{"id":239057,"date":"2018-01-02T00:47:52","date_gmt":"2018-01-01T23:47:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=239057"},"modified":"2020-01-01T15:46:05","modified_gmt":"2020-01-01T14:46:05","slug":"bil-hajir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2018\/01\/02\/bil-hajir\/","title":{"rendered":"BIL HAJIR"},"content":{"rendered":"

Kahva petkom u \u201eMori\u0107a hanu\u201c u dru\u0161tvu sa prijateljem Ramizom Bajrovi\u0107em je poseban ugo\u0111aj.<\/p>\n

Ibrahime, u gradu Samari \u017eivio je trgovac po imenu Rejhan-aga. Bio je izuzetno plemenit \u010dovjek, sklon upoznavanju nepoznatih predijela i obi\u010daja. I tako jednoga dana nai\u0111e pored prelijepog vinograda. Vru\u0107ina, umor i ljepota okoline natjera\u0161e ga da sjedne i malo odmori. Pa\u017eljivo je posmatrao okolinu i ugleda \u010dovjeka kako marljivo okopava \u010dokote. Poslije du\u017eeg vremena, radnik sjede da se odmori i iz bo\u0161\u010de izvadi komad hljeba. Samo \u0161to je stavio prvi zalogaj u usta, ispred njega se pomoli pas. Trbusi su mu bili slijepljeni, treperio je poput palminog lista na pustinjskom povjetarcu od gladi, iz usta mu je curila voda. \u010covjek odlomi komadi\u0107 hljeba i stavi ispred psa a on ga odmah proguta. Gledao ga je pravo u o\u010di. Iz njegovog pogleda razumio je da o\u010dekuje jo\u0161. Iako i sam gladan, pru\u017ei psu cijeli komad hljeba, okrenu se uze motiku u ruke i nastavi da radi.<\/p>\n

Odu\u0161evljen onim \u0161to je vidio, Rejhan-aga odlu\u010di da popri\u010da sa \u010dovjekom.<\/p>\n

\u201eTako ti Boga ko je vlasnik ovog vinograda?\u201c<\/p>\n

\u201eRustem-bej,\u201c odgovori radnik.<\/p>\n

\u201eGdje \u017eivi on i gdje ga mogu na\u0107i, reci mi molim te dobri \u010dovje\u010de,\u201c mole\u0107ivim glasom upita Rejhan-aga.<\/p>\n

Radnik mu kaza mjesto gdje \u017eivi vlasnik i objasni mu da je on izuzetno bogat \u010dovjek sa ogromnim posjedima zemlje. Re\u010de mu i da je on jedan od njegovih robova. Rejhan-aga se ljubazno zahvali, uzjaha devu i krenu da potra\u017ei Rustem-beja.<\/p>\n

Lahko je prona\u0161ao imu\u0107nog \u010dovjeka. Nakon uobi\u010dajenog pozdrava Aga upita zemljoposjednika:<\/p>\n

\u201eIma\u0161 lijep vinograd pa mi je oti\u0161lo oko na njega, prodaje\u0161 li ga?\u201c<\/p>\n

\u201eDa, prodajem,\u201c odgovori vlasnik.<\/p>\n

\u201eJa bih ga kupio, ali skupa sa robom koji ga obra\u0111uje,\u201c zavika Rejhan.<\/p>\n

\u201eAko ima\u0161 dinara da plati\u0161, kod mene je sve na prodaju a spreman sam i da kupim ono \u0161to ljudi prodaju,\u201c odgovori Rustem-bej.<\/p>\n

Brzo su se dogovorili oko cijene. Kod kadije su napravili ugovor i prije ak\u0161ama Rejhan-aga se pojavi u vinogradu. Rob se spremao da krene ku\u0107i i iznenadi se kada ga ugleda. Aga mu saop\u0161ti da je on kupio vinograd.<\/p>\n

\u201eBil hajr,\u201c odgovori rob. \u201eTaman, neka je hair-olsun.\u201c<\/p>\n

\u201eAli ja sam kupio i tebe uz vinograd,\u201c opet \u0107e Rejhan-aga.<\/p>\n

\u201eBil hajir,\u201c odgovori rob. \u201eTaman.\u201c<\/p>\n

\u201eAli ja sam odlu\u010dio da ti poklonim ovaj vinograd i da te oslobodim ropstva,\u201c opet \u0107e Rejhan-aga. \u201eUstvari ja sam ga ve\u0107 kod kadije upisao na tvoje ime i evo ti nosim tapije i ferman da si od danas vlasnik ovog posjeda i slobodan \u010dovjek!\u201c<\/p>\n

\u201eBil hajir, taman,\u201c opet \u0107e rob. \u201eAllah raziolsun dobri \u010dovje\u010de. Znao sam da \u0107u ovaj dan do\u010dekati. Uvijek sam sanjao i \u017eelio slobodu. Ono \u0161to \u010dovjek \u017eeli, do\u0107i \u0107e.\u201c<\/p>\n

\"\"
\nIako nas histori\u010dari u\u010de druga\u010dije, na zemlji je uvijek bilo i bit \u0107e robova. Na\u017ealost, nikada vi\u0161e nego danas. Novi svjetski poredak ili kako ga jo\u0161 nazivaju globalizam je \u010dak i ogromni broj dr\u017eava doveo u du\u017eni\u010dko ropstvo. Svakodnevno smo u prilici da u najbli\u017eem okru\u017eenju sre\u0107emo robove \u017ertve tranzicije i liberalnog kapitalizma. Istina, za razliku od roba sa po\u010detka ove pri\u010de, savremeni su u mnogo gorem polo\u017eaju od njega. On je za razliku od dana\u0161njih sanjao i razmi\u0161ljao o slobodi, a ovi ne znaju \u0161ta je sloboda. Naprotiv, zadovoljni su da budu roblje. I jo\u0161 ne\u0161to, nekada\u0161nji su imali \u201ebesplatan\u201c krov nad glavom, hranu, odje\u0107u i obu\u0107u. Za razliku od ovih, oni su se \u017eenili, imali porodice i djecu. Iako su u fizi\u010dkom smislu bili robovi, sa\u010duvali su duhovnu slobodu. Trpili udarce bi\u010dem, ali sa\u010duvali kulturu slobodarske misli. Nisu imali duga. Da, po\u0161tovana gospodo, nikome nisu ni\u0161ta dugovali. Naprotiv, njima su bili i te kako du\u017eni.<\/p>\n

Gledam dana\u0161nje robove i odajem du\u017eno po\u0161tovanje onda\u0161njim. Za razliku od ovih \u0161to svjesno i drage volje pristaju da budu roblje, oni su morali robovati silom prilika. Za\u010du\u0111uju\u0107e jeste, ali danas se ljudi utrkuju da se doka\u017eu kao ponizni i poslu\u0161ni robovi. Me\u0111usobno ratuju oko kategorije ropstva. Zavisno od tipa roba i profila robovlasnika, ratovi se vode po partijskim, vjerskim, ideolo\u0161kim, nacionalnim, bankarskim, tajkunskim, glasa\u010dkim… \u0161avovima.<\/p>\n

Da se, kojim slu\u010dajem, danas pomoli Rejhan-aga, te\u0161ko da bi na\u0161ao roba koji bi pristao da bude slobodan \u010dovjek. Ljudima pri\u010dinjava zadovoljstvo da robuju vjerskim i politi\u010dkim vo\u0111ama. Pogledaj ih samo kako skandiraju imena Rustema. Ludilo. \u017divimo u poslednjem vremenu. Zemanu robova i robovlasnika.<\/p>\n

Danas su slobodnoumni i istinoljubivi ljudi razli\u010ditih provenijencija poput Rejhan-age i oni svojim djelovanjem \u017eele osloboditi roba od ropstva. Oni su ti koji kidaju okove i lance u\u010dmalosti, iniciraju roblje i demaskiraju robovlasnike. Isklju\u010divo od tebe zavisi u koju \u0107e\u0161 skupinu \u010dovje\u010de. Kapu na koljeno. Bil hajir.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":239059,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-239057","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239057","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=239057"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239057\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":281232,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/239057\/revisions\/281232"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/239059"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=239057"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=239057"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=239057"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}