{"id":237156,"date":"2017-11-29T08:14:45","date_gmt":"2017-11-29T07:14:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=237156"},"modified":"2017-11-29T08:14:45","modified_gmt":"2017-11-29T07:14:45","slug":"riza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/29\/riza\/","title":{"rendered":"Ri\u017ea"},"content":{"rendered":"

\"pirinac\"<\/a>Ri\u017ea je, uz p\u0161enicu, najrasprostranjenija \u017eitarica na svijetu, koju \u010dovje\u010danstvo poznaje ve\u0107 vi\u0161e od 5.000 godina. Poti\u010de iz Indije i Kine, a u Evropi se po\u010dela uzgajati tek u 8. vijeku, zahvaljuju\u0107i Aleksandru Velikom, koji ju je donio sa svojih ratnih osvajanja.<\/p>\n

Zdravstvene prednosti ove \u017eitarice mogu se prona\u0107i u vi\u0161e od 40.000 sorti, koliko ih je dostupno u svijetu. Ako se uzmu u obzir svi novi nau\u010dni podaci, valja re\u0107i da je ri\u017ea najve\u0107i izvor hrane na svijetu jer se njom prehranjuje oko 70 odsto svjetske populacije. Ona je, dakle, izvor proteina, masti, vitamina, minerala te ostalih hranjivih tvari.<\/p>\n

U pore\u0111enju s ostalim \u017eitaricama ri\u017ea ima najve\u0107u energetsku vrijednost (100 g sadr\u017ei 1.510 kJ ili 361 kcal), ali spada u dijetalne namirnice jer je hranjiva i lako probavljiva brzo daje energiju i dobro uti\u010de na crijevnu floru.<\/p>\n

U 100 grama sirove ri\u017ee nalazi se u oko 12,6 odsto vode, 0,6 grama masti, 6,7 grama bjelan\u010devina i 79,5 grama ugljikohidrata. Ri\u017ea je bogata \u0161krobom, a siroma\u0161na bjelan\u010devinama i mastima.<\/p>\n

Ne sadr\u017ei sve potrebne aminokiseline, pa ju je preporu\u010dljivo konzumirati zajedno s mahunarkama, \u010dime se u organizam unose sve potrebne aminokiseline. Bogata je i mineralima, posebno fosforom i kalijem, a sadr\u017ei i magnezijum, kalcijum, \u017eeljezo, bakar, cink i druge minerale. Od vitamina najvi\u0161e ima vitamina E, posebno u klici, te skoro sve vitamine B grupe u ovojnici.<\/p>\n

Nastanak bijele ri\u017ee i nedostatak B1 vitamina<\/p>\n

Tokom 19. vijeka mlinari s Dalekog istoka otkrili su da se ovojnica sa sme\u0111e ri\u017ee odre\u0111enim postupkom mo\u017ee skinuti, pa je tako nastao “novi” proizvod izrazito bijele boje, koji je dobio i razli\u010dite nazive poput bijela ri\u017ea ili polirana ri\u017ea. Budu\u0107i da je proces skidanja ovojnice tada bio skup, bijela je ri\u017ea bila dostupna samo bogatima, a da\u0161ak te “otmjenosti” osje\u0107a se \u010dak do dana\u0161njih dana.<\/p>\n

No, ubrzo se pokazalo kako su ljudi koji su zbog razli\u010ditih razloga du\u017ee vrijeme konzumirali samo bijelu (poliranu) ri\u017eu dobijali znakove \u010dudne bolesti, za koju se poslije ispostavilo da predstavlja nedostatak vitamina B1 (bolest beriberi). Za razliku od bijele (olju\u0161tene) ri\u017ee, sme\u0111a se ri\u017ea isti\u010de svojim sastavom jer se najvrednije hranjive tvari kriju upravo u ljusci. Zbog toga je ona nutritivno vrednija, sadr\u017ei vi\u0161e proteina, vi\u0161e masno\u0107e, dakle vi\u0161e kalorija i naposljetku vi\u0161e minerala i vitamina B kompleksa. Populacija koja konzumira neolju\u0161tenu ri\u017eu mnogo je zdravija, a najbolji su primjer za to Tajland, Kina i Indija, najmnogoljudnije zemlje na svijetu, koje su istovremeno i najve\u0107i proizvo\u0111a\u010di ri\u017ee.<\/p>\n

BIJELA RI\u017dA<\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107e se upotrebljava za pripravljanje raznih vrsta ri\u017eota, a budu\u0107i da tokom kuvanja upija znatnu koli\u010dinu vode potrebno ju je stalno mije\u0161ati. Kada je kuvana, meka je i ljepljiva. Poslu\u017euje se kao dodatak mesnim ili morskim jelima, a \u010desto i kao samostalno jelo.<\/p>\n

SME\u0110A RI\u017dA<\/p>\n

Za razliku od bijele, sme\u0111oj ri\u017ei nije uklonjena vanjska ovojnica, koja sadr\u017ei dodatne vitamine, minerale i bjelan\u010devine, te je stoga hranjivija. Zbog toga je sme\u0111a ri\u017ea ne\u0161to \u017eilavija, pa ju je potrebno du\u017ee kuvati, ali i \u017evakati. Sme\u0111a ri\u017ea jede se kao prilog ili se dodaje supama i varivima.<\/p>\n

BASMATI RI\u017dA<\/p>\n

Ova vrsta se najvi\u0161e upotrebljava u indijskoj kuhinji, a ima duga, tanka zrna i prepoznatljiv okus i miris. Prije kuvanja potrebno ju je isprati vodom, a tokom kuvanja nije je po\u017eeljno mije\u0161ati i prekuvavati. U indijskoj kuhinji basmati ri\u017ea se upotrebljava kao prilog vrlo za\u010dinjenim jelima, a naj\u010de\u0161\u0107e uz kari. Pogodna je i za pravljenje pudinga od ri\u017ee.<\/p>\n

JASMIN RI\u017dA<\/p>\n

Ova vrsta ima vrlo ugodan miris tokom kuvanja. Zrna su joj nje\u017ena, a nakon kuvanja postaju meka i ljepljiva, pa je idealna za poslu\u017eivanje uz razne umake. Prije kuvanja preporu\u010dljivo ju je isprati, a tokom kuvanja je ne treba mije\u0161ati i prekuvavati. Tako\u0111e je pogodna i za pravljenje deserta.<\/p>\n

DIVLJA RI\u017dA<\/p>\n

Duga, crna zrna vrlo su hranjiva, a imaju okus po ora\u0161astim plodovima i \u017eilavu teksturu, pa joj je potrebno oko 40 minuta da bi se skuvala. \u010cesto se mo\u017ee kupiti pomije\u0161ana s drugim vrstama ri\u017ee, a posebno je ukusna kao dodatak salatama ili kao prilog.<\/p>\n

CRVENA RI\u017dA<\/p>\n

Crvena ri\u017ea pojam je manje poznat kod nas, ali vrlo poznat na Dalekom istoku. Rije\u010d je o ri\u017ei fermentiranoj posebnim kvasom Monascus purpureus, koji lu\u010di crveni pigment. Crvena ri\u017ea ima vrlo atraktivan izgled i svojstvenu aromu, a pripisuju joj ljekovita svojstva. To je kineski narodni lijek (dijetetski preparat) koji je tradicionalno u upotrebi vi\u0161e od hiljadu godina za lije\u010denje bolesti srca i krvnih \u017eila. Vjeruje se da olak\u0161ava rad srca i pobolj\u0161ava cirkulaciju.<\/p>\n

Zanimljivo je najnovije otkri\u0107e kineskih i ameri\u010dkih nau\u010dnika UCLA University zasnovano na rezultatima velikog eksperimenta kojim je utvr\u0111eno da crvena ri\u017ea sni\u017eava holesterol i trigliceride u krvnoj plazmi. Promjena parametara u krvi je zna\u010dajna; ukupan holesterol se smanjuje za 10 do 30 odsto, ukupni trigliceridi za 15 do 25 odsto te LDL holesterol za 10 do 20 odsto, dok se HDL holesterol podi\u017ee za 7 do 10 odsto.<\/p>\n

Vi\u0161estruko ispitivanje crvene ri\u017ee na laboratorijskim \u017eivotinjama, ali i dobrovoljcima pokazalo je da \u010dak i kod povi\u0161enih doza nema toksi\u010dnih u\u010dinaka na bubrezima, jetri i drugim organima na kojima se toksi\u010dnost brzo o\u010dituje. No, dugoro\u010dna ispitivanja toksi\u010dnosti crvene ri\u017ee jo\u0161 nisu obavljena, pa se ne mo\u017ee donijeti kona\u010dan sud.<\/p>\n

Prema dimenzijama, ri\u017ea se obi\u010dno dijeli u tri velike grupe:<\/p>\n

\u2022 Ri\u017ea dugog zrna tri do pet puta je du\u017ea nego \u0161ira. Zbog amiloze u zrnu, pri kuvanju se ne sljepljuje i stvara rastresitu strukturu, pa je pogodna za salate i pr\u017eena jela s ri\u017eom.<\/p>\n

\u2022 Ri\u017ea srednje dugog zrna otprilike su dvostruko du\u017ea od svoje \u0161irine i sadr\u017ee podjednake koli\u010dine amiloze i amilopektina. Nakon kuvanja zrna su ipak sklonija sljepljivanju.<\/p>\n

\u2022 Ri\u017ea kratkog zrna ima vi\u0161e amilopektina, pa su zrna zdepasta, okruglasta i ljepljiva. Takva ri\u017ea pogodna je za ri\u017eota, su\u0161i i deserte na bazi ri\u017ee.<\/p>\n

nezavisne.com<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ri\u017ea je, uz p\u0161enicu, najrasprostranjenija \u017eitarica na svijetu, koju \u010dovje\u010danstvo poznaje ve\u0107 vi\u0161e od 5.000 godina. Poti\u010de iz Indije i Kine, a u Evropi se po\u010dela uzgajati tek u 8. vijeku, zahvaljuju\u0107i Aleksandru Velikom, koji ju je donio sa svojih ratnih osvajanja. Zdravstvene prednosti ove \u017eitarice mogu se prona\u0107i u vi\u0161e od 40.000 sorti, koliko […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-237156","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237156","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=237156"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/237156\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=237156"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=237156"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=237156"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}