{"id":236417,"date":"2017-11-15T07:24:00","date_gmt":"2017-11-15T06:24:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236417"},"modified":"2017-11-15T07:25:23","modified_gmt":"2017-11-15T06:25:23","slug":"duboki-korijeni-katalonske-krize","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/15\/duboki-korijeni-katalonske-krize\/","title":{"rendered":"Duboki korijeni katalonske krize"},"content":{"rendered":"

Autor: S\u00e9bastien Bauer*<\/strong><\/p>\n

\"katalonija\"<\/a>Ostatku Europe, pozicije suprotstavljenih strana u sporu oko katalonskog pitanja mogu se \u010diniti neobi\u010dnima, pa \u010dak i nerazumnima. No zapravo se radi o sukobu dvaju strategija koje \u0107emo lak\u0161e razumjeti ako napustimo \u0161ablonsku ideju o borbi \u201cseparatista protiv sredi\u0161nje dr\u017eave\u201d. Ne zato \u0161to je \u0161ablona nu\u017eno potpuno pogre\u0161na, ve\u0107 zato \u0161to ona prikriva puno dublji problem: \u010dinjenicu da \u0161panjolski Ustav i politi\u010dki sustav nisu izmijenjeni jo\u0161 od smrti diktatora Francisca Franca, iako su u me\u0111uvremenu malo pomalo gubili svoju vezu s dru\u0161tvom \u010diji bi \u017eivot trebali regulirati.<\/p>\n

Jer ako se zadr\u017eimo samo na separatizmu, nikada ne\u0107emo mo\u0107u razumjeti za\u0161to je \u0161panjolski premijer Mariano Rajoy 1. listopada \u201cproglasio rat\u201d Kataloniji, a onda sazvao nove izbore u toj zemlji. Ili za\u0161to je njegov katalonski kolega objavio nezavisnost bez ikakvog stvarnog efekta i time razljutio i prista\u0161e i protivnike. Odgovor le\u017ei u tome da je katalonska kriza zapravo teritorijalizacija konflikta koji uzroke ima na drugim mjestima.<\/p>\n

Od po\u010detka provo\u0111enja drakonskih \u201cmjera \u0161tednje\u201d 2011. godine, \u0160panjolska je u periodu stalne nestabilnosti koja se manifestira sve te\u017eim krizama: prvo kroz pokret okupacije trgova koji se \u010desto naziva 15-M,1 onda kroz krizu parlamentarne reprezentacije 2015. i 2016. (tijekom koje se vlada nije uspjela formirati punih 315 dana), a sada i poku\u0161aje katalonskog osamostaljenja. \u0160to je u pozadini svega toga? Izme\u0111u ostalog, principi na kojima je 1978. godine napisan Ustav koji je trebao omogu\u0107iti prijelaz iz frankisti\u010dke diktature u demokraciju, ali koji je naposljetku zaustavio taj isti proces.<\/p>\n

Spomenuti Ustav za po\u010detak nije osobito demokratski dokument. Jedan primjer je sustav aforamienta, koji je izravni pre\u017eitak starog re\u017eima. Prema njemu 17.000 du\u017enosnika i drugih visoko rangiranih osoba mo\u017ee izbje\u0107i ni\u017ee instance sudova. Njima se sudi samo na vi\u0161im sudovima koji su u pravilu i osjetljiviji na intervencije izvr\u0161nih vlasti. Jo\u0161 jedna zanimljivost je davanje \u201ctemeljne uloge u politi\u010dkoj participaciji strankama\u201d, \u0161to se razlikuje od razumijevanja politi\u010dkog procesa u mnogim drugim zemljama.2<\/p>\n

Zaustavljena tranzicija<\/strong><\/p>\n

Dok je drugdje formalni temelj demokracije slobodno izra\u017eavanje volje i interesa pojedinaca koji onda zajedno odlu\u010duju, \u0161panjolski sustav oslanja se na korporativisti\u010dku ideju prema kojoj mase treba ograni\u010diti i uokviriti da bi one \u010dinile narod. Prema tim idejama, frankisti\u010dki je re\u017eim do kasnih 1970-ih organizirao dru\u0161tvo kroz jedine legalne organizacije: Nacionalni pokret i Vertikalni sindikat, sa striktno odre\u0111enim ulogama za svaku klasu. Nakon smrti diktatora, omogu\u0107en je strana\u010dki i sindikalni pluralizam, ali je zadr\u017eano razumijevanje tih institucija. Izbori se odr\u017eavaju sa zatvorenim listama, odnosno stranke same biraju kandidate koji \u010dak ne moraju ni biti iz izborne jedinice koju formalno predstavljaju.<\/p>\n

Umjesto zajednica pojedinaca okupljenih oko ideolo\u0161kih ciljeva, \u0161panjolske su politi\u010dke stranke tako na neki na\u010din jo\u0161 uvijek organizirane kao frankisti\u010dka \u201cstale\u0161ka\u201d udru\u017eenja neosjetljiva ne samo na javno mnijenje, ve\u0107 i na inicijativu vlastitih \u010dlanova. Zato nas ne treba \u010duditi razina korupcije. Otkri\u0107a vezana uz \u201caferu G\u00fcrtel\u201d ve\u0107 su godinama gotovo svakodnevna. Naime, izgleda da je vode\u0107a desni\u010darska Pu\u010dka stranka (PP) nezakonito prisvojila barem 43 milijuna eura javnog novca. To je samo jedan u nizu slu\u010dajeva sistemske korupcije koja je povjerenje u institucije srozala na najni\u017ee grane. No prijedloge demokratizacije i ve\u0107e transparentnosti sustava vladaju\u0107i uporno ignoriraju.3<\/p>\n

Sli\u010dno strankama, i dr\u017eavne institucije nastale 1978. godine zapravo su odraz kompromisa izme\u0111u frankizma i demokracije. \u010cini se da su autori Ustava prije svega nastojali izbje\u0107i nastavak gra\u0111anskog rata iz 1930-ih. Stoga su poku\u0161avali u \u201cnacionalno-katoli\u010dki\u201d politi\u010dki sustav tada\u0161nje \u0160panjolske unijeti demokratske elemente, iz \u010dega bi kasnije trebala izrasti \u201cprava demokracija\u201d kako i dru\u0161tvo bude napredovalo. No umjesto da se kasnije mijenjao, \u0161to je bilo obe\u0107anje na kojem se temeljila demokratska tranzicija, tekst Ustava iz 1978. po\u010deo se sakralizirati.<\/p>\n

\u0160panjolsko je dru\u0161tvo dakako napustilo vrijednosti i obi\u010daje proiza\u0161le iz diktature. \u010cetrdeset godina nakon ukidanja cenzure, slobodno se diskutira o eutanaziji, rodnim pitanjima, seksualnosti ili rekreativnoj konzumaciji droga. Te 1978. \u010dak ni sva \u0161panjolska djeca nisu i\u0161la u \u0161kolu, ulice gradova srednje veli\u010dine nisu bile asfaltirane, mnoge gradske \u010detvrti nisu dobivale po\u0161tu, a neke nisu bile spojene na kanalizaciju, vodovod ili nisu imale javni prijevoz, dok je javno zdravstvo bilo rudimentarno. Promjene u odnosu na dana\u0161nje stanje su o\u010dite. No napredak u tim pitanjima prikrio je nedostatak napretka u politi\u010dkim i ustavnim pitanjima.<\/p>\n

U takvoj situaciji, katalonski pokret za nezavisnost svoju energiju crpi iz rascjepa izme\u0111u gra\u0111ana i institucija, nezadovoljstva korupcijom (koja je itekako prisutna i u Kataloniji), te osobito mr\u017enje prema ostacima apsolutizma, koji su jo\u0161 uvijek brojni u ovoj zemlji u kojoj kraljevska obitelj, crkva i visoka aristokracija ostaju najve\u0107i zemljoposjednici i na temelju toga uzimaju lavovski dio europskih sredstava formalno namijenjenih razvoju. Pokojna vojvotkinja od Albe je, na primjer, 2008. godine pokupila gotovo dva milijuna eura subvencija iz europskih fondova.<\/p>\n

Republikanska opcija<\/strong><\/p>\n

Odluka Ustavnog suda da suspendira katalonsku autonomiju prije sedam godina bila je iskra koja je zapalila po\u017ear u toj zemlji. Do te suspenzije 2010. godine do\u0161lo je na inicijativu PP-a. To je bio svojevrstan odgovor \u0161panjolske desnice na prijedlog njihovih konkurenata iz socijalisti\u010dke stranke (PSOE) da se Kataloniji da ve\u0107a autonomija. No jo\u0161 su neki faktori igrali va\u017enu ulogu: proces suspenzije inicirao je \u0161ef PP-a Mariano Rajoy koji je u tom trenutku vodio borbu za opstanak u vlastitoj stranci. Smatra se kako je antikatalonska kampanja koju je tada pokrenuo slu\u017eila izme\u0111u ostalog konsolidaciji potpore u izrazito reakcionarnom bira\u010dkom tijelu.<\/p>\n

Cijela stvar ujedno je sna\u017eno podsje\u0107ala na ranije povijesne doga\u0111aje. \u0160panjolski republikanci su 14. travnja 1931. godine pobijedili na lokalnim izborima u ve\u0107ini velikih gradova te odmah proglasili niz republika. Me\u0111u njima je bila i Katalonska republika pod vodstvom Llu\u00edsa Companysa, predstavnika Katalonske republikanske ljevice (ERC). Slijede\u0107i federalisti\u010dki program, te su male republike zatim proglasile Drugu \u0160panjolsku Republiku, koju je osam godina kasnije ugu\u0161io Franco. Nakon smrti diktatora, republikanci su tvrdili da federalna republika predstavlja jedini legalni re\u017eim kojem se sada treba vratiti.<\/p>\n

No umjesto o\u017eivljene republike dobili su kompromis. Katalonci su morali prihvatiti monarhiju te \u201cjedinstvo \u0161panjolske nacije\u201d, a zauzvrat su dobili autonomiju, iako vrlo ograni\u010denu. Reforme statuta o autonomiji iz 2006. godine, kojima su se nastojale pove\u0107ati ovlasti katalonske vlade \u2013 Generalitata \u2013 morao je prihvatiti ne samo katalonski, ve\u0107 i \u0161panjolski parlament. No te je ovlasti ve\u0107 2010. ukinuo PP tu\u017ebom Ustavnom sudu, u kojem je velika ve\u0107ina sudaca usko povezana s tom strankom.<\/p>\n

Sve do 2015. godine Katalonijom je vladala koalicija desnice Konvergencija i Unija (CiU). Rije\u010d je o politi\u010dkom savezu koji se prije 2012. godine sna\u017eno protivio ideji samostalnosti. No njegov je vo\u0111a Artur Mas prepoznao raspolo\u017eenje na ulici, gdje su se zahtjevi za nezavisno\u0161\u0107u mije\u0161ali s kritikama \u201cmjera \u0161tednje\u201d koje je provodila vlada u Madridu.4 Pristajanje uz zahtjeve za nezavisnost mu je ujedno omogu\u0107ilo da skrene pa\u017enju s korupcijskih skandala koji su potresali njegovu stranku.<\/p>\n

Katalonska desnica predlo\u017eila je 2014. referendum na kojem bi se postavile tri mogu\u0107nosti: \u0161panjolsko jedinstvo, federalizam ili nezavisnost. No taj je referendum suspendiran od strane Ustavnog suda, a CiU i Mas \u2013 unato\u010d zapjenjenoj retorici \u2013 nisu bili previ\u0161e nezadovoljni tim razvojem situacije. Referendum je uvijek bio prije svega sredstvo pritiska. Da su na izborima koje je Rajoy raspisao ponovno osvojili vlast, vjerojatno bi se zadovoljili povratkom na stanje prije 2010. godine i institucionalna kriza (koje se katalonska elita prirodno u\u017easava) bi se brzo razrije\u0161ila.<\/p>\n

Radikalizacija pozicija<\/strong><\/p>\n

No koalicijom katalonskih stranaka koje su osvojile vlast u Kataloniji 2015. godine sada je dominirao ERC, a parlamentarna ve\u0107ina je uz to ovisila o potpori revolucionarne socijalisti\u010dke i nacionalisti\u010dke stranke \u2013 Kandidature narodnog jedinstva (CUP). Ta promjena politi\u010dke ravnote\u017ee u Kataloniji obja\u0161njava za\u0161to je referendum ove godine ponudio opciju progla\u0161enja republike (a ne tek promjene u stupnju autonomije), kao i radikalizaciju reakcija Madrida na postupke vlasti u Barceloni.<\/p>\n

U tim uvjetima, prijedlozi kozmeti\u010dkih izmjena Ustava kojima se sada poigravaju dvije najve\u0107e \u0161panjolske stranke, PP i PSOE, nikome ne ulijevaju povjerenje. Do\u017eivljavaju se kao najmanji mogu\u0107i ustupak dvaju stranaka najodgovornijih za \u010detrdeset godina \u010duvanja postoje\u0107eg stanja koje je zemlju dovelo do ruba. Ulice su 3. listopada jasno rekle \u0161to misle o tim prijedlozima, kao i korumpiranim strankama i zastarjelim institucijama. U generalnom \u0161trajku i velikim prosvjedima su tog dana sudjelovale i udruge poslodavaca i sindikati, udru\u017eenja za nezavisnost i anarhosindikalisti\u010dka Nacionalna konfederacija rada (CNT).<\/p>\n

Velik dio \u0161panjolskih politi\u010dkih aktera i medija vjerno slijedi Rajoya u poku\u0161aju da se ovaj politi\u010dki problem pretvori u pravni spor (zazivom vi\u0161ih sudova), dok istodobno provociraju daljnje tenzije. S druge strane, pojedini katalonski \u010delnici pozivaju na \u201cstalnu mobilizaciju\u201d dok CUP provodi kampanju pod parolom \u201c\u017divjeti zna\u010di boriti se\u201d. Napadi \u0161panjolske policije na katalonske bira\u010de tijekom odr\u017eavanja referenduma 1. listopada sna\u017eno su polarizirali cijelu \u0160panjolsku i \u010dini se kao da se sada svatko osje\u0107a pozvanim da zauzme stranu.<\/p>\n

Na konferenciji za medije Pu\u010dke stranke na kojoj su odbijeni svi prijedlozi diplomatskog posredovanja, glasnogovornik stranke Pablo Casado otvoreno je upozorio katalonskog predsjednika da bi ovaj mogao \u201czavr\u0161iti kao Campanys\u201d,5 kojeg su 1940. strijeljali frankisti. Tjedan dana kasnije uslijedila su prva uhi\u0107enja, ona Jordija S\u00e1ncheza i Jordija Cuixarta, predsjednika dviju dru\u0161tvenih organizacija koje se zala\u017eu za katalonsku samostalnost. Oni su optu\u017eeni za \u201cpobunu\u201d, odnosno nelojalnost vlastima.<\/p>\n

Prilika za stvarnu promjenu<\/strong><\/p>\n

Osim ove zastarjele optu\u017ebe, dodatan uznemiruju\u0107 moment bila je reakcija kralja. On je naime digao tenzije svojom izjavom u kojoj je pozvao Rajoya da \u201cuspostavi ustavni poredak\u201d. Formalne ovlasti kralja u doma\u0107oj politici su nikakve i do sad su monarsi javno nastupali samo u situacijama kada to predvi\u0111a Ustav. Otac Filipa VI je dvaput javno nastupao, ali nikad nije zauzimao strane u politi\u010dkim sporovima. Svojim istupom, aktualni je kralj tako otvoreno vezao kraljevsku obitelj uz PP, od koje ova naravno nikada nije bila daleko. Upotreba agresivne retorike i izbor dekora (izjava je dana pred portretom Karla III, koji je nametnuo kastiljski kao jedinstveni jezik u cijeloj \u0160panjolskoj u 18. stolje\u0107u) dodatno su uzbudili duhove.<\/p>\n

Strategija tenzija koju provodi Rajoy proizlazi vi\u0161e iz njegove potrebe da spasi svoju stranku nego \u017eelje da rije\u0161i katalonski problem. Od ukidanja autonomije 2010. do posljednjih doga\u0111aja, njegova stalna igra vatrom u zemlji s nezalije\u010denim ranama gra\u0111anskog rata u\u010dinila je opciju odvajanja legitimnom. Jo\u0161 do nedavno, tu je ideju podr\u017eavalo svega 12 posto stanovnika Katalonije.6<\/p>\n

Nakon neuspjeha prosvjeda iz 2011. godine da pokrenu nu\u017ene politi\u010dke promjene te duge parlamentarne krize na kraju koje se na vlasti zadr\u017eala ista garnitura, katalonski sukob sada predstavlja novu opasnost, ali ujedno i priliku da se kona\u010dno rije\u0161e tenzije u dru\u0161tvu koje je postalo demokrati\u010dnije od politi\u010dkog sustava. Da bi se to postiglo potrebno je na trenutak podi\u0107i pogled s aktualnih sukoba\u2026 ako je to jo\u0161 uop\u0107e mogu\u0107e.<\/p>\n

* S\u00e9bastien Bauer je urednik katalonskog \u010dasopisa Quadern de les idees, les arts i les lletres i profesor na Toulouse Business School.<\/p>\n

1 Vidi Ra\u00fal Guill\u00e9n, \u201cAlchimistes de la Puerta del Sol\u201d, Le Monde diplomatique, srpanj 2011.<\/p>\n

2 Francuski Ustav npr. navodi da stranke \u201cizra\u017eavaju volju bira\u010da\u201d.<\/p>\n

3 Usp. J\u00e9sus Lizcano \u00c1lvarez, \u201cPartidos pol\u00edticos y corrupci\u00f3n: la hora del cambio\u201d, El Pa\u00eds, Madrid, 7. velja\u010de 2014.<\/p>\n

4 Vidi Jean-S\u00e9bastien Mora, \u201cLa soci\u00e9t\u00e9 catalane se rallie \u00e0 l\u2019ind\u00e9pendance\u201d, Le Monde diplomatique, listopad 2013.<\/p>\n

5 \u201cEl PP blande el C\u00f3digo Penal\u201d, La Vanguardia, Barcelona, 10. listopada 2017.<\/p>\n

6 \u201cAs\u00ed han influido los hitos pol\u00edticos en el sentimiento independentista\u201d, La Vanguardia, 30. o\u017eujka 2013.<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Donedavno naizgled stabilna europska zemlja, \u0160panjolska se trenutno nalazi u najve\u0107oj krizi od pada fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236417","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236417","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236417"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236417\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236417"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236417"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236417"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}