{"id":236714,"date":"2017-11-21T07:00:54","date_gmt":"2017-11-21T06:00:54","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236714"},"modified":"2017-11-20T22:24:49","modified_gmt":"2017-11-20T21:24:49","slug":"apoliticnost-najopasnija-ideologija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/21\/apoliticnost-najopasnija-ideologija\/","title":{"rendered":"Apoliti\u010dnost – najopasnija ideologija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"katarina-peovic-vukovic\"<\/a>Tekst Apoliti\u010dnost – najopasnija ideologija \u010detvrti je i posljednji u seriji tekstova Neoliberalizam – kako ostvariti vla\u017ene snove desnice i postati periferija Europe? kojima \u0107emo poku\u0161ati prikazati slijepe to\u010dke neoliberalizma, pogotovo njegove javne legitimacije, te na\u010dine na koji se u nas stvara konsenzus oko neoliberalnih politika, politika koje ciljaju za\u0161titi manjinu, a ve\u0107inu podrediti njihovim interesima. Prvi tekst, Izme\u0111u hrvatskog nacionalizma i tr\u017ei\u0161nog liberalizma, mo\u017eete pro\u010ditati ovdje<\/a>, drugi, Bauk komunizma i socijalni darvinizam ovdje<\/a>, te tre\u0107i, Neoliberalizam i tehnologija ovdje.<\/a><\/p>\n

…Kako da besklasna politika ne bude apoliti\u010dna politika?<\/em><\/p>\n

(Daniel Bensaid, Skandal demokracije)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Pokazali smo kako se neoliberalizam legitimira najprije putem socijalnog darvinizma koji promovira selekciju “onih najboljih”, pri \u010demu se definicije izvrsnosti donose na specifi\u010dan na\u010din. Primjerice oni izvrsni ne\u0107e vi\u0161e biti oni koji su na\u010ditani, nadareni niti vrijedni, ve\u0107 oni koji se u socijalnom polju mogu “izboriti” za priznanje, a prije svega to priznanje dolazi zbog aplikativnosti njihovih prijedloga, izuma ili kreacija na tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

Druga je legitimacija – promocija tehnologije koja tako\u0111er nalazi svoj smisao samo kao alat rasta stope profita. Tre\u0107i legitimacijski diskurs neoliberalizma, s kojim \u0107emo se pozabaviti, jest apoliti\u010dnost. Dok su prva dva nalazila svoj rezon na tr\u017ei\u0161tu, mo\u017ee se \u010diniti da se apoliti\u010dnost (zagovaranje odustajanja od ideologija i politika) nalazi u \u010distom polju ideja. Za\u0161to bi netko zagovarao apoliti\u010dnost?<\/p>\n

Apoliti\u010dnost se \u010dini odvojenom od svijeta aplikativnosti i tr\u017ei\u0161nih imperativa, kao \u0161to se mo\u017ee \u010diniti i prili\u010dno dobrom idejom u trenutku povijesti koji je svjestan krvavih ratova koji su se vodili zbog politika i ideologija, svjestan svih neuspjeha lijevih i desnih ideja, svijeta koji je evoluirao do jednostavne formule racionaliteta.<\/p>\n

U neoliberalnoj diskurzivnoj legitimaciji politika i politi\u010dnost su denuncirani kao opasna manipulacija, ideolo\u0161ka igra koju valja reducirati do te mjere da se politika svede na tehnokratsku vladavinu “stru\u010dnjaka”.<\/p>\n

“Nemamo politi\u010dki cilj”, izjavio je Davor Hui\u0107 ispred udruge Lipa koja je pokrenula peticiju protiv poreza na nekretnine, iako je porez prvorazredno politi\u010dko pitanje. Na prosvjedima za kurikularnu reformu \u010dulo se kako prosvjedi nisu politi\u010dki, iako je pitanje obrazovanja i na\u010dina rje\u0161avanja pitanja kurikularne reforme, pravo politi\u010dko pitanje.<\/p>\n

Ministrica Divjak povodom uvo\u0111enja informatike u \u0161kole ka\u017ee: “Na\u0161e u\u010denike i roditelje ne zanimaju ideolo\u0161ke boje, nego kakve \u0107e \u0161anse imati u\u010denici i studenti koji su ovdje obrazovani, je li njihovo obrazovanje relevantno, ho\u0107e li biti konkurentni na tr\u017ei\u0161tu, snalaziti se u dru\u0161tvenim i privatnim ulogama.” Ipak, takav neutralan svjetonazor, nekako uvijek zavr\u0161i kao potpora desnici. Pa je tako i s deklarativnom svjetonazorskom otvoreno\u0161\u0107u ministrice Divjak, koja je ipak omogu\u0107ila da klerikalni lobiji utje\u010du na podu\u010davanje gra\u0111anskog odgoja.<\/p>\n

Depolitiziranje kao strategija neoliberalizma<\/strong><\/p>\n

Apoliti\u010dnost je opasna hegemonijska praksa i ideologija par excellence. Od kraja sedamdesetih se u zemljama razvijenog kapitalizma javlja zahtjev za odbacivanjem ideologije, ali i svake politi\u010dnosti. To se zbiva paralelno s nestankom dr\u017eave blagostanja. Politika i politi\u010dnost su denuncirani kao opasna manipulacija, ideolo\u0161ka igra koju valja reducirati do te mjere da se politika svede na tehnokratsku vladavinu “stru\u010dnjaka”.<\/p>\n

No ukidanje naslje\u0111a dr\u017eave blagostanja upravo se zbiva putem apoliti\u010dnosti koja dovodi do izuzimanja javnosti od politi\u010dkih odluka. Proces koji je J\u00fcrgen Habermas nazvao “poznanstvljenjem politike” (Habermas, J\u00fcrgen (1971) Technology and Science as ‘Ideology’, Toward a Rational Society. London: Heinemann Educational Books, str. 81-123, str. 100) obr\u0107e odnos stru\u010dnjaka i politi\u010dara, politi\u010dar se prividno izuzima iz politike, dok se pojavljuje u ulozi facilitatora \u2013 tek privremenog rje\u0161enja u jo\u0161 nesavr\u0161enoj racionalizaciji vlasti. \u010cini se kako inicijativa ionako prelazi na znanstvenu analizu i tehni\u010dko planiranje.<\/p>\n

Kako politika zna\u010di politi\u010dko djelovanje, koje proizlazi iz konkretnog mi\u0161ljenja koje se artikulira u javnom prostoru, tako niti jedna politi\u010dka pozicija naprosto ne mo\u017ee biti neideologi\u010dna. Politika kao kantovska javna upotreba uma, uistinu mora biti slobodna od svake prisile i mora egzistirati onkraj podlo\u017enosti nekom autoritetu (u glasovitom spisu \u0160to je prosvjetiteljstvo? \/Was ist Aufkl\u00e4rung?, 1783\/ Kant ka\u017ee kako se sloboda stje\u010de ‘javnom upotrebom uma’, onkraj vjerovanja i slijepe pokornosti bilo kojoj vrsti autoriteta). Ipak, ona uvijek nalazi neka ograni\u010denja, a ta su ograni\u010denja odre\u0111ena limitima onoga \u0161to se smatra dopu\u0161tenim.<\/p>\n

Politika nikad nije smje\u0161tena u zrakopraznom prostoru. Kao konkretan tip mi\u0161ljenja \u2013 mi\u0161ljenje koje se cilja ostvariti u polju djelovanja \u2013 politika uvijek cilja na neku dru\u0161tvenu aplikaciju. Tako danas oni koji denunciraju ideologi\u010dnost istovremeno osiguravaju reprodukciju politi\u010dkog sustava koji sve vi\u0161e eksploatira radnike, zanemaruje siroma\u0161ne i nezaposlene, zatire pozitivno naslje\u0111e socijalne dr\u017eave.<\/p>\n

Nije \u010dak rije\u010d ni o tome da neoliberalizam “svodi” politi\u010dka pitanja na ekonomska, jer bi se u tom smislu ipak radilo o nekakvoj racionalizaciji, kakva god ona bila (racionalizaciji u\u0161teda). Kada se neoliberalna politika svede na ekonomiju, onda se \u010desto navodi manjak sredstava i nu\u017enost “rezanja” javnog sektora.<\/p>\n

No te se mjere ne mogu opravdati iz perspektive racionaliteta. Otpu\u0161tanja u javnom sektoru ne bi dovela do prosperiteta, a mjere \u0161tednje kako smo pokazali u prvom dijelu ovog eseja pogoduju privatnom kapitalu osiguravaju\u0107i neprincipijelno boga\u0107enje od javnog sektora (neprincipijelno iz aspekta samih neoliberalnih politika). Mjere \u0161tednje kao i depolitizaciju valja shvatiti kao klasno pitanje \u2013 model u kojem su radni\u010dka prava srezana, pla\u0107e ni\u017ee, a u kojem radnik ostaje bez poluga za pregovore.<\/p>\n

Apoliti\u010dnost je zato najopasnija ideologija \u2013 ideologija koja tvrdi da nije ideolo\u0161ka, jer da bi njezina retorika bila u\u010dinkovita ona mora prebaciti iz realnih odnosa, klasnih odnosa, u svijet mitova i utopija. Jedan pogled na materijalnu sferu, uvjete \u017eivota, ukazuje na strukturalnu proizvodnju nejednakosti, a u slu\u010daju kapitalizma i na posebno opasnu situaciju rastu\u0107eg siroma\u0161tva.<\/p>\n

Neoliberalizam \u2013 kao “neideologi\u010dna ideologija” osigurava da se taj na\u010din proizvodnje reproducira. Zato je neoliberalizam ujedno i idealizam, i to u negativnom smislu, jer iako se sam legitimira kao empirijski materijalizam, zapravo pitanja klasne pozicije s materijalne baze usmjerava na “stanje svijesti” (uglavnom kritiziraju\u0107i “socijalisti\u010dko stanje svijesti”).<\/p>\n

Realpoliti\u010dka situacija pokazuje kako rodona\u010delnici neoliberalnih politika u Hrvatskoj aktivno provode jednu tehnokratsku revoluciju koja promovira tr\u017ei\u0161ni liberalizam, no koja omogu\u0107ava da se nekriti\u010dki podr\u017ei i radikalno desne i konzervativne politi\u010dke opcije. Njihova navodna svjetonazorska neutralnost je razlog njihova prodora u politi\u010dke i medijske institucije.<\/p>\n

Legitimacija putem popularnog zagovora tehnologije i apoliti\u010dnosti urodila je plodom, a socijalni darvinizam je upravo posljedica toga. Kako su mnogi primijetili, neoliberalizam, pa \u010dak u dobroj mjeri i libertarijanizam (koji uglavnom kr\u0161i svoje osnovno na\u010delo), u proboju su u sve va\u017ene institucije. Svjetonazorska “fleksibilnost” tome sigurno pridonosi. Najpoznatiji je slu\u010daj HNS-a koji koalira sa svojim donedavnim politi\u010dkim neistomi\u0161ljenicima, no tu je i pojava raznih libertarijanskih analiti\u010dara koji se sljubljuju s desnim politi\u010darima.<\/p>\n

Takva politika je mogu\u0107a ne zato jer se politika svela na ekonomiju, ve\u0107 zato jer se gradi novi oblik ideologije koji pod pla\u0161tem dezideologi\u010dnosti gradi bazu za osiguranje dominacije jednog uskog dru\u0161tvenog sloja. Na taj na\u010din apoliti\u010dnost, uz druge diskurzivne modele omogu\u0107uje temelje za reprodukciju dru\u0161tvenih odnosa nejednakosti.<\/p>\n

Neoliberali \u0107e nas odvesti na mjesto o kojem je rigidna desnica mogla samo sanjati<\/strong><\/p>\n

Tu se vra\u0107amo na tezu postavljenu na samom po\u010detku, u prvom dijelu ovog prikaza \u2013 neoliberali \u0107e nas odvesti na mjesto o kojem je desnica mogla samo sanjati \u2013 zape\u0107ak Evrope. Neoliberalizam se otkriva kao la\u017ean depolitizacijski projekt. Jer iako na\u010delno svjetonazorski otvoren naj\u010de\u0161\u0107e zavr\u0161ava u desnom krilu politi\u010dkog spektra.<\/p>\n

Kao \u0161to ministrica Divjak svjetonazorskom otvoreno\u0161\u0107u legitimira promicanje religioznog fundamentalizma, tako i velika ve\u0107ina neoliberala, pa i libertarijanaca promi\u010de ideju povijesne pomirbe \u2013 iza koje stoji zatiranje socijalisti\u010dkog naslje\u0111a. Tako se danas u Hrvatskoj podijeljenoj po pitanju koje se mo\u017ee pojednostaviti kao sukob “usta\u0161a i partizana” neoliberali pojavljuju u janje\u0107oj ko\u017ei umjerenih facilitatora, inzistiraju\u0107i na prevladavanju svjetonazorskih ograni\u010denja, pozivaju\u0107i na razum te zaklju\u010duju\u0107i kako se na kraju sve svodi na to “koliko se uva\u017eavamo, koliko smo spremni i sposobni razumjeti perspektive drugih”. Pozivaju se i na op\u0107i humanizam kao \u0161to je to bio slu\u010daj preimenovanja Trga Mar\u0161ala Tita.<\/p>\n

“Tra\u017eimo li u ljudskim odnosima ono \u0161to nas povezuje, ili ono \u0161to nas razdvaja: ja protiv tebe, ili mi?”, zapitat \u0107e se Velimir \u0160onje. Petar Sto\u0161i\u0107, manje gandijevski, ali na istom tragu, poziva na obra\u010dun sa svim “ideologijama” pa pita: “Obra\u010dunali smo se s Titom, ho\u0107emo li sad i s usta\u0161ama?”. Govori se o “starim hrvatskim podjelama”, Titu kojeg su branili jedni ekstremisti i Za dom spremni kao istoj stvari koja samo kre\u0107e s drugih polazi\u0161nih to\u010daka.<\/p>\n

Njihova je formula u ovom pitanju bila jednostavna \u2013 uklonimo sve simbole “totalitarizama”, \u0161to zna\u010di i plo\u010du u Jasenovcu s natpisom “Za dom spremni” i ime Trga mar\u0161ala Tita. No facilitacija treba biti promatrana iz ugla njezinog kona\u010dnog rezultata i motivacije koja joj je u pozadini \u2013 ono \u0161to se nastoji posti\u0107i jest zatiranje naslje\u0111a egalitarizma koji stoji u temelju nacrta socijalizma (mimo svih njegovih zastranjenja). Za\u0161to neoliberali zavr\u0161avaju na desnom krilu? Neoliberalni analiti\u010dar Velimir \u0160onje odgovara tr\u017ei\u0161nom logikom \u2013 jednostavno oni su svjetonazorski otvoreni, dok je ljevica rigidna i zatvorena. Na ljevici se na nalazi “ba\u0161 nikoga tko bi zagovarao ideje i politike ekonomskih sloboda”.<\/p>\n

Takva revizija nije neka hrvatska osobitost, ve\u0107 je srodna onoj konzervativnoj evropskoj koja se po\u010dela de\u0161avati oko 2009. godine objavom Rezolucije Evropskog parlamenta o evropskoj savjesti i totalitarizmu, kao i uvo\u0111enjem Evropskog dana sje\u0107anja na \u017ertve staljinizma i nacizma. Ta se pak pokazala kao kamen spoticanja i upravo produbljivanje sukoba.<\/p>\n

Kada je Estonija kao predsjedavaju\u0107a EU \u010dlanica organizirala u Talinu me\u0111unarodnu konferenciju posve\u0107enu “zlo\u010dinima komunisti\u010dkih re\u017eima”, mnoge zemlje su se pobunile. Zaklju\u010dnu izjavu te konferencije odlu\u010dilo je potpisati tek 8 od 27 dr\u017eava \u010dlanica Evropske unije. To se dogodilo upravo zato jer postaje svima jasno da navodna apoliti\u010dnost neoliberalizma revitalizira sukobe.<\/p>\n

Ne samo da relativizacija nacisti\u010dkih zlo\u010dina koja uzima maha oko 2009. godine u jednom novom, neoliberalnom ruhu, nije historiografski to\u010dna, ve\u0107 ona upravo uzrokuje, a ne dokida daljnje podjele \u0161to joj je navodno cilj. Prekrajaju\u0107i tako povijest na jedan opasan na\u010din jer se zlo\u010dini koji su po\u010dinjeni nakon 1945. ne mogu izjedna\u010diti s nacisti\u010dkim ratnim zlo\u010dinima, upravo pobornici kvazi-umjerenosti koji stalno govore o potrebi za dezideologizacijom naju\u010dinkovitije pridonose podjelama. (Tako je i obljetnica Oktobarske revolucije protekla tu tom tonu.)<\/p>\n

Ideja o “pomirbi” koja dolazi od onih koji bi za tr\u017ei\u0161te \u017ertvovali svakog i sve, osim svojeg vlastitog prihoda, manipulacija je tr\u017ei\u0161nih bojovnika koji su kroz povijest pokazali kako su spremni prihvatiti najrigidnije totalitarizme, ukoliko temelji politi\u010dke ekonomije ostaju netaknuti.<\/p>\n

Najopasnija ideja koja se mo\u017ee susresti danas na politi\u010dkom bojnom polju oko naslje\u0111a antifa\u0161izma jest upravo ova pomirbena, kvazi-tolerantna koja svjetonazorskim problemima pristupa iz perspektive kapitalisti\u010dke politi\u010dke ekonomije. Libertarijanci osobito, a u pozi poluzainteresiranih facilitatora, uska\u010du u vlak poput neoptere\u0107enih dje\u010daraca kojima je do “prave igre”, a eto tu se ipak moraju baviti nebitnim stvarima kao \u0161to su svjetonazorska pitanja.<\/p>\n

Takva kvazi-facilitacija samo slu\u017ei omek\u0161avanju razlike izme\u0111u onih koji su u Drugom svjetskom ratu \u010dinili zlo\u010dine i onih koji su se borili protiv tih zlo\u010dina. Evropski sud za ljudska morao je u ostalom reagirati kako bi sprije\u010dio Ma\u0111arsku u ka\u017enjavanju isticanja petokrake. Nije nemogu\u0107e da \u0107e se takva zabrana pojaviti i na na\u0161em politi\u010dkom polju.<\/p>\n

Toj pak politi\u010dkoj orijentaciji najvi\u0161e i odgovara jer predstavlja preusmjeravanje borbe s polja politi\u010dke ekonomije \u2013 pitanja rada, prava radnika, javnog dobra i privatizacije svega i sva\u010deg \u2013 na polje svjetonazorskih sukoba. Tako se desni\u010darenje pokazuje kao uspje\u0161no oru\u017eje neoliberalizma.<\/p>\n

Neoliberalizam je politika vladaju\u0107ih<\/strong><\/p>\n

Obi\u010dno se smatra kako je interes vladaju\u0107ih povezan s klijentelizmom i nepotizmom. No nije nu\u017eno tako. U svojoj su\u0161tini, vlast uistinu jest sposobnost jedne dru\u0161tvene klase da ostvari svoje specifi\u010dne interese (Pulancas, Nikos (1978) Klase u savremenom kapitalizmu, Nolit, Beograd, str. 19). Oni ne moraju biti koruptivni ni nepotisti\u010dki, ipak nekad predstavljaju interese manjine. Neoliberalizam, specifi\u010dno, jest oblik vladavine kapitala (kapitalisti\u010dke klase), \u0161to zna\u010di organiziranja mo\u0107i vladanja nad radni\u010dkim klasama i dru\u0161tvenom manjinom (John Milios) .<\/p>\n

Zato, iako se \u010desto sukob vladaju\u0107ih i podre\u0111enih klasa prikazuje kao rezultat pohlepe, a status podre\u0111enih \u010desto interpretira iz jedne moralizatorske perspektive koja \u010desto uklju\u010duje popularno psihologiziranje o nezasitnim kapitalistima, kritika osobne odgovornosti ne\u0107e pridonijeti razumijevanju problema.<\/p>\n

Kritika moralne korupcije je proma\u0161ena i zato \u0161to se rje\u0161enja ne nalaze u zamjeni kapitalisti\u010dkih “poduzetnika” nekim drugim “poduzetnicima”. Ali i zato jer rije\u0161enje nije zamjena postoje\u0107eg kapitalizma \u2013 kapitalizmom “s ljudskim licem”, ve\u0107 promi\u0161ljanja okvira samog. Nije rije\u010d o pohlepi zbog koje su “poduzetnici”- kapitalisti nesposobni promi\u0161ljati solidarnost, egalitarizam, participaciju.<\/p>\n

Tu je kritiku, osim toga, kapitalizam ve\u0107 ukalkulirao, pa su danas najve\u0107i bogata\u0161i ujedno i najve\u0107i filantropi. Ako je va\u017eno pokazati “ljudsko lice” \u2013 oni \u0107e ga i pokazati, no ta podr\u0161ka siroma\u0161nima ne\u0107e ugroziti temelje na kojima po\u010diva asimetrija.<\/p>\n

Da zaklju\u010dimo, politi\u010dke nam elite cini\u010dno poru\u010duju da se moramo okrenuti “stvarnosti”, da “druge alternative nema”, da jednostavno “moramo raditi slabije pla\u0107ene poslove” i da “nemamo izbora”. Uporno ponavljanje ovakvih “nu\u017enosti”, trebalo bi dovesti u kona\u010dnici do toga da se sama nu\u017enost onima koji nisu u nu\u017edi isplati.<\/p>\n

Mentalitet hrvatske malogra\u0111an\u0161tine povezuje nesvjesna nastojanja desnice i neoliberala \u2013 “na putu prema dolje”. Sluganstvo poduprto tr\u017ei\u0161nom ekonomijom pomalo podsje\u0107a na Hrvatsku oko godine 1926. kada nastaje esej O malogra\u0111anskoj ljubavi spram hrvatstva (Krle\u017ea, Miroslav, O malogra\u0111anskoj ljubavi spram hrvatstva, 1926.). Utoliko je primjereno zavr\u0161iti Krle\u017einom dijagnozom smrti hrvatstva podsredstvom rentijerstva:<\/p>\n

S jedne strane stoji bijeda hrvatskog nacionalizma,<\/em><\/p>\n

…Filistarsko, zakutno, zatureno, nazovigospodsko hrvatstvo [koje] pati od<\/em><\/p>\n

\u00a0ograni\u010denog osje\u0107aja manje vrijednosti u socijalnom smislu<\/em><\/p>\n

… a s druge tr\u017ei\u0161ni kapitalizam<\/p>\n

...hrvatstvo pomalo umire, a hrvatski malogra\u0111anin, pokapaju\u0107i ga sa suzom u oku,<\/em><\/p>\n

inkasira od toga posla svoje ne velike, no ipak solidne profite. I kod umiranja dijele<\/em><\/p>\n

se Hrvati na dva dijela: na mrtvace i na grobare. Mrtvaci se pokapaju, a grobari<\/em><\/p>\n

posluju s kamatnjakom.”<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Legitimacija putem popularnog zagovora tehnologije i apoliti\u010dnosti urodila je plodom, a socijalni darvinizam je upravo posljedica toga<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236714","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236714","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236714"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236714\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236714"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236714"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236714"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}