjem\u201d. \u010cetiri formirane radne grupe \u2013 prema izraelskom TV Kanalu 10 i naknadnoj potvrdi iz Bijele ku\u0107e \u2013 bavit \u0107e se tim \u201ciranskim pitanjem\u201d specificiranim na slijede\u0107i na\u010din: Prvo, \u201cTajnim i diplomatskim radom na ukidanju iranskog nuklearnog programa\u201d. Drugo, \u201cograni\u010davanjem prisustva Irana u regionu, prije svega u Siriji i Libanonu\u201d. Tre\u0107e, \u201cobuzdavanjem balisti\u010dkog programa Irana\u201d i \u010detvrto, \u201c\u0161irenjem napetosti u regionu u koje bi mogao da bude umije\u0161an Iran&#8230;\u201d<\/p>\n<p>Kratko i jasno. I \u201cspontano\u201d od strane Nikki koja ka\u017ee kako \u201cne mo\u017eemo \u0161utjeti jer iranski narod tra\u017ei slobodu\u201d. Trump bi dodao, \u201cveliki iranski narod\u201d, onaj isti samo koji mjesec ranije progla\u0161en \u2013 kao narod, a ne kao dr\u017eava \u2013 teroristi\u010dkim, kada je trebalo odbraniti odluku o zabrani ulazaka Iranaca u Ameriku!<\/p>\n<p>Puno toga do karikaturalnosti podsje\u0107a na ono \u201cprolje\u0107e\u201d kojim se nije u arapskom svijetu usko\u010dilo u toplo ljeto ve\u0107, mimo svih prirodnih zakona, direktno u ledenu zimu. I \u201cfoto obrada\u201d vijesti odande gdje je nemogu\u0107e bilo vidjeti te \u201chiljade demonstranata\u201d, jer kamera zna da se mora hvatati gro plan sa prednjim linijama iza kojih se ne mogu vidjeti hiljade. Kao i vijest da su civili prega\u017eeni kamionom \u0161to su ga gurnuli nizbrdo demonstranti \u2013 \u201ccivilne \u017ertve u obra\u010dunu sa policijom&#8230;\u201d Tu \u0161kolu je bilo lako nau\u010diti u \u201cprolje\u0107u\u201d koje sam pratio na Al Jazeeri i preko Al Arabie prije \u0161est godina tamo, na licu mjesta. Poznata je i pri\u010da iz Sirije u kojoj su \u201cdemokratsku podr\u0161ku\u201d izvana davali revolucionari, pa su odjednom preto\u010deni u ISIL i Al Qaedu. U Iranu su to teroristi grupe \u201cMud\u017eahedin Halk\u201d, poznati i kao MEK, koji su svojevremeno ubijali i po Iranu, ali i po Americi. Sada su potrebni u novoj revoluciji, pa su partneri. Vojno sjedi\u0161te im u Tirani a politi\u010dko u Parizu, sa \u201c\u0161eficom\u201d Maryam Rajavi. O MEK-u kao \u201cspava\u010dima\u201d koje treba aktivirati kada do\u0111e vrijeme za ru\u0161enje Irana op\u0161irno je pisao jo\u0161 2008. u New Yorkeru poznati ameri\u010dki novinar, dobitnik Pulitzera Seymour Hersh. Britanski Daily Mail je svojevremeno objavio tekst o tome kako ih Izrael direktno naoru\u017eava, obu\u010dava i finansira. Na ovim prostorima o tome je op\u0161irno ljetos pisao Osman Softi\u0107 iz Sarajeva pozivaju\u0107i se i na dokumenat stru\u010dnjaka za Iran ameri\u010dkog instituta \u201cBrookings\u201d i njihovu strate\u0161ku studiju iz 2009. pod naslovom \u201cKojim putem u Perziju\u201d.<\/p>\n<p>U svakoj od ovih ta\u010daka jasno se prepoznaje transparentni interesi alijanse SAD \u2013 Izrael \u2013 Saudijska Arabija&#8230; Ko ho\u0107e da gleda, ima \u0161ta da vidi. Ko ne\u0107e, niko mu ne mo\u017ee pomo\u0107i. Sila je pobijedila u mjeri u kojoj se njome prijeti \u010dak i u Ujedinjenim narodima. Ta sila poraz ne priznaje, niti razmi\u0161lja o posljedicama siled\u017eijstva, pa i po sebe same. O poslu\u0161nicima \u0161to su joj pod nogama, jo\u0161 manje. Tu \u201cprolje\u0107a\u201d ni za koga nema. A zime su sve surovije. Iran \u0107e na\u0107i svoj put, veliki je, civilizacijski mudar, a po potencijalima mlad. Neko se tu, i kod ku\u0107e, a posebno vani dobro preigrao.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.novilist.hr\/Komentari\/Kolumne\/Balkanski-ambasador-Zlatka-Dizdarevica\/Iranska-proljeca\">Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Puno toga do karikaturalnosti podsje\u0107a na ono \u201cprolje\u0107e\u201d kojim se nije u arapskom svijetu usko\u010dilo u toplo ljeto ve\u0107, mimo svih prirodnih zakona, direktno u ledenu zimu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-239360","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239360","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239360"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239360\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239360"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239360"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239360"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}