{"id":238601,"date":"2017-12-23T07:00:00","date_gmt":"2017-12-23T06:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=238601"},"modified":"2017-12-22T23:50:15","modified_gmt":"2017-12-22T22:50:15","slug":"gladovanje-podrzava-zivot-sitost-je-blize-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/12\/23\/gladovanje-podrzava-zivot-sitost-je-blize-smrti\/","title":{"rendered":"Gladovanje podr\u017eava \u017eivot. Sitost je bli\u017ee smrti"},"content":{"rendered":"

Autor: Andrej Kon\u010dalovski<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>\u017divot \u2013 to je bol, da. Drvo tako\u0111e sve boli. Ali uprkos svega \u017eivot \u2013 to je vi\u0161e \u017eeljenje. \u017divot to je deficit. Obilje to je smrt. Kada vidite zamro pogled i odsustvo bilo koje \u017eelje, gotovo je, \u017eivot je zavr\u0161en.<\/p>\n

Treba podsticati svoje \u017eelje dok god ih ima\u0161, i svega c\u0301e biti. I stvarala\u0161tva, i svega ostalog. Gladovanje podr\u017eava \u017eivot. Sitost je bli\u017ee smrti.<\/p>\n

Deficit ra\u0111a divan osjec\u0301aj zadovoljstva. Kada sam gladan, ili dr\u017eim dijetu, javlja mi se potpuno druga\u010diji odnos prema hrani i komadu hleba.<\/p>\n

\u200bDeficit je veoma va\u017ean u svemu. U slobodi, deficit je potreban, \u010dak neophodan.<\/p>\n

\u010cim \u010dovjek ima svu slobodu ovoga svijeta, postaje \u017eivotinja.<\/p>\n

Ne treba ne misliti o smrti, \u0161tavi\u0161e, sa staro\u0161\u0107u njeno je prisustvo neophodno. \u0160to dalje \u017eivi\u0161, tim ti je interesantnije razumijevanje toga, da si kona\u010dan. Kona\u010dna je tvoja ispoljena i neispoljena su\u0161tina. Mi ne znamo koliko umiremo. Mislim da tamo, iza crte, postoji ne\u0161to \u0161to ostaje zauvijek. Rekao bih ovako, hedonizam nestaje kada shvati\u0161 da postoji \u017eivot, sa njegovim nasu\u0161nim hljebom i pticama koje pjevaju, ali bez tebe. Naravno, to pla\u0161i. Ali dok tjera\u0161 to od sebe, ti si \u017eiv.<\/p>\n

Ljudska prava \u2013 to je himera i la\u017eno kretanje evropske civilizacije. Ovo je ogroman diktatura la\u017ei. Ljudska prava se nigdje ne po\u0161tuju.<\/p>\n

Sve velike civilizacije su se izgra\u0111ivale na obaveznosti, ne mogu se staviti prava \u010dovjeka iznad njegovih obaveza.<\/p>\n

Oni koji ne ispunjavaju obaveze, ne mogu imati pravo. Pogledajte kinesku civilizaciju, hri\u0161c\u0301ansku civilizaciju \u2013 tamo su prije svega obaveze. Kada \u010dovjek dobije sva prava on grubo re\u010deno, gubi \u010dovje\u010dji oblik. \u0160ta je obaveza? To je kultura! Po mom mi\u0161ljenju, liberalna evropska misao vodi prema propasti, samo zato \u0161to je feti\u0161izovala prava. To je put u pakao. Ja sam u tom smislu opskurant.<\/p>\n

Globalizacija uni\u0161tava suverenitet dr\u017eava\u2026 I na\u0161i gledaoci, na\u017ealost, po mom mi\u0161ljenju, postaju kino amerikanci. Jedu kokice tokom seanse. Za\u0161to je sada tako glasan film? Jer svi \u017evac\u0301u. Holivud snima filmove za \u017evaka\u010de. Ja snimam film za \u010ditaoce.<\/p>\n

Zakon tr\u017ei\u0161ta, kada potra\u017enja odre\u0111uje ponudu, to vodi ka uni\u0161tenju kulture. Jer je potra\u017enja uvijek ni\u017ea nego \u0161to treba da bude. Masovnost je pogubna. \u010covjeku je svojstvena individualnost. Nije uzalud u Bibliji kazano da je put prema vrhu te\u017eak i uzak. Zbog toga, se to de\u0161ava u umjetnosti, jer tr\u017ei\u0161te postaje sve masovnije.<\/p>\n

\u010covjeku je lak\u0161e da \u017eivi bez napora, ali bez napora nema rasta. \u010cesto govorim svom sinu da ljudi koji \u010ditaju knjige, c\u0301e upravljati onima koji ne \u010ditaju.<\/p>\n

\u010cesto se pitam za\u0161to, ako je visok BDP, smatra se da je dr\u017eava uspje\u0161na, a nizak BDP je sinonim katastrofe? To je velika iluzija, mo\u017ee biti visok BDP i nesrec\u0301ni ljudi. Norve\u0161ka je zemlja sa uspje\u0161nom ekonomijom i visokom stopom samoubistva.<\/p>\n

\u200bEkonomija se mjeri ciframa, ali se njima ne mjeri srec\u0301a ljudi. Tr\u017ei\u0161na vrijednost i ljudska vrijednost \u2013 to su dvije razli\u010dite stvari. Svi se mi mijenjamo, ne menjaju se samo idioti. Sa godinama, javljaju se druge iluzije. Za\u0161to iluzije? Zato \u0161to svakih deset godina govorimo: O, kakva sam budala bio. U tridesetim godinama, misli\u0161 da si sa dvadeset godina bio glup, od \u010detrdeset misli\u0161, da si bio naivan kada si imao trideset. Isto va\u017ei i za osamdeset, misli\u0161: oh, sa sedamdeset sam bio mladic\u0301. U principu, za mu\u0161kaca je neprirodna \u017eelja da se dopada. To je \u010disto \u017eensko na\u010delo.\u017delja da se dopada nije samo prisutna kod glumaca, vec\u0301 i svih kreativnih ljudi. Pisaca, na primjer. Sve je vrlo individualno. Mislim da je Bunin volio da se dopada, a Anton Pavlovi\u010d \u010cehov to nije mogao trpjeti.<\/p>\n

Zavidim ljudima koji mogu da natjeraju druge da pla\u010du, bez sopstvenih suza. Za mene, u tom smislu, fenomenalan je Konstantin Simonov. Na Internetu, postoji video, gdje Simonov govori svoje stihove \u201c\u010cekaj me\u201d \u2013 to je remek djelo mu\u0161kog talenta.<\/p>\n

Umjetnik ne mo\u017ee biti nekulturan, danas je to ozbiljan problem. Svi ozbiljni umjetnici dobro su znali svjetsku kulturu. Poznavali su tradiciju, a tradicija \u2013 to je ljudska mudrost. A inovatorstvo to je ve\u0107 ru\u0161enje tradicije. Prije nego \u0161to se ru\u0161i, treba znati.<\/p>\n

Blokbaster \u2013 to je ono \u0161to je interesantno gledati. Vrlo zanimljivo za gledanje. Ali kada se film zavr\u0161i, brzo se zaboravlja. A kada je film \u2013 umjetni\u010dko djelo, tada posle filma se ne \u017eeli da razgovara, \u017eeli se \u0107utati.<\/p>\n

\u200bZnate li \u0161ta je najskuplje za re\u017eisera? \u0106utanje gledaoca nakon filma. To je pokazatelj dodira sa onim \u0161to se rije\u010dima ne mo\u017ee izraziti.<\/p>\n

pulse.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u200bZnate li \u0161ta je najskuplje za re\u017eisera? \u0106utanje gledaoca nakon filma. To je pokazatelj dodira sa onim \u0161to se rije\u010dima ne mo\u017ee izraziti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":238602,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-238601","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238601","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=238601"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238601\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/238602"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=238601"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=238601"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=238601"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}