{"id":236362,"date":"2017-11-14T07:59:42","date_gmt":"2017-11-14T06:59:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236362"},"modified":"2017-11-14T07:59:42","modified_gmt":"2017-11-14T06:59:42","slug":"oktobar-cemo-nadici-novom-revolucijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/14\/oktobar-cemo-nadici-novom-revolucijom\/","title":{"rendered":"Oktobar \u0107emo nadi\u0107i novom revolucijom"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"Stephen<\/a>U Puli je nedavno u organizaciji Centra za kulturolo\u0161ka i povijesna istra\u017eivanja socijalizma odr\u017ean tre\u0107i me\u0111unarodni skup \u2018Socijalizam na klupi\u2019. Tema ovogodi\u0161njeg interdisciplinarnog okupljanja bila je \u2018Komunisti i komunisti\u010dke partije: politike, akcije, debate\u2019. Jedan od trojice gostiju koji su odr\u017eali plenarna predavanja bio je i na\u0161 sugovornik, britanski povjesni\u010dar Stephen A. Smith, koji se u svom radu bavi povije\u0161\u0107u moderne Rusije i Kine te komparativnim studijem komunizma. Upravo radi na knjizi o tome kako su ove dvije dr\u017eave, dok su bile socijalisti\u010dke, poku\u0161avale promijeniti svakodnevni \u017eivot svojih stanovnika, pa i kroz kampanje protiv praznovjerja, religijskih i magijskih vjerovanja i praksi. Smithovo predavanje nosilo je prigodan naslov \u2018Sto godina od Oktobarske revolucije\u2019 i obuhvatilo je historizaciju triju problema: imperijalisti\u010dkog okru\u017eenja nove dr\u017eave, odnosa novih vlasti spram nacionalnih pitanja i tematike emancipatornih \u017eenskih politika.<\/p>\n

Razgovarajmo o povijesti Oktobarske revolucije, o \u010demu pratite literaturu, uz ostale, i na ruskom jeziku. A onda o njezinom naslije\u0111u i razli\u010ditim stavovima prema njemu. To naslije\u0111e je za vas, kao ste vi\u0161e puta naglasili, prete\u017eno pozitivno?<\/p>\n

Profesionalni sam povjesni\u010dar pa je moje shva\u0107anje posredovano i onime \u0161to pi\u0161u drugi povjesni\u010dari. Posebno oni suvremeni, koji pi\u0161u na ruskom jeziku. Poku\u0161avam generalizirati njihove stavove o revoluciji, no na kraju je svaka ideja \u2018naslije\u0111a\u2019 vrlo subjektivna. Mnogi \u0107e re\u0107i kako je moje koncentriranje na tri pozitivna naslije\u0111a izbjegavanje opskurnih i tamnih strana povijesti. Iako se lako mogu slo\u017eiti s time da postoji i tamna strana, tamno naslije\u0111e ruske revolucije. No mislim da su ljudi u Britaniji vrlo dobro upoznati sa staljinizmom, totalitarizmom, neuspjehom socijalizma i kako se sve to danas ne ka\u017ee. Zato se \u017eelim koncentrirati na pozitivne strane. Tako mogu govoriti o \u010dinjenicama poput onih da je SSSR bio me\u0111u prvim dru\u0161tvima svima dostupnog obrazovanja, kolektivnog na\u010dina rje\u0161avanja stvari, eksperimenta i avangarde u umjetnosti itd. Istina je da su te pozitivne tekovine 1920-ih kompromitirane u staljinisti\u010dkim 1930-im godinama. No u stoljetnoj retrospektivi mislim da pozitivne stvari natkriljuju one negativne. Da su Oktobarskom revolucijom oslobo\u0111ene mnoge pozitivne energije.<\/p>\n

Svako dru\u0161tvo zadr\u017eava vezu sa svojom zadnjom revolucijom, dok je ne nadi\u0111e jo\u0161 radikalnijom. Problem samoodre\u0111enja naroda, do prava na odcjepljenje, Lenjinova teza, a onda, na drugi na\u010din, i ameri\u010dkog predsjednika Woodrowa Wilsona, iskori\u0161tena je u slu\u010daju razaranja Jugoslavije. Je li ona ovdje zloupotrijebljena?<\/p>\n

Nisam to imao na umu kada sam govorio o samoodre\u0111enju naroda, jer mi je svaki nacionalizam odiozan. U druga\u010dijem kontekstu, kontekstu kolonijalizma, to je mogla biti progresivna politika. U dana\u0161nje vrijeme nacionalizam je agresivan i opskuran, no to ne zna\u010di da je samoodre\u0111enje naroda bilo lo\u0161im principom. Tada je mi\u0161ljeno kako \u0107e kraljevina ju\u017enih Slavena omogu\u0107iti samoodre\u0111enje, s obzirom na dotada\u0161nju situaciju u Austro-Ugarskoj. Isto je vrijedilo za novonastalu \u010cehoslova\u010dku i balti\u010dke zemlje. Tako je izgledala realizacija tog prava na evropskom tlu. Moji su primjeri bili antikolonijalni, no sasvim je druga\u010dija situacija ako govorimo o doga\u0111ajima 1990-ih u vas. Jugoslavenska revolucija bila je samosvojna, genuina, \u0161to u Evropi nije bilo pravilo. Tu su revolucije uvo\u017eene, postavljane odozgo. Jugoslavija je preuzela bit sovjetskog modela, ako \u017eelite. Vodila je rat, gerilski rat protiv okupatora, a zatim armijski rat. Sve to sli\u010di na sovjetski slu\u010daj, na obranu domovine, ali i na borbu za bolje sutra.<\/p>\n

Podupirem Corbyna<\/p>\n

Trenutno utjecajna knjiga Erica R. Wolfa \u2018Selja\u010dki ratovi 20. stolje\u0107a\u2019 tretira socijalisti\u010dke revolucije tog stolje\u0107a kao u biti ruralne, \u0161to nije mi\u0161ljeno pejorativno, dok \u0107e one 21. stolje\u0107a biti urbane\u2026<\/p>\n

On misli kako je ruska revolucija i danas relevantan model za dobar dio svijeta. I moje je mi\u0161ljenje da opet trebamo revoluciju, ali ne onu u bolj\u0161evi\u010dkom stilu. Svijet treba veliku politi\u010dku i ekonomsku promjenu. No ne mislim da je sada vrijeme nasilnih revolucija. One su uvijek na neki na\u010din povezane s ratovima. A tu su i dugi modeli koje bismo mogli slijediti.<\/p>\n

S jedne strane vladaju\u0107i politi\u010dki diskurs gaji za\u0161titu suptilnih prava manjina, politi\u010dku korektnost itd., a s druge postoji feti\u0161izirana fascinacija nasiljem. Sve je prepuno moraliziranja.<\/p>\n

Mislim da su ti pristupi potpuno ahistorijski. Primjerice ra\u0161ireno poistovje\u0107ivanje ideje komunizma s gulagom i sl. Konformisti\u010dki je i lako \u2013 \u0161to \u010dine mnogi zapadni znanstvenici, novinari i akademici \u2013 zgra\u017eati se nad revolucionarnim procesima kao nasilnima, onima \u0161to zavr\u0161avaju u novim oblicima nejednakosti, koji su teroristi\u010dki i sl. Zar ne bismo trebali vidjeti da postoji i druga strana tih revolucija i da su one izrazi dubokih dru\u0161tvenih nezadovoljstava, ugnjetavanja i patnje ljudi, nejednakog razvoja, svega onoga o \u010demu bi povjesni\u010dari trebali pisati? Prije pedesetak godina, u hladnom ratu, desni\u010darski povjesni\u010dari bili su sposobniji pisati o tim stvarima zato \u0161to su si morali nekako objasniti privla\u010dnu snagu komunizma. A sada je dovoljno kazati da je on propao, da je bio \u0107orsokak itd. U svojoj knjizi o Oktobarskoj revoluciji pi\u0161em i o stravi\u010dnim stvarima koje su \u010dinjene, ali poku\u0161avam ih uravnote\u017eiti s idealima, nadama, voljom masa ljudi da se \u017ertvuju za bolji \u017eivot, bolju budu\u0107nost. Suosje\u0107am s idejom socijalizma zato \u0161to sam socijalist.<\/p>\n

Kako onda u\u010diti iz poraza? Ni\u0161ta se u povijesti ne ponavlja doslovno. No i kapitalizam ide iz krize u krizu i uvijek se nekako dosad obnavljao. Za\u0161to bi socijalizam imao samo jednu \u0161ansu pa onda biv\u0161e socijalisti\u010dke zemlje ne bi mogle ni zamisliti novi poku\u0161aj izgradnje socijalizma?<\/p>\n

Ne znamo kako \u0107e taj novi socijalizam izgledati, osim da \u0107e biti vrlo razli\u010dit od onoga iz 1917., koji se pojavio usred rata. Ljevica je \u0161irom svijeta danas primorana kriti\u010dki preispitivati svoja uvjerenja i razumijevanja doga\u0111anja, jer pati od velikog neuspjeha. U dekadama neoliberalne hegemonije ona je po\u010dela kolabirati. No osje\u0107aj trijumfa koji je kapitalizam imao prije 25 godina vi\u0161e ne postoji. I on prepoznaje svoje neuspjehe, slijepe pjege.<\/p>\n

Pitanja antiimperijalizma i antikolonijalizma bila su prisutna u svim fazama postojanja SSSR-a. Tu nema neke crno-bijele slike?<\/p>\n

Mo\u017eemo govoriti o kompromisnoj dr\u017eavnoj politici, politici mo\u0107i, no nije sve svodivo na to. Govorio sam uglavnom o prvih deset godina nakon 1917. Ali sjetimo se 1960-ih, kada su ljudi u Aziji, Africi \u2013 zaboravili smo postojanje jakih komunisti\u010dkih partija na Bliskom istoku, u Siriji, Iraku itd. \u2013 bili inspirirani izgradnjom socijalizma. Usprkos svemu, a prije vala islamizma i etnicizma, SSSR je do kraja gledan i kao model za razvoj manje razvijenih zemalja. A mislim da su to i Sovjeti ozbiljno shva\u0107ali. Poku\u0161avali su se anga\u017eirati kada su mogli. Dogodilo se i natjecanje s Kinezima, ekonomija je u\u0161la u pote\u0161ko\u0107e. Ono \u0161to smo zvali Tre\u0107im svijetom razjedinilo se.<\/p>\n

Kada se dogodila Oktobarska revolucija, Gramsci je reagirao slavnim \u010dlankom \u2018Revolucija protiv Kapitala\u2019. Odnos centra i periferije kapitalske mo\u0107i, da upotrijebimo izraz teorija svjetskog sistema, ostaje na dnevnom redu kao problem. Primi\u010de li se \u2018ameri\u010dko stolje\u0107e\u2019 i po vama svome kraju i \u0161to predvi\u0111ate da \u0107e se dogoditi?<\/p>\n

SAD su sigurno jo\u0161 uvijek najve\u0107a sila na svijetu. Postoji i ona teorija kako revolucija po\u010dinje na selu pa onda osvaja gradove. To bi zna\u010dilo da je periferija do neke mjere otvorena spram eksperimentiranja. No kao \u0161to svi vide, \u017eivimo u svijetu velike koncentracije ekonomske i politi\u010dke mo\u0107i, \u0161to danas nazivaju globalizacijom. A ona je sveprisutnija negoli u vrijeme kada su bolj\u0161evici osvojili vlast. Oni su gledali na Njema\u010dku, kao na pozitivan uzor od kojega su, odnosno od njezine radni\u010dke klase, o\u010dekivali da ne\u0161to u\u010dini. Za razliku od tog vremena, kapitalizam je danas prodro u najudaljenije zakutke svijeta. Ina\u010de, podupirem Jeremyja Corbyna iz laburisti\u010dke stranke, kao trenutno iskren socijalisti\u010dki program. U slu\u010daju da on preuzme vlast, mislim da \u0107e me\u0111unarodni kapital nastojati da se povu\u010de iz Britanije i tako prouzrokuje ekonomsku krizu. Takve se stvari stalno doga\u0111aju u Ju\u017enoj Americi, u posljednje vrijeme u Boliviji i Brazilu. Na neki na\u010din, neprijatelj je jo\u0161 uvijek vrlo, vrlo mo\u0107an i nikako ga ne bismo smjeli podcjenjivati. Iako postoji vi\u0161e no jedan centar mo\u0107i. S druge strane globalizacija, koja ne mora nu\u017eno biti neoliberalna, dakle svijet u kojem \u017eivimo je \u0161ansa. \u0160ansa da razmjenjujemo ideje, da mno\u0161tvo nadvlada nekolicinu. A ta \u0161ansa mno\u0161tva danas je mo\u017eda i mnogo ve\u0107a ili barem druga\u010dija nego \u0161to je bila 1917. To je potencijalnost koja je ve\u0107a od one koja je postojala prije sto godina.<\/p>\n

Polo\u017eaj \u017eena u SSSR-u<\/p>\n

\u2018Zaboravlja\u2019 se da su socijalisti\u010dke zemlje, poput DDR-a ili Jugoslavije, imale puno bolju organizaciju socijalne dr\u017eave od one \u0161to je imaju sada, u ujedinjenoj Njema\u010dkoj ili samostalnoj Hrvatskoj. Novi konzervativizam nije samo ne\u0161to \u0161to dolazi odozdo, ve\u0107 se strukturno name\u0107e od dana\u0161njih dr\u017eava, pa i u slu\u010daju rodne politike?<\/p>\n

To je va\u017eno nagla\u0161avati. Kada danas govore o \u017eenskom pokretu, ispada da je to ne\u0161to \u0161to je za\u010deto u SAD-u 1960-ih. Ili se, u najboljem slu\u010daju, sjete britanskih sufra\u017eetkinja prije Prvog svjetskog rata i sl. A zaboravlja se na ono \u0161to se doga\u0111alo u sovjetskoj Rusiji, \u010desto s velikim pozitivnim posljedicama. Sjetimo se samo \u0161to su zna\u010dili promjena porodi\u010dnog zakonodavstva i pravo na razvod braka. Mnogo \u017eena, seoskih \u017eena u provinciji, dakle u vrlo patrijarhalnim sredinama, ne samo da je steklo to pravo nego se i realno rastalo od svojih nasilni\u010dkih mu\u017eeva. A sve to prije nije bilo mogu\u0107e, \u0161to zbog utjecaja crkve, \u0161to zbog nepostojanja odgovaraju\u0107ih zakonskih rje\u0161enja. U revoluciji se to dogodilo vrlo brzo. Naravno, sve je to nestalo ili je ukinuto pod Staljinovom vladavinom ili je zavr\u0161ilo u trulom kompromisu. No kada kao povjesni\u010dar ozbiljno komparativno gledam polo\u017eaj \u017eena do Staljina u SSSR-u i u to doba u SAD-u i Velikoj Britaniji, vidim razlike. Isto vrijedi za rasno pitanje, za polo\u017eaj Afroamerikanaca u SAD-u. Pogledi na to u SSSR-u su bili bitno bolji.<\/p>\n

Kako vidite obilje\u017eavanje stogodi\u0161njice Oktobra u svijetu? Dojam je da u suvremenoj Rusiji postoje kretanja u svim smjerovima, od onih koji bi da se prestanemo \u2018baviti pro\u0161lo\u0161\u0107u i okrenemo budu\u0107nosti\u2019, do velikih apologeta \u2018bolje pro\u0161losti\u2019 i danas jo\u0161 ve\u0107ih i brojnijih kritikanata a ne kriti\u010dara tih doga\u0111anja. Putin se pak poku\u0161ava lukavo distancirati, a opet i decentno uklju\u010diti u obilje\u017eavanje doga\u0111aja koji mu ni po \u010demu ne odgovara?<\/p>\n

Mislim da biste se iznenadili koliko je interes za obljetnicom Oktobra u Rusiji danas nizak. Re\u017eimu i Putinovoj vladi nikako ne bi bilo drago da ih se vidi u kontinuitetu sa 1917., jer je to bilo vrijeme istinske revolucije, a to ima puno toga zajedni\u010dkog s onime \u0161to bi trebalo Rusiji danas. Me\u0111u samim povjesni\u010darima najsna\u017enija je nacionalisti\u010dka grupacija. Njihov omiljeni period izu\u010davanja je onaj Rusije 19. stolje\u0107a, kasnog imperija, koji vide kao mogu\u0107nost stvaranja jedne evropske Rusije. Njima se ne svi\u0111a period revolucija. S druge strane oni \u010desto pozitivno pi\u0161u o Drugom svjetskom ratu i SSSR-u pod Staljinom. Tanki sloj povjesni\u010dara, uglavnom lijevih liberala, poku\u0161ava na razdoblje revolucija gledati objektivnije. S tre\u0107e strane postoji i ne\u0161to poput stare garde histori\u010dara. No ni oni nisu vi\u0161e na komunisti\u010dkim pozicijama, ve\u0107 se radi o pukoj nostalgiji za sigurno\u0161\u0107u prohujalih vremena.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stephen Smith: Neprijatelj je jo\u0161 uvijek vrlo mo\u0107an i nikako ga ne bismo smjeli podcjenjivati. S druge strane globalizacija je \u0161ansa. \u0160ansa da razmjenjujemo ideje, da mno\u0161tvo nadvlada nekolicinu. A ta \u0161ansa mno\u0161tva danas je mo\u017eda i mnogo ve\u0107a ili barem druga\u010dija nego \u0161to je bila 1917.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236362","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236362","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236362"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236362\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236362"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236362"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236362"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}