{"id":235803,"date":"2017-11-04T07:00:59","date_gmt":"2017-11-04T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=235803"},"modified":"2017-11-03T23:39:38","modified_gmt":"2017-11-03T22:39:38","slug":"damask-je-u-ovom-ratu-izgubio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/04\/damask-je-u-ovom-ratu-izgubio\/","title":{"rendered":"Damask je u ovom ratu – izgubio"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zlatko Dizdarevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"Zlatko<\/a>Dje\u010dak koji nije prosjak ni po \u010demu, ve\u0107 je ostao sam, napu\u0161ten, nije \u010dudo u dana\u0161njem svijetu. Posebno ne tamo gdje se ratuje, razara, bje\u017ei, raseljava, gine. Ali eto, one no\u0107i sam malog \u00bbAjlana\u00ab, stoje\u0107i iznad njega, do\u017eivio kao dokaz da je Damask u ovom \u010dasu, u ovome ratu, u ovome svijetu \u2013 zapravo izgubio<\/p>\n

Po\u010detkom septembra 2015. godine svijet je obi\u0161la dramati\u010dna slika trogodi\u0161njeg Sirijca Ajlana Kurdija koji se, s dvije godine starijim bratom i majkom, utopio u Mediteranskom moru poku\u0161avaju\u0107i da se s njima i ocem do\u010depa Gr\u010dke i nekog \u017eivota, tamo daleko… Saosje\u0107anje i pomalo bijes razlijevali su se tada svijetom. Bili su to dani kada je izgledalo da spasa i \u017eivota ne\u0107e biti bezmalo nikome u Siriji.<\/p>\n

Damask je bio u prstenu i pod pritiskom blizu tri miliona izbjeglih iz svih dijelova Sirije, nije se moglo u Aleppo, Idlib, Homs, Raqu, ni pomisliti blizu istoku zemlje i Deir ez Zoru… Slutio se kraj re\u017eima u Damasku, onako kako su tra\u017eili mo\u0107ni po svijetu, od Ujedinjenih nacija do raznih \u00bbumjerenih revolucionara\u00ab koje su ubrzo progutali oni sa strane poslati \u010dija se \u00bbumjerenost\u00ab mjerila brojem odsje\u010denih glava. Nova geostrategija je kucala na vrata.<\/p>\n

Tri mjeseca kasnije, od kraja novembra te godine, po\u010delo je \u0161to je po\u010delo. Novi zlo\u010dinac je za iznena\u0111ene \u00bbpobjednike\u00ab postao Rus, u partnerstvu s ve\u0107 posustalom sirijskom vojskom, te Iranom, Hezbollahom i raznim grupama koje nisu mislile da je vrijeme za predavanje.<\/p>\n

Velika je pri\u010da o tome \u0161ta se sve u ovom \u010dasu, krajem oktobra 2017., preslaguje po svijetu tragom \u010dinjenice da vi\u0161e uop\u0161te ne igraju mnogi \u0161to su se ve\u0107 vidjeli kao pobjednici onda kada je mali Ajlan bespomo\u0107no skon\u010dao u moru a svijet se, eto, uzbudio do suza, pa nastavio svojim putem \u2013 kao i uvijek. Ovdje, u Damasku, nije malo onih koji u ovom \u010dasu istinski vjeruju kako je kraj rata na vidiku. Ima razloga. \u0160u\u0161ka se da bi, uz ostalo, i tajni dogovor Amerikanaca i Rusa o Palestini (i podjeli njihovih interesa) promijenio situaciju u cijelom regionu pa tako i okon\u010dao dramu u Siriji. Nakon \u0161est godina svakodnevno sti\u017eu vijesti \u0161to hrane taj optimizam. Pre\u017eivjelima kojima je sve razoreno, svaka takva vijest budi nekakvu nadu. Sre\u0107em ovih dana i one koji sada imaju samo lijepe uspomene, bez i\u010dega ru\u017enog u njima.<\/p>\n

Onima koji eventualno danas prvi put do\u0111u u Damask puno toga izgledat \u0107e apsolutno nevjerovatno. Gu\u017eve, pune ulice, Stari grad vrije \u0161aren i preplavljen jedinstvenim mirisima, bojama i okusima. Nude se i svila i kadifa, baklave i pi\u0107a razna, poznati i nepoznati poguzluci kao iz bajki. Za mitski sladoled Bekta\u0161 \u010deka se u redu u Hamedije Suku kao uvijek, draguljar Butros opet je u svojoj radnjici dva sa dva, zatrpan svakakvim biserima, srebrom, tirkizom i koraljima. Bademi, miri\u0161ljavi sapuni, hurme i nakiti, masline i \u010dudesni \u010dajevi na svakom koraku. Butros mi pri\u010da kako je bio sredio papire za Kanadu i nije mogao da ode iz svog malog carstva preko puta Umayyad d\u017eamije. A pod kupolom d\u017eamije kao i vijekovima do sada le\u017ee i Ivan Krstitelj, i Hussein, heroj iz Kerbale, sin \u0161iitskog halife Alija, i vojskovo\u0111a Saladin, sunit, najve\u0107i pobjednik nad krsta\u0161ima u Jeruzalemu…<\/p>\n

Dvjesto metara od \u00bbprve linije\u00ab<\/strong><\/p>\n

Na jednom od tri minareta ove grandiozne d\u017eamije koji je nad kulom biv\u0161eg Jupiterovog hrama i dalje je nekad izvedena jevrejska zvijezda. Vani, na zidinama d\u017eamije i ostaci u kamenu isklesanog lika Isusa Krista…Na drugom, takozvanom Isusovom minaretu, izra\u0111ena je cipela koju Isus Krist treba da obuje kada se, prema ovda\u0161njoj legendi, spusti jednog dana na zemlju da se obra\u010duna sa \u0111avolom. Ispod jedne od \u010detiri kapije d\u017eamije i dalje je uvijek prepuna prva kafana ove vrste na svijetu, Nofara, sa gostima svih generacija.<\/p>\n

Izvan Starog grada druga \u010dudesa. Ogromni hotel \u00bbFour season\u00ab uz nekada\u0161nji Meridien, danas \u00bbDama Ros\u00ab . U ovom prvom uglavnom stoluju u\u017eurbani, uo\u010dljivo jako va\u017eni slu\u017ebenici UN-a i raznih bjelosvjetskih organizacija, humanitarnih, zdravstvenih, NGO-a… Satra\u0161e se brinu\u0107i za Siriju i Damask uglavnom iz bijelih d\u017eipova i po raznim luksuznim restoranima i \u0161ankovima zabunkerisanog hotela. \u010cast predanim izuzecima, po izbjegli\u010dkim kampovima unaokolo.<\/p>\n

Odatle po\u010dinju vile, prodavnice, saloni i butici \u0161to se utrkuju s modnim vrhovima Zapada. Armani, Dior, Chanel, kafei, uredni i \u010disti parkovi, avenije i aleje, ponajvi\u0161e stara francuska arhitektura. Saobra\u0107ajni haos je nesno\u0161ljiv, svako je svakome na milimetar, ali se prednost tog milimetra po\u0161tuje. Oduvijek je bilo tako. Nekoliko kilometara odatle sjedio sam s prijateljima u restoranu \u00bbFriendly\u00ab nedaleko od Bab Toume, jedne od sedam kapija oko Starog grada i gledali preko oka na tv utakmicu izme\u0111u \u00bbValencije\u00ab i \u00bbSeville\u00ab kao u mnogim kafeima po Evropi to ve\u010de. Djevojke okolo sladile su se slatki\u0161ima i \u0161arenim pi\u0107ima uz obavezne nargile. Kasnije sam shvatio da smo bili nepunih dvjesta metara od ne\u010dega \u0161to se zove \u00bbprva linija\u00ab koja odvaja taj dio grada od predgra\u0111a Ghoute i, malo dalje jo\u0161 uvijek zatvorenog Jobara. Dijele ih rovovi duboki i devet metara! Za\u0161to toliko ? Ka\u017eu, da se ne mogu ispod prokopavati tuneli koji su premre\u017eili podzemlje izme\u0111u Damaska i \u00bbrevolucionarnih\u00ab predgra\u0111a.<\/p>\n

Sutradan sam oti\u0161ao da vidim kako to izgleda izbliza.<\/p>\n

S druge strane ceste oko grada kojom se normalno vozi, po\u010dinje pusta zona. Vide se sru\u0161ene zgrade, napu\u0161teni i razvaljeni automobili i \u0161leperi, kosturi dizalica, sme\u0107e… Ka\u017eu, tek koji kilometar dalje su \u00bboni\u00ab. Tako je evo \u0161estu godinu. Odatle no\u0107u do kvarta oko Bab Toume dopiru zvuci razornog granatiranja. Dok sam gledao onu stranu, a automehani\u010dar iz susjedne radionice obja\u0161njavao mi gdje je \u0161ta, iza le\u0111a, u divnom parku ogra\u0111enom starinskom kamenom ogradom, dvoje se na klupi dr\u017ee za ruku i nasmijani pri\u010daju. Ona pokrivena bijelom maramom.
\nMu\u010dna sjenka<\/p>\n

Ovakav Damask je \u010dudo za ljude \u0161to ne znaju o njemu puno. Ve\u0107ina \u00bbslobodnih\u00ab medija po svijetu trudi iz petnih \u017eila da \u0161to vi\u0161e ljudi i dalje ne zna ni\u0161ta. Ili, jo\u0161 ta\u010dnije, da puno toga zna krivo. Za onog ko je dane i no\u0107i proveo u ovom gradu u \u00bbona\u00ab vremena i do\u017eivljavao ga kao prostor orjentalne mudrosti, filozofije i lukavstva, pa pronalazio tragove svega toga i u brojnim dolascima ovamo od kada je po\u010delo da grmi na razne na\u010dine, \u010dak i nije previ\u0161e iznena\u0111en time kako grad danas \u017eivi. Vidljivo je tek da mnogi vi\u0161e nisu tu i da su neka poznata i pomalo mitska mjesta nestala. Podjednako kao i ljudi. Ali, ovda\u0161nji \u017eivot \u0107e i to podnijeti. Ono novo osje\u0107a se vi\u0161e slutnjom. Na prvi pogled, sve je kao za nijansu i bolje, le\u017eernije, prilagodljivije. Uz dosta opreza kazalo bi se i \u00bbnormalnije\u00ab nego prije desetak mjeseci. Manje je kontrolnih punktova na glavnim ulicama, du\u017ee su no\u0107i po restoranima i na ulicama, krcate pijace svega. Vi\u0161e je vode i struje. Ipak, nad sje\u0107anje i iskustvo \u017eivota u starom, predratnom Damasku, nadvija se debela, tu\u017ena i \u010dini se nepomi\u010dna sjenka. Nju sam, zapravo, slutio jo\u0161 pro\u0161li put, po\u010detkom godine ovdje, nadaju\u0107i se da se varam. Uzalud nada.<\/p>\n

Ovaj put, zapravo, postao sam posebno, do kraja i tu\u017eno svjestan te mu\u010dne sjenke minulog utorka uve\u010de, u jednoj uli\u010dici unutar Starog grada, na mjestu ne \u0161irem od dva metra, punoj samo malo dalje no\u0107nih klubova i kafi\u0107a, prolaznika, \u0161arenih radnjica sa svim i sva\u010dim. Ugledao sam malog \u00bbAjlana\u00ab . U drugo vrijeme, na drugom mjestu od onog na kojem je preklani skon\u010dao. Sada \u017eivog, ali kao da nije bio obzirom na to gdje je i za\u0161to je.<\/p>\n

Ajlan je umro 2015. tamo i onda kad vi\u0161e nije bilo izlaza. Onda se vjerovalo da ni nade vi\u0161e za Siriju nema niti da \u0107e ikada biti druga\u010dije. Ovaj dje\u010dak ovdje, mo\u017eda je tek dvije godne stariji, taman onoliki koliki bi bio i Ajlan da je imao \u0161ansi. Nekako na isti na\u010din \u0161\u0107u\u0107uren kao onda onaj na obali mora. Ovdje stisnut uza zid, na golom kamenu uli\u010dice, ni\u0161ta ispod njega, kao i onda na pla\u017ei, o\u010digledno bez roditelja i ostavljen od svakoga, sam i usnio. U Damasku koji je, kako se nadaju mnogi okolo evo pa skoro pobijedio. Grad od kojeg se vi\u0161e ne bje\u017ei i skon\u010dava po obalama Mediterana. Sada se zavr\u0161ava tu, u njemu, u ulici kroz koju prolaze stotine i stotine ljudi \u0161to su iza\u0161li u \u00bb\u017eivot\u00ab. I niko se ne zaustavlja jer se to, o\u010digledno, u ovom pobjedni\u010dkom Damasku ne radi.<\/p>\n

Dje\u010daka \u0161to je zaspao nisu morali preskakati, sasvim se pribio uza zid ku\u0107e pa ne smeta. Niko ga ne budi jer \u0161ta bi s njim budnim. Pokvario bi im ve\u010de. A nije vi\u0161e ni samo on tako usnio. Eno ih jo\u0161 po parkovima, dodu\u0161e ponajvi\u0161e s majkama, bra\u0107om i sestrama. Danju kopaju po kontejnerima ili \u010dekaju da na uli\u010dnim \u00bbtrpezama\u00ab neko ostavi iza sebe falafel, salatu ili humus dopola pojedene pa da se ugrabi. No\u0107u spavaju pod jo\u0161 uvijek vedrim nebom i na travi parkova koja nije hladna. Ne\u0107e biti tako dugo.<\/p>\n

Upe\u010datljiva slika<\/strong><\/p>\n

Za\u0161to mi se ova slika urezala kao najupe\u010datljivija u traganju za odgovorom je li Damask doista pred pobjedom. I kakva \u0107e ona biti. Da ne la\u017eem, puno puta sjetio sam se Sarajeva. Nije isto, ali sjetio sam se. I \u0161ta \u0107e oni s pobjedom kada je oglase. Dje\u010dak koji nije prosjak ni po \u010demu, ve\u0107 je ostao sam, napu\u0161ten, nije \u010dudo u dana\u0161njem svijetu. Posebno ne tamo gdje se ratuje, razara, bje\u017ei, raseljava, gine. Ali eto, one no\u0107i sam ga, stoje\u0107i iznad njega, do\u017eivio kao dokaz da je Damask u ovom \u010dasu, u ovome ratu, u ovome svijetu \u2013 zapravo izgubio. Prevashodno spram svojih pet hiljada godina \u017eivota pod brdom Kasjun na kojem je dodu\u0161e i Kain ubio brata Avelja, ali i s \u00bbpre\u017eivjelim\u00ab raznim svecima, vojskovo\u0111ama, sukovima, zvucima, nesta\u0161lucima, mudrostima i gospod\u0161tinom, knjigama starim i pjesmama, ljubavima i pobjedama.<\/p>\n

Damask je pora\u017een od \u00bbproxy\u00ab zla koje je smi\u0161ljeno, isplanirano, naoru\u017eano i opremljeno pa gurnuto pod ko\u017eu grada poput zaraze i infekcije. Uba\u010den je crv podjela kojih nije bilo, sumnja u sve vidljiva je i razdire. Oni su sada prije svega suniti, \u0161iiti, alaviti, kr\u0161\u0107ani, na\u0161i i njihovi, biv\u0161a gospoda i nove siled\u017eije, va\u017eni tre\u0107ekategornici i nove \u00bbelite\u00ab. Tek nakon svega, ako ostane mjesta, Sirijci su i Dama\u0161\u0107ani. Novi ne pamte vi\u0161e onog Ajlana, a i za\u0161to bi i kako bi se zaustavili nad napu\u0161tenim i usnulim ovim dana\u0161njim, skoro pa podjednako mrtvim. Tu pod njihovim nogama ili u golemom moru, kao da je isto. Nova realnost ostavila je onog malog tamo, onako kako se to te\u0161ko moglo desiti prije, recimo, sedam godina.<\/p>\n

Pobjede na bojnom polju nisu ni\u0161ta, ako su pla\u0107ene porazima du\u0161e i identitetske uspravnosti. A eto sluti da bi i to moglo. Kako \u0107e se zvati ta pobjeda kada do\u0111e, malo ko zato ovdje danas zna. Oni gordi to \u010dak i ka\u017eu. Dodu\u0161e, sasvim tiho, obaziru\u0107i se unaokolo.<\/p>\n

Sa nekima od njih sam razgovarao o tome u staroj, ve\u0107 mitskoj kafani blizu \u017eeljezni\u010dke stanice vozova koji vi\u0161e ne idu. Kafanu zovu \u00bbSakrij me\u00ab.<\/p>\n

Novi list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Damask je pora\u017een od \u00bbproxy\u00ab zla koje je smi\u0161ljeno, isplanirano, naoru\u017eano i opremljeno pa gurnuto pod ko\u017eu grada poput zaraze i infekcije. Uba\u010den je crv podjela kojih nije bilo, sumnja u sve vidljiva je i razdire<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-235803","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235803","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=235803"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235803\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=235803"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=235803"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=235803"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}