{"id":237956,"date":"2017-12-12T08:22:24","date_gmt":"2017-12-12T07:22:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=237956"},"modified":"2017-12-12T08:22:24","modified_gmt":"2017-12-12T07:22:24","slug":"bosna-mi-se-danas-cini-gorom-nego-prije-15-godina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/12\/12\/bosna-mi-se-danas-cini-gorom-nego-prije-15-godina\/","title":{"rendered":"Bosna mi se danas \u010dini gorom nego prije 15 godina"},"content":{"rendered":"

Auorka: Tena Erceg<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Nakon \u0161to se ka\u017ee da je britanski novinar, za Eda Vulliamyja najpreciznije bi bilo re\u0107i da je svjedok. Kao ratni dopisnik Guardiana u kolovozu 1992. s dvoje kolega prvi je u\u0161ao u srpske logore Omarsku i Trnopolje, zbog kojih je osu\u0111en Ratko Mladi\u0107, a godinu dana kasnije i u hrvatski logor za Bo\u0161njake Dretelj, za \u0161to su osu\u0111eni Slobodan Praljak i ostali. Na me\u0111unarodnom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju svjedo\u010dio je u \u010dak devet predmeta, uklju\u010duju\u0107i i one protiv Mladi\u0107a, Praljka i Radovana Karad\u017ei\u0107a. Nakon iskustva rata u Jugoslaviji, koje ga je neraskidivo vezalo uz ovaj prostor, pokrivao je rat u Iraku, meksi\u010dke narkokartele i mirovne pregovore u Kolumbiji. Napisao je dvije knjige o ratu u Bosni, od kojih je \u2018Rat je mrtav, \u017eivio rat\u2019 objavljena po\u010detkom ove godine u izdanju sarajevskog Buybooka.<\/p>\n

Nedavno je donesena osu\u0111uju\u0107a presuda protiv Ratka Mladi\u0107a. Ipak, Ha\u0161ki sud nije utvrdio odgovornost Srbije, dok masovni zlo\u010dini u drugim dijelovima Bosne nisu progla\u0161eni genocidom. U tekstu koji ste tim povodom napisali za Guardian zapitali ste se \u0161to su zlo\u010dini u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju i Vi\u0161egradu ako nisu genocid?<\/strong><\/p>\n

Presuda protiv Mladi\u0107a enormno je duga\u010dak tekst s puno sadr\u017eaja. Ako ste o\u017ealo\u0161\u0107ena supruga ili pre\u017eivjelo dijete Srebrenice, onda ste njome dobili minimum onoga \u0161to ste trebali dobiti i to ne smijemo umanjivati. Ne smijemo umanjivati ni \u010dinjenicu da presuda sadr\u017ei definitivan opis onoga \u0161to se doga\u0111alo u drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, u one tri godine koje su vodile Srebrenici. Postoje opisi etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja \u010diji se razmjeri mogu procijeniti, postoje opisi progona, masovnih deportacija, opsade Sarajeva. Ali s druge strane, ako stavljanje ljudi u koncentracijske logore zbog njihove etni\u010dke pripadnosti, ako tortura, deportacije, ubojstva i serijska silovanja nisu genocid, onda ne znam \u0161to jest. Isto tako, konvencija o genocidu sadr\u017ei klauzulu o uni\u0161tavanju kulturnog naslije\u0111a nekog naroda, a svaka d\u017eamija i svaka katoli\u010dka crkva u svakom gradu koji je zauzela Mladi\u0107eva vojska bila je uni\u0161tena.<\/p>\n

U Srebrenici je ubijeno osam tisu\u0107a ljudi u pet dana, u najgorem masakru nakon Tre\u0107eg Reicha. Ali ubijeno je jo\u0161 75 tisu\u0107a drugih, 40 tisu\u0107a je nestalo, milijuni su deportirani. Tim ljudima potreban je zlatni standard, a taj zlatni standard je genocid, me\u0111utim nisu ga dobili. Ova presuda \u0161alje poruku Dae\u0161u i Ba\u0161aru al-Asadu, ubojicama u Centralnoj Africi i Burmi, da ono \u0161to oni rade mo\u017eda jest ratni zlo\u010din ali nije genocid, i zato smatram da je ona opasan nepresedan. Tako\u0111er, prema presudi ispada da se Srbija odvojila od Mladi\u0107a i obratno, iako znamo da se svim operacijama upravljalo iz Beograda.<\/p>\n

Pismo predsjednika Tu\u0111mana<\/strong><\/p>\n

U istom tekstu napisali ste da su \u2018mnogi zaboravili drugi rat u Bosni, onaj u kojem su bosanski Hrvati nastojali uspostaviti svoj vlastiti etni\u010dki \u010dist teritorij\u2019. Za\u0161to se taj zaborav dogodio?<\/strong><\/p>\n

Ni sam nisam siguran za\u0161to se ono \u0161to se doga\u0111alo u Mostaru, u La\u0161vanskoj dolini i u Hercegovini smatra nekom vrstom sporedne predstave. U vrijeme kada smo izvje\u0161tavali o ratu, kada smo se tek po\u010dinjali nositi sa svime \u0161to se doga\u0111alo u smislu kvantitete i svireposti, glavni narativ bio je etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje nesrba od strane bosanskih Srba. To je bila pri\u010da na koju smo o\u010dajni\u010dki nastojali skrenuti pa\u017enju svijeta jer smo kao ljudska bi\u0107a pri\u017eeljkivali neku vrstu me\u0111unarodne intervencije koja bi sve to zaustavila. Novinarstvo je, usput re\u010deno, tada bilo prili\u010dno dobro. Ali kada se pojavio taj drugi narativ, sve je postalo puno kompliciranije. Ljudi su imali stereotipno poimanje Balkana, sve im je to bilo vrlo komplicirano, a mi smo morali objasniti \u0161to se doga\u0111a. Dotad smo izvje\u0161tavali o savezni\u0161tvu bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata, koje je prili\u010dno dobro funkcioniralo po\u010detkom rata, a onda smo morali po\u010deti govoriti kako su se saveznici okrenuli jedan protiv drugog. Nama se \u010dinilo da je to prili\u010dno jasno, da je ubijanje uvijek ubijanje a mu\u010denje uvijek mu\u010denje, ali postojala je i politi\u010dka dimenzija pri\u010de, ona u kojoj nam je Mate Boban, u svojoj otu\u017enoj prijestolnici u Grudama, govorio o kantonima, o \u0160vicarskoj, o pravu naroda na samoobranu, a zapravo o protjerivanju muslimana. Postojao je i odre\u0111en broj ljudi na bo\u0161nja\u010dkoj strani koji se \u017eelio rije\u0161iti svih Hrvata. Primjerice, bitka u La\u0161vanskoj dolini bila je naro\u010dito opaka, najgore nasilje tamo jesu po\u010dinili HVO i HOS, ali postojali su i d\u017eepovi u kojima se Armija BiH pona\u0161ala na isti na\u010din, ali na manjoj razini, a sve to skupa zvu\u010dalo je jako komplicirano.<\/p>\n

Rekli ste mi da je, prema va\u0161em iskustvu, ono \u0161to se doga\u0111alo u Mostaru na neki na\u010din bilo gore od onoga u Sarajevu?<\/strong><\/p>\n

Ne znam koliko je to\u010dno ljudi ubijeno u Mostaru, ali sam prili\u010dno siguran da je taj broj proporcionalno ve\u0107i od onoga u Sarajevu. Mostar je bio najstra\u0161nije mjesto u kojem sam bio. HVO i Armija BiH prvo su se zajedno borili, zajedno su izgurali bosanske Srbe iz isto\u010dnog Mostara prema Trebinju, ali su nakon toga muslimane koji su se borili u sastavu HVO-u, a bilo ih je puno, po\u010deli hapsiti njihovi vlastiti suborci i odvoditi ih u logore. Istovremeno, \u017eene, djeca i starci protjerivani su u isto\u010dni Mostar, dio grada koji je postao minijaturna enklava od svega nekoliko ulica. Populacija te enklave bila je 1993. oko 10.000 ljudi, da bi do kraja ove operacije, za koju su Praljak i ostali sada definitivno osu\u0111eni, narasla na 50.000, ve\u0107inom \u017eena, djece i starijih koji su bili podvrgnuti neprekidnom bombardiranju, znatno intenzivnijem od onoga koje se doga\u0111alo u Sarajevu. Jer Sarajevo je trajalo tri godine i u pitanju je bio veliki grad. Kada biste u Sarajevu oti\u0161li po vodu ili kao ja po pri\u010du, kada bi netko i\u0161ao posjetiti ro\u0111ake ili kupiti povr\u0107e, mogao je u bilo kojem trenutku poginuti od granate ili snajpera, ali statisti\u010dki je ta vjerojatnost bila manja. U Mostaru je kalkulacija bila druga\u010dija jer je enklava bila tako mala a bombardiranje tako blizu, s druge strane rijeke.<\/p>\n

Slobodana Praljka prvi ste put susreli u rujnu 1993., kada vam je dozvolio da posjetite hrvatski logor za Bo\u0161njake Dretelj, a drugi put 13 godina kasnije, na Ha\u0161kom sudu, kada ste bili svjedok u su\u0111enju protiv njega. Kako ste do\u017eivjeli presudu protiv \u0161estorke?<\/strong><\/p>\n

Nisam sudac, ali sigurno je da je ova presuda bli\u017ea onome \u010dega se sje\u0107am. Do rujna 1993. stvari su postale jako lo\u0161e, naro\u010dito u isto\u010dnoj Hercegovini i u La\u0161vanskoj dolini. Sve je po\u010delo od jednog pisma predsjednika Tu\u0111mana njegovim kohortama u Bosni, u kojem ih instruira da naprave kampove u kojima \u0107e se ljude dr\u017eati u okvirima \u017denevske konvencije. To je bilo vrlo intrigantno pa smo odlu\u010dili oti\u0107i u Dretelj. Ja sam ve\u0107 prije toga, po\u010detkom rujna 1992., bio u Dretelju i tamo sam vidio zato\u010denja Srba od strane neousta\u0161ke milicije HOS-a, s pone\u0161to logisti\u010dke podr\u0161ke Armije BiH i HVO-a. Dr\u017eali su ih u lo\u0161im, ali ne i fatalnim uvjetima. Godinu dana kasnije Dretelj je pre\u0161ao u zapovjedni\u0161tvo HVO-a. Mate Boban odbio nas je pustiti unutra pa smo oti\u0161li u vojno zapovjedni\u0161tvo HVO-a. Tamo je bio jedan general koji nam je odr\u017eao predavanje o vjekovnim te\u017enjama naroda. Nije bio neinteligentan, razgovarali smo o kazali\u0161tu, a on je u tom razgovoru vidno u\u017eivao jer u to vrijeme nije \u010desto imalo priliku razgovarati o teatru. Rekli smo mu da \u017eelimo i\u0107i u Dretelj, a on nam je odgovorio da smijemo, sli\u010dno kao Karad\u017ei\u0107 koji nas je izazvao da se \u2018sami uvjerimo\u2019 u Omarsku. Pitali smo ga mo\u017eemo li to odobrenje dobiti napismeno, pa je i na to pristao, istipkao je, potpisao i pe\u010datirao dozvolu. I oti\u0161li smo. Tamo\u0161nji zapovjednik bio je u\u017easnut kada su mu do\u0161la trojica novinara s odobrenjem generala Praljka. Vidjeli smo skladi\u0161ni prostor u kojem su ljudi \u010du\u010dali i sjedili u smradu, vru\u0107ini, raspadanju. Bilo je znoja, prljav\u0161tine, neuhranjenosti, pili su vlastiti urin. U\u0161li smo u tunele, hangare ukopane u zemlji, gdje su u mraku sjedili vrlo mr\u0161avi ljudi, prestravljeni, s ko\u017enim problemima i nefokusiranim pogledima. Nije bilo kao u Omarskoj ili Keratermu, ali nisam siguran kako se te stvari mjere. No sigurno je da nije bilo u skladu sa \u017denevskom konvencijom ni ratnim obi\u010dajima i da se radilo o onome za \u0161to je \u0161estorka kasnije uhap\u0161ena i osu\u0111ena.<\/p>\n

Svjedo\u010denje je zastra\u0161uju\u0107e iskustvo<\/strong><\/p>\n

Kako danas gledate na taj doprinos rasvjetljavanju ovih zlo\u010dina?<\/strong><\/p>\n

Kada me studenti pitaju o mo\u0107i medija, ja njih onda obi\u010dno pitam: Kakva mo\u0107 medija? Prona\u0161li smo koncentracijske logore u sjeverozapadnoj Bosni 1992., vidjeli smo logore u Hercegovini, govorili o stra\u0161nim opsadama Sarajeva i Mostara, masovnim silovanjima i etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju. I \u0161to imamo kao posljedicu? Jo\u0161 jedan mirovni plan s kojeg Karad\u017ei\u0107, Mladi\u0107 i Mate Boban odlaze smiju\u0107i se, znaju\u0107i da \u0107e ti apsurdni ljudi, ti prepla\u0107eni, arogantni diplomati oti\u0107i nazad u Pariz, London i Washington, da bi oni nastavili s klanjem. Bio je jedan naro\u010dito va\u017ean diplomatski fijasko, kada su teritorij koji su Boban, Praljak i drugi \u2018\u010distili\u2019, za njih mapirali Cyrus Vance i David Owen svojim mirovnim planom. Primjerice, Travnik, muslimanski grad sa zna\u010dajnom hrvatskom manjinom, bio je prema tom planu dio Herceg-Bosne, \u0161to zna\u010di da su dobili diplomatsko zeleno svjetlo za ono \u0161to su radili. A sve \u0161to su radili dolazilo je iz Zagreba. Sje\u0107am se dobro kako hrvatski zapovjednici u Travniku nisu htjeli slu\u0161ati naredbe da se bore protiv svojih saveznika muslimana, a isto sam \u010duo i u Gra\u010danici i Sarajevu.<\/p>\n

Negdje ste rekli da vam je Omarska promijenila \u017eivot. Ako je to za vas bilo tako radikalno iskustvo, mo\u017eemo li uop\u0107e zamisliti kakvo je ono bilo za \u017ertve?<\/strong><\/p>\n

Ni\u010diji \u017eivot nije mogao ostati nepromijenjen zbog onoga \u0161to se tamo dogodilo. Moj se promijenio na prili\u010dno irelevantan na\u010din, jer nisam izbjeglica, nisam nikoga izgubio, nisam bio silovan, djeca mi nisu nestala. Ta stvar nagriza na mnogim razinama, a jedna od njih je PTSP, koji radije zovem shell shock (\u0161ok od bombardiranja), jer se PTSP mo\u017ee dobiti od automobilske nesre\u0107e ili mrtvoro\u0111enog djeteta. Ali postoji i dublja razina koja je puno va\u017enija. Moja generacija odrasla je vjeruju\u0107i da je bolji svijet mogu\u0107, da ga mo\u017eemo promijeniti. Ali Omarska, a prije nje Vukovar, na neki su na\u010din za mene podignuli taj zastor i ostavili me bez ikakve ideje \u0161to da s tim radim, emocionalno i intelektualno. A kada pogledamo situaciju u Bosni i u Evropi danas, \u010dini mi se da ljudi ni 25 godina kasnije nisu ra\u0161\u010distili s onim \u0161to se dogodilo i \u0161to su radili, umjesto toga pale svije\u0107e za generala Praljka, a Milorad Dodik Mladi\u0107a naziva legendom srpskog naroda.<\/p>\n

Svjedo\u010dili ste u devet su\u0111enja i zbog toga bili kritizirani od dijela kolega, s logikom da novinari ne bi smjeli \u2018zauzimati strane\u2019. \u0160to ste im tada odgovarali?<\/strong><\/p>\n

Svjedo\u010dio sam zato \u0161to sam vjerovao da bilo \u0161to mo\u017ee pomo\u0107i, jer je situacija bila o\u010dajna. Teza mojih kriti\u010dara bila je da bi svi osim novinara trebali svjedo\u010diti. Meni je to zvu\u010dalo prili\u010dno \u010dudno. Kakvo smo mi to sve\u0107enstvo? Tko nas je izabrao, jesmo li iznad zakona? Ako ugledam nekog skinheada kako plja\u010dka staru gospo\u0111u u stanici metroa, zna\u010di li to da ne\u0107u svjedo\u010diti zato \u0161to sam novinar? Moja je \u010dast i prokletstvo \u0161to sam 1992. prona\u0161ao put u koncentracijski logor za koji se ispostavilo da je logor smrti. Zar da ne svjedo\u010dim? I ako ne, za\u0161to ne? Mi moramo napraviti sve \u0161to mo\u017eemo, ali ne zato da bismo pomogli odvjetnicima da zarade vi\u0161e novca, ve\u0107 da pomognemo \u017ertvama da dobiju pravdu. Jedna od mojih kriti\u010darki, Nina Bernstein, pisala je u New York Timesu da sam na ego-tripu. Ali to nije bio ego-trip, svjedo\u010denje je zastra\u0161uju\u0107e iskustvo od kojeg ne mo\u017eete spavati, u kojem vas odvjetnici re\u0161etaju i tra\u017ee svaku, najsitniju gre\u0161ku na kojoj biste se mogli poskliznuti. Ali nisam prestao, jer kada jednom to napravite, nastave vas pozivati. Po\u010deli smo s Du\u0161kom Tadi\u0107em, a zavr\u0161ili s Karad\u017ei\u0107em i Mladi\u0107em.<\/p>\n

Biste li rad Ha\u0161kog suda danas ocijenili kao barem prete\u017eno koristan?<\/strong><\/p>\n

Rekao bih i da i ne. Vjerojatno je najve\u0107e postignu\u0107e suda ono povijesno. Jako mnogo hrabrih ljudi istupilo je da bi svjedo\u010dilo i ako \u017eelite znati \u0161to se dogodilo, pri\u010da je ispri\u010dana, glasovi su tamo. Ali isto tako, institucija je po\u010dela s radom vrlo impresivno, a zavr\u0161ila kao golemi birokratski aparat. Ako pri\u010date sa \u017ertvama i o\u017ealo\u0161\u0107enima, re\u0107i \u0107e vam da im je od svega toga muka, od silnog novca koji se tamo vrti, jer industrija ljudskih prava zaboravlja da su ljudi u \u010dije ime ona djeluje po definiciji vrlo siroma\u0161ni. Neki prigovaraju i da je sve skupa predugo trajalo, ali pravda uvijek dolazi sporo. Ono \u0161to smatram glavnim pitanjem je kako i kamo \u0107emo dalje. Kome \u0107e to\u010dno suditi ti sudovi koji se sada spremaju procesuirati zlo\u010dine u Siriji? Desmond Tutu zapitao se nedavno u Observeru gdje je Tony Blair kada govorimo o pravdi u Iraku, gdje su Donald Rumsfeld i Dick Cheney. Ho\u0107emo li optu\u017eiti Ba\u0161ara al-Asada i sve one u Saudijskoj Arabiji koji naoru\u017eavaju Dae\u0161 i bombardiraju bolnice u Jemenu britanskim oru\u017ejem? Vjerojatno ne, upravo zato \u0161to kupuju britansko oru\u017eje. Me\u0111unarodni kazneni sud tek treba optu\u017eiti nekoga tko je bijelac, jer svi optu\u017eeni su afri\u010dki ratni vo\u0111e. \u0160to je s korporacijskim zlo\u010dinima i zlo\u010dinima protiv okoli\u0161a? U posljednje vrijeme radim u Meksiku, gdje je 140.000 ljudi ubijeno, a jo\u0161 40.000 vode se kao nestali. Vo\u0111i tamo\u0161njeg narkokartela, El Chapu Guzm\u00e1nu, uskoro \u0107e se suditi na ameri\u010dkom sudu, ali \u0161to je s onima koji zajedno s njim zara\u0111uju, koji ga naoru\u017eavaju? Cijela ta linija izme\u0111u kriminala i zakona vrlo je mutna ovih dana i \u010dini se da institucije poput Ha\u0161kog suda nisu sposobne kr\u010diti si put kroz tu sivu zonu.<\/p>\n

Priznanje i iskupljenje<\/strong><\/p>\n

Dotaknuli smo se ovdje odgovornosti me\u0111unarodne zajednice. \u0160to je s kolektivnom odgovorno\u0161\u0107u, konceptom za koji se, barem u na\u0161im intelektualnim krugovima, uvrije\u017eilo govoriti da se u njega \u2018vjeruje\u2019 ili \u2018ne vjeruje\u2019?<\/strong><\/p>\n

U knjizi \u2018Obi\u010dni ljudi\u2019 Christopher R. Browning, ameri\u010dki povjesni\u010dar holokausta, zorno demonstrira da su prakti\u010dki svi sudjelovali u zlo\u010dinu. Kada se, dva desetlje\u0107a nakon Omarske, ljudi u tamo\u0161njim selima na\u0111u pred zidom \u0161utnje ili opravdavanja, dok drugi govore da je u pitanju medijska urota i da se zlo\u010dini nisu dogodili, tada morate pomisliti da su svi u tome sudjelovali ili barem gledali sa strane. A to je jedan vrlo neugodan zaklju\u010dak za liberalne demokracije, za ideje progresa i prosvjetiteljstva, u koje sam i sam vjerovao do 1992. George Orwell vrlo je lijepo pisao o tome \u0161to je britanska radni\u010dka klasa bila za vrijeme dok su Irska i ostatak imperija bili pod\u010dinjeni. Ona je bila ugnjetava\u010d, svakako ne ugnjetavani. Ali kolektivna odgovornost nije sudsko, ve\u0107 povijesno i moralno pitanje. Nemogu\u0107e je optu\u017eiti svakoga, iako bi u savr\u0161enom svijetu upravo to trebalo u\u010diniti jer svaka silovana \u017eena u Prijedoru koja na ulici sretne svog silovatelja ima pravo zapitati se za\u0161to taj \u010dovjek nije u zatvoru. U Berlinu taj bi silovatelj dobio 20 godina zatvora, a u Americi bi ga mo\u017eda i pogubili. A ipak, eno ih, takvi ljudi \u0161etaju uokolo, pretvaraju\u0107i se da se ni\u0161ta nije dogodilo ili opravdavaju\u0107i ono \u0161to se dogodio.<\/p>\n

Kada je Ha\u0161ki sud zapo\u010deo su\u0111enjem Du\u0161ku Tadi\u0107u, neki su se pitali \u010demu cijeli taj medijski cirkus za neku seosku protuhu, sadisti\u010dkog silovatelja i ubojicu, ali meni se to \u010dinilo zapravo savr\u0161enim. Jer Du\u0161ko Tadi\u0107 nam je toliko toga rekao o onome \u0161to je taj rat bio i o li\u010dnostima koje su ga vodile, koje su ubijale i mu\u010dile kako bi se zabavile. Kada bi ga \u017ertve tamo prepoznale i pokazale prstom prema njemu, to je svjedo\u010dilo o jednoj vrsti jezive intimnosti, \u010dinjenici da su prakti\u010dki sve \u017ertve poznavale svoje mu\u010ditelje. Kolektivna odgovornost po\u010dinje onda kada dru\u0161tvo kao cjelina prizna da je radilo u\u017easne stvari i da zbog toga \u017eali. To je ono \u0161to je Njema\u010dka donedavno prili\u010dno dobro radila, a sada nove generacije prigovaraju da im je dosta sve te krivnje. I ba\u0161 zato ono \u0161to se dogodilo u Bosni govori tako puno o onome \u0161to se doga\u0111a danas, jer su netolerancija i isklju\u010divanje, koji su motivirali tamo\u0161nje vo\u0111e, isto ono \u0161to sada pogoni Trumpa, Le Pen, Poljake i Ma\u0111are.<\/p>\n

Trenutno se bavite mirovnim procesom u Kolumbiji izme\u0111u tamo\u0161nje vlade i marksisti\u010dke gerile FARC. Oko tog procesa prili\u010dno ste optimisti\u010dni, ali ne i oko onog na Balkanu. U \u010demu je razlika?<\/strong><\/p>\n

U pitanju je iznimno sna\u017ean kontrast. Tim predsjednika Juana Manuela Santosa i tim FARC-a zajedno su sjeli za stol u Havani i pet godina kovali mirovni plan koji je toliko sveobuhvatan da ne samo da \u017eeli zaustaviti ubijanje, ve\u0107 i provesti razoru\u017eanje, restrukturirati dru\u0161tvo, dokinuti industriju kokaina i redistribuirati vlasni\u0161tvo nad zemljom. Taj je plan toliko inteligentan, toliko dubok i radikalan da je postao sam sebi najve\u0107i neprijatelj. On na referendumu nije dobio podr\u0161ku, ali Santos je unato\u010d tome rekao da je suvi\u0161e va\u017ean da ga se ne bi prihvatilo, nakon \u010dega su stotine tisu\u0107a mladih ljudi iza\u0161le na ulice i trgove tra\u017ee\u0107i kraj rata i time ga spasile od neznanja i zlobe onih koji su glasali protiv. To je zato \u0161to ti mladi \u017eele mir, ali ne mir samo kao odsustvo rata, nego onaj koji sije sjeme mira za budu\u0107e generacije. U Bosni imam dojam da jako puno ljudi zapravo ne \u017eeli pravi, funkcionalni mir. Ne osje\u0107am da tri zajednice koje \u010dine BiH to zaista \u017eele, ne vidim masovni pokret ni pribli\u017eno usporediv s onim u Kolumbiji, koji bi inzistirao na miru i odbacio politi\u010dare koji promoviraju podjele. Bosna mi se danas \u010dini gorom nego prije 15 godina, s ljudima koji su se ugnijezdili u svojim udobnim zonama separiranosti. Izuzev 2014. godine, kada su se istovremeno dogodile tri stvari: poplave u kojima su ljudi zaista pomagali jedni drugima, zatim plenumi i protesti protiv korupcije kada su sve tri zajednice shvatile da ih se plja\u010dka te kvalifikacije nogometne reprezentacije za prvenstvo u Brazilu, kada su i bosanski Hrvati u drugom poluvremenu po\u010deli za nju navijati. Ali onda, nekoliko tjedana kasnije, ponovno su svi bili u rovovima zbog izbora.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan mirovni proces kojim se bavite je i onaj u Sjevernoj Irskoj?<\/strong><\/p>\n

Jedno od ve\u0107ih postignu\u0107a britanske politike od Drugog svjetskog rata upravo je mirovni proces u Irskoj, iako mu je Brexit sada ozbiljna prijetnja. Polovica tog sporazuma podrazumijevala je da sve tri strane \u2013 irski republikanci, ulsterski lojalisti i Britanci \u2013 priznaju da su radile grozne stvari u onome za \u0161to su sve tri inzistirale da je i dalje plemenit cilj. Poruka toga je da, \u010dak i ako ste nacionalist, ne\u0107ete biti ni\u0161ta manji nacionalist ako priznate da su u va\u0161e ime napravljene u\u017easne stvari, da se iskupite za njih i da oni koji su ih po\u010dinili budu privedeni pravdi. Hrvatska vlada ne bi bila ni\u0161ta manje patriotska kada bi priznala da je presuda pravedna, tim vi\u0161e \u0161to su svi oni katolici, a Biblija naveliko govori o tome kako treba sagledati vlastite grijehe da bi se moglo suditi tu\u0111ima. I to je dobar princip. Ono \u0161to se dogodilo u Sjevernoj Irskoj pokazuje da to mo\u017ee funkcionirati. Ja primjerice nisam ni\u0161ta manje lojalan Irskoj ako ka\u017eem da sam zgro\u017een jer je IRA dizala u zrak pubove i \u0161oping-centre po engleskim gradovima, a nisam ni manje lojalan Britaniji ako ka\u017eem da je britanski masakr Krvava nedjelja bio ratni zlo\u010din. Takva priznanja su kamen temeljac mira i zato bi tu liniju trebale prije\u0107i sve tri strane u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ed Vulliamy:\u00a0Najve\u0107e postignu\u0107e Ha\u0161kog suda je ono povijesno. Mnogo hrabrih ljudi istupilo je da bi svjedo\u010dilo i ako \u017eelite znati \u0161to se dogodilo, pri\u010da je ispri\u010dana. No imam dojam da u Bosni jako puno ljudi zapravo ne \u017eeli pravi, funkcionalni mir. Ne osje\u0107am da tri zajednice koje \u010dine BiH to zaista \u017eele<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-237956","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237956","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=237956"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237956\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=237956"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=237956"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=237956"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}