{"id":236949,"date":"2017-11-25T06:00:26","date_gmt":"2017-11-25T05:00:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236949"},"modified":"2017-11-24T22:14:32","modified_gmt":"2017-11-24T21:14:32","slug":"vjestice-u-hrvatskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/25\/vjestice-u-hrvatskoj\/","title":{"rendered":"Vje\u0161tice u Hrvatskoj"},"content":{"rendered":"

Autorica: Anamarija \u0160pek<\/strong><\/p>\n

\"spaljivanje<\/a>Rat protiv vje\u0161tica obilje\u017eio je niz stolje\u0107a na\u0161e povijesti, a ludilo koje je treslo Europu (i ne\u0161to kra\u0107e Ameriku) zahvatilo je ne samo obi\u010dan puk, ve\u0107 i brojne obrazovane ljude. U Hrvatskoj je ono, slu\u017ebeno, zavr\u0161ilo u 18. stolje\u0107u, stolje\u0107u epohe prosvjetiteljstva. Vjeru u nadnaravna bi\u0107a i vje\u0161tice danas smo napustili\/e, no progona druga\u010dijih jo\u0161 uvijek se nismo uspjeli rije\u0161iti.<\/p>\n

Mra\u010dni novi vijek i mizoginija<\/strong><\/p>\n

Presudnu ulogu u progonu vje\u0161tica odigrala je zlokobna knjiga Malleus maleficarum (Malj koji ubija vje\u0161tice), svojevrsni priru\u010dnik za, izme\u0111u ostalog, pronala\u017eenje, ispitivanje i ka\u017enjavanje vje\u0161tica. Knjigu je napisao dominikanac Henrik (Heinrich) Kramer Institoris. Njegova je namjera bila napisati djelo koje \u0107e opravdati progon protiv vje\u0161tica, uz davanje detaljnih uputa za sve korake. Kao autor je ne\u0161to kasnije dodan i Jakob Sprenger[1], a knjiga je prvi put objavljena 1487. godine.<\/p>\n

Iako je bilo zabranjivano, ovo se djelo ipak uspjelo pro\u0161iriti te je do 1669. do\u017eivjelo \u010dak 29 izdanja. Objava te knjige uvelike je potaknula i opravdala progone \u010diji se vrhunac doga\u0111a u 17. i 18. stolje\u0107u, stoga ga, suprotno uobi\u010dajenim predod\u017ebama, ne ve\u017eemo za “mra\u010dni” srednji vijek, ve\u0107 za novi. Va\u017eno je re\u0107i kako je knjiga uvelike odgovorna za mizoginiju koja je uslijedila. Deniver Vukeli\u0107 isti\u010de kako je njezin novitet bila informacija da se “maleficijima (zlo\u010dinjenjima) uglavnom i prete\u017eito bave \u017eene”. Iako su mogli biti optu\u017eeni i mu\u0161karci, de\u017eurni su krivci bile upravo osobe \u017eenskog roda. Na prostoru Hrvatske, u periodu izme\u0111u 1360. i 1758. godine, od 248 ljudi osu\u0111enih za \u010darobnja\u0161tvo, herezu i vje\u0161ti\u010darenje – 94 posto bile su \u017eene (osu\u0111eno je tek 15 mu\u0161karaca).<\/p>\n

Tko su bile vje\u0161tice?<\/strong><\/p>\n

Vje\u0161tice su bile \u017ertve ljubomore, ljudske zlobe, neznanja, gluposti, sklonosti sadizmu i mr\u017enji. Iako je me\u0111u njima zasigurno bilo onih koje su htjele na\u0161tetiti nekome, tu su bile osobe koje su se bavile travarstvom, kao i one koje su druga\u010dije mislile ili se isticale, one koje su se, za tada\u0161nje uvjete, pona\u0161ale neprimjerno, one koje su, primjerice, posjedovale bogatstvo na koje je netko bacio oko, one koje su bile neza\u0161ti\u0107ene, udovice ili jednostavno sve one koje su se nekome zamjerile. Ako je \u017eena (ili mu\u0161karac) bila osumnji\u010dena na temelju iskaza druge osumnji\u010denice nakon mu\u010denja, sve je bilo jednostavnije jer se takav iskaz smatrao vjerodostojnijim. Lako je zamisliti situaciju u kojoj, nakon svega \u0161to ste pro\u0161li, govorite ime koje vam prvo pada na pamet.<\/p>\n

Vje\u0161tice su optu\u017eivane za \u0161to\u0161ta, izme\u0111u ostalog za kori\u0161tenje crne magije, bacanje uroka, jedenje ljudskog mesa, davanje (ljubavnih) napitaka, za\u010daravanje tu\u0111ih mu\u017eeva, bile su krive za nerodicu, tu\u010du i ostale vremenske nepogode, uni\u0161tavale su stoku, bile su vra\u017eje ljubavnice (Margareta Kuljanka, primjerice, optu\u017eena je da je u zatvoru \u010dinila bludne radnje s vragom koji se, da bude manje upadljiv, pred njom pojavio u obliku gradskog ka\u0161telana), letjele su nakon \u0161to su se namazale posebnom ma\u0161\u0107u. Janez Vajkard Valvasor u svom opisu Zagreba pi\u0161e kako je 1686. godine u okolici Zagreba spaljeno puno vje\u0161tica jer je pro\u0161la godina bila nerodna i seljaci su tra\u017eili krivca.<\/p>\n

Ako ste bili optu\u017eeni, put vam je, uglavnom, bio zacrtan \u2013 te\u0161ko je bilo dokazati svoju nevinost. Primjerice, optu\u017eena \u017eena mogla je, zavezana u\u017eetom, biti ba\u010dena u vodu; ako je ostala na povr\u0161ini, vje\u0161tica je jer su vje\u0161tice lagane, ako je potonula, nije vje\u0161tica.<\/p>\n

Vje\u0161tice u Hrvatskoj<\/strong><\/p>\n

Nekoliko dokumenta na podru\u010dju dana\u0161nje Hrvatske svjedo\u010di o pravnoj podlozi progona vje\u0161tica \u2013 on je s vremenom pre\u0161ao pod sudsku vlast. Herman Celjski u pismu iz 1432. godine koristi svoje bansko pravo kako bi naredio \u017eupanu i plemi\u0107kim sucima Zagreba\u010dke \u017eupanije strog progon vje\u0161tica. U pismu navodi kako su mu se zbog djela brojnih \u017eena vra\u010dara i trovateljica, potu\u017eili brojni plemenita\u0161i. Tu je i zaklju\u010dak hrvatskog sabora iz 1611. godine koji prihva\u0107a sve odluke provincijalne crkvene sinode u slova\u010dkoj Trnavi, odr\u017eane ranije iste godine. U njoj je navedeno kako se “\u010daranja, vra\u010danja, gatanja, proricanja i vidanja bolesti i rana tajnim rije\u010dima, znakovima i \u010dinima trebaju javno s propovjedaonice ‘\u017eigosati'”, ka\u017ee T. Hru\u0161kovec, a \u017eupnici o njima moraju obavijestiti svog biskupa. Hrvatski je sabor, osim toga, u periodu izme\u0111u 1609. i 1625. godine izdao i zakonski \u010dlanak u kojem je napisao da su stanovnici mjesta u kojima su prona\u0111ene vje\u0161tice, \u010darobnice i trovateljice slobodni ih hvatati i dovesti zemlji\u0161nom gospodaru koji ih mora kazniti po zasluzi. Zadnji je dokument Ferdinandeja (Zakonik o kaznenom postupku kralja Ferdinanda III.), koja je 1687. slu\u017ebeno uvr\u0161tena u ugarski kazneni zakonski zbornik. Ona prva spominje “\u0111avolji pe\u010dat” i rezultira najo\u0161trijim progonima vje\u0161tica u sjevernoj Hrvatskoj nakon 1698. i 1699.<\/p>\n

Progone vje\u0161tica uglavnom ve\u017eemo za Zagreb i okolicu (Gradec, Kaptol i njihovi vlastelinski posjedi). Za\u0161to su progoni vje\u0161tica u ostatku Hrvatske rijetkost? Odgovor je mogu\u0107e prona\u0107i u rascjepkanosti teritorija dana\u0161nje Hrvatske, kako pi\u0161e Deniver Vukeli\u0107. Dalmacija i gotovo cijela Istra pripadale su Veneciji koja prema vje\u0161ticama nije bila toliko stroga; za Dubrova\u010dku Republiku vje\u0161tice su spadale u narodna vra\u010danja koja ju nisu previ\u0161e zanimala, dok dio teritorija pod turskom vla\u0161\u0107u nije poznavao takve progone. Dok nam za teritorij sjeverne Hrvatske koji je bio pod habsbur\u0161kim i ugarskim zakonima kao povijesni izvori slu\u017ee brojni zapisi sa su\u0111enja, u ju\u017enim krajevima vje\u0161tice se uglavnom spominju samo u tekstovima statuta.<\/p>\n

Vje\u0161tice na zagreba\u010dkom podru\u010dju<\/strong><\/p>\n

Prvi pisani spomen vje\u0161tica u Zagrebu se\u017ee u 14. stolje\u0107e, to\u010dnije u 1360. godinu, kada jedan spis govori o su\u0111enju Alici i Margareti, koje ne smiju ponoviti svoje vje\u0161ti\u010dje zlo\u010dine. U suprotnom \u0107e biti ka\u017enjene bez suda i obrane. On su se, ba\u0161 kao i sljede\u0107a vje\u0161tica Dragica dvije godine kasnije, mogle osloboditi optu\u017ebe tako \u0161to \u0107e se za njih zauzeti porotnici koji \u0107e prisegnuti o njihovoj \u010destitosti. Taj je stari slavenski obi\u010daj obrane kod nas zamijenjen istragom pod torturom po\u010detkom 17. stolje\u0107a.<\/p>\n

No, spaljivanja su se kod nas po\u010dela doga\u0111ati ve\u0107 nedugo nakon tiskanja knjige Malleus Maleficarum \u2013 ovoga puta Hrvatska nije dugo \u010dekala s kretanjima u Europi. Tako povijest svjedo\u010di o spaljivanju Ursule, k\u0107eri postolara Luke, koja je tu\u017eena zbog razbijanja bra\u010dne sre\u0107e svog brata magijom. Spaljena je 6. rujna 1496. godine. Zanimljivo je da se na mjestu dana\u0161njeg kina Tu\u0161kanac nalazilo jedno od poznatijih mjesta za spaljivanje vje\u0161tica. Zvalo se Sredi\u0161\u010de (ili Zvedi\u0161\u010de).<\/p>\n

Do kraja 16. stolje\u0107a zabilje\u017eena su 24 progona, a u drugoj polovici 17. i prvoj 18. stolje\u0107a oni eskaliraju. Tada su, primjerice, stradale Kata Kozjak, koja je 1699. priznala da na okupljanju vje\u0161tica pojela vlastita mu\u017ea te da je pomogla raditi tu\u010du, Kata Dolenec koja je iste godine priznala da je vragu jednom dala koko\u0161, drugi put pijevca, a za Bo\u017ei\u0107 prase, Kata Tinodi, mu\u010dena \u010dak tri puta. Nakon prvog mu\u010denja priznala je da su je “copernice” u vihoru odnijele na Medvednicu.<\/p>\n

Ve\u0107 spomenutoj Margareti Kuljanki su\u0111eno je 1733. jer ju je neka ranije osu\u0111ena vje\u0161tica prokazala. Ona je izjavila kako vje\u0161ti\u010dja dru\u017eba ima svoju hijerarhiju \u2013 tu su kapetanice, zastavnik, vojvotkinje, \u010dak i kuharica. Margareta je jedna od najte\u017ee mu\u010denih vje\u0161tica, a zbog nje je 28 drugih vje\u0161tica, koje je ona prokazala, poslano u smrt. Matija Celi\u0107, vje\u0161ti\u010dji kapetan, oslobo\u0111en je optu\u017ebi, ba\u0161 kao i Barbara Cvetkovi\u0107. Baru Petru\u0161u sin je prijavio da ga je u\u010dinila bolesnim nakon \u0161to joj je ukrao novac, mu\u010dena je od 27. o\u017eujka do 29. travnja 1749., a priznala je da je radila tu\u010du od zemlje iz krti\u010dnjaka.<\/p>\n

Imena brojnih osu\u0111enih ostala su nepoznata. Ne znaju se imena 13 Kri\u017eev\u010danki smaknutih tijekom 1740. i 1741. Dvije od njih bile su djevoj\u010dice, jedna od pet, a druga od sedam godina. Stradale su jer su njihove majke tako\u0111er bile vje\u0161tice.<\/p>\n

Posljednja hrvatska “vje\u0161tica” bila je Magda Logomer zvana Herucina porijeklom iz Kri\u017eevaca, protiv koje je 1757. podignuta optu\u017enica. Magda se bavila travarstvom i, prema sudskim spisima, kako prenosi Zdenko Balog, bila nagla i svadljiva osoba. Optu\u017eena je da je uzrokovala smrt nekoliko osoba, lije\u010dila travama te se pretvarala u muhu. Magda je imala “sre\u0107e” da se rodila tada kada je \u2013 carica Marija Terezija tra\u017eila je da njezin slu\u010daj prou\u010di njezin lije\u010dnik i savjetnik. Pozvana je u Be\u010d, tamo oslobo\u0111ena te se pod posebnom za\u0161titom vratila u Kri\u017eevce. Njezinog je slu\u010daja bila svjesna i Marija Juri\u0107 Zagorka koja ju i spominje u jednom od svojih djela.<\/p>\n

Iako je Marija Terezija vjerovala u \u010dini i magije, naredila je da se procesi ne mogu ni zapo\u010deti bez odobrenja Dvorske kancelarije u Be\u010du, \u0161to je, uz osloba\u0111anje Magde Logomer, odigralo presudnu ulogu u prestanku progona vje\u0161tica. Nakon tog su\u0111enja vi\u0161e nema pisanih spomena o vje\u0161ticama, iako to nije sasvim siguran dokaz da ih nije bilo. U susjednoj Ugarskoj zadnji spomen o su\u0111enju se\u017ee u 1777. godinu.<\/p>\n

Prije samo to\u010dno 260 godina podignuta je posljednja optu\u017enica protiv vje\u0161tice u Hrvatskoj. Magda Logomer zvana Herucina sre\u0107om je oslobo\u0111ena. Tada\u0161nje sudstvo uvidjelo je da je ve\u0107ina optu\u017ebi la\u017ena, uzorkovana pako\u0161\u0107u, zlobom i ljubomorom kroz koju je protkana i mr\u017enja prema \u017eenskom. Vje\u0161tice su samo jedan od bezbroj primjera koji pokazuju koliko dru\u0161tveni razvoj ne prati tehni\u010dki; mi smo ih imali\/e i na kraju 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Literatura:
\nBalog, Zdenko. Magda Logomor Herucina. Cris, god. XVIII., br. 1\/2016, str. 119 \u2013 132.
\nHru\u0161kovec, Tomislav: \u0110avlu zapisane, o vje\u0161ticama u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb, Imprime, 1998.
\nVukeli\u0107, Deniver: Progoni vje\u0161tica na zagreba\u010dkom podru\u010dju. Hrvatska revija 3, 2009. (http:\/\/www.matica.hr\/hr\/355\/progoni-vjestica-na-zagrebackom-podrucju-21078\/)
\nVukeli\u0107, Deniver: Svjetovna su\u0111enja i progoni zbog \u010darobnja\u0161tva i hereze te progoni vje\u0161tica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka, Diplomski rad. Filozofski fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Zagreb, 2009.
\nhttps:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Malleus_Maleficarum
\n[1] Brojni povjesni\u010dari smatraju kako je ime Jakoba Sprengera dodano samo bi se knjizi dao ve\u0107i autoritet \u2013 njegovo se ime prvi put pojavljuje tek na izdanju iz 1519. godine Libela<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije samo to\u010dno 260 godina podignuta je posljednja optu\u017enica protiv vje\u0161tice u Hrvatskoj. Magda Logomer zvana Herucina sre\u0107om je oslobo\u0111ena<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236949","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236949"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236949\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}