{"id":238378,"date":"2017-12-19T08:52:52","date_gmt":"2017-12-19T07:52:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=238378"},"modified":"2017-12-19T08:52:52","modified_gmt":"2017-12-19T07:52:52","slug":"ukidanje-mrezne-neutralnosti-tek-je-pocetak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/12\/19\/ukidanje-mrezne-neutralnosti-tek-je-pocetak\/","title":{"rendered":"Ukidanje mre\u017ene neutralnosti tek je po\u010detak"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Meagan Day<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>U uzavrelim danima Arapskog prolje\u0107a i Occupy Wall Streeta, mnogi su trubili o emancipatornom potencijalu interneta. Govorilo se o mre\u017eama i kolektivnim umovima, crowdsourcanoj revoluciji i livestreamingu oslobo\u0111enja. No internet je, kao i sve ostalo, predmet tr\u017ei\u0161nog discipliniranja i podlo\u017ean privatizaciji \u2013 a svakom novom pobjedom ameri\u010dkog telekomunikacijskog oligopola, spomenuti digitalni optimizam sve vi\u0161e jenjava.<\/p>\n

Pro\u0161li je tjedan Ajit Pai, predsjednik Federalne komisije za komunikacije (Federal Communications Commisiona ili FCC-a), najavio da \u0107e njegova agencija poni\u0161titi te\u0161ko izborene mjere za\u0161tite mre\u017ene neutralnosti, koje je 2015. godine uvela Obamina administracija. Kako bismo razumjeli \u0161to mre\u017ena neutralnost uop\u0107e jest i za\u0161to je va\u017ena za ljevicu, Meagan Day iz Jacobina razgovarala je s Victorom Pickardom, izvanrednim profesorom komunikacije na fakultetu Annenberg Sveu\u010dili\u0161ta u Pennsylvaniji, \u010dije se istra\u017eivanje fokusira na politike interneta i politi\u010dku ekonomiju medij\u00e2.<\/p>\n

Krenimo s definiranjem termina. \u0160to je mre\u017ena neutralnost?<\/strong><\/p>\n

Mjere za\u0161tite mre\u017ene neutralnosti ustvari su za\u0161titni mehanizmi koji spre\u010davaju uplitanje pru\u017eatelja internetskih usluga (Internet Service Providera ili ISP-ova) u funkcioniranje interneta. Mre\u017ena neutralnost pru\u017ea FCC-u regulatorni autoritet kako bi sprije\u010dio ISP-ove poput Comcasta i Verizona da usporavaju ili blokiraju odre\u0111ene tipove sadr\u017eaja. Mre\u017ena neutralnost tako\u0111er ih sprje\u010dava da ponude tzv. pla\u0107enu prioritizaciju, putem koje bi pojedini ISP mogao dopustiti odre\u0111enim web stranicama ili proizvo\u0111a\u010dima sadr\u017eaja da plate vi\u0161e za br\u017ei streaming ili vrijeme skidanja sadr\u017eaja. ISP-ovi bi kroz pla\u0107enu prioritizaciju mogli iznu\u0111ivati novac od kompanija poput Netflixa ili individualnih vlasnika web stranica, prisiljenih platiti vi\u0161e kako bi se na\u0161li u brzoj traci.<\/p>\n

Raspravu o mre\u017enoj neutralnosti \u010desto se tretira kao svojevrsnu tehnokratsku razmiricu oko vlasni\u0161tva i kontrole nad internetskom infrastrukturom. No ona se zapravo odnosi na temeljni dru\u0161tveni ugovor izme\u0111u vlade, korporacija i javnosti. Na koncu se stvar svodi na sljede\u0107e pitanje: kako da pripadnici javnosti do\u0111u do informacija i usluga i kako da se izra\u017eavaju kreativno i politi\u010dki, bez uplitanja velikih korporacija?<\/p>\n

Trebamo li razmi\u0161ljati o internetu kao dobru, usluzi, infrastrukturi ili na neki drugi na\u010din?<\/strong><\/p>\n

Sve je od navedenog to\u010dno. Internet se uglavnom poima kao magi\u010dna tehnologija s onu stranu regulatorne oblasti, ili kao roba i proizvod slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Me\u0111utim, o njemu mo\u017eemo misliti i kao o vitalnoj komunikacijskoj infrastrukturi koja je nu\u017ena za demokraciju, ili javnoj usluzi o kojoj demokracija ovisi, pa \u010dak i javnom dobru, jer je internet jedan od glavnih kanala putem kojih dolazimo do informacija. Svi spomenuti na\u010dini razmi\u0161ljanja o internetu upozoravaju nas da se ne radi o ne\u010demu \u0161to bismo trebali prepustiti svirepim silama tr\u017ei\u0161ta. Najmanje \u0161to smo du\u017eni u\u010diniti jest za\u0161tititi internet od tr\u017ei\u0161nih sila, ako ne i u potpunosti ga ukloniti s tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Internet je radikalno privatiziran. Premda to nije bilo neizbje\u017eno, internet je kroz politi\u010dke odluke tijekom godina postajao sve komodificiraniji. Istovremeno je vrlo te\u0161ko zamisliti \u017eivot u modernom dru\u0161tvu bez brzih internetskih usluga \u2013 u \u0161irokom rasponu, od obrazovanja i zdravstva do svakodnevnog pre\u017eivljavanja \u2013 ne radi se vi\u0161e o luksuzu, nego o nu\u017enosti. \u201eDigitalni jaz\u201c zvu\u010di kao fraza iz 1990-ih, ali je i dalje vrlo relevantna. Negdje oko jedne petine ameri\u010dkih ku\u0107anstava nema pristup \u017ei\u010danim \u0161irokopojasnim uslugama. Radi se o socijalnom problemu. Trebali bismo razmi\u0161ljati o internetu kao javnoj usluzi i njegovom subvencioniranju, kako bismo svima osigurali pristup.<\/p>\n

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi o medijskoj demokraciji raspravljali ste o usponu onoga \u0161to nazivate \u201ekorporativnim libertarijanizmom\u201c. \u0160to je korporativni libertarijanizam i u kakvom je odnosu s mre\u017enom neutralno\u0161\u0107u?<\/strong><\/p>\n

Korporativni libertarijanizam ideolo\u0161ki je projekt sa za\u010detkom u klju\u010dnim momentima koji su se odigrali tijekom 1940-ih. U njegovoj vizuri, korporacije imaju individualne slobode, poput onih iz Prvog amadmana, i mogu ih koristiti kako bi se za\u0161titile od nadzora i regulacije koje se provodi u javnom interesu. Tako\u0111er, korporativni libertarijanizam \u010desto se povezuje s pretpostavkom da dr\u017eava ni u kojem slu\u010daju ne bi smjela intervenirati u tr\u017ei\u0161ta, posebice ne u medijska tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Naravno, radi se o libertarijanskoj mitologiji jer je dr\u017eava uvijek uklju\u010dena. Pitanje koje valja postaviti jest \u2013 na koji bi na\u010din dr\u017eava trebala biti uklju\u010dena? Korporativni libertarijanizam podrazumijeva da bi dr\u017eava trebala biti uklju\u010dena isklju\u010divo kroz ja\u010danje maksimizacije profita za komunikacijske oligopole.<\/p>\n

Trenutno FCC demonstrira ud\u017ebeni\u010dki primjer regulatorne zarobljenosti, odnosno scenarij u kojem dr\u017eavno regulatorno tijelo po\u010dinje internalizirati logiku i sustave vrijednosti onih industrija koje navodno regulira. S vremenom po\u010dinje uskla\u0111ivati svoje poteze s komercijalnim imperativima korporacija koje bi trebalo nadzirati.<\/p>\n

Konstantno se govori da Ajit Pai iz FCC-a provodi deregulatorni projekt. Me\u0111utim, deregulacija je posve pogre\u0161an naziv za ono \u0161to se doga\u0111a \u2013 zapravo je rije\u010d o reregulaciji. Radi se o restrukturiranju na\u0161ih komunikacijskih sustava u skladu s korporativnim interesima.<\/p>\n

Kakve su implikacije ove reregulacije za medijski krajolik?<\/strong><\/p>\n

Izgubimo li za\u0161titne mjere mre\u017ene neutralnosti, \u0161to \u0107e se, po svemu sude\u0107i, dogoditi, to bi odjednom dovelo do \u010ditavog niza ugroza za nezavisne medije. Postoje jasne opasnosti vezane uz vertikalnu integraciju do kojih mo\u017ee do\u0107i kada se kompanijama koje posjeduju infrastrukturu prepusti kontrola nad diseminacijom informacija, te dopusti da odre\u0111uju uvjete pod kojima se pristupa tim informacijama. Kada, primjerice, govorimo o disonantnim politi\u010dkim medijskim izvorima, koji nemaju resurse za natjecanje u medijskom okoli\u0161u u kojem vidljivost sadr\u017eaja ima svoju cijenu, rizik je u politi\u010dkom smislu vrlo jasan.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, mogli bismo po\u010deti primje\u0107ivati situacije u kojima se pojedinim ISP-ovima ne svi\u0111aju politi\u010dki stavovi koji se plasiraju iz odre\u0111enog medija. Bez mre\u017ene neutralnosti, oni bi bili slobodni blokirati ili usporiti prijenos sadr\u017eaja s takvih stranica. Takvih je slu\u010dajeva bilo i ranije. Firma Telus, druga najve\u0107a telekomunikacijska kompanija u Kanadi, 2005. godine po\u010dela je blokirati pristup serveru koji je pru\u017eao usluge hostinga web stranici koja je podr\u017eavala radni\u010dki \u0161trajk protiv Telusa. Svatko tko se bavi novinarstvom ili aktivizmom trebao bi biti zabrinut ovakvom vrstom odmazde i cenzure.<\/p>\n

Politi\u010dke ideologije koje se protive korporativnoj kontroli, ovime \u0107e biti najsna\u017enije pogo\u0111ene. U SAD-u ja\u010da antimonopolisti\u010dki pokret, koji \u0107e evidentno u\u0107i u sukob s politi\u010dkim stajali\u0161tima ovih monopolista. U nadolaze\u0107em korporativno libertarijanskom internetskom krajoliku, ljevica \u0107e biti disproporcionalno ranjivija.<\/p>\n

Mre\u017ena neutralnost samo je dio pri\u010de. Kojim bismo jo\u0161 regulacijama, politikama i intervencijama mogli pru\u017eiti otpor korporativnoj kontroli interneta?<\/strong><\/p>\n

Otprilike polovica Amerikanaca \u017eivi u zajednicama koje imaju pristup samo jednom ISP-u. Mre\u017ena je neutralnost stoga umnogo\u010demu poku\u0161aj da se problem adresira bez zadiranja u klju\u010dno pitanje, a to je mo\u0107 monopola u telekomunikacijskoj industriji. Kada ne bismo bili prepu\u0161teni na milost i nemilost ovih monopolista, mogli bismo jednostavno promijeniti pru\u017eatelje internetskih usluga u slu\u010daju da po\u010dnu kr\u0161iti mre\u017enu neutralnost. Shodno tome, naglasak se premje\u0161ta na na\u010dine kojima se poku\u0161avamo suprotstaviti monopolima te ih ograni\u010diti, a postoje tri op\u0107e metode da se to u\u010dini.<\/p>\n

Prva je razbijanje monopol\u00e2, ali i blokiranje spajanja i preuzimanja kompanija kako bi se stvaranje monopola i oligopola sprije\u010dilo u samome za\u010detku. Druga metoda, u slu\u010dajevima kada smo se pomirili da postoje prirodni monopoli, a ne planiramo ih iz istih stopa nacionalizirati, podrazumijeva da nam je u interesu strogo ih regulirati te uspostaviti neku vrstu dru\u0161tvenog ugovora prema kojem su prisiljeni pru\u017eati javnu uslugu u zamjenu za pravo da posluju.<\/p>\n

Tre\u0107a, i na mnogo razina najva\u017enija strategija, jest kreiranje javnih alternativa, poput komunalnih be\u017ei\u010dnih mre\u017ea, koje mogu zaobi\u0107i korporativne monopole i s njima u\u0107i u natjecanje. Sve je ve\u0107i broj ovakvih internetskih infrastruktura koje se nalaze u javnom vlasni\u0161tvu i pod javnom upravom, i klju\u010dno ih je izgraditi jo\u0161 vi\u0161e.<\/p>\n

Koliko ste optimisti\u010dni kada je u pitanju mogu\u0107nost pojave pokreta koji bi se borio za demokratski internet?<\/strong><\/p>\n

Pozitivna je strana pri\u010de da su se brojni Amerikanci uznemirili oko ne\u010dega \u0161to zvu\u010di tako neobi\u010dno kao mre\u017ena neutralnost. Prema zadnjim podacima, preko 20 milijuna ljudi potpisalo je peticije ili se vezano uz ovo pitanje obratilo FCC-u. To je nevjerojatno i pokazuje da postoji populacija koja shva\u0107a da se ovakve odluke donose u ime javnosti, ali bez pristanka javnosti \u2013 i to me tje\u0161i.<\/p>\n

Jedan od slogana koji ponekad mo\u017eete \u010duti je i onaj prema kojemu bi medijska reforma trebala biti druga po redu va\u0161ih prioriteta, neovisno koje politi\u010dko pitanje zagovarali \u2013 ne\u0107ete daleko sti\u0107i sa svojim politi\u010dkim interesima ako nemate komunikacijski sustav koji je otvoren prema va\u0161im stavovima. Bez mre\u017ene neutralnosti, suo\u010deni smo s vrlo izvjesnom cenzurom, ali nadam se da svjedo\u010dimo sve anga\u017eiranijoj javnosti koja ima namjeru oduprijeti se korporativnoj agendi.<\/p>\n

Slobodni filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Victor Pickard: Pozitivna je strana pri\u010de da su se brojni Amerikanci uznemirili oko ne\u010dega \u0161to zvu\u010di tako neobi\u010dno kao mre\u017ena neutralnost. Prema zadnjim podacima, preko 20 milijuna ljudi potpisalo je peticije ili se vezano uz ovo pitanje obratilo FCC-u<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-238378","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238378","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=238378"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238378\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=238378"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=238378"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=238378"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}