{"id":236270,"date":"2017-11-12T07:30:58","date_gmt":"2017-11-12T06:30:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236270"},"modified":"2017-11-12T07:30:58","modified_gmt":"2017-11-12T06:30:58","slug":"zasto-je-marx-bio-u-pravu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/12\/zasto-je-marx-bio-u-pravu\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je Marx bio u pravu"},"content":{"rendered":"

Autor: Terry Eagleton<\/strong><\/p>\n

PREDGOVOR
\n\"Karl<\/a>Ova knjiga nastala je iz jednostavne i neobi\u010dne pomisli: \u0160to ako su najpoznatiji prigovori Marxovu djelu naprosto pogre\u0161no postavljeni? Ili su, ako ve\u0107 ne u cijelosti, barem u ve\u0107ini slu\u010dajeva pogre\u0161ni?<\/p>\n

Time ne \u017eelim sugerirati da Marx nikad nije pogrije\u0161io. Nisam od one vrste ljevi\u010dara koji pobo\u017eno deklamiraju kako je sve podlo\u017eno kritici, a onda, nakon \u0161to ih se pita da navedu tri glavna prigovora Marxu, zapadnu u mra\u010dnu \u0161utnju. Iz ove knjige trebalo bi biti jasno vidljivo da i sam gajim neke sumnje prema njegovu djelu. Ali Marx je u svoje vrijeme bio u pravu oko puno va\u017enih pitanja tako da se \u010dini razumnim opisom kad se netko nazove marksistom. Nijedan sljedbenik Freuda ne dr\u017ei kako je Freud bio nepogre\u0161iv, isto kao \u0161to ni ljubitelj Alfreda Hitchcocka ne opravdava ba\u0161 svaki redateljev kadar ili repliku iz scenarija. Ne\u0107u nastojati Marxove ideje prikazati kao savr\u0161ene, ve\u0107 kao uvjerljive. Da bih to dokazao, u ovoj knjizi razmatrani deset glavnih prigovora Marxu, kronolo\u0161ki neovisno o njihovoj va\u017enosti, i poku\u0161avam ih jedan po jedan odbaciti. U tom procesu tako\u0111er nastojim pru\u017eiti jasan i pristupa\u010dan uvid u njegovu misao za one koji nisu upoznati s njegovim djelima.<\/p>\n

Komunisti\u010dki manifest je opisan kao “bez sumnje najutjecajniji tekst napisan u devetnaestom stolje\u0107u”.[1] Za razliku od dr\u017eavnika, znanstvenika, vojnika, religijskih li\u010dnosti i sli\u010dnih pojava, malo je mislilaca koji su u tolikoj mjeri promijenili tijek povijesti kao \u0161to je to u\u010dinio autor Manifesta. Ne postoje kartezijanska vlada, platonisti\u010dka gerila ili hegelijanski sindikati. \u010cak ni njegovi najneumoljivi kriti\u010dari ne mogu pore\u0107i da je izmijenio na\u010din na koji razumijevamo ljudsku povijest. Antisocijalisti\u010dki mislilac Ludwig von Mises opisao je socijalizam kao “najsna\u017eniji reformski pokret u povijesti, prvi ideolo\u0161ki trend koji nije ograni\u010den na neki dio \u010dovje\u010danstva, ve\u0107 ga podr\u017eavaju ljudi svih rasa, nacija, religija i civilizacija.”[2] Unato\u010d tome, postoji zanimljivo shva\u0107anje kako se sada slobodno mogu pokopati Marx i njegove teorije i to usred jedne od najrazornijih kriza kapitalizma u povijesti. Marksizam koji je dugo bio teorijski najbogatija i politi\u010dki beskompromisna kritika kapitalizma, sada je spokojno osu\u0111en na prapovijest.<\/p>\n

Ta kriza zna\u010dila je barem to da je rije\u010d “kapitalizam”, naj\u010de\u0161\u0107e prikrivena pod nekim skromnim pseudonimom poput “modernog doba”, “industrijalizacije” ili “Zapada”, jo\u0161 jednom postala aktualna. Kapitalisti\u010dki sustav je u problemima onda kad ljudi po\u010dnu govoriti o kapitalizmu. To ukazuje da je sustav prestao biti prirodan poput zraka koji udi\u0161emo i mo\u017ee se umjesto toga shvatiti kao historijski relativno nov fenomen. \u0160tovi\u0161e, s obzirom da sve \u0161to je ro\u0111eno uvijek mo\u017ee umrijeti, dru\u0161tveni se sustavi vole predstavljati besmrtnima. Onako kako vas tropska groznica ponovno \u010dini svjesnim vlastitog tijela, tako se i oblik dru\u0161tvenog \u017eivota mo\u017ee shvatiti tek kad po\u010dne njegova propast. Marx je bio prvi koji je identificirao historijski predmet poznat kao kapitalizam, pokazuju\u0107i kako je nastao, prema kojim je zakonima djelovao i na koji bi se na\u010din mogao privesti kraju. Kao \u0161to je Newton otkrio skrivene zakone gravitacije, a Freud razotkrio djelovanje nevidljivog fenomena poznatog pod imenom nesvjesno, tako je i Marx razotkrio na\u0161 svakodnevni \u017eivot otkriv\u0161i neopaziv entitet poznat kao kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje.<\/p>\n

U ovoj knjizi vrlo malo govorim o marksizmu kao moralnoj i kulturnoj kritici. To je stoga \u0161to se ona u na\u010delu ne koristi kao prigovor marksizmu pa se zato ovdje ne uklapa. Me\u0111utim, dr\u017eim da su iznimno bogati i plodni Marxovi tekstovi u tom kontekstu razlog dovoljan sam po sebi za pristajanje uz marksisti\u010dko naslije\u0111e. Otu\u0111enje, “komodifikacija” dru\u0161tvenog \u017eivota, kultura pohlepe, agresivnost, bezumni hedonizam i rastu\u0107i nihilizam, trajan gubitak smisla i vrijednosti ljudske egzistencije: te\u0161ko je na\u0107i inteligentnu raspravu o tim pitanjima koja se ne bi uvelike oslanjala na marksisti\u010dku tradiciju.<\/p>\n

U ranim danima feminizma, neki nespretni i dobrohotni mu\u0161ki autori znali su re\u0107i: “Kad ka\u017eem \u010dovjek\u2019, naravno da mislim i na mu\u0161karce i na \u017eene.” Na sli\u010dan na\u010din i ja \u017eelim re\u0107i: kad ka\u017eem Marx, \u010desto mislim na Marxa i Engelsa. No, odnos izme\u0111u njih je posve druga pri\u010da.<\/p>\n

Zahvalan sam Alexu Callinicosu, Philipu Carpenteru i Ellen Meiksins Wood koji su pro\u010ditali rukopis ove knjige i pru\u017eili mi neke neprocjenjive kriti\u010dke opaske i sugestije.<\/p>\n

PRVO POGLAVLJE
\nS marksizmom je gotovo. Shvatljivo je da je mo\u017eda imao neko zna\u010denje u svijetu tvornica i ustanaka zbog hrane, u svijetu rudara i dimnja\u010dara, ra\u0161irene bijede i brojne radni\u010dke klase. Ali definitivno nema zna\u010denja u dana\u0161njim besklasnim i dru\u0161tveno mobilnim postindustrijskim zapadnja\u010dkim dru\u0161tvima. Tvrdoglavi, boja\u017eljivi ili obmanuti te\u0161ko prihva\u010daju da se svijet korjenito promijenio, u oba zna\u010denja te rije\u010di.<\/p>\n

Teza da je s marksizmom gotovo bila bi melem za u\u0161i marksista u cijelom svijetu. Mogli bi prekinuti prosvjede i mar\u0161eve, vratiti se u krilo svojih o\u017ealo\u0161\u0107enih obitelji i u\u017eivati u ve\u010deri provedenoj kod ku\u0107e umjesto na jo\u0161 jednom dosadnom i zamornom sastanku. Marksisti ne \u017eele ni\u0161ta drugo doli prestati biti marksisti. U tom kontekstu, biti marksist nije isto \u0161to i biti budist ili milijarder; to je srodnije zvanju lije\u010dnika. Lije\u010dnici su perverzna, izopa\u010dena stvorenja koja si ukidaju posao time \u0161to lije\u010de pacijente koji ih onda vi\u0161e ne trebaju. Sli\u010dno tome, zadatak politi\u010dkih radikala jest do\u0107i do to\u010dke u kojoj vi\u0161e ne\u0107e biti potrebni, s obzirom da \u0107e njihovi ciljevi biti ispunjeni. Oni \u0107e tada biti slobodni dati ostavku, spaliti postere Che Guevare, ponovno uzeti u ruke davno odba\u010deno violon\u010delo i razgovarati o ne\u010dem mnogo zanimljivijem od azijskog na\u010dina proizvodnje. Ako za dvadesetak godina jo\u0161 uvijek bude bilo marksista ili feministica, bit \u0107e to tu\u017ena budu\u0107nost. Marksizam je trebao biti privremen pokret, zbog \u010dega svatko tko ula\u017ee cijeli svoj identitet u njega proma\u0161uje smisao. \u010citava je poenta marksizma u tome da postoji \u017eivot nakon marksizma.<\/p>\n

Postoji samo jedan problem s ovom ina\u010de o\u010daravaju\u0107om vizijom. Marksizam je kritika kapitalizma – najdublja, najo\u0161trija, najobuhvatnija kritika takve vrste koja je ikad postojala. To je tako\u0111er i jedina takva kritika koja je preobrazila velik dio planeta. Iz toga slijedi da je, sve dok je kapitalizam i dalje prisutan, tako\u0111er prisutan i marksizam. Jedino odbacuju\u0107i svojeg protivnika on mo\u017ee odbaciti i samoga sebe. A kako sada izgleda, kapitalizam se \u010dini \u017eivahnijim nego ikad.<\/p>\n

Ve\u0107ina suvremenih kriti\u010dara marksizma ne osporavaju ovu tezu. Umjesto toga, oni tvrde kako se sustav promijenio do granica neprepoznatljivosti od Marxova vremena te da zbog toga njegove ideje vi\u0161e nisu relevantne. Prije nego \u0161to ovu tvrdnju malo detaljnije razmotrimo, treba spomenuti da je sam Marx bio savr\u0161eno svjestan vje\u010dno promjenjive naravi sustava protiv kojeg je govorio. Upravo marksizmu dugujemo koncept razli\u010ditih historijskih oblika kapitala: trgova\u010dkog, poljoprivrednog, industrijskog, monopolskog, financijskog, imperijalnog itd. Dakle, zbog \u010dega bi \u010dinjenica da se posljednjih desetlje\u0107a promijenilo obli\u010dje kapitalizma diskreditiralo teoriju koja promjenu shva\u0107a kao svoju navlastitu bit? Osim toga, sam Marx je predvidio raspad radni\u010dke klase i ogromno pove\u0107anje bijelih ovratnika. Tome \u0107emo se posvetiti malo kasnije. On je tako\u0111er predvidio tzv. globalizaciju – neobi\u010dno za \u010dovjeka \u010diju se misao do\u017eivljava kao arhai\u010dnu. No, mo\u017eda je upravo Marxova “arhai\u010dna” odlika ono \u0161to ga danas \u010dini relevantnim. Oni koji ga optu\u017euju da je zastario perjanice su kapitalizma koji se ubrzano okre\u0107e prema starim viktorijanskim oblicima nejednakosti.<\/p>\n

Godine 1976. velik dio ljudi sa Zapada smatrao je da marksizam ima o \u010demu raspravljati. Ve\u0107 od 1986. mnogi od njih vi\u0161e to nisu smatrali. \u0160to se to\u010dno dogodilo u me\u0111uvremenu? Jesu li ti ljudi jednostavno zakopani ispod gomile \u017eutokljunaca? Je li marksisti\u010dka teorija razotkrivena kao la\u017ena nekim uznemiruju\u0107im novim istra\u017eivanjima? Jesmo li promijenili stav zbog otkri\u0107a nekog Marxova rukopisa u kojem on priznaje kako je sve to bila samo \u0161ala? Nismo tek sada otkrili, na na\u0161e veliko \u017ealjenje, da je Marx bio kapitalisti\u010dki pla\u0107enik; znali smo to oduvijek. Bez tvrtke Ermen & Engels u Salfordu koju je posjedovao Engelsov otac, proizvo\u0111a\u010d tekstila, kroni\u010dno siroma\u0161an Marx mo\u017eda ne bi mogao dovoljno dugo po\u017eivjeti da napi\u0161e tekstove protiv proizvo\u0111a\u010da tekstila.<\/p>\n

Ne\u0161to se doista dogodilo u razdoblju koje razmatramo. Od sredine 1970-ih naovamo, zapadnja\u010dki sustav do\u017eivio je neke vitalne promjene.[3] Do\u0161lo je do obrata od tradicionalne industrijske manufakture do “postindustrijske” kulture konzumerizma, komunikacija, informacijske tehnologije i uslu\u017enih djelatnosti. U trendu su bila manja, decentralizirana, raznovrsna, nehijerarhijski ustrojena poduze\u0107a. Tr\u017ei\u0161te je bilo deregulirano, a pokret za prava radni\u010dke klase do\u017eivio je brutalan pravni i politi\u010dki napad. Tradicionalna klasna solidarnost je oslabjela, dok su lokalni, rodni i etni\u010dki identiteti postali sve sna\u017eniji i ustrajniji. Politikom se u sve ve\u0107oj mjeri po\u010delo upravljati i manipulirati.<\/p>\n

Nove informacijske tehnologije odigrale su klju\u010dnu ulogu u sve ve\u0107em globaliziranju sustava, u vidu \u0161a\u010dice transnacionalnih korporacija koje su distribuirale proizvodnju i ulaganja diljem planeta te\u017ee\u0107i za maksimalnim profitom. Velik dio industrijske proizvodnje premje\u0161ten je na jeftinije lokacije s manjim pla\u0107ama u “nerazvijenom” svijetu, po \u010demu su neki uskogrudni zapadnjaci zaklju\u010dili da je te\u0161ka industrija nestala iz cijelog svijeta. S nastankom takve globalne mobilnosti do\u0161lo je do velike me\u0111unarodne migracije radne snage, a s njima je ponovno izbio rasizam i fa\u0161izam kad su siroma\u0161ni imigranti do\u0161li u ekonomski puno razvijenije zemlje. I dok su “periferne” zemlje prisiljene na te\u017eak i mu\u010dan rad, privatizirana dobra, nepostojanje blagostanja i iznimno nepravedne uvjete trgovine, pomodno neobrijani menad\u017eeri u mo\u0107nim zemljama razdrljili su kravate, otkop\u010dali ko\u0161ulje i brinuli se za duhovno blagostanje svojih zaposlenika.<\/p>\n

Ni\u0161ta od navedenog nije se dogodilo zato jer je kapitalisti\u010dki sustav bio pun \u017eivota i bezbri\u017ean. Posve suprotno, njegov nov ratoboran stav, poput ve\u0107ine oblika agresije, izvirao je iz duboke tjeskobe. Ako je sustav postao mani\u010dan, to je zbog toga \u0161to je bio u latentnoj depresiji. Ovakvu reorganizaciju ponajprije je iznjedrilo iznenadno slabljenje poslijeratnog razvoja. Sve intenzivnije me\u0111unarodno natjecanje smanjivalo je profit, presu\u0161uju\u0107i izvore ulaganja i usporavaju\u0107i brzinu rasta. \u010cak je i socijaldemokracija sada bila suvi\u0161e radikalna i skupa politi\u010dka opcija. Stoga je pripremljen teren za Reagana i Thatcher koji su pomogli u razaranju tradicionalne industrije, uzdrmali radni\u010dke pokrete, dopustili da se tr\u017ei\u0161te rascijepi, oja\u010davaju\u0107i represivnu \u0161apu dr\u017eave i ustoli\u010duju\u0107i novu dru\u0161tvenu filozofiju poznatu kao drsku pohlepu. Premje\u0161tanje ulaganja od proizvodnje prema uslu\u017enim djelatnostima, financijskim i komunikacijskim industrijama bila je reakcija na dugotrajnu ekonomsku krizu, a ne skok iz lo\u0161eg svijeta u vrli novi svijet.<\/p>\n

\u010cak i uzev\u0161i to u obzir, dvojbena je teza da je ve\u0107ina radikala koji su promijenili stav o sustavu izme\u0111u 70-ih i 80-ih to u\u010dinila jednostavno zato jer je sada bilo manje tvornica tekstila. To nije bilo ono \u0161to ih je odvelo do pokapanja marksizma zajedno s njihovim zaliscima i vrpcama oko glave, nego je to bilo rastu\u0107e uvjerenje da je re\u017eim s kojim su se sukobili bio prejak da bi ga se moglo slomiti. Nisu to bile iluzije o novom kapitalizmu, ve\u0107 razo\u010daranje zbog nemogu\u0107nosti da ga se promijeni, \u0161to se pokazalo presudnim. Budimo sigurni, bilo je mnogo biv\u0161ih socijalista koji su racionalizirali svoju poti\u0161tenost tvrde\u0107i da ako se sustav ve\u0107 ne mo\u017ee promijeniti, onda ga ni ne treba mijenjati. No odlu\u010duju\u0107im se pokazao izostanak vjere u alternativu. S obzirom na to da je pokret za radni\u010dka prava razbijen i oskvrnjen, a politi\u010dka ljevica grubo vra\u0107ena u prvobitno stanje, \u010dinilo se da je budu\u0107nost nestala bez traga. Za neke s ljevice, raspad sovjetskog bloka krajem 1980-ih jo\u0161 je vi\u0161e produbio razo\u010daranje. Nije pomogla ni \u010dinjenica da je najuspje\u0161nija radikalna struja modernog doba – revolucionarni nacionalizam – u to vrijeme bio prili\u010dno iscrpljen. Kulturu postmodernizma s njegovim odbacivanjem takozvanih velikih pripovijesti i trijumfalne najave kraja povijesti hranilo je ponajprije uvjerenje da \u0107e odsad budu\u0107nost biti malo vi\u0161e od sada\u0161njosti. Ili, kako je to jedan entuzijasti\u010dan postmodernist kazao: “Sada\u0161njost plus vi\u0161e opcija.”<\/p>\n

Diskreditiranju marksizma je ponajprije pomogao polako nadolaze\u0107i osje\u0107aj politi\u010dke impotencije. Te\u0161ko je zadr\u017eati vjeru u promjene kad se promjena uop\u0107e ne nalazi na dnevnom redu, \u010dak i ako bismo je tada trebali najvi\u0161e podr\u017eavati. Naposljetku, ako se ne odupirete onom \u0161to je o\u010digledno neizbje\u017eno, nikada ne\u0107ete znati koliko je ono doista bilo neizbje\u017eno. Da su se oni kojima je ponestalo hrabrosti uspjeli pridr\u017eavati starih stavova i u naredna dva desetlje\u0107a, svjedo\u010dili bi toliko trijumfalnom i nesavladivom kapitalizmu kakav je 2008. uspio tek u tome da bankomate na glavnim ulicama dr\u017ei otvorenima. Vidjeli bi tako\u0111er i kako cijeli kontinent ju\u017eno od Panamskog kanala odlu\u010dno skre\u0107e ulijevo. Kraj povijesti sada je do\u0161ao do kraja. U svakom slu\u010daju, marksisti bi se trebali dobro privikavati na poraze. Svjedo\u010dili su i ve\u0107im katastrofama od ove. Politi\u010dka prevaga uvijek \u0107e biti na strani onih na vlasti, zato jer imaju vi\u0161e tenkova od vas. Ali nesmotrene vizije i radosne nade s kraja 60-ih u\u010dinile su ovaj preokret osobito gorkom pilulom koju \u0107e oni koji su pre\u017eivjeli to razdoblje morati progutati.<\/p>\n

Dakle, ono \u0161to je marksizam u\u010dinilo neprihvatljivim nije \u010dinjenica da je kapitalizam promijenio svoju narav. Stvar je upravo suprotna. Bila je to \u010dinjenica da je, \u0161to se ti\u010de sustava, sve bilo po starom, pa \u010dak i vi\u0161e od toga. Ironi\u010dno je \u0161to je isto ono \u0161to je odgurnulo marksizam tako\u0111er iznjedrilo i kredibilitet njegovim tvrdnjama. Bio je pogurnut na marginu jer je dru\u0161tveni poredak kojem se suprotstavio, umjesto da postane umjeren i dobro\u0107udan, postao drasti\u010dno okrutniji i ekstremniji negoli prije. A upravo je to marksisti\u010dku kritiku u\u010dinilo jo\u0161 zna\u010dajnijom. Na globalnoj razini, kapitalizam je bio mnogo vi\u0161e koncentriran i grabe\u017eljiviji negoli ikad prije, a radni\u010dka se klasa zapravo broj\u010dano pove\u0107ala. Postalo je mogu\u0107e zamisliti budu\u0107nost u kojoj \u0107e ultrabogati imati skrovi\u0161te u naoru\u017eanim i ogra\u0111enim zajednicama, dok \u0107e otprilike milijardu ljudi u slamovima biti okru\u017eeni u svojim derutnim nastambama stra\u017earnicama i bodljikavom \u017eicom. U takvim okolnostima tvrditi da je marksizam stvar pro\u0161losti isto je kao tvrditi da je vatrogastvo zastarjelo jer su piromani sve vje\u0161tiji i imaju vi\u0161e pomagala na raspolaganju nego ikad prije.<\/p>\n

U na\u0161e doba, kao \u0161to je Marx predvidio, dramati\u010dno su se produbile nejednakosti u imovinskom stanju. Samo jedan meksi\u010dki milijarder ima prihode u razini zarade \u010dak sedamnaest milijuna njegovih najsiroma\u0161nijih sunarodnjaka. Kapitalizam je stvorio vi\u0161e prosperiteta nego \u0161to ga je ikad bilo u povijesti, ali je cijena toga (naposljetku, ne samo u siroma\u0161tvu milijardu ljudi) bila astronomska. Prema izvje\u0161taju Svjetske banke, 2,74 milijarde ljudi u 2001. godini \u017eivjelo je s manje od dva dolara na dan. Suo\u010deni smo s mogu\u0107om budu\u0107no\u0161\u0107u dr\u017eava koje imaju nuklearno naoru\u017eanje i sukobljavaju se oko oskudnih resursa, a takva je oskudnost uvelike posljedica samog kapitalizma. Po prvi put u povijesti oblik \u017eivota koji je prevladao ima mo\u0107 ne samo da uzgaja rasizam i \u0161iri kulturni kretenizam, povede nas u rat ili nas zatvori u radne logore, ve\u0107 da nas zbri\u0161e s lica zemlje. Kapitalizam \u0107e se pona\u0161ati antidru\u0161tveno ako mu je to profitabilno, a to danas mo\u017ee zna\u010diti uni\u0161tenje \u010dovje\u010danstva na nezamislivoj razini. Ono \u0161to je nekad bila apokalipti\u010dka fantazija, danas je postala okrutna stvarnost. Klasi\u010dni ljevi\u010darski slogan “socijalizam ili barbarizam” nikad nije bio toliko svirepo prikladan, nikad u manjoj mjeri retori\u010dka figura. U takvim groznim uvjetima, kako pi\u0161e Fredric Jameson, “marksizam nu\u017eno mora ponovno postati istinski”.[4]<\/p>\n

Izrazite nejednakosti u bogatstvu i mo\u0107i, imperijalno ratovanje, intenzivnija eksploatacija, sve sna\u017enija represivna dr\u017eava: ako su sve ovo karakteristike dana\u0161njeg svijeta, istodobno su i problemi protiv kojih se marksizam borio i koja je promi\u0161ljao gotovo dva stolje\u0107a. Iz toga bismo mogli o\u010dekivati da je donio i neke pouke za sada\u0161njost. Marx je napose bio osupnut izrazito nasilnim postupcima kojima je urbana radni\u010dka klasa oblikovana iz iskorijenjenog selja\u0161tva u Engleskoj, njegovoj doseljeni\u010dkoj zemlji – to je proces koji se danas zbiva u Brazilu, Kini, Rusiji i Indiji. Tristram Hunt ukazuje na to da se knjiga Mikea Davisa Planet slamova, koja svjedo\u010di o “smrdljivim planinama sme\u0107a” poznatim kao slamovi koje mo\u017eemo na\u0107i u dana\u0161njem Lagosu ili Dhaki, mo\u017ee shvatiti kao nova verzija Engelsova djela Polo\u017eaj radni\u010dke klase u Engleskoj. S obzirom na to da Kina postaje svjetska tvornica, Hunt ka\u017ee kako “zasebne ekonomske zone Guangdonga i \u0160angaja stravi\u010dno podsje\u0107aju na Manchester ili Glasgow iz 1840-ih godina”.[5]<\/p>\n

\u0160to ako nije zastario marksizam, nego kapitalizam? Ve\u0107 u viktorijanskoj Engleskoj Marx je vidio da tom sustavu ponestaje daha. Zagovaraju\u0107i dru\u0161tveni razvoj u svom zenitu, sada je djelovao kao njegov teret. Marx je kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo vidio kao dru\u0161tvo preplavljeno fantazijama i feti\u0161izmom, mitom i idolatrijom, bez obzira koliko se ono ponosilo vlastitom moderno\u0161\u0107u. Njegova samodopadna vjera u vlastitu superiornu racionalnost kao oblik navlastitog prosvjetljenja bila je neka vrsta praznovjerja. Ako je ono bilo sposobno ostvariti zadivljuju\u0107i napredak, istodobno je moralo vrlo naporno raditi kako bi ostalo na mjestu. Marx je jednom rekao da je krajnja granica kapitalizma sam kapital, neprestana reprodukcija granice koju se ne mo\u017ee premostiti. Stoga postoji ne\u0161to neobi\u010dno stati\u010dno i ponavljaju\u0107e u ovom najdinami\u010dnijem od svih poredaka u povijesti. \u010cinjenica da logika koja ga podupire ostaje prili\u010dno konstantna jedan je od razloga zbog \u010dega marksisti\u010dka kritika kapitalizma ostaje i dalje uvelike ispravna. Jedino ako bi sustav istinski bio u stanju prekora\u010diti vlastite granice, inauguriraju\u0107i ne\u0161to posve novo, onda to vi\u0161e ne bi bilo tako. Ali kapitalizam nije sposoban izmisliti budu\u0107nost koja ne bi ritualno reproducirala njegovu sada\u0161njost. Zajedno sa, ne treba to ni spominjati, vi\u0161e mogu\u0107nosti…<\/p>\n

Kapitalizam je iznjedrio veliki materijalni napredak. No iako je ovaj oblik organiziranja na\u0161ih poslova imao mnogo vremena da doka\u017ee kako je u stanju zadovoljiti potrebe \u010dovje\u010danstva, \u010dini se da danas nije ni\u0161ta bli\u017ei tom idealu. Koliko smo dugo spremni \u010dekati da do\u0111e s dobrim vijestima? Za\u0161to i dalje pristajemo uz mit da \u0107e iznimno bogatstvo koje generira ovaj na\u010din proizvodnje jednoga dana postati dostupno svima? Bi li svijet jednako tako tretirao sli\u010dne tvrdnje ljevice s takvim srda\u010dnim, “hajde da pri\u010dekamo i vidimo” odga\u0111anjem? Desni\u010dari koji priznaju kako \u0107e u sustavu uvijek biti velikih nejednakosti, ali da je to koliko god okrutno jo\u0161 uvijek bolje od alternativa, barem su iskreni u svojem drskom stavu, za razliku od onih koji propovijedaju da \u0107e se sustav naposljetku popraviti. Ako postoje bogati i siroma\u0161ni ljudi, kao \u0161to postoje crni i bijeli, onda \u0107e se blagostanje bogatih s vremenom mo\u017eda preliti i na siroma\u0161ne. Me\u0111utim, ukazati na to da su neki ljudi siroma\u0161ni, a neki bogati isto je kao i tvrditi da u svijetu postoje i detektivi i kriminalci. Naravno da je tako, ali to zamagljuje istinu da detektivi postoje zato jer postoje kriminalci…<\/p>\n

[1] Peter Osborne, u: Leo Panich i Colin Leys (ur), The Communist Manifesto Now: Socialist Register (New York, 1998) str. 190
\n[2] Citirao Robin Blackburn, \u201eFin de Siecle: Socialism after the Crash\u201c, New Left Review, broj 185 (1991), str. 7
\n[3] Iako neki marksisti sumnjaju u kolikoj su mjeri vitalni. Primjerice, Alex Callinicos u: Against Postmodernism (Cambridge, 1989.), poglavlje 5
\n[4] Fredric Jameson, Ideologies of Theory. (London, 2008.) str. 514
\n[5] Tristram Hunt, \u201eWar of Words\u201c, Guardian, 9. 5. 2009.\n<\/p><\/blockquote>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Marksizam je kritika kapitalizma – najdublja, najo\u0161trija, najobuhvatnija kritika takve vrste koja je ikad postojala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236270","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236270","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236270"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236270\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236270"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236270"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236270"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}