{"id":236232,"date":"2017-11-11T07:38:44","date_gmt":"2017-11-11T06:38:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=236232"},"modified":"2017-11-11T07:38:44","modified_gmt":"2017-11-11T06:38:44","slug":"iz-cista-mira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/11\/iz-cista-mira\/","title":{"rendered":"Iz \u010dista mira"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Bo\u017ei\u010devi\u0107\t<\/strong><\/p>\n

\"pomirenje\"<\/a>Prije dva dana je biv\u0161i vojnik, ne\u010dasno otpu\u0161ten zbog (obiteljskog) nasilja ubio 27 svojih sugra\u0111ana. Iz \u010dista mira. U crkvi, u zemlji koja nije u ratu, ili jeste? Zar u SAD-u nije mir? Hm, slo\u017eeno pitanje, uistinu. U koliko je ratova upletena ta zemlja: nijedan ili preko sto?<\/p>\n

Kao da jest kompromitirana rije\u010d “mir”. O miru sve znamo, svi jesmo za mir, podrazumijevamo da isto mislimo pod tim pojmom i – ne zanima nas. To je dosadan pojam, bezbojan, odbojan. Vjerojatno \u010dak neprivla\u010dniji od bilo kakvog, na primjer filozofskog pojma: bitak, smisao, postojanje, ideja, materija. Mo\u017eda sam u krivu, no probajte se sjetiti, kada ste zadnji put promi\u0161ljali o miru, razgovarali o njemu.<\/p>\n

Mir je zanimljiv samo kada ga nema. Sje\u0107ate se 1991.? Ili neke druge godine, mjeseca, dana – kada ste mir sanjali, \u017eelili, nadali mu se, molili za njega. Nema ga niti sada, no mi to tako ne do\u017eivljavamo, pa nam je mir, skroz bezveze. \u017divimo u vremenu privida, paralelnih stvarnosti, kakvih takvih mogu\u0107nosti izbora – na primjer da se odselimo odavdje, u Irsku – ako ne u Njema\u010dku.<\/p>\n

U SAD-u je eto nekidan ubijen jedan cijeli razred ljudi, koju minutu prije nisu ni znali \u0161to \u0107e ih sna\u0107i, molili su se Bogu. Ubio ih je trenirani ubojica sa legalnim oru\u017ejem, alatom za brzo ubijanje mnogo ljudi, u miru su ubijeni, ne u ratu.<\/p>\n

Na aerodromu u Dnipru, u Ukrajini nakon dva tjedna s ljudima koji rade na miru tamo, bli\u017enji su im ranjeni, stradali, neki su sami interno raseljeni, neki naprosto rade s djecom u zoni sukoba gdje \u017eivi dosta ljudi. Od 2014. je preko deset tisu\u0107a ljudi poginulo i vi\u0161e nego dvostruko vi\u0161e ranjeno. Neka vrsta deja vu, a opet nije. Na aerodromu ide let za Sharm el-Sheikh, pun avion veselih obitelji kre\u0107u na ljetovanje.<\/p>\n

Rat i odmor u Egiptu, zajedno? To jeste svijet danas, isti samo ne\u0161to izrazitiji kontrast od na\u0161eg \u017eivota, ovdje i sada . Mnogima jeste dobro, dr\u017eava i dr\u017eavnost ih hrani, bez obzira \u0161to ne znaju, ne mogu ili naprosto ne\u0107e – raditi posao kompetentno, odgovorno, savjesno, na dobrobit te iste dr\u017eave i njenih gra\u0111ana. Mnogima nije dobro jer se ne uklapaju u dominatnu ideologiju nacije i vjere, ne\u0161to su druga\u010diji ili su dovoljno blesavi da imaju i ku\u0107ni odgoj, znanja, po\u0161tenja, ki\u010dmu.<\/p>\n

No dobro, je li mir ili nije? Naravno da jeste, odgovor ionako ne le\u017ei u realnosti nego u njenom do\u017eivljaju, ovisi o tome kako mir definiramo. Dokle god ne padaju bombe i mo\u017eemo se veseliti novim sli\u010dicama klana Kardashian, valjda jeste mir.<\/p>\n

“Kako to da je postignut mir a nije postignuto pomirenje?” podnaslov je istra\u017eivanja fokusiranog na istok Hrvatske. Zna\u010di, imamo mir. Istina, nemamo pomirenje, stvari vezane uz njega su “osjetljive”, podsje\u0107a nas sjajan film Zrinka Ogreste S one strane.<\/p>\n

Sve je dobro dok je zdrav razum isklju\u010den, stvari funkcioniraju, realnost je logi\u010dna, prihvatljiva, obe\u0107avaju\u0107a i – mirna. Nitko nije znao za de\u0161avanja u Agrokoru, nijedna lipa ne\u0107e se gra\u0111anima uzeti za sanaciju tog ultra mega lopovluka. Mirovine su neupitne, kao i na\u0161a sigurnost, ekonomsko blagostanje i budu\u0107nost. Mladi odlaze iz Hrvatske jer je zemlja slobodna pa smiju, to je samo znak kako nam je dobro.<\/p>\n

Prividi, proizvodnja privida, proizvodnja pristanka, kako re\u010de \u010di\u010da Noam. Nije “\u010di\u010da” nego stri\u010dek? Ima li mo\u0107nijeg sredstva pot\u010dinjavanja od kontrole jezika kojim govorimo?<\/p>\n

Bez pitanja samo, od pitanja nikakva dobra, ne pitajmo : Kako mo\u017ee biti mir ako nema pomirenja? To nas mo\u017ee samo u nevolje uvaliti. Kako mo\u017ee biti mir ako nema pomirenja? Ne zove li se to onda primirje? Period bez pucanja, izme\u0111u dva rata.<\/p>\n

Pomirenje je velika tema, iako izrazito neva\u017ena za zemlje biv\u0161e Jugoslavije. Nema ga nigdje u strate\u0161kim ni policy dokumentima, nimalo u politi\u010dkim programima, ne smije ga biti u na\u0161im glavama niti u govoru. To nam je valjda ve\u0107 svima jasno. Kristalno jasno do te mjere da ne vidimo da je slon u sobi.<\/p>\n

Upravo to, pre\u0161u\u0107ivanje i poricanje u svakodnevnom \u017eivotu. To \u017eivimo, zato nam je Documenta neprijatelj, zato nam ne treba riznica zvana dokumentacija Ha\u0161kog Tribunala, zato nam je drag Ogrestin film jer iako postavlja pitanja, radi to suptilno, iznena\u0111uje nas u zapletu, a ne u vlastitoj savjesti. (Film jest odli\u010dan).<\/p>\n

Kako ne mo\u017eemo zbrojiti dva i dva, za\u0161to ne vidimo slona u sobi, za\u0161to dozvoljavamo ratu iz 1991 da nas i dalje dr\u017ei kao taoce? Pitanja mo\u017eda zvu\u010de poeti\u010dno no odgovori su potpuno nevezani uz emocije, iako i one igraju ulogu. Sporednu ali va\u017enu. Mo\u0107 prije svega, zatim novac kao alat mo\u0107i, otima\u010dine, kra\u0111e, uspinjanja na dru\u0161tvenoj ljestvici, privilegije, zlato, resursi – oduvijek su bili motivi za rat. Ako je Domovinski rat iznimka, u \u010demu se to ogleda? U izborenoj slobodi, za sve ili samo za neke, slobodi govora ili slobodi da se govor prospisuje, opet? U obrani demokracije, vladavine naroda koji umjesto da vlada, kona\u010dno svoj na svome, svoju slobodnu zemlju napu\u0161ta.<\/p>\n

Tih 27 ljudskih bi\u0107a ubijenih prije dva dana u crkvi u Sutherland Springsu ima veze s nama. \u017divimo u svijetu u kojem se godi\u0161nje, u najmo\u0107nijoj zemlji vatrenim oru\u017ejem ubije gradi\u0107 poput Samobora, u miru, bez rata, navodno. Ima veze, no mo\u017eda nas i ne treba previ\u0161e zanimati, ipak je Texas daleko, no \u0161to radimo da kod nas rata vi\u0161e ne bude?<\/p>\n

Sjedimo zajedno s biv\u0161im neprijateljima i rje\u0161avamo otvorena pitanja, nestale, otetu imovinu, ratne zlo\u010dine, uni\u0161tavanje kulturne ba\u0161tine. Razmatramo na svim razinama, zajedno sa svim susjednim zemljama, kako unaprijediti odnose, sura\u0111ivati, rje\u0161avati sva pitanja mala i velika, otvorena i poluotvorena. Upre\u017eemo snage, pamet, ljude, arhive, svjedoke da na \u010distu budemo \u0161to je sve do rata dovelo, kako se moglo\/moralo druga\u010dije reagirati, izgraditi sustav da to “druga\u010dije” bude obavezno, da ratova opet ne bude.<\/p>\n

Gradimo kulturu dijaloga, slu\u0161anja drugoga, razumjevanja potreba drugih, kroz dijalog ja\u010damo i rastemo, broj mrtvih i bolesnih smanjujemo, \u017ertvama zadovolj\u0161tinu osiguravamo. Nasilje na svim razinama prepoznajemo, sa vrti\u0107ima i \u0161kolama po\u010dinjemo, u\u010ditelje za mirovni odgoj osposobljavamo, djecu od nasilja odu\u010davamo, suradnji pou\u010davamo. Vjeru vra\u0107amo izvorima, otvaramo ju svima, ne name\u0107emo niti njome prijetimo, vjera siroma\u0161nima, slabima, bolesnima koji su u prvim klupama u crkvi, mo\u0107ni i bogati stoje sa strane. Vodu \u010distu i zrak, \u0161ume i more, rijeke i potoke, insekte i cvije\u0107e \u010duvamo, pazimo, njegujemo, jer to je \u017eivot, nije ni pu\u0161ka ni tenk.<\/p>\n

Zvu\u010di \u010dudno, s nimalo dodira s na\u0161om stvarnosti, ovako kad se napi\u0161e. Kao kad nam lije\u010dnik napi\u0161e dijagnozu i terapiju, a mi ka\u017eemo – nije to, nemam ja rak, ja sam zdrav\/a. Nije slon u sobi, dobro je nama.<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako mo\u017ee biti mir ako nema pomirenja? Ne zove li se to onda primirje?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-236232","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236232","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=236232"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/236232\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=236232"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=236232"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=236232"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}