{"id":237812,"date":"2017-12-09T16:23:11","date_gmt":"2017-12-09T15:23:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=237812"},"modified":"2017-12-09T16:25:26","modified_gmt":"2017-12-09T15:25:26","slug":"poruke-zrtava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/12\/09\/poruke-zrtava\/","title":{"rendered":"Poruke \u017ertava"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Sjutra je Dan ljudskih prava, vrijeme za podsje\u0107anje na 69 godina od kada je Generalna skup\u0161tina Ujedinjenih nacija usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, \u010diji 1. \u010dlan glasi:<\/p>\n

“Sva ljudska bic\u0301a ra\u0111aju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svije\u0161c\u0301u i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.”<\/p>\n

Vrijeme za podsje\u0107anje da ljudska prava nisu samo spisak lijepih \u017eelja, ve\u0107 prava koje je dr\u017eava du\u017ena da obezbijedi svim ljudima na njenoj teritoriji.<\/p>\n

Akcija za ljudska prava je zamolila neke od \u017ertava kr\u0161enja ljudskih prava u Crnoj Gori da podijele njihove misli i ose\u0107anja povodom sjutra\u0161njeg dana.<\/p><\/blockquote>\n

Rizo Alkovi\u0107<\/strong>, Crnogorac, Rom i Musliman, \u017ertva kr\u0161enja prava na za\u0161titu psiho-fizi\u010dkog integriteta i diskriminacije, na osnovu presude Evropskog suda za ljudska prava. Dr\u017eava nije za\u0161titila njega, suprugu i dvoje djece od rasisti\u010dkih napada i prijetnji kom\u0161ija. Alkovi\u0107 se sa porodicom iselio u Belgiju.<\/p>\n

“Ja ne znam da postoje ljudska prava u Crnoj Gori. Znam da postoje ljudi i NVO koje se bore za ljudska prava. Nikako se ne osje\u0107am povodom Dana ljudskih prava jer znam da nisam usamljen, da ima mnogo ljudi koji su iste sudbine kao ja. Dr\u017eava je trebalo da uradi sve kontra od onoga \u0161to je radila da za\u0161titi moja prava. Na\u017ealost sve \u0161to mi se de\u0161avalo podr\u017eavali su MUP, tu\u017eila\u0161tvo i sudije.<\/p>\n

\u0160ta ja dobijam ovom presudom u Strazburu? Ja sam deset godina bez adrese, oduzeli su mi stan i rad i dom, dva studenta sam morao da maknem s fakulteta, da bismo oti\u0161li da budemo bezbjedni.<\/p>\n

Mo\u017eda bih ne\u0161to dobio i ja i svi drugi ugro\u017eeni kada bi predsjednik Vlade razrije\u0161io du\u017enosti sve te ljude koji Crnu Goru bacaju na koljena i prikazuju kao jedan divlja\u010dki i zaostali narod.”<\/p>\n

Zdravko Cimbaljevi\u0107<\/strong>, gej aktivista za ljudska prava, \u017ertva kr\u0161enja prava na za\u0161titu psiho-fizi\u010dkog integriteta, neistra\u017eenih prijetnji smr\u0107u, zbog \u010dega je dobio azil u Kanadi:<\/p>\n

“\u017delim da svim gra\u0111anima i gra\u0111ankama Crne Gore po\u017eelim lijep dan ljudskih prava. Namjerno ne ka\u017eem “sre\u0107an”, jer kao \u0161to znamo, ovaj dan podsje\u0107a koliko jo\u0161 posla imamo da ovaj dan u\u010dinimo zaista sre\u0107nim za sve nas. Spadam u one koji su morali da napuste na\u0161u dr\u017eavu zbog nepravednog i nehumanog odnosa dr\u017eavnog sistema. I na dan ljudskih prava, i skoro svaki put kad pomislim na Crnu Goru, prisjetim se mu\u010dnina koje su me protjerale. Osje\u0107aj nepravde, osje\u0107aj da u o\u010dima i policije i dr\u017eavnih tu\u017eilaca nijeste jednako vrijedan gra\u0111anin. Svaki put kad bih stao u odbranu ljudskih prava, osjetio bih jo\u0161 ve\u0107i pritisak, znaju\u0107i \u0161ta sjutra donosi. Jo\u0161 ve\u0107e razo\u010darenje i od porodice, prijatelja i gra\u0111ana\/ki koji su me prepoznavali na ulici. Samo zato \u0161to nijesam \u017eelio da la\u017eem i krijem se. Dr\u017eava je pala na ispitu da za\u0161titi tada jedinog gra\u0111anina koji se otvoreno borio za prava manjine i LGBTIQ zajednice \u010diji pripadnici i danas trpe nasilje, poni\u017eenja, prijetnje i nedovoljnu za\u0161titu dr\u017eave. Kanada je zemlja za primjer mnogim dr\u017eavama, posebno Crnoj Gori. Kanadski premijer se javno izvinio LGBTIQ zajednici zbog nepravde koju su do\u017eivljavali u pro\u0161losti. Dr\u017eava je priznala da nije za\u0161titila svoje gra\u0111ane i gra\u0111anke i zatra\u017eila opro\u0161taj. Mo\u017eda bi crnogorska vlada mogla da nau\u010di iz ovog primjera i pripremi se za jedno istinsko izvinjenje.”<\/p>\n

Tufik Softi\u0107<\/strong>, novinar istra\u017eiva\u010d, \u017ertva dva nedjelotvorno istra\u017eena napada, u skladu s odlukom Ustavnog suda:<\/p>\n

“Zahvaljuju\u0107i dvijema presudama, Osnovnog i Ustavnog suda, u kojima je dr\u017eava osu\u0111ena zbog nedjelotvorne istrage u mom slu\u010daju, mogao bih re\u0107i kako ove godine Me\u0111unarodni dan ljudskih prava do\u010dekujem sa malo vi\u0161e li\u010dnog optimizma i vjere da su mogu\u0107e promjene na bolje, makar one dolazile i vrlo sporo, kao \u0161to je to, kada se o meni radi, \u010ditavih deset godina. Ujedno sam, me\u0111utim, i \u017ealostan, zato \u0161to se osje\u0107am kao da mi je neko ukrao tih deset godina \u017eivota, i to u \u017eivotnom periodu kada to zna\u010di mnogo vi\u0161e nego u mladosti. Osnovni sud u Podgorici i Ustavni sud Crne Gore jasno su kazali \u0161ta je trebalo dr\u017eava da radi. Dr\u017eava je kroz svoje institucije morala da vodi djelotvornu i efikasnu istragu i da do sada imamo u krivi\u010dnom smislu rije\u0161ene slu\u010dajeve napada na mene, i onaj koji je kvalifikovan kao poku\u0161aj ubistva i drugi koji se kvalifikuje kao izaivanje op\u0161te opasnosti, a mislim da je to bio teroristi\u010dki akt. Da su ti slu\u010dajevi krivi\u010dno rije\u0161eni, imao bih miran \u017eivot i to bi bila pravda. Ovako, tu je neka moralna i materijalna satisfakcija, i samo nada da \u0107e istraga za slu\u010daj iz 2007. godine morati jednom opet da se otvori, da ova druga koja se jo\u0161 vodi ne\u0107e biti zatvorena neuspje\u0161no i ne\u0107e zastariti sljede\u0107e godine. Sve to je u potpunosti promijenilo \u017eivot i meni i mojoj porodici. Pro\u0161li smo sve i sva\u0161ta za ovih deset godina. Stotinu puta sam po\u017eelio da se probudim na nekom drugom mjestu. Bojim se da svojoj djeci nisam na neki na\u010din odredio \u017eivot i da mi jednog dana ne bude \u017eao \u0161to nisam oti\u0161ao negdje drugo sa \u010ditavom porodicom, da ostatak \u017eivota provedemo u miru i bez straha.”<\/p>\n

Sejda Krd\u017ealija<\/strong>, Bo\u0161njakinja, majka 22-godi\u0161njeg muzi\u010dara Sanina, stradalog u neka\u017enjenom ratnom zlo\u010dinu “deportacije” muslimanskih izbjeglica iz Crne Gore njima neprijateljskoj vojsci bosanskih Srba:<\/p>\n

“Tog maja 1992. godine pobjegli smo od ratne strahote puni nade da \u0107e nam na\u0161i susjedi u Crnoj Gori pru\u017eiti za\u0161titu. Umjesto toga, na\u0161i sinovi, mu\u017eevi i bra\u0107a su kao najve\u0107i zlo\u010dinci hap\u0161eni i deportovani u koncentracione logore iz kojih su se samo rijetki spasili. Nakon 13 dugih godina traganja uspjela sam na\u0107i posmrtne ostatke moga sina, dok druge majke nijesu ni do danas. \u017deljela bih da se nikada i niko ne osjeti tako bespomo\u0107no i poni\u017eeno kao ja tada u Crnoj Gori. A pravda… kakva je to pravda kad su odgovorni oslobo\u0111eni svake odgovornosti. Od\u0161teta koju smo dobili je nekakva zamjena pravde, ali ne mo\u017ee otkupiti odgovornost onih koji su na\u0161e najmilije isporu\u010dili u smrt.”<\/p>\n

Milisav Dragojevi\u0107<\/strong>, zvi\u017eda\u010d, \u010diji je status priznat odlukom Agencije za sprje\u010davanje korupcije, spa\u0161en disciplinske odgovornosti za javno upozoravanje, ali s posljedicama na radnom mjestu i bez adekvatne istrage navoda koje je sa kolegama istakao i u krivi\u010dnoj prijavi:<\/p>\n

“Kada razmi\u0161ljam o ljudskim pravima u Crnoj Gori, osje\u0107am neku prazninu, jer ne znam kako ih ostvariti, kako se za\u0161tititi od onih koji gaze ta prava. Ve\u0107 dugo trpim nepravdu, uskra\u0107uje mi se pravo na rad, pravo da slobodno mislim, da saop\u0161tim mi\u0161ljenje, da ostvarim za\u0161titu putem suda, jer je sudstvo, po mom mi\u0161ljenju, zavisno od politike, a time nije pravedno. Na\u017ealost, imam dosta prijatelja koji trpe nepravdu kao i ja. Dr\u017eava je trebalo da obezbijedi, prije svega, efikasno i slobodno sudstvo, koje \u0107e dosljedno tuma\u010diti zakone. Tu\u017eio sam firmu u kojoj radim zbog mobinga od strane poslodavca prije vi\u0161e od godinu dana, a jo\u0161 nije odr\u017eano ni pripremno ro\u010di\u0161te. Dobio sam status zvi\u017eda\u010da, ali mi nije pru\u017eena nikakva za\u0161tita, poslodavac se izdvojio iznad zakona jer ima za\u0161titu od pojedinaca iz vrha vlasti. Uskra\u0107ivanjem mog prava na rad u \u017deljezni\u010dkom prevozu Crne Gore ve\u0107 nekoliko godina primam umanjenu platu, dolazio sam na posao, a nije mi dato da radim. Osje\u0107ao sam se izolovan od okru\u017eenja u kojem radim, disciplinski sam bio nepravedno ka\u017enjen za javno izgovorenu rije\u010d u najboljoj namjeri.”<\/p>\n

Mijo Martinovi\u0107<\/strong>, \u017ertva neistra\u017eene policijske torture, prema odluci Ustavnog suda:<\/p>\n

“\u017delim da \u010destitam svim ljudima na zemljinoj kugli dan ljudskih prava, i da se molim bogu da ono \u0161to se desilo meni, bude poslednje kr\u0161enje ljudskih prava u svijetu. Na dana\u0161nji dan, kada bi svi gra\u0111ani Crne Gore, trebali da budu ponosni da \u017eive u dr\u017eavi gdje se po\u0161tuju ljudska prava, velika ve\u0107ina se ne osje\u0107a tako, jer u na\u0161oj dr\u017eavi koja je na putu ulaska u EU, ljudska prava se vrlo malo po\u0161tuju. Ja koji sam do\u017eivio jednu od najve\u0107ih tortura u istoriji moderne Evrope, od Specijalne policijske jedinice CG, osje\u0107am se tu\u017eno, jer su sve dr\u017eavne i paradr\u017eavne institucije u\u010dinile sve da se ovaj zlo\u010din ne otkrije i da se ne privedu pravdi, oni koji se zaklinju dr\u017eavi i narodu da \u0107e braniti \u017eivote i imovinu gra\u0111ana. Svaka demokratska dr\u017eava bi uradila sve da privede pravdi te ljude koji su pogazili zakletvu i zakon, iako im je du\u017enost bila da ga \u0161tite. Od kako je 25 policajaca u punoj ratnoj opremi (koja je kupljena novcem poreskih obveznika CG) prije dvije godine lomila moje kosti, glavu i moj automobil, \u017eivot mi se promijenio, zdravlje mi je te\u0161ko naru\u0161eno i sigurnost ugro\u017eena i nemam vi\u0161e povjerenja u dr\u017eavne organe.”<\/p>\n

Branimir Vuk\u010devi\u0107 <\/strong>i Mom\u010dilo Baranin<\/strong>, \u017ertve policijskog zlostavljanja i nedjelotvorne istrage dr\u017eavnog tu\u017eila\u0161tva, prema odlukama Ustavnog suda Crne Gore:<\/p>\n

“Kao \u017ertve torture sprovedene nad nama od strane jo\u0161 uvijek neidentifikovanih pripadnika Uprave policije, osje\u0107amo se nesigurno i uvrije\u0111eno.<\/p>\n

Nesigurno, jer po\u010dinioci torture nisu identifikovani ni privedeni pravdi, uvrije\u0111eno, jer nadle\u017eni dr\u017eavni organi nisu uradili ni\u0161ta da obezbijede nepristrasnu i efikasnu istragu.<\/p>\n

U vrijeme kad su svi civilizovani narodi dr\u017eavu shvatili kao \u017eivi organizam, stvoren radi op\u0161teg dobra i za\u0161tite temeljnih ljudskih prava koja va\u017ee podjednako za sve, crnogorsko dru\u0161tvo o\u010digledno jo\u0161 uvijek tumara po mra\u010dnim hodnicima Platonove pe\u0107ine, bez nade da \u0107e se u skorije vrijeme osloboditi okova i ugledati svjetlost dana. Kr\u0161enje osnovnih ljudskih prava uticalo je znatno na na\u0161 \u017eivot, jer se, zahvaljuju\u0107i neefikasnosti dr\u017eavnih organa, i dalje osje\u0107amo ugro\u017eeno. Postoji i realna opasnost da zlostavlja\u010di iz redova policije, zahvaljuju\u0107i pasivnosti dr\u017eavnih organa, pomisle da su za\u0161ti\u0107eni i da nekom slede\u0107om prilikom postupe na isti na\u010din.”<\/p>\n

Gojko Rai\u010devi\u0107<\/strong>, novinar, pretrpio tri napada slu\u017ebenika policije u no\u0107i poslije protesta u oktobru 2015. godine, od kojih ni jedan nije istra\u017een:<\/p>\n

“Dok se \u0161irom svijeta obilje\u017eava Me\u0111unarodni dan ljudskih prava, ovaj 10. decembar je, u mom konkretnom slu\u010daju, tre\u0107i po redu podsjetnik da mi je pravo na \u017eivot, slobodu i sigurnost i dalje ugro\u017eeno. Umjesto da \u0161titi, “dr\u017eava” u kojoj sam ro\u0111en ugro\u017eava moja osnovna prava. Ono \u0161to onespokojava i mene i mnoge druge koji dijele sli\u010dno iskustvo, jeste \u010dinjenica da su slu\u017ebenici-prestupnici sa crnogorskim insignijama i dalje neka\u017enjeni na ulicama, za\u0161ti\u0107eni, kako od svojih nadre\u0111enih, tako i od dr\u017eavnih organa. Tako\u0111e, ti organi koji treba da procesuiraju i sankcioni\u0161u policijske slu\u017ebenike-prestupnike, ve\u0107 tre\u0107u godinu za redom slije\u017eu ramenima, nevoljni ili nemo\u0107ni da se suprostave zavjeri \u0107utanja koja vlada me\u0111u uniformisanim kriminalcima. Ovakav odnos dr\u017eave ostavlja gorak ukus, ali i bojazan da se u\u010dinjena nepravda mo\u017ee ponoviti, kako meni koji sam tri puta bio \u017ertva policijske torture, tako i drugima. Nadati se da se ne\u0107e ponoviti je uzaludno, ako po\u010dinioci ne budu otkriveni, procesuirani i osu\u0111eni.”<\/p>\n

Braslav Borozan<\/strong>, \u017ertva neistra\u017eene prijave povrje\u0111ivanja u policijskoj stanici u Podgorici, optu\u017een za napad na petoricu policajaca:<\/p>\n

“Osje\u0107am se apsolutno beznade\u017eno, jer sam se na li\u010dnom primjeru uvjerio da jedan totalitarni i diktatorski sistem, kakav je ovaj u Crnoj Gori, ne po\u0161tuje elementarna ljudska i gra\u0111anska prava po bilo kojem osnovu.<\/p>\n

Dr\u017eava je trebala da se pridr\u017eava Ustava i zakona i drugih me\u0111unarodnih akata, na koje se obavezala, i da ispo\u0161tuje moja elementarna prava i postupi po mojoj krivi\u010dnoj prijavi protiv policije. U mom konkretnom slu\u010daju dr\u017eava je uradila gotovo sve suprotno onome \u0161to je trebala da uradi. To \u0161to se moja prijava zlostavljanja koje sam pretrpio u policijskoj stanici ignori\u0161e vi\u0161e od dvije godine, dok me optu\u017euju da sam navodno sam napao petoricu policajaca, na mene je uticalo potpuno negativno – od tada se osje\u0107am beznade\u017eno, razo\u010darano, izgubio sam svaku nadu u institucije i sistem u cijelini, poni\u017een sam, li\u0161en elementarnih ljudskih i gra\u0111anskih prava. S obzirom da ta agonija traje preko 2 godine, ovdje se vi\u0161e ne osje\u0107am bezbjedno, etiketiran sam i diskriminisan.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Akcija za ljudska prava je zamolila neke od \u017ertava kr\u0161enja ljudskih prava u Crnoj Gori da podijele njihove misli i ose\u0107anja povodom Dana ljudskih prava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-237812","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237812","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=237812"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237812\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=237812"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=237812"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=237812"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}