{"id":237163,"date":"2017-11-29T08:54:27","date_gmt":"2017-11-29T07:54:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=237163"},"modified":"2017-11-29T13:08:50","modified_gmt":"2017-11-29T12:08:50","slug":"senke-nad-istorijom-balkana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/29\/senke-nad-istorijom-balkana\/","title":{"rendered":"Senke nad istorijom Balkana"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autorke: Milica Batri\u010devi\u0107\/Jana \u0160ari\u0107<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/08\/sjenke.png\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-90843\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/08\/sjenke.png\" alt=\"sjenke\" width=\"300\" height=\"190\" \/><\/a>Serija \u201cSenke nad Balkanom\u201c, u re\u017eiji Dragana Bjelogrli\u0107a, novi je adut nedeljnog udarnog termina Prvog programa RTS-a. Po\u010detni zaplet serije je misterija nestalog blaga Romanovih. Radnja je oboga\u0107ena stranim \u0161pijunima, doma\u0107im teroristima i uglednim \u010dlanovima beogradskog dru\u0161tva, a sve je za\u010dinjeno nekolikim ubistvima, rasko\u0161nim balovima, organizovanim kriminalom i razuzdanim seksom. Radnja prve sezone, koja se trenutno emituje, po\u010dinje 1928. godine u Beogradu, prestonici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, neposredno pred atentat u Skup\u0161tini i uvo\u0111enje \u0160estojanuarske diktature.<\/p>\n<p>Serija je predstavljena kao jedinstven i autenti\u010dan umetni\u010dki izraz, vesnik \u201cpostmoderne balkanskog televizijskog prostora\u201c i inovacija s kojom gledaoci i gledateljke dosad nisu imali prilike da se susretnu. Imaju\u0107i u vidu ranija Bjelogrli\u0107eva re\u017eiserska ostvarenja (\u201cMontevideo\u201c u svim svojim varijantama), kao i ranije projekte Javnog servisa (ekranizacija niza romana Mir-Jam u re\u017eiji Zdravka \u0160otre), postavlja se pitanje da li se zaista radi o novom televizijskom proizvodu, ili samo nastavku trenda romansiranog prikazivanja odre\u0111enog dela nacionalne istorije. Za\u0161to i sa kojim ciljem upravo u ovom dru\u0161tveno-istorijskom kontekstu masovna kultura intenzivno posve\u0107uje pa\u017enju oslikavanju me\u0111uratnog perioda i svakodnevici jugoslovenskog gra\u0111anskog dru\u0161tva 30-ih godina pro\u0161log veka?<\/p>\n<p><strong>Bud\u017eet za po\u017eeljni umetni\u010dki izraz<\/strong><\/p>\n<p>Kada govorimo o televiziji, moramo imati u vidu njenu zavisnost od dominantnih dru\u0161tvenih trendova, tendencija i procesa. Televizijski proizvod koji se plasira na javnom servisu finansira se delom iz bud\u017eeta Republike Srbije u onoj meri u kojoj je u skladu s dominantnom ideologijom vremena i zvani\u010dnom dr\u017eavnim politikama. Kao takav, nikako se ne mo\u017ee smatrati jedino i samo umetni\u010dkim izrazom, kako to \u010desto nagla\u0161avaju sami stvaroci, koji insistiraju na svojoj \u201capoliti\u010dnosti\u201c, ve\u0107 me\u0161avinom ideolo\u0161kih zna\u010denja i simbola, po\u017eeljnih slika i vrednosti, s vrlo suptilnom, ali zna\u010dajnom politi\u010dkom funkcijom.<\/p>\n<p>Osim dr\u017eave, koja izdvaja sredstva, serije finansiraju i privatne firme, pa je tako DDOR Novi Sad, jedan od sponzora \u201cSenki nad Balkanom\u201c, objasnio svoju investiciju kao ulaganje u predstavljanje \u201cizuzetno va\u017enog perioda istorije ovog dela Balkana\u201c. Pod krinkom zabave i razonode, plasirani ideolo\u0161ki sadr\u017eaji prihvataju se kao samorazumljivi, \u201cprirodni\u201c i univerzalni. Jednoli\u010dnost sadr\u017eaja koji se prikazuju na nacionalnim frekvencijama, a naro\u010dito na javnom servisu, otvara prostor za stvaranje monopola nad odre\u0111enom temom i na\u010dinom interpretiranja (odnosno reinterpretiranja) odre\u0111enih dru\u0161tvenih situacija i problema.<\/p>\n<p>Imaju\u0107i u vidu da pomenuta serijska i filmska ostvarenja nastaju u klimi privatizovanih produkcijskih ku\u0107a, konkurencije na unutra\u0161njem tr\u017ei\u0161tu industrije zabave i nadmetanju za (ograni\u010dena) sredstva dr\u017eave i sponzora uz (ograni\u010den) prostor na javnom servisu, te\u0161ko da mo\u017eemo govoriti o periodu \u201cnezavisnog umetni\u010dkog stvarala\u0161tva\u201c. Kada uzmemo u obzir i nametano slaganje sa zvani\u010dnom dr\u017eavnom ideologijom, koja jeste desni\u010darska i nacionalisti\u010dka, s podrazumevaju\u0107im elementima antikomunizma, ta \u201cumetni\u010dka sloboda\u201c unutar \u201cslobodnog dru\u0161tva\u201c jo\u0161 vi\u0161e se ograni\u010dava. Dakle, iako umetnici imaju prostora za sopstveni izraz, taj prostor je maksimalno su\u017een prema diktatu profita, koji dolazi s tr\u017ei\u0161ta, i konceptom ideolo\u0161kog minimuma, koji dolazi od dr\u017eave, zajedno s njenim finansijskim u\u010de\u0161\u0107em u projektu.<\/p>\n<p><strong>Pri\u010de iz \u201clep\u0161e i nepoznate pro\u0161losti\u201c<\/strong><\/p>\n<p>Kada je re\u010d o tematici ostvarenja kojima je najve\u0107i deo medijskog prostora ustupljen, ona je mahom istorijska, sa fokusom na me\u0111uratni period Jugoslavije.<\/p>\n<p>Poslednjih godina se proces revizije istorije odvija na institucionalnom nivou rehabilitacijom Dragoljuba Mihailovi\u0107a, Nikole Kalabi\u0107a i pokretanjem postupka za rehabilitaciju Milana Nedi\u0107a, restitucijom imovine i revizijom ud\u017ebenika istorije. Masovna kultura i mediji imaju tu jo\u0161 jedan zna\u010dajan politi\u010dki zadatak \u2013 pomiriti novu zvani\u010dnu ideolo\u0161ku matricu sa iskustvom pojedinaca i u\u010diniti je delom svakodnevice. Kad se to ima u vidu, jasno je interesovanje za me\u0111uratni period, koji se predstavlja kao progresivan period uspona srpskog gra\u0111anskog, patrijarhalnog dru\u0161tva. Me\u0111utim, politika sprovo\u0111ena u Kraljevini nikako nije bila emancipatorska, bar ne za ve\u0107inu stanovni\u0161tva.<\/p>\n<p>Me\u0111uratni period prikazuje se sa izvesnom setom kao doba pre \u201cvelikog komunisti\u010dkog mraka\u201c, pre cenzure i totalitarizma. Podse\u0107anjem na davno izgubljeno i protra\u0107eno zlatno vreme, dr\u017eavni aparat poku\u0161ava da iz kolektivnog se\u0107anja isklju\u010di socijalizam, optu\u017euju\u0107i taj period istorije za falsifikatorstvo, ideologizaciju i neobjektivnost, a ovu danas po\u017eeljnu pro\u0161lost kao tada zabranjenu. Na taj na\u010din gradi se nategnut kontinuitet izme\u0111u dva demokratska, slobodna i neideolo\u0161ka razdoblja istorije, me\u0111uratnog i trenutnog. Dekontekstualizacija istorije jedan je od na\u010dina stvaranja ovog prividnog kontinuiteta, kao i sme\u0161tanje trenutnih koncepata u tada\u0161nje vremenske okvire, pri \u010demu se zanemaruju dru\u0161tveno-istorijski procesi tog vremena.<\/p>\n<p>Dru\u0161tveni akteri (naro\u010dito institucije) nastoje da odr\u017ee privid istorijskog kontinuuma, kako bi dali legitimitet sopstvenoj ideologiji i trenutnom dru\u0161tvenom poretku, pribegavaju\u0107i istim metodama za koje su optu\u017eivali svoje prethodnike. U poku\u0161aju otklanjanja navodnih la\u017enih iluzija o socijalisti\u010dkoj dr\u017eavi, svakodnevici i istoriji, taj deo pro\u0161losti se demonizuje, a sva ostvarenja iz socijalisti\u010dkog perioda predstavljaju se kao propagandna i li\u0161ena svake umetni\u010dke vrednosti. Dok su socijalisti\u010dki filmovi i serije prikazivali svakodnevicu radnika, skora\u0161nji talas okrenut me\u0111uratnom periodu uglavnom u fokusu ima vi\u0161e i srednje dru\u0161tvene slojeve koji mahom \u017eive u gradu. Kako je Kraljevina bila zemlja s ve\u0107om koncentracijom stanovni\u0161tva u selima,1 mo\u017eemo primetiti da je ovo jedan od na\u010dina na koji se maskira stvarni dru\u0161tveni kontekst koji serija ili film treba da oslikaju.<\/p>\n<p>Stavljanjem srednje klase, tada tek u povoju, u sredi\u0161te pri\u010de isticanjem luksuza i glamura nedostupnim ve\u0107ini stanovni\u0161tva zamagljuje se istinska i autenti\u010dna slika razdoblja. \u201cSjaj tada\u0161njeg dru\u0161tva\u201c najbolje se ogleda u scenama rasko\u0161nih zabava (u stilu romana\/filma \u201cVeliki Getsbi\u201c), posedovanju automobila (u me\u0111uratnom periodu samo najbogatiji dru\u0161tveni slojevi mogli su sebi da priu\u0161te auto), kao i idili\u010dnom prikazu sela kao \u201cbega od civilizacije\u201c (seoska doma\u0107instva \u017eivela su u oskudici, a naselja nisu imala gotovo nikakvu infrastrukturu). Zanimljivo je prikazivanje levih ideja u tom periodu kroz dijalog dvojice likova u publici pred po\u010detak baletske predstave, kada je jednom od njih, kad je odgovorio da je po zanimanju slikar, lik koji mu je pitanje postavio rekao da je on dupla budala, jer je i slikar i komunista.<\/p>\n<p>Bez obzira na pretpostavku slobode umetni\u010dkog izraza, ne mo\u017ee se negirati dru\u0161tvena i politi\u010dka agenda koju ovakva vrsta ostvarenja nesumnjivo ima. Dakle, re\u017eiseri, producenti i glumci predstavljaju svoj projekat kao neispri\u010dane pri\u010de2 u borbi protiv vi\u0161edecenijske nepravde (nikada se eksplicitno ne izgovara ko je tu nepravdu u\u010dinio, taj segment kao da je samorazumljiv), a svi scenariji deluju ubedljivo i postaje sasvim izvesno da je svakodnevica opisivanog dru\u0161tveno-istorijskog konteksta bila ba\u0161 onakva kakvu je gledamo na ekranu. Kroz serije i filmove kreira se \u017eal za vremenom s kojim treba uspostaviti kontinuitet, a istovremeno se reprodukuje romansirana i iskrivljena slika o jugoslovenskoj dr\u017eavi i dru\u0161tvu izme\u0111u dva svetska rata.<\/p>\n<p><strong>Iza zavese revizije i romantizacije<\/strong><\/p>\n<p>Prou\u010davanje socijalne istorije, kao istorije svakodnevice i istorije \u017eivota \u201cobi\u010dnog \u010doveka\u201c izuzetno je bitno za verodostojno prikazivanje odre\u0111enog istorijskog razdoblja. Serije koje su snimane i emitovane na javnom servisu devedesetih i ranih dvehiljaditih godina u fokusu imaju posledice tranzicije i privatizacije, nezaposlenost i generalnu nesna\u0111enost likova u novom, razorenom dru\u0161tvu. Pomo\u0107u ovih serija su se, tako\u0111e, reprodukovali tada\u0161nji dominantni ideolo\u0161ki narativi, pa se tranzicija predstavljala kao \u201cvi\u0161a sila\u201c, a ne kao posledica konkretnih politi\u010dkih odluka vlasti. Rad u sivoj i crnoj ekonomiji, koji se prikazuje kao strategija pre\u017eivljavanja, dr\u017eavu nikada ne ozna\u010dava kao odgovornu za konkretnu situaciju u kojoj su ovakve strategije stanovni\u0161tva neophodne.<\/p>\n<p>Poslednjih nekoliko godina u serijama se nekako pre\u0107utno raskrinkava pro\u0161lost, pa tako serija Rado\u0161a Baji\u0107a \u201cRavna gora\u201c, finansirana delom iz dr\u017eavnog bud\u017eeta, predstavlja primer istorijskog revizionizma. Falsifikovanje istorije, prikazivanje po\u017eeljnih aspekata i maskiranje onih neprijatnih (poput siroma\u0161tva, nerazvijene infrastrukture, izostanka politi\u010dkih prava) zapravo je romantizovanje. Politi\u010dka funkcija romantizovanja pro\u0161losti doprinosi reprodukciji mita o usponu, cvetanju i blagostanju gra\u0111anskog dru\u0161tva, koji su prekinuti uspostavljanjem socijalisti\u010dkog re\u017eima. Ekranizacije romana Mir-Jam me\u0111uratni period prikazuju kao doba gospo\u0111ica, ugla\u0111enih dama koje imaju ugledna zanimanja i sopstvene finansije (poput glavne junakinje An\u0111elke u seriji \u201cRanjeni orao\u201c, koja se zapo\u0161ljava kao zapisni\u010darka na sudu). Ipak, \u010dinjenica je da \u017eene tada nisu imale zagarantovana politi\u010dka i reproduktivna prava, kao i da je ve\u0107ini \u017eena osnovno obrazovanje bilo potpuno nedostupno.3 Zanimljivo je da \u010dak i one koje su imale mogu\u0107nost visokog obrazovanja, nakon zavr\u0161etka studija nisu mogle da dobiju posao koji odgovara njihovoj kvalifikaciji, jer prema Gra\u0111anskom zakoniku, usvojenom 1844. godine i koji je bio na snazi sve do 1945, na poziciju dr\u017eavnog \u010dinovnika (lekar, profesor, nastavnik u vi\u0161im razredima, arhitekta) nije mogao da bude primljen niko ko nije slu\u017eio vojsku. Tako su, na primer, \u017eene sa zavr\u0161enim studijama medicine mogle da budu postavljene jedino na poziciju medicinske sestre, nikako lekara.<\/p>\n<p>Kroz navedene primere (kao i mno\u0161tvo onih za \u010dije pominjanje nema dovoljno prostora) mo\u017eemo videti kako se kroz televizijske serije iskustvo velike manjine predstavlja kao univerzalno iskustvo op\u0161te populacije. Iako potpisnici ovih televizijskih projekata stvaraju u skladu sa \u201cduhom vremena\u201c, moramo biti svesni da ideolo\u0161ki sadr\u017eaji koji se ovim putem prelivaju na svakodnevicu publike imaju velikog zna\u010daja u procesu stvaranja revidirane istorije, koja je sve samo ne objektivna i neoptere\u0107ena ideologijom.<\/p>\n<p>Zvani\u010dna istoriografija i istorija procesom revizije bivaju predstavljene kao samo jedna od mogu\u0107ih pri\u010da i istina. Time se omogu\u0107ava politi\u010dki upotrebljiv model istorijskog pam\u0107enja koji slu\u017ei za prihvatanje sada\u0161nje interpretacije nacionalne istorije. Istovremeno, televizijske pri\u010de o, kako se gledaocima predstavlja, zaboravljenim i \u201czabranjenim\u201c istorijama, romantizacijom istorije omogu\u0107avaju stvaranje novog kolektivnog se\u0107anja u kojem nema mesta za socijalisti\u010dko poglavlje, a koje spre\u010dava bilo kakvu (ponovnu i masovnu) politi\u010dku artikulaciji nezadovoljstva sa levice.<\/p>\n<ol>\n<li>\u00a0 \u00a0 Prema podacima popisa iz 1921, poljoprivredno stanovni\u0161tvo \u010dinilo je 78,7% ukupnog stanovni\u0161tva Kraljevine SHS.<\/li>\n<li>\u00a0\u00a0\u00a0 Kriti\u010dar Ivan Karl u tekstu za Blic komentari\u0161e seriju kao deo trenda intenzivnog zanimanja za taj deo \u201clep\u0161e i nepoznate pro\u0161losti\u201c<\/li>\n<li>\u00a0\u00a0\u00a0 Prema podacima popisa iz 1931. godine 56,4% \u017eena u Kraljevini Jugoslaviji bilo je nepismeno.<\/li>\n<\/ol>\n<p><a href=\"http:\/\/www.masina.rs\/?p=5547\">Ma\u0161ina.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201cSenke nad Balkanom\u201c, nova hit serija, se uveliko emituje na javnom servisu. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-237163","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237163","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=237163"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237163\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=237163"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=237163"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=237163"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}