{"id":238423,"date":"2017-12-20T07:55:11","date_gmt":"2017-12-20T06:55:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=238423"},"modified":"2017-12-20T07:55:11","modified_gmt":"2017-12-20T06:55:11","slug":"novinarska-etika-i-duh-provincijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/12\/20\/novinarska-etika-i-duh-provincijalizma\/","title":{"rendered":"Novinarska etika i duh provincijalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Neven \u0160imi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Zanimljivo je posmatrati medije u podijeljenom dru\u0161tvu. Mediji u Bosni i Hercegovini su odron, re\u0107i \u0107e neko. I ne\u0107e biti nimalo originalan. \u0160tavi\u0161e, momentalno \u0107e mu se ukazati Zoran Radmilovi\u0107 kao Bili Piton sa \u010duvenom \u201cAjde?\u201d replikom iz legendarnih Maratonaca. Odron medija op\u0107e je mjesto, bajata informacija, ne\u0161to \u0161to ve\u0107 odavno ne izaziva \u010du\u0111enje kod iole upu\u0107enijeg svijeta. Pa ipak, javnost je ovdje izdresirana da taj \u017eurnalisti\u010dki odron i tu ideolo\u0161ku sku\u010denost gotovo uvijek vidi u kod onog Drugog. Fragmentacija javnog mnijenja samo je odraz politi\u010dke i dru\u0161tvene fragmentacije. Kako deideologizirati informaciju i osloboditi je politi\u010dkog utjecaja? Kako posti\u0107i \u0161irinu informiranja? Kako onemogu\u0107iti paljenje nacionalisti\u010dkih po\u017eara koje takva medijska revnost potpiruje i stalno ih dr\u017ei makar u tinjaju\u0107em stanju? To bi, prije svega, trebao biti zadatak javnih medijskih servisa. No ovo je ipak Bosna i Hercegovina.<\/p>\n

Javni servisi u BiH slika su i prilika zemlje koju medijski servisiraju. RTRS je ve\u0107 odavno megafon vladaju\u0107eg SNSD-a. FTV je imala razne faze i cikluse, flertuju\u0107i malo sa SDP-om pa koketiraju\u0107i malo sa SDA. BHT je mo\u017eda najbli\u017ea standardu \u0161ireg i nepristranog informiranja, ali ipak i dovoljno daleko da ne treba licitirati sa pozitivnim ocjenama. Nije bitno druga\u010dije ni sa privatnim televizijama i portalima. BN televizija bliska je SDS-u i Savezu za promjene. TV1 se u 2017. godini temeljito transformirala i postala politi\u010dki i ideolo\u0161ki malj, udaljiv\u0161i se od profesionalizma i zdravog razuma. Banjalu\u010dka ATV umije iznenaditi zanimljivim politi\u010dkim i \u0161ire dru\u0161tvenim debatama, ali i sa fake news prilozima. Zna se da hercegova\u010dki portali, poput Poskoka ili HMS-a, prote\u017eiraju stranku \u010diji slogan glasi kao prve dvije rije\u010di ove re\u010denice. Faktor i Stav dosljedni su u afirmaciji najja\u010de bo\u0161nja\u010dke i najja\u010de turske stranke. Moglo bi se ovako nabrajati do unedogled. Ali \u0161ta je sa tzv. gra\u0111anskim medijima? \u0160ta je sa onim medijima koji nisu nu\u017eno etni\u010dki determinirani? I koji nude taj da\u0161ak alternative i nepristranosti za kojom \u010dezne svako razuman u ovoj zemlji? E pa takvih ili nema ili su rijetke informativne i medijske oaze. Ali zato imamo jedan zanimljiv fenomen: medije koji su vrlo uspje\u0161ni u nacionalisti\u010dkom hu\u0161kanju, a istovremeno se vrlo rado kriju iza lijevo-gra\u0111anskih i antinacionalisti\u010dkih fasada.<\/p>\n

Hu\u0161kanje kao metodologija<\/strong><\/p>\n

Jedna od ogavnijih pojava u postdaytonskoj BiH je svjesno kori\u0161tenje hu\u0161ka\u010dkog jezika u promociji vlastite politi\u010dke agende. Po tome je nekako najprepoznatljiviji Milorad Dodik. Hu\u0161kanje i podizanje nacionalne temperature je ne\u0161to \u0161to je generalno karakteristika desnog populisti\u010dkog kolorita. Dodik je dio tog spektra ma koliko naziv njegove partije uvjeravao u suprotno. I on to u osnovi i ne krije. No posebno je ogavno kada takvom diskursu pribjegavaju partije i pojedinci koji se na bh. politi\u010dkoj pijaci nude pod lijevo-liberalno-gra\u0111anskim etiketama. Ergo, alternativom. A da re\u010dena lijeva i alternativna hu\u0161ka\u010dka ogavnost dobije svoj medijski prostor revno se brinu \u017eurnalisti\u010dki pregaoci iz lijevo-liberalno-gra\u0111anskog medijskog miljea.<\/p>\n

Uzmimo za prvi primjer portal Vijesti.ba. A uzmimo i datum 27. novembar kao vremensku referencu. Re\u010deni portal je tog dana objavio tekst pod naslovom \u201cZlo\u010dinci i zlo\u010dini na jednom mjestu\u201d, a ovo je izdvojio kao sa\u017eetak i oglasio na fejsbuk, da \u0161to ve\u0107i broj ljudi vidi: \u2018\u2019Arsenal monstruoznih zlo\u010dina: \u201cJednog zato\u010denika na Heliodromu prinudili su da poli\u017ee vlastitu krv kako \u00abbalijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji\u201d. Hajmo prije nego \u0161to prokomentiramo ovakav na\u010din plasiranja informacije dati sli\u010dan primjer iz nekog drugog medija. Recimo sa Blica: \u2018\u2019Stravi\u010dni zlo\u010dini nad Srbima\u2019\u2019, uz udarni podnaslov: \u2018\u2019Devoj\u010dica dozivala mamu dok su je muslimanski vojnici silovali\u2019\u2019. Ili da probamo s portalom Dnevno.hr: \u2018\u2019 Ispri\u010davamo se svim Srbima i svijetu za sve srpske zlo\u010dine iz Domovinskog rata, oprostite \u0161to ste nas mu\u010dili\u2019\u2019, uz prigodan komentar: \u2018\u2019Zarobljenike se mu\u010dilo na najokrutnije na\u010dine\u2026 Najmla\u0111a silovana osoba imala je svega 5 godina, a najstarija baka imala je 80 godina.\u2019\u2019 I jedan i drugi i tre\u0107i na\u010din plasiranja informacije \u0161kolski je primjer medijskog hu\u0161kanja. Vrlo je mogu\u0107e da se u sva tri slu\u010daja radi o autenti\u010dnim iskazima, no stvarni motiv ovakvog plasiranja informacije nije pijetet prema \u017ertvi nego politi\u010dki obra\u010dun s onim Drugim. \u0160to kreatore ovakvih medijskih sadr\u017eaja baca duboko na profesionalno i moralno dno.<\/p>\n

Ko imalo razumije mehanizam medijskog hu\u0161kanja, kontraprimjer mu nije bio ni potreban. Pravo je pitanje koji su motivi da se informacija sa jednog lijevo-gra\u0111anskog medija servira na ovakav na\u010din? I kako to da je metodologija hu\u0161kanja lijevih i desnih medija tako dramati\u010dno sli\u010dna. Da ne ka\u017eemo ista. Mo\u017eda bi se portalu Vijesti.ba i moglo progledati kroz prste, mo\u017eda ih je samo ponijela atmosfera oko presude \u0161estorki.\u00a0 Me\u0111utim, nije tako. Ovaj portal dosljedno (i) opsesivno, tokom cijele 2017. godine i na isti opisani na\u010din, \u0161iri kroatofobiju, dreteljiziraju\u0107i Hrvate na vrlo sli\u010dan (da ne ka\u017eemo isti) na\u010din kako, recimo, RTRS i islamofobne web platforme fundamentaliziraju Bo\u0161njake. Islamofobna, kroatofobna ili srbofobna metodologija hu\u0161kanja, koja je su\u0161tinska razlika?<\/p>\n

Nacionalisti\u010dkim \u0161ovinizmom inficirani mediji kreiraju atmosferu rata i sukoba, prokazuju\u0107i onog Drugog kao demona i permanentnu prijetnju. Te medijske mehanizme dekonstruirali su i dobro opisali teoreti\u010dari i filozofi poput Jurgena Habermasa i Petera Sloterdijka. Osnovna svrha takvog medijskog mehanizma je kreiranje atmosfere rata u uvjetima mira. I homogenizacija. Uz pomo\u0107 politike i (kvazi)intelektualnih pogona, mediji proizvode i name\u0107u kolektivne slike i predod\u017ebe koje kazuju da su Hrvati genetski determinirane usta\u0161e koje u pravilnim vremenskim razmacima slave dretelje i ru\u0161e mostove, Bo\u0161njaci su u tom imaginariju poturice sklone islamisti\u010dkom radikalizmu i terorizmu, dok Srbi imaju zlo\u010dina\u010dki gen koji upravlja njihovom kolektivnom patologijom. Lijepo je vidjeti da tu poetiku stereotipiziranja i hu\u0161kanja odu\u0161evljeno prihvataju lijevo-liberalne medijske utvrde i gra\u0111anski alternativci. Portal Vijesti.ba uspje\u0161no se u 2017. godini profilirao kao jedan od vode\u0107ih medijskih bastiona sarajevske malogra\u0111anske gluposti.<\/p>\n

Ono \u0161to vrijedi za spomenuti portal u jednakoj mjeri va\u017ei i za televiziju TV1, jo\u0161 jednu medijsku ispostavu lijevo-gra\u0111anske provinijencije i otvorenosti. Ova privatna tv ku\u0107a kreira politi\u010dku i medijsku atmosferu koja povremeno neodoljivo podsje\u0107a na slavne uratke Televizije Beograd s po\u010detka 90-ih. TV1 se po na\u010dinu kako plasira informacije tako\u0111er potpuno izjedna\u010dila s profesionalnim standardima kakve njeguju bastioni profesionalizma poput RTRS-a. Djeli\u0107 te prijateljske atmosfere i izvje\u0161tavanja u Give peace a chance maniru mo\u017eete osjetiti ako pogledate, recimo, centralni dnevnik ove tv ku\u0107e od 2.12.2017. godine. A mo\u017eete se vratiti i koji mjesec unatrag i pogledati dnevnik od 23.5.2017. i uvjeriti se da se u tih nekoliko mjeseci ni\u0161ta dramati\u010dno nije promijenilo u na\u010dinu izvje\u0161tavanja ove televizije. Mo\u017eda vam se ovako na prvu gadi ideja da vr\u0161ljate po tom medijskom \u0161kartu, ali nemojte nikada podcijeniti mazohista u sebi. Spomenuti dnevnici nisu na\u017ealost nikakvi izuzeci ve\u0107 kontinuitet javnog izvje\u0161tavanja ove tv ku\u0107e tokom cijele 2017. godine. I tu se opet vra\u0107amo na Sloterdijka i Habermasa i kreiranju atmosfere rata u uvjetima mira. \u010cemu srbofobija, \u010demu kroatofobija, gdje su se zagubili \u017eurnalisti\u010dka neovisnost i kriti\u010dko samopropitivanje. I nije mnogo bitno da li se u slu\u010daju televizije TV1 i portala Vijesti.ba radi o neukim medijskim poluintelgentima koji ne razumiju kakav otrov istresaju u javni prostor ili o neodgovornim i amoralnim nacional-\u017eurnalisti\u010dkim juri\u0161nicima koji svjesno bildaju mr\u017enju zarad par klikova vi\u0161e. Ili zarad nekih, za sada, nevidljivih politi\u010dkih ciljeva. I u jednom i u drugom slu\u010daju rezultat je isti \u2013 kreiranje mr\u017enje i betoniranje podjela, ono \u0161to se naj\u010de\u0161\u0107e, s pravom, zamjera etnonacionalnim politikama i njihovim medijskim ekstenzijama.<\/p>\n

Ve\u0107 je postao kli\u0161e da zatucanci raznih profila i boja svoj nacional-\u0161ovinizam pakuju u lijevo-liberalnu ambala\u017eu. \u0160teta \u0161to ovda\u0161nja lijeva i gra\u0111anska analiti\u010dka aparatura slabo prepoznaje ili svjesno ignorira taj dru\u0161tveni problem. Ta podvojenost lijevo-gra\u0111anske politi\u010dke, intelektualne i medijske scene zaslu\u017euje jednu posebnu, ove\u0107u studiju. Recimo, studiju u kojoj bi se, izme\u0111u ostalog, taksativno pobrojao sav informacijski i hu\u0161ka\u010dki mrak kakav se isporu\u010divao i jo\u0161 uvijek isporu\u010duje sa lijevo-gra\u0111anskih medijskih adresa i politi\u010dkih govornica. I gdje bi se podrobno analizirala \u0161izofrenija koja je zahvatila ovda\u0161nju lijevo-gra\u0111ansku scenu. Ne mo\u017ee se istovremeno biti lijevo-gra\u0111anski liberal i nacionalisti\u010dki hu\u0161ka\u010d. \u010cak ni u Bosni i Hercegovini. To nikako ne zna\u010di da istinski gra\u0111anski mediji trebaju otupiti svoju kriti\u010dku o\u0161tricu spram nacionalisti\u010dkog \u0161ovinizma. To jednako vrijedi i za kritiziranje nacional-\u0161ovinizma u vlastitim redovima ako se u javnom djelovanju \u017eeli biti vjerodostojan. S pravom se od lijevo-gra\u0111anske medijske, politi\u010dke i intelektualne scene o\u010dekuju druga\u010diji lijekovi za bolesno dru\u0161tvo. Dobre namjere bivaju relativizirane ili \u010dak poni\u0161tene \u0161tetnim nuspojavama.<\/p>\n

Selektivni pluralizam<\/strong><\/p>\n

Nije ba\u0161 najasnije za\u0161to lijevo-gra\u0111anski \u017eurnalisti\u010dki pregaoci preuzimaju metode rada i logiku desnog populisti\u010dkog kvazi\u017eurnalizma. Jo\u0161 je manje jasno za\u0161to i po kojoj osnovi sami sebe tituliraju lijevo-gra\u0111anskim antinacionalistima. Sa opisanom metodologijom rada oni su daleko, ali ba\u0161 daleko od tih ideala. Tu\u017ena je a pomalo i smije\u0161na ta protivrje\u010dnost. Ili kad, recimo, lijevo pozicionirani portal Tacno.net pla\u0107enim oglasom promovira mrzila\u010dke eskapade Emira Suljagi\u0107a, onda se zapita\u0161 je li u pitanju manjak koncentracije ili manjak \u010dega drugog, supstancijalnijeg. Suljagi\u0107 je ratoborni kolumnist lijevo-gra\u0111anskog Oslobo\u0111enja i predsjednik politi\u010dkog savjeta Gra\u0111anskog saveza. A Gra\u0111anski savez je stranka \u010diji (ne)postoje\u0107i politi\u010dki program ubija \u2018\u2019prejaka re\u010d\u2019\u2019. I jedna od ve\u0107 spomenutih lijevo-liberalno-gra\u0111anskih partija koja nacionalisti\u010dki nabrijanim saop\u0107enjima nastoji podi\u0107i svoj politi\u010dki rejting. Iako se takva taktika u BiH \u010desto pokazala uspje\u0161nom, GS je i dalje minorna stranka, i statisti\u010dki i sadr\u017eajno. Naro\u010dito sadr\u017eajno. Saop\u0107enja ove stranke najobi\u010dnija su halabuka, bogata nacionalisti\u010dkim kli\u0161ejima, a siroma\u0161na smislom i racionalno\u0161\u0107u. Pa ipak odre\u0111enu dru\u0161tvenu relevanciju GS-u daju lijevo-gra\u0111anski mediji koji re(do)vno prenose njihova saop\u0107enja ili kolumnisti\u010dke bisere Emira Suljagi\u0107a.<\/p>\n

Naro\u010dito se to odnosi na sarajevsko Oslobo\u0111enje. Fino je njegovati pluralizam mi\u0161ljenja, u ovakvim dru\u0161tvima i ovakvim vremenima itekako po\u017eeljno. Ali ima jedna sitna logi\u010dka i eti\u010dka za\u010dkoljica: zar u novinarstvu ne postoji jasan kriterij \u0161ta je informacija vrijedna pa\u017enje, a \u0161ta tabloidni senzacionalisti\u010dki \u0161kart sa zlo\u0107udnim sadr\u017eajem. I hu\u0161ka\u010dkim jezikom. Me\u0111utim, spomenuti pluralizam mi\u0161ljenja ve\u0107 odavno je u Oslobo\u0111enju vi\u0161e simulacija nego stvarni sadr\u017eaj. Oslobo\u0111enje je dosljedno selektivno pri odabiru sugovornika kada je rije\u010d o osjetljivim pitanjima ure\u0111enja BiH. Ne\u0161to kao printana verzija sarajevskog Kruga 99, mostarskog Centra za mir i multietni\u010dku saradnju i sli\u010dnih besmislenih organizacija \u010dija je u\u010destala javna prisutnost potpuno nesrazmjerna njihovom stvarnom potencijalu da ovo dru\u0161tvo u\u010dine boljim i mirnijim mjestom. \u0160teta je srozavati godinama i decenijama stvarani ugled. \u010cak i Avaz, koji je nekad bio sinonim za profesionalni odron, danas po tim pitanjima djeluje ozbiljnije i pluralizmu mi\u0161ljenja skolnije od Oslobo\u0111enja. Zdravorazumskim snagama u Oslobo\u0111enju, ako jo\u0161 postoje, morao bi se kona\u010dno upaliti alarm. Jer Oslobo\u0111enje je isuvi\u0161e va\u017ena medijska \u010dinjenica u Bosni i Hercegovini i treba vjerovati da je ipak rije\u010d o privremenim posrtanjima. Kredibilitet Oslobo\u0111enju donekle spa\u0161ava sasvim solidna kolumnisti\u010dka ponuda.<\/p>\n

Ima li lijeka<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 je re\u010deno da hu\u0161ka\u010dka metodologija i nacionalisti\u010dka za\u017earenost prirodno obitavaju unutar desnog populisti\u010dkog miljea. Posrnu\u0107a ili \u010dak metastaza pojedinih lijevih medija ozbiljan je dru\u0161tveni problem. Primje\u0107uje li to iko od lijevo-gra\u0111anskih du\u0161ebri\u017enika? Koliko daleko mogu i\u0107i ignorancija i samoobmanjivanje? Ili je nacionalizam u tolikoj mjeri pro\u017eeo ovda\u0161nju lijevu medijsku scenu i ljevicu generalno da ona vi\u0161e nije u stanju prepoznati njegove simptome i pokrenuti proces samoizlje\u010denja.<\/p>\n

Nije nikakva mudrost ako ka\u017eemo da je pona\u0161anje medija u BiH u najtje\u0161njoj vezi s razvojem politi\u010dke situacije. Mediji su, na\u017ealost, u ogromnoj ve\u0107ini glasnogovornici i sluge odre\u0111enih politika. Bilo bi puno bolje i prirodnije kada bi mediji u BiH imali snagu da budu korektiv lo\u0161im politikama. Neku malu naznaku novog lijevog bu\u0111enja u BiH dao je naslutiti Nermin Nik\u0161i\u0107, predsjednik SDP-a, rekav\u0161i nedavno u intervjuu za Prometej da ljevica mora prestati koketirati sa nacionalizmom. I da je vrijeme za novu, pluralnu ljevicu. Treba vjerovati da je Nik\u0161i\u0107 u potpunosti svjestan zna\u010denja izgovorenog. Jer to izme\u0111u ostalog zna\u010di radikalan raskid s politikom kakvu je SDP vodio zadnjih 10-ak godina. To zna\u010di odstupanje od logike lijevog nacionalizma. Bez obzira na lo\u0161a iskustva u pro\u0161losti i bez obzira na vode\u0107e kadrove na ljevici koji u ovom trenutku nimalo ne obe\u0107avaju, Nik\u0161i\u0107evu najavu novog smjera ne treba odbaciti.<\/p>\n

Mediji mogu biti vrlo va\u017eni za proces pomirenja u BiH, a mogu biti i kreatori podjela. Na\u017ealost, neki od gore opisanih medija puno vi\u0161e su kreatori ovog drugog. Ili da to izrazimo ovako: za proces pomirenja u BiH re\u010deni mediji ljekoviti su taman koliko i cijanid u lije\u010denju glavobolje.<\/p>\n

digitalnademokracija.com<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedna od ogavnijih pojava u postdaytonskoj BiH je svjesno kori\u0161tenje hu\u0161ka\u010dkog jezika u promociji vlastite politi\u010dke agende<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-238423","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238423","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=238423"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238423\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=238423"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=238423"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=238423"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}