{"id":236476,"date":"2017-11-16T09:13:24","date_gmt":"2017-11-16T08:13:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236476"},"modified":"2017-11-16T09:13:24","modified_gmt":"2017-11-16T08:13:24","slug":"haaski-sud-i-pomirenje-godine-koje-su-pojeli-zlocinci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/16\/haaski-sud-i-pomirenje-godine-koje-su-pojeli-zlocinci\/","title":{"rendered":"Haa\u0161ki sud i pomirenje: Godine koje su pojeli zlo\u010dinci"},"content":{"rendered":"

Autor: Refik Hod\u017ei\u0107<\/strong><\/p>\n

\"pomirenje\"<\/a>Kako se bli\u017ee presude Ratku Mladi\u0107u i \u00abhercegbosanskoj \u0161estorci\u00bb, tako se moj inboks puni pitanjima meni ve\u0107 isuvi\u0161e poznatog sadr\u017eaja: Ho\u0107e li i na koji na\u010din ova presuda Haa\u0161kog tribunala doprinijeti pomirenju? Ho\u0107e li \u017ertve dobiti satisfakciju? Je li Tribunal ispunio svoju misiju?\u00bb Ista pitanja, brat-bratu, ve\u0107 skoro 20 godina. Ta salva recikliranih pitanja podsje\u0107a na komplikovanost mog odnosa s Haa\u0161kim tribunalom i tjera na razmi\u0161ljanje o evoluciji sopstvenih stavova po pitanju uloge ovog suda u dru\u0161tvenim procesima na\u0161e post-ratne mo\u010dvare.<\/p>\n

Klju\u010dne ta\u010dke na toj krivulji bile bi ozna\u010dene prvim hap\u0161enjima ratnih zlo\u010dinaca u Prijedoru, prije ravno 20 godina, ushi\u0107enjem koje sam osje\u0107ao kada sam dobio posao u Slu\u017ebi za javno informisanje Tribunala, suo\u010davanjem kroz neprobojno staklo ha\u0161ke sudnice sa bra\u0107om Banovi\u0107, ubicama iz Keraterma s kojima sam i\u0161ao u osnovnu \u0161kolu, satima provedenim u pustim galerijama za javnost tokom raznih su\u0111enja, na koja sam bio narkomanski navu\u010den, prvim pojavljivanjem Slobodana Milo\u0161evi\u0107a pred sudom, otkazom iz protesta zbog odnosa Tribunalovog vo\u0111stva spram \u017ertava (o \u010demu sam snimio svoj prvi dokumentarac), osnivanjem vije\u0107a za ratne zlo\u010dine Suda BiH, \u0160e\u0161eljevog \u0161trajka gla\u0111u, skandaloznih presuda Gotovini i Peri\u0161i\u0107u…<\/p>\n

Udaljenost izme\u0111u svake od tih ta\u010daka ispunjena je mno\u0161tvom ljudi i doga\u0111aja: Prijedorom, Hagom, godinama kopanja najcrnjeg mraka. Ipak, bez obzira na optimizam ili razo\u010darenja \u0161to su me naizmjeni\u010dno obuzimali glede pozitivnog uticaja Tribunala na na\u0161u sposobnost da se oporavimo od posljedica masovnih zlo\u010dina, nikada nisam sumnjao u dvije konstante: da taj oporavak zavisi samo od nas samih i pravca u kojem se kre\u0107emo politi\u010dki, ekonomski i socijalno, te da je Tribunal tokom svoga rada prikupio materijal neprocjenjive vrijednosti, koji nam mo\u017ee pomo\u0107i da, ako ikad tako odlu\u010dimo, krenemo u smjeru istinskog, trajnog mira. To se do danas jo\u0161 nije desilo. Naprotiv. Politike Srbije i Hrvatske spram pomirenja i Tribunala odvele su nas u potpuno suprotnom smjeru.<\/p>\n

Kome treba invidualizacija krivice?<\/strong><\/p>\n

Prvi predsjednik Tribunala, pokojni profesor Antonio Cassese, vjerovao je da mo\u0107 Tribunala da doprinese pomirenju le\u017ei u individualizaciji krivice, koja \u0107e sprije\u010diti pripisivanje kolektivne odgovornosti za po\u010dinjene zlo\u010dine \u010ditavim narodima. Me\u0111utim, dobri sudija Cassese nije mogao pretpostaviti da dr\u017eavni aparati Srbije i Hrvatske su\u0161tinski ne\u0107e biti zainteresovani za individualizaciju krivice. Njihovi prioriteti \u0107e se od po\u010detka rada Tribunala pa sve do danas, uz kratke epizode ne\u0161to druga\u010dijih politika tokom vladavine Zorana \u0110in\u0111i\u0107a u Srbiji i Stjepana Mesi\u0107a u Hrvatskoj, koncentrisati na upravo suprotno: na odbranu dr\u017eave \u010dije su institucije implementirale planove koji su uklju\u010divali masovne zlo\u010dine, te na odbranu temeljnih nacionalisti\u010dkih narativa o sopstvenom mu\u010deni\u0161tvu i “svetosti na\u0161e borbe” protiv nehumanog, monstruoznog neprijatelja, koji je, da bismo mi mogli \u017eivjeti u miru i slobodi, morao biti uklonjen sa teritorije koju smatramo svojom.<\/p>\n

Individualizacija odgovornosti za zlo\u010dine i \u010dinjenice koje su izranjale iz su\u0111enja na Tribunalu ovakvim politikama redovno su bili problem, nikad po\u017eeljna pomo\u0107 u procesu pomirenja. Ve\u0107 u ranim su\u0111enjima postalo je jasno da dokazi govore o sistematskim zlo\u010dinima, koji su organizirani i nare\u0111ivani s vrha, i u kojima su po\u010dinitelji – bilo da se radi o \u010duvarima logora, silovateljima ili najvi\u0161im vojnim i politi\u010dkim du\u017enosnicima – bili tek dijelovi hobotnice upregnute u provedbu strate\u0161kih ciljeva. Pravnim jezikom re\u010deno: po\u010dinitelji su bili u\u010desnici udru\u017eenih zlo\u010dina\u010dkih poduhvata.<\/p>\n

Shodno tome, Haa\u0161ki sud je ozna\u010den kao prijetnja i vrlo brzo nakon \u0161to je postalo jasno da \u0107e su\u0111enja u Haagu zaista biti i da se u zgradu nekada\u0161njeg osiguravaju\u0107eg dru\u0161tva slivaju krucijalni dokazi koji bi mogli oslikati druga\u010diju sliku o \u00absvetosti na\u0161e borbe\u00bb, dr\u017eavni aparati u Zagrebu i Beogradu aktivirali su mo\u0107ne propagandne ma\u0161inerije sa jednim ciljem \u2013 delegitmizirati Tribunal kao anti-srpski, odnosno anti-hrvatski te tako obesmisliti dokaze i \u010dinjenice koje se u Haagu utvr\u0111uju.<\/p>\n

Legitimitet, legalitet i objektivnost suda dovo\u0111eni su u pitanje po svim osnovama, a narodu su servirane jednostavne, korozivne poruke koje su Tribunal napadale zbog etni\u010dkog sastava optu\u017eenih (u Srbiji) i njegove navodne misije da podrije odbrambenu priorodu Domovinskog rata (u Hrvatskoj). Ilustracije radi, u tom vremenu mainstream mediji u Hrvatskoj, poput Slobodne Dalmacije, zvani\u010dnike Tribunala znali su ozna\u010davati \u00abhrvato\u017ederima\u00bb. Srbijanski ministri u zvani\u010dnim izjavama glavnu tu\u017eiteljicu nazivali su – kurvom.<\/p>\n

Konzekvetno, saradnja s Tribunalom na prikupljanju dokaza funkcionisala je u skladu s misijom ovog suda samo kod Bo\u0161njaka. Zagreba\u010dki odvjetnik Anto Nobilo to ovako opisuje u intervjuu \u00abDanima\u00bb iz 2000. godine: \u00abBo\u0161njaci su objektivno imali najvi\u0161e \u017ertava ratnih zlo\u010dina i svijet to nije mogao ne vidjeti. S druge strane, oni su kao takvi vrlo rano prigrlili Ha\u0161ki sud. AID je bio potpuno u funkciji servisa Haa\u0161kog suda, pa mu je pribavljao dokaze o zlo\u010dinima i, na neki na\u010din, usmjeravao tu\u017eiteljstvo prema zlo\u010dinima koji su po\u010dinjeni bili upravo nad Bo\u0161njacima. No, Bo\u0161njaci su ipak dugo bili jedina terenska logistika ovog suda. Hrvati su dugo negirali Haa\u0161ki sud, kao i Srbi, i u odre\u0111enom smislu su propustili taj prvi vlak.\u201d<\/p>\n

S druge strane, optu\u017eenima koji su se na\u0161li u Hagu dodjeljivani su odvjetnici s jakim vezama u dr\u017eavnim organima sigurnosti, \u010diji zadatak nije bio da brane svoje klijente koliko da brane dr\u017eavu i njene institucije od bilo kakve inkriminacije. Advokat ratnog zlo\u010dinca Du\u0161ka Tadi\u0107a, Miroslav Vujin, ka\u017enjen je zbog ovakvog odnosa na \u0161tetu svog klijena. Prvi predsjednik Tribunala Antonio Cassese, posvjedo\u010dio je da su sudije mogle jasno da vide o \u010demu se radi. Pojedini su branioci, kazao je u intervjuu Mirku Klarinu, “manje zainteresovani za odbranu svojih klijenata, a vi\u0161e za promociju politi\u010dkih programa i ciljeva etni\u010dke grupe kojoj pripadaju”.<\/p>\n

Narativ \u00fcber alles<\/strong><\/p>\n

Tko god je pratio su\u0111enja na Tribunalu mogao se uvjeriti da su, osim zata\u0161kavanja odgovornosti dr\u017eave za zlo\u010dine, takvi odvjetnici nastupali i u odbrani alternativnih verzija istorije, ugra\u0111ene u nacionalne mitove namijenjene mobilizaciji doma\u0107e javnosti; mobilizaciji obi\u010dno usmjerenoj protiv drugih naroda. U svom dugogodi\u0161njem izvje\u0161tavanju iz Haaga, agencija SENSE detaljno je dokumentovala ovu praksu. U jednom od svojih izvje\u0161taja Mirko Klarin pi\u0161e o posebno upe\u010datljivom primjeru takvog nastupa, s po\u010detka su\u0111enja dr. Milanu Kova\u010devi\u0107u, biv\u0161em potpredsedniku Kriznog \u0161taba op\u0161tine Prijedor. Njegovi ameri\u010dki branioci srpskog porekla \u2013 Du\u0161an Vu\u010di\u0107evi\u0107 i D\u017eon Ven, tj. Jovan Savanovi\u0107 – nastupili su kao da su u Hag do\u0161li da bi pred Tribunalom rehabilitovali vo\u0111u \u010detni\u010dkog pokreta iz II svetskog rata, generala Dra\u017eu Mihajlovi\u0107a, pi\u0161e Klarin, a ne da bi svog klijenta odbranili od te\u0161kih optu\u017ebi za genocid i zlo\u010dine protiv \u010dove\u010dnosti.<\/p>\n

Sli\u010dno djelovanje Sigurnosno informativne slu\u017ebe Hrvatske, uz znanje i direktne instrukcije pokojnog predsjednika Hrvatske Franje Tu\u0111mana, tako\u0111er je dokumentovano na Tribunalu. Osim kontrole nad odre\u0111enim brojem odvjetnika, SIS je bio vrlo aktivan i u pripremanju svjedoka u svrhu \u00abza\u0161tite hrvatskih interesa\u00bb. U jednom unakrsnom ispitivanju na su\u0111enju Prli\u0107u i ostalima, tu\u017eilac Kenneth Scot je prezentirao dokaze o sastanku u kabinetu predsjednika Tu\u0111mana. Na sastanku se razgovaralo o pripremanju Milivoja Petkovi\u0107a da la\u017eno svjedo\u010di kao svjedok odbrane u predmetima protiv Tihomira Bla\u0161ki\u0107a i Darija Kordi\u0107a. Klju\u010dni \u010dovjek u ovom poduhvatu bio je tada\u0161nji \u0161ef SIS-a Markica Rebi\u0107, koji \u0107e i sam kasnije biti predmetom optu\u017enice za nepo\u0161tivanje suda, zbog objelodanjivanja imena za\u0161ti\u0107enih svjedoka.<\/p>\n

U jednom internom dokumentu Rebi\u0107 se hvali kako je \u00abizvr\u0161io obavje\u0161tajni prodor u Tribunal\u00bb. Kontinutiet ovakvog pristupa HDZ-a Tribunalu potvr\u0111en je i u izvje\u0161taju politi\u010dkog oficira ameri\u010dke ambasade Roberta Silbersteina iz 2003., gdje se govori o postojanju HDZ-ovih paralelnih institucija, koje \u0161tite ha\u0161ke optu\u017eenike i djeluju protiv Tribunala \u010dak i u vrijeme vlade Ivice Ra\u010dana. \u010cuvarima narativa Tribunal je bio neprijatelj, a istina o zlo\u010dinima prijetnja koju se moralo neutralizirati. Kakva individualizacija krivice, kakve trice i ku\u010dine.<\/p>\n

Kontinuitet ove borbe protiv bilo kakvog uticaja Tribunala na odnose unutar i izme\u0111u Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske stanje je fakata koji stoje iza sladunjavih fraza o pomirenju \u0161to ih politi\u010dke vo\u0111e s neskrivenim sarkazmom ponavljaju u svojim susretima sa gostima iz Evrope. Zagreb i Beograd su dobili bitku za \u00abistinu\u00bb sa Tribunalom, u to nema nikakve sumnje. Dobili su je uz podr\u0161ku tih istih gostiju iz Evrope, koji su cjelokupnost najve\u0107eg izazova sa kojim se ova dru\u0161tva suo\u010davaju, sposobnost da izgradimo trajni mir, u pristupnim procesima Europskoj uniji sveli na predaju optu\u017eenih Tribunalu. Tako je conditionality policy nominalno zadovoljen, ali uz gore opisanu posve\u0107nost da istina sa tih su\u0111enja nikada, ni na koji na\u010din, ne uti\u010de na politi\u010dke i dru\u0161tvene odnose u \u00abregiji\u00bb. Hrvatska je u EU, Srbija je na dobrom putu, a zaostav\u0161tina ratnih zlo\u010dina je, hvala na pitanju, dobro i zdravo. I ono \u0161to smo kao morali, vi\u0161e ne moramo.<\/p>\n

Vrijeme tihog ponosa<\/p>\n

Su\u0111enja za zlo\u010dine \u00absvojih\u00bb su ili davno obustavljena ili pred potpunim kolapsom. Politi\u010dki i vojni lideri poput Radovana Karad\u017ei\u0107a i Darija Kordi\u0107a, koji su provodili istrebljiva\u010dke, brutalne kampanje \u00abetni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja\u00bb i genocida, potpuno su rehabilitirani. Homogenizacija sopstvenog naroda provodi se milo\u0161evi\u0107evskim i tu\u0111manovskim metodama grandioznog ispoljavanja sakralizacije sopstvene \u017ertve (da se razumijemo, ni bo\u0161nja\u010dka politika nije imuna na ovo). Sveprisutna je dehumanizacija drugog (opet u najve\u0107oj mjeri Bo\u0161njaka) kroz poistovje\u0107ivanje s terorizmom, klanjem, drevnim neprijateljstvima. Ako ho\u0107ete da izmjerite istinsku predanost srbijanske vlasti pomirenju, prelistajte, na primjer, novine direktno naka\u010dene na obavje\u0161tajne strukture. Jezik koji danas koristi \u00abInformer\u00bb nije nikakav incident, ve\u0107 odraz nali\u010dja zvani\u010dne politike u Srbiji, kao \u0161to je tokom svih ovih godina to bio jezik \u00abNacionala\u00bb, \u00abKurira\u00bb i sli\u010dnih revolver-medija.<\/p>\n

Dovoljno se samo osvrnuti oko sebe da bismo vidjeli da zatvaranje Tribunala konicidira s po\u010detkom ere \u00abtihog ponosa\u00bb u Srbiji, gdje ministar odbrane Vulin otvoreno poru\u010duje da su pro\u0161li dani u kojima se Srbiju tjeralo da se stidi svojih ratnih zlo\u010dinaca. Postavljanje Vladimira Lazarevi\u0107a, osu\u0111enog ratnog zlo\u010dinca odgovornog za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti, za predava\u010da na srbijanskoj vojnoj akademiji, simboli\u010dki i formalno ozvani\u010dilo je po\u010detak ove ere, u kojoj do\u010dekujemo presudu Ratku Mladi\u0107u.<\/p>\n

Istovremeno, proces protiv Mladi\u0107evih jataka se zatvara za javnost jer bi mogao naru\u0161iti ugled Srbije. Istina je da Srbija ne \u017eeli da se u javnosti raspravlja o tome da su njeni zvani\u010dni organi \u010duvali Mladi\u0107a sve te godine koje su nam pojeli skakavci, dok nije do\u010dekala najunosniji trenutak da ga preda Tribunalu. Kakva god da bude presuda, ne sumnjam da \u0107e Vu\u010di\u0107eva ma\u0161inerija da to pretvori u jo\u0161 jedan povod za homogenizaciju i cementiranje mita o velikom generalu koji se \u017ertvovao za nacionalnu stvar.<\/p>\n

Za to vrijeme u Zagrebu i\u0161\u010dekuju presudu \u00abhercegbosanskoj \u0161estorci\u00bb organizuju\u0107i prezentaciju Prli\u0107eve alternativne istorije Herceg-Bosne u Hrvatskom dr\u017eavnom arhivu na dan ru\u0161enja Starog mosta u Mostaru. Sama lokacija odr\u017eavanja skupa poru\u010divala je i hrvatskoj i bosanskohercegova\u010dkoj javnosti, a i Tribunalu, da ovo nije tek puko okupljanje irelevatnih desni\u010dara, nego prezentacija \u0161tiva zasnovanog na Prli\u0107evim neupitnim nau\u010dnim metodama, kojima se dolazi do podataka o preko \u00ab300 bo\u0161nja\u010dkih logora za Hrvate\u00bb, odrubljenim hrvatskim glavama i drugim “istinama”, koje imaju puno ve\u0107e \u0161anse da u\u0111u u kurikulum istorije, nego bilo koja presuda Tribunala. Bilo kakve dvojbe da iza ovog cementiranja diskursa o \u00abbezobra\u0161tinama politi\u010dkog Sarajeva\u00bb stoji trenutna vlast u Hrvatskoj, odagnala je svojim je prisustvom ministrica kulture Hrvatske Nina Obuljen Kor\u017einek. A ako neko ipak sumnja da se radi o kontinuitetu HDZ-ova pregala\u0161tva protiv \u010dinjenica o ratu u Bosni i Hercegovini, neka pogleda nedavno gostovanje biv\u0161e ministrice pravde Hrvatske Vesne \u0160kare O\u017ebolt u emisiji \u00abCrvena linija\u00bb. Poruke su jasne: mi imamo Hrvatsku, pobijedili smo i kakva god da bude presuda 29. novembra, mi \u0107emo oblikovati svoju istinu. Nikakav glupi sud u Hagu to ne\u0107e dovesti u pitanje.<\/p>\n

U\u017earene cijevi ovih su\u0161tinski ratnih politika iz Zagreba i Beograda bljuju medijske salve ka Bosni i Hercegovini, na \u010dijim punjenjima stoji: \u00abPozdrav Turci, jebo li vam Tribunal majku teroristi\u010dku, pomiri\u0107emo se kad vam \u0110ura oprosti \u0161to vas je tukao!\u00bb Ishod takvog pristupa pomirenju je konstantna nestabilnost i stanje politi\u010dke krize u Bosni i Hercegovini kojoj svjedo\u010dimo od 2006. naovamo i kojoj se usljed geopoliti\u010dkih turbulencija ne nazire sretan kraj.<\/p>\n

A Tribunal? Njega nakon ovih presuda vi\u0161e ne\u0107e biti da slu\u017ei kao izgovor za odsustvo pomirenja. Na svojoj zavr\u0161noj turneji, predsjednik Tribunala Carmel Agius jasno je dao do znanja da je odavno napu\u0161tena Casseseova ideja da je doprinos ovog suda pomirenju u individualizaciji krivice. Zatvaramo vrata, kaza\u0107e Agius, \u00abali vam ostavljamo ogromnu gra\u0111u utvr\u0111enih \u010dinjenica. Ne nudimo pomirenje, jer to nije bio na\u0161 zadatak. Ostavljamo vam istinu o onom \u0161to se dogodilo.\u00bb<\/p>\n

I – tu se sla\u017eemo. To je ona druga konstanta o Tribunalovom doprinosu, koja me nikad nije napu\u0161tala svih ovih godina. Uistinu, u ha\u0161kim arhivama le\u017ei blago, istina o nama, istina o tragi\u010dnom sunovratu jedne zajednice ljudi koja je do\u017eivjela epistemolo\u0161ki zemljotres i zamijenila istinu za mit, institucije za mesije.<\/p>\n

Mra\u010dna je, ali ljekovita istina. Kao rije\u010di Miroslava Brale, pripadnika D\u017eokera koji je u Ahmi\u0107ima svojim rukama ubijao djecu, do\u0161ao u Hag nije\u010du\u0107i krivicu a onda do\u017eivio preobra\u0107enje u kojem je priznao zlo\u010dine za koje su ga teretili ali i neke za koje tu\u017eioci u Hagu nisu ni znali. Te rije\u010di, ispisane kvrgavim rukopisom, plavom hemijskom olovkom na papiru iz ra\u010dunske sveske, dao bih svakome da pro\u010dita prije izricanjapresude \u00abhercegbosanskoj \u0161estorci\u00bb. One su Tribunalov doprinos pomirenju.
\n“Ime mi je Miroslav Bralo. Kao \u010dovjek svjestan sam da se radi o mojim zlo\u010dinima, koje sam po\u010dinio tokom masakra u Ahmi\u0107ima, nad ljudima \u010diji se glas vi\u0161e ne\u0107e \u010duti. \u017delio bih da se izvinim i u ime onih koji su po\u010dinili te stravi\u010dne zlo\u010dine, a nisu vi\u0161e me\u0111u \u017eivima. i svima onima koji su morali da pro\u017eive boli i patnju zarad neljudskog pona\u0161anja u Ahmi\u0107ima.<\/p>\n

Ja sam uvjek znao da je to djelanje pogre\u0161no, i da \u0107e svako znati da je pogre\u0161no, i da za svako djelanje nemo\u017ee biti opravdanja. Ja sam svjestan da sam se lo\u0161e pona\u0161ao i ovo pismo pi\u0161em svojim rije\u010dima.<\/p>\n

Na\u0161a zlodjela su bila tako stra\u0161na \u2013 mislim i na ostale \u2013 mi smo svejedno nastavjali i poku\u0161avali da ih opravdamo. Ja sam \u010dak poku\u0161avao da budem ponosan i da vjerujem da su to djela uspje\u0161na vojnika. Danas se stidim toga, stidim se svog pona\u0161anja. Ne. To nisu bila djela onog vojnika kakav sam ja jednom \u017eelio biti. Bio sam prisutan kada su \u017eene i djeca ubijeni pred mojim o\u010dima. U tome \u010dasu dobar vojnik u meni je nestao, utihnuo.<\/p>\n

Bilo je trenutaka tokom tog vremena kada sam bio hrabar, ali nije bilo u meni hrabrosti da sam sebi priznao u \u0161to sam se pretvorio, i nije bilo u meni dovoljno hrabrosti da za\u0161titim one \u010dije se \u017eivote trebalo spa\u0161avati. To bi bila prava hrabrost u to vrijeme. Trebalo je da pro\u0111e mnogo godina da bih ja razumio i nakon toga i prihvatio svoju odgovornost za svako od svojih djela.<\/p>\n

Razmi\u0161ljaju\u0107i danas o svojim postupcima, ose\u0107am jedino ogromno \u017ealjenje i molim se da se takvo zlo nikada vi\u0161e ne ponovi na ovome svijetu.<\/p>\n

Tribunal mora da se bavi s mnogim la\u017eima. Ja vjerujem da je jedini put napred se ka\u017ee istina i da se prestane sa poricanjem istine. Mislim da nisam lagao, ali sam bio onaj koji je sve poricao pogotovo pred samim sobom. Mora jednom biti kraj zata\u0161kavanja zlo\u010dina. Porodice bi trebalo da odboluju svoje bli\u017enje i da znaju istinu iskreno. Nadam da \u0107e sve strane sara\u0111ivati u potrazi za istinom i \u010dine\u0107i tako skrati\u0107e agoniju mnogih obitelji.<\/p>\n

Mogao bih re\u0107i nek svako ide svojim putem, ali ja o to vi\u0161e ne vjerujem. Rekao bih svakome da smogne hrabrosti i obrati se svom susjedu, razgovara sa sudom i na taj na\u010din po\u010dne graditi mir. Onome ko govori istinu, vjerovati \u0107e susjed i sud. Kada sam se na\u0161ao na tribunalu u novembru pro\u0161le godine, odmah sam znao da prva optu\u017enica ne govori o svemu. \u017delio sam da ka\u017eem cijelu istinu o svojim zlo\u010dinima, iako sam znao da ono najgore znam samo ja. Toliko, a, i vi\u0161e ja sam du\u017ean.”<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dovoljno se samo osvrnuti oko sebe da bismo vidjeli da zatvaranje Tribunala konicidira s po\u010detkom ere \u00abtihog ponosa\u00bb u Srbiji, gdje ministar odbrane Vulin otvoreno poru\u010duje da su pro\u0161li dani u kojima se Srbiju tjeralo da se stidi svojih ratnih zlo\u010dinaca<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":191749,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236476","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236476","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236476"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236476\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/191749"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236476"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236476"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236476"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}