{"id":235745,"date":"2017-11-03T07:00:36","date_gmt":"2017-11-03T06:00:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=235745"},"modified":"2017-11-03T07:00:36","modified_gmt":"2017-11-03T06:00:36","slug":"uskrsnuce-juga-u-vatikanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/11\/03\/uskrsnuce-juga-u-vatikanu\/","title":{"rendered":"Uskrsnu\u0107e Juga u Vatikanu"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: <a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/06\/Papa-Franjo.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2015\/06\/Papa-Franjo-450x335.jpg\" alt=\"Papa Franjo\" width=\"450\" height=\"335\" class=\"alignleft size-large wp-image-182495\" \/><\/a><\/strong><\/p>\n<p>Pred zbijenim mno\u0161tvom okupljenim na trgu Krista Otkupitelja u Santa Cruzu, ekonomskoj prijestolnici Bolivije, mu\u0161karac u bijelom prokazuje \u201cekonomiju koja ubija\u201d, \u201cidoliziranje kapitala\u201d, \u201cneumjerenu ambiciju za novcem koja dominira svijetom\u201d. Tog se 9. srpnja poglavar Katoli\u010dke crkve nije obratio samo svom kontinentu, nego i svijetu koji \u017eeli mobilizirati da bi dokraj\u010dio \u201cneprimjetnu diktaturu\u201d koja smrdi na \u201cvra\u017eji izmet\u201d.1<\/p>\n<p>\u201cPotrebna nam je promjena\u201d, naglasio je papa Franjo, a tri dana kasnije u Paragvaju poziva mlade da \u201cnaprave nered\u201d. U Brazilu je 2013. godine od njih zatra\u017eio da \u201cbudu revolucionari, da idu protiv struje\u201d. Kako se ni\u017eu njegova putovanja, rimski biskup dr\u017ei sve \u017ee\u0161\u0107e govore o stanju svijeta, ekolo\u0161koj i socijalnoj degradaciji, pune sna\u017enih rije\u010di protiv neoliberalizma, tehnocentrizma, ukratko, protiv sistema koji povla\u010di pogubne posljedice: uniformiranje kultura i \u201cglobalizaciju ravnodu\u0161nosti\u201d.<\/p>\n<p>U istom duhu, Franjo je u lipnju me\u0111unarodnoj javnosti poslao \u201chitan poziv na obnovu dijaloga o na\u010dinu na koji gradimo budu\u0107nost planeta\u201d. U ekolo\u0161koj enciklici \u201cLaudato si'\u201d (\u201cHvaljen budi\u201d), papa poziva sve, vjernike i nevjernike, na revolucionarnu promjenu pona\u0161anja i osu\u0111uje \u201cstrukturno izopa\u010den sustav trgovinskih odnosa i vlasni\u0161tva\u201d. The New York Review of Books2 ocjenjuje da bi ovaj \u201cistodobno o\u0161tar i blag\u201d tekst \u201ctrebao uzdrmati sve nesiroma\u0161ne \u010ditatelje\u201d. U Francuskoj je u \u0161est tjedana razgrabljeno 100 tisu\u0107a primjeraka tog malenog priru\u010dnika.3<\/p>\n<p>Evo, dakle, pontifeksa koji tvrdi da je druga\u010diji svijet mogu\u0107, ne na sudnji dan, nego ovdje i sada. Ovaj papa superstar, nastavljaju\u0107i medijsku tradiciju Ivana Pavla II. (1978.-2005.), nailazi na podijeljena mi\u0161ljenja: kanoniziraju ga ekolozi i alterglobalisti (Naomi Klein, Nicolas Hulot, Edgar Morin) jer je \u201csakralizirao ekolo\u0161ko pitanje\u201d u \u201cepohi opusto\u0161ene misli\u201d,4 a demoniziraju ga ultraliberali i klimatski skeptici, spremni da ga proglase \u201cnajopasnijim \u010dovjekom na svijetu\u201d, kako ga je u karikaturalnom tonu okarakterizirao komentator ultrakonzervativnog ameri\u010dkog televizijskog kanala Fox News.<\/p>\n<p>Kr\u0161\u0107ansku desnicu zabrinjava papa koji u govorima skre\u0107e sve vi\u0161e ulijevo i ne galami o poba\u010daju. Istodobno, urednici sekularne ljevice propituju se o revolucionarnoj ozbiljnosti tog predstavnika globalnog Juga, prvog neeuropskog pape od sirijskog Grgura III. (731.-741.), koji se sabla\u017enjava nad trgovinom migrantima, poziva na podr\u0161ku Gr\u010dkoj i odbacivanje mjera \u0161tednje, naziva genocid genocidom (radi se o genocidu nad Armencima), potpisuje neslu\u017ebeni sporazum s dr\u017eavom Palestinom, naslanja \u010delo na Zid pla\u010da, zid razdvajanja kojim su Izraelci okru\u017eili Palestince i priklanja se Vladimiru Putinu po sirijskom pitanju u trenutku kad Zapad zbog ukrajinskog sukoba uvodi sankcije protiv Rusije.<\/p>\n<p>\u201cVratio je Crkvu u me\u0111unarodnu igru\u201d, smatra Pierre de Charentenay, nekada\u0161nji glavni i odgovorni urednik revije Etudes, danas stru\u010dnjak za me\u0111unarodne odnose u rimskom isusova\u010dkom \u010dasopisu Civilta Cattolica. \u201cUsput joj je promijenio lice. On je prvak alterglobalizma! Pored njega je Benedikt XVI. milo dijete.\u201d Zaista, prethodnik se, sav u teolo\u0161koj introvertiranosti, uvijek spreman da osudi, doima kao kvaritelj zabave u usporedbi s milostivim Argentincem koji je spremniji oprostiti. No u su\u0161tini \u201cnjegova je snaga ponajprije u propitivanju cijelog jednog sustava\u201d, dr\u017ei otac de Charentenay.<\/p>\n<p>Taj prvi isusova\u010dki i ameri\u010dki papa ka\u017ee upravo sljede\u0107e: \u010dovje\u010danstvo je odgovorno za degradaciju planeta jer dopu\u0161ta neoliberalnom kapitalisti\u010dkom sustavu da, siju\u0107i nejednakost, uni\u0161ti planet, \u201cna\u0161u zajedni\u010dku ku\u0107u\u201d. \u010covje\u010danstvo bi stoga trebalo raskrstiti s ekonomijom iz koje, kako ka\u017ee ekonomist \u2013 i tako\u0111er isusovac \u2013 Ga\u00ebl Giraud, \u201cod Adama Smitha i Davida Ricarda, izmi\u0161ljotina nevidljive ruke\u201d, navodno reguliraju\u0107i tr\u017ei\u0161te, \u201cizbacuje eti\u010dko pitanje\u201d.5 Sada \u010dovje\u010danstvu trebaju \u201csvjetski autoritet\u201d, obvezuju\u0107i standardi i, iznad svega, narodni razum, u \u010diju slu\u017ebu bi se ekonomija hitno trebala vratiti. Jer politi\u010dko se rje\u0161enje nalazi u rukama naroda, a ne u rukama elita koje zavodi \u201ckratkovidna logika vlasti\u201d.<\/p>\n<p>Po papi je ekolo\u0161ka kriza prvenstveno moralna kriza, plod ekonomije odsje\u010dene od ljudskosti u kojoj se gomilaju dugovi: izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih, Sjevera i Juga, mladih i starih. U kojoj je \u201csve povezano\u201d: siroma\u0161tvo i marginalnost s kulturom sme\u0107a, diktatura kratkoro\u010dnih interesa s konzumeristi\u010dkim otu\u0111enjem, globalno zatopljenje sa sle\u0111ivanjem srdaca. Stoga se \u201cistinski ekolo\u0161ki pristup uvijek pretvara u socijalni pristup\u201d. Pozvano da se sabere, \u010dovje\u010danstvo mora prihvatiti \u201cnovu etiku me\u0111unarodnih odnosa\u201d i \u201cuniverzalnu solidarnost\u201d \u2013 vrijednosti koje je papa Franjo zagovarao na Op\u0107oj skup\u0161tini Ujedinjenih naroda 25. rujna, prilikom utvr\u0111ivanja Milenijskih ciljeva razvoja.<\/p>\n<p>Zasigurno, ni\u0161ta od svega toga nije posve novo. \u201cFranjo se s dosta jasnim kontinuitetom upisuje u liniju Drugog vatikanskog koncila [koncila koji se odr\u017eavao od 1962. do 1965. godine s namjerom otvaranja Crkve prema modernom svijetu]\u201d, tvrdi u Rimu Michel Roy, glavni tajnik humanitarne mre\u017ee Caritas Internationalis. Pontifeks se zapravo vra\u0107a evan\u0111elju i socijalnoj doktrini Crkve razvijenoj u industrijsko doba, dok svoja uvjerenja ponajprije uskla\u0111uje s onima Pavla VI. (1963.-1978.), u kojemu otac de Charentenay vidi njegovog \u201cintelektualnog i duhovnog u\u010ditelja\u201d.6<\/p>\n<p>Prvi papa globalizacije i velikih me\u0111unarodnih putovanja, Pavao VI., nasljednik reformatora Ivana XXIII. (1958.-1963.), papa je koji je fizi\u010dki izvukao papinstvo iz Italije, internacionalizirao Kardinalski zbor, pove\u0107ao broj nuncijatura (ambasada Svete Stolice) i razvio bilateralne odnose s SAD-om.7 Tako\u0111er, ponukao je Crkvu da prekora\u010di svoje ograni\u010dene kompetencije \u017eandara religijskih sloboda kako bi postala \u201csolidarna s mukama i nevoljama cijelog \u010dovje\u010danstva\u201d.8 Za Pavla VI. razvoj je bilo novo ime mira: mira shva\u0107enog ne kao \u010dinjeni\u010dno stanje, nego kao dinami\u010dki proces \u010dovje\u010dnijeg dru\u0161tva koje se usmjerava prema dijeljenju bogatstva.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, premda postoji kontinuitet, a neki prepoznaju i svojevrsno finale velikog katoli\u010dkog preokreta koji je zapo\u010deo 1960-ih godina, te\u0161ko je ne uo\u010diti da se argentinski pontifeks jasno razlikuje od svojih neposrednih prethodnika. Iako ni oni nisu \u0161krtarili s antiliberalnim govorima, pontifikati Poljaka Ivana Pavla II. i Nijemca Benedikta XVI., tih strogih svetih o\u010deva, obilje\u017eeni su njihovom doktrinarnom usidreno\u0161\u0107u. Benedikta je usto okaljalo nekoliko \u201cafera\u201d s kojima vatikanska administracija nije znala u potpunosti iza\u0107i na kraj, poput afere VatiLeaks \u2013 procurivanja povjerljivih dokumenata koji Svetu Stolicu optu\u017euju za korupciju i protekcionizam, osobito za ugovore potpisane s talijanskim poduze\u0107ima.<\/p>\n<p><strong>Pospremanje ku\u0107e<\/strong><\/p>\n<p>Za aktualnu obnovu zaslu\u017ene su dvije vrste uzroka: jedni ovise o kontekstu, a drugi su nerazdvojivi od \u010dovjeka. \u201cU eti\u010dko-politi\u010dkom smislu Franjo ispunjava prazninu koja je postojala na me\u0111unarodnoj razini\u201d, zaklju\u010duje Fran\u00e7ois Mabille, profesor politi\u010dkih znanosti na Katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu u Lilleu i stru\u010dnjak za pontifikalnu diplomaciju. On je papa razdoblja poslije financijske krize 2008. godine, kao \u0161to je Ivan Pavao II. bio papa kraja komunizma. \u201cPristupaju\u0107i a\u017euriranju socijalne doktrine, Franjo uvodi sistemsko razmi\u0161ljanje u kojem sve \u010dini sistem i uspje\u0161no ispunjava ni\u0161u otpora establi\u0161mentu.\u201d Bilo je i vrijeme, dodaje Mabille: \u201cCrkva vremenski nije i\u0161la ukorak sa svijetom. Za Benedikta XVI. sve se odvijalo prebrzo. Hitno je trebalo po\u010deti anticipirati, a ne samo reagirati.\u201d<\/p>\n<p>Prije nego \u0161to je krenuo prodrmati svijet, novi je papa pospremio ku\u0107u. Kao prista\u0161a umjerenosti koju dijeli s Franjom Asi\u0161kim, od kojega je preuzeo ime, uspostavio je, ako tako mo\u017eemo re\u0107i, \u201cnormalno\u201d papinstvo kako bi time dao primjer. Pospremio je u ormar posljednju po\u010dasnu odje\u0107u svoje funkcije i uselio se u dvosobni stan od 70 metara kvadratnih umjesto u luksuzne papinske odaje. Papa je sklon simbolima, \u010desto povezuje djelo s rije\u010dju, \u0161to je svakako dobar potez i isplati se u dru\u0161tvu usmjerenom na vizualno.<\/p>\n<p>Tako se, dobro\u0107udno\u0161\u0107u koja ga, izgleda, pretvara u \u017eupnika svijeta, doima izravnim, spontanim, i naziva stvari pravim imenom \u2013 riskiraju\u0107i nekoliko diplomatskih gre\u0161aka, koje onda glasnogovornik i nunciji uspijevaju (ili ne uspijevaju) ispraviti. Kada su ga kolege imenovali da temeljito reformira Kuriju, to jest dr\u017eavni aparat Svete Stolice, bez rukavica je nabrojao petnaest zala koja poga\u0111aju instituciju obilje\u017eenu klijentelizmom na talijanski na\u010din. Prvo me\u0111u njima je navika sve\u0107enika da, napreduju\u0107i u karijeri, sebe \u201csmatra neophodnim\u201d i istovremeno gubi pam\u0107enje o svojim skromnim po\u010decima. To je zlo nazvao \u201cduhovnim Alzheimerom\u201d.9<\/p>\n<p>U vladanju Franju prati uzak krug od osam iskusnih prelata. Osnovao je komisije za reformu financija i komunikacije, pove\u0107ao broj lai\u010dkih stru\u010dnjaka zadu\u017eenih za savjetovanje svoje administracije, osnovao u Vatikanu sud za slu\u010dajeve biskupa koji su \u0161titili sve\u0107enike pedofile, imenovao petnaestak novih kardinala, budu\u0107ih bira\u010da njegova nasljednika. Sljede\u0107i papa birat \u0107e se tijekom njegova \u017eivota, kao \u0161to je Benedikt XVI. \u017eelio za sebe. Franjo je to ponovio prije nego \u0161to je otputovao u posjet Evu Moralesu u Boliviju i Rafaelu Correi u Ekvador: on je protiv \u201cdo\u017eivotnih vo\u0111a\u201d\u2026<\/p>\n<p>Svoje nove grimizne konjanike papa bira me\u0111u onima koji su zasukali rukave ondje gdje su prisutne dru\u0161tvene nepravde, kao u Agrigenteu, biskupiji u koju spada Lampedusa \u2013 otok na koji pristi\u017ee mno\u0161tvo nedokumentiranih migranta. Tra\u017eit \u0107e ih u Aziji, u samom srcu Oceanije, u Africi, u Latinskoj Americi, odbacuju\u0107i tako nepisana pravila: gotovo je s nadbiskupijama koje su automatski gurale svoje dostojanstvenike prema visokoj rimskoj hijerarhiji i poja\u010davale va\u017enost Europe, i unutar nje Italije, u konklavi.10<\/p>\n<p>\u201cOvaj papa razbija tabue, dira u osinje gnijezdo, ne mare\u0107i previ\u0161e za oprez\u201d, zaklju\u010duje jedan francuski diplomat, promatra\u010d papinog djelovanja. \u201cShvatio je da je dr\u017eavni vo\u0111a. Funkcija ga obuzima. Pragmati\u010dan je i veoma politi\u010dan.\u201d Sve se to odra\u017eava na Crkvu, jer Franjo \u201cjest\u201d Crkva, kao \u0161to je sam, ne bez zajedljive sladunjavosti \u201cpomalo lukavog\u201d isusovca (tako se sam opisuje), podsjetio one koji su se zabrinuto pitali slijedi li ga institucija.<\/p>\n<p>\u201cGuraju se da ga vide!\u201d, raduje se s druge strane, iz nuncijature, jedan papinski savjetnik. U dvije godine Vatikan je primio vi\u0161e od stotinu dr\u017eavnika. Neki tra\u017ee papino posredovanje: SAD i Kuba, \u010dije je pribli\u017eavanje olak\u0161ao; Bolivija i \u010cile u sva\u0111i oko izlaska Bolivije na more; pa i gerila Revolucionarnih oru\u017eanih snaga Kolumbije (FARC) koja tra\u017ei da se papa zauzme za nju kad do\u0111e u posjet Kubi. Budi volja papina, u Rimu je ponovno otvoren ured papinskog posredovanja. Ipak, uspjeh nije bio zajam\u010den: u lipnju 2014. godine, medijski vrlo dobro popra\u0107ena, zajedni\u010dka molitva palestinskog premijera Mahmuda Abasa i izraelskog predsjednika \u0160imona Peresa u vatikanskim vrtovima nije sprije\u010dila izraelske ubila\u010dke napade na Gazu mjesec dana poslije.<\/p>\n<p>Ro\u0111en u Argentini kao Jorge Mario Bergoglio, Franjo \u201cje prvi papa koji zaista razumije suradnju Jug-Jug, bilo po pitanju razmjene materijalnih, bilo simboli\u010dkih, vjerskih dobara\u201d, smatra S\u00e9bastien Fath, \u010dlan Skupine za dru\u0161tva, religije i svjetovnost francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istra\u017eivanja (CNRS). \u201cZna da su afri\u010dki propovjednici u kontaktu s brazilskim crkvama, da indijski isusovci putuju u misije u Afriku.\u201d On je \u201csavr\u0161eni Latino\u2026 koji ne govori engleski\u201d, dodaje Caritasov Michel Roy. Unuk pijemontskih imigranata, \u201cpodsje\u0107a na nekog europskog papu koji bi napustio Europu: Europu bez budu\u0107nosti!\u201d, nastavlja na\u0161 francuski diplomat. \u201cNema geopoliti\u010dko vi\u0111enje svijeta u pravom smislu rije\u010di\u201d, obja\u0161njava Roy. Svijeta koji zapravo slabo poznaje: Franjo prije papinstva gotovo i nije putovao. \u201cPrvo upire prstom u materijalisti\u010dki sistem koji se temelji na promociji pojedinca, uni\u0161tava tradicionalnu solidarnost i gura najugro\u017eenije u siroma\u0161tvo.\u201d Prema papinskom savjetniku, Franjo \u201czvoni na uzbunu!\u201d<\/p>\n<p>Kao biv\u0161i dje\u010dak iz predgra\u0111a Buenos Airesa, Bergoglio ipak ima vlastitu geografiju prostora: ne toliko geografiju Juga suprotstavljenog Sjeveru koliko geografiju centra koji je neprijateljski nastrojen prema \u201cperiferijama\u201d, bile one prostorne (siroma\u0161ne zemlje, predgra\u0111a, slamovi) ili egzistencijalne (nesigurno stanovni\u0161tvo, marginalci). Prema takvom vi\u0111enju postoji mnogo periferija na Sjeveru i kolonijalisti\u010dkih pojava u globaliziranim predjelima. Papa \u017eeli da njegova Crkva djeluje prvenstveno na takvim podru\u010djima.<\/p>\n<p>Bergoglio je odabrao svoju stranu, \u201cprvenstveno priklanjanje siroma\u0161nima\u201d i \u201cmalima\u201d koje u svojim govorima, kao u onome u Santa Cruzu, osobno pridobiva: \u201csitnog preprodava\u010da\u201d, \u201cskuplja\u010da sme\u0107a\u201d, \u201culi\u010dnog trgovca\u201d, \u201cnosa\u010da\u201d, \u201cobespravljenog radnika\u201d, \u201cugro\u017eenog seljaka\u201d, \u201cpotla\u010denog domoroca\u201d, \u201cprogonjenog migranta\u201d, \u201cribara koji se jedva odupire pod\u010dinjavanju velikih korporacija\u201d\u2026 To je pastir vrlo sna\u017enog misionarskog elana, smatraju mnogi, a ne diplomat. Je li to problem? Za to postoje diplomati, predvo\u0111eni iskusnim vatikanskim dr\u017eavnim tajnikom Pietrom Parolinom, koji je neko\u0107 bio zadu\u017een za osjetljive misije u Venezueli, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i Izraelu.<\/p>\n<p>\u201cPapa vjeruje da budu\u0107nost po\u010diva na onima koji su na terenu\u201d, uvi\u0111a Roy. Ne vjeruje organizacijama (po\u010dev\u0161i s vlastitom!) \u010diji krivi smjer vodi, po njemu, u jalovost autoreferencijalnih govora odsje\u010denih od stvarnosti. To ga \u010dini vo\u0111om s ljudskim i upraviteljskim pristupom od dna prema vrhu, tvrde diplomati, dok je njegove prethodnike transcendencija u potpunosti privla\u010dila od vrha prema dnu. \u201cBlagoslovite me\u201d, obrnuv\u0161i uloge, obratio se Franjo vjernicima na trgu Svetog Petra onog dana kad je izabran.<\/p>\n<p><strong>Ograni\u010denja vatikanskih reformi<\/strong><\/p>\n<p>Tu privr\u017eenost puku, koja mu daje populisti\u010dku notu (bio je blizak s jednom grupom peronisti\u010dke omladine11), Franjo konceptualno temelji na teologiji naroda, argentinskoj nemarksisti\u010dkoj grani teologije oslobo\u0111enja.12 Teologija naroda? \u201cTeologija za narod, a ne narodska teologija\u201d, kratko \u0107e Pierre de Charentenay da bi istaknuo razliku. \u201cPapa radi na svojevrsnom narodnom i kulturnom preuzimanju teologije oslobo\u0111enja.\u201d Neslu\u017ebeno, to je i rehabilitacija te teologije. Proiza\u0161lu iz latinoameri\u010dke interpretacije Drugog vatikanskog koncila 1970-ih godina, teologiju oslobo\u0111enja su zbog pristupa sklonog marksizmu osu\u0111ivali Benedikt XVI. i Ivan Pavao II. U rujnu 2013. godine Franjo je na privatnoj audijenciji u Rimu primio jednog od njezinih slavnih utemeljitelja, peruanskog oca Gustava Guti\u00e9rreza. U svibnju 2015. proglasio je bla\u017eenim monsinjora Oscara Romera, nadbiskupa San Salvadora, kojega su 1980. godine usred mise ubili aktivisti ekstremne desnice. Njegovi se prethodnici nisu ba\u0161 potrudili da pripreme proceduru. Prema Leonardu Boffu, jednom od brazilskih vo\u0111a pokreta, Franjina vizija dio je \u201cvelikog naslje\u0111a teologije oslobo\u0111enja\u201d. Njegova bi vladavina mogla \u010dak dovesti do \u201cdinastije papa iz Tre\u0107ega svijeta\u201d.13<\/p>\n<p>Ali Bergoglio i odska\u010de od okoline, jer je istinski poglavar Crkve, papa menad\u017eer, prvi koji iza sebe ima konkretne zemaljske du\u017enosti, izvan dijeceze. Od 2005. do 2011. godine bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.14 Stoga su \u201ctrupe [u Vatikanu] mnogo bolje organizirane, a njegova osobnost i osobna uklju\u010denost iznova su dinamizirale diplomaciju Svete Stolice\u201d, zaklju\u010duje jedan rimski promatra\u010d.<\/p>\n<p>Franjo je upravljaju\u0107i odredio kurs svoje multinacionalne organizacije. Spretno je specificirao napad s obzirom na metu. Na globalnoj razini svojem projektu osigurao je auru \u201ckatoli\u010dkog internacionalizma\u201d:15 sudjelovanje u pacifikacijama odnosa me\u0111u dr\u017eavama, ustrajanje na strukturama me\u0111unarodnog dijaloga, na pravdi za narode, na razoru\u017eanju, na me\u0111unarodnom op\u0107em dobru. Sve su to teme zbog kojih katkada Katoli\u010dka crkva djeluje kao prava nevladina organizacija. A interno je svoje kolege kardinale, koji tek \u0161to ga nisu izabrali, podsje\u0107ao na klju\u010dno: evangelizaciju, naravno. Ali i na izvla\u010denje Crkve iz sebe same, iz njezina \u201cteolo\u0161kog narcizma\u201d, da bi bez oklijevanja krenula prema \u201cperiferijama\u201d.16<\/p>\n<p>Izgleda da neki nisu promislili kome povjeravaju klju\u010deve svoje ku\u0107e. Jer Franjo, da bi \u0161irio evan\u0111eoski nauk, ne ma\u0161e svojim kri\u017eem poput Ivana Pavla II. koji je, ve\u0107 prvom propovijedi, pre\u0161ao u ofenzivu: \u201cNe bojte se! Otvorite \u0161iroko vrata Kristu (\u2026), otvorite granice dr\u017eava, politi\u010dkih i ekonomskih sustava\u2026\u201d17 Argentinski papa opredijelio se za druga\u010diju politiku. Nije mu mrsko da Crkva sura\u0111uje s narodnim pokretima koji su daleko od toga da dijele njegovu vjeru. Shvatio je da, premda je Crkva ostala univerzalna, vi\u0161e nije sredi\u0161te svijeta, nego u najboljem slu\u010daju \u201cstru\u010dnjak za \u010dovje\u010danstvo\u201d, kako ju je predstavljao Pavao VI.<\/p>\n<p>Nove inklinacije ne prolaze bez pote\u0161ko\u0107a. Na Bliskom istoku, gdje je Franjo 2013. godine objavio povratak vatikanske diplomacije pozivaju\u0107i na mir u Siriji kad su Francuska i Sjedinjene Dr\u017eave \u017eeljele zaratiti s re\u017eimom Ba\u0161ara al-Asada, Sveta Stolica je kona\u010dno morala popustiti pred izvanrednim stanjem: godinu dana poslije papa je od Ujedinjenih naroda zatra\u017eio da \u201cnaprave sve\u201d da bi sprije\u010dili nasilje tzv. Islamske dr\u017eave (ISIS), odgovorne za \u201coblik genocida koji traje\u201d i prisiljava kr\u0161\u0107ane na egzodus. Fundamentaliste me\u0111uvjerski dijalog nimalo ne zanima.<\/p>\n<p>Isto tako vatikanska diplomacija stoji na mjestu u Aziji, regiji koju smatraju sredi\u0161tem razvoja. Dok se odnosi s Vijetnamom pomalo popravljaju, u Kini \u010ditava jedna katoli\u010dka struja, koju kontrolira Patriotsko udru\u017eenje kineskih katolika, dr\u017eavna organizacija, i dalje izmi\u010de rimskom biskupu. Dakako, Franjo je \u010dinio kompromise da bi ugodio predsjedniku Xi Jinpingu \u2013 naro\u010dito izbjegavaju\u0107i susret s Dalaj Lamom \u2013 pa je u srpnju prvi put u tri godine odobrio biskupsko re\u0111enje u Anyangu (u pokrajini Henan). No stvarnost je itekako daleko od misionarskih snova: od po\u010detka godine, prenosi agencija Eglises d\u2019Asie, kineske vlasti su skinule na desetke previ\u0161e vidljivih kri\u017eeva na crkvama, naro\u010dito u pokrajini Zhejiang. Naposljetku, u Indiji, gdje postoji nevelika katoli\u010dka manjina (2,3 posto stanovni\u0161tva), redovito se doga\u0111aju napadi na njezine pripadnike i crkvenu imovinu.<\/p>\n<p>Na prepreke Franjo ne nailazi samo u dalekim nekr\u0161\u0107anskim zemljama. Popularnost mu slabi i u Sjedinjenim Dr\u017eavama gdje je 24. rujna govorio pred Kongresom: podr\u0161ka mu je sa 76 posto u velja\u010di pala na 59 posto u srpnju, nakon enciklike i govora u Santa Cruzu, pogotovo kod republikanaca (45 posto).18 Ton, a ni sadr\u017eaj, ba\u0161 i ne prolaze. Zamjeraju mu latinoameri\u010dke trope, manjak uva\u017eavanja onoga \u0161to kapitalizam tobo\u017ee mo\u017ee donijeti siroma\u0161nim zemljama te propovijedi koje ne nude rje\u0161enja.19 S ljevice sumnjaju da \u0161armiranje slu\u017ei da bi se lak\u0161e progutale gorke pilule. Primjetno je da papa i dalje stoji uz doktrinarno suprotstavljanje kontracepciji i ne doprinosi razvoju razmi\u0161ljanja o uporabi prezervativa u pogledu borbe protiv side, kao i da izbjegava posljedice strelovitog demografskog rasta, koji je jednako problemati\u010dan kao i konzumerizam. \u201cDemografski rast je u potpunosti kompatibilan s integralnim i solidarnim razvojem\u201d, tvrdi on naprotiv. Konzervativci ga pak upu\u0107uju na njegovu teolo\u0161ku i moralnu nadle\u017enost. \u201cNe slijedim ekonomsku politiku svojih biskupa, svojega kardinala niti svojega pape\u201d, izjavio je Jeb Bush, republikanski kandidat za Bijelu ku\u0107u koji se prije dvadeset godina preobratio na katoli\u010danstvo.20 Papu to nije uvrijedilo: \u201cNe o\u010dekujte recept od ovoga pape, Crkva nema namjeru zamijeniti politiku\u201d.<\/p>\n<p>U \u0161irem smislu, Franju o\u010dekuje suo\u010davanje s dru\u0161tvenim pitanjima o kojima vatikanske orgulje ve\u0107 dvije godine potiho sviraju. Godine 2014. otvorio je Pandorinu kutiju zamoliv\u0161i biskupe koji su se okupili na sinodi da donesu izvje\u0161taj o obitelji. Rad na tome zavr\u0161it \u0107e ove godine u listopadu. Zagovara promjenu po veoma osjetljivom crkvenom pitanju razvedenih i ponovno gra\u0111anski vjen\u010danih osoba koje se ne mogu pri\u010destiti te po pitanju homoseksualnosti \u2013 njegovo \u201cTko sam ja da sudim?\u201d je odjeknulo, ali ga nije sprije\u010dilo da u prolje\u0107e zamrzne proceduru nominacije novog francuskog veleposlanika pri Svetoj Stolici \u010diju seksualnu orijentaciju naro\u010dito stigmatizira Kurija.<\/p>\n<p>U vlastitoj ga ku\u0107i o\u010dekuje vi\u0161e nerije\u0161enih pitanja. \u017deli raskinuti s rimskim centralizmom, razviti kolegijalnost, dati biskupskim konferencijama njihov dio doktrinarnog autoriteta, promovirati inkulturaciju liturgije\u2026 Sve \u0161to treba da pomuti jedinstvo svoje Crkve. Uz to, ve\u0107 ima 78 godina\u2026 A Kurija, svijet koji mu je bio nepoznat, pru\u017ea prili\u010dan otpor. \u201cIde glavom kroza zid\u201d, primje\u0107uje Pierre de Charentenay. \u201cPlug je zapeo u tvrdoj zemlji.\u201d \u0160to se ti\u010de obitelji, Franjo priziva \u201c\u010dudo\u201d. A \u0161to se ti\u010de ostalog, ni\u0161ta nam trenutno ne govori da \u0107e papa koji unosi pomutnju i uspjeti.<\/p>\n<blockquote><p>1 Papa je ovdje preuzeo izraz jednog od crkvenih otaca, Bazilija Velikog, asketskog prete\u010de socijalnog kr\u0161\u0107anstva.<br \/>\n2 Bill McKibben, \u201cThe Pope and the planet\u201d, The New York Review of Books, 13. kolovoza 2015.<br \/>\n3 Enciklika Laudato si\u2019 je dostupna na nekoliko jezika na Internetu vatican.va<br \/>\n4 \u201cNaomi Klein prend fait et cause pour l\u2019encyclique du pape\u201d, 2. srpnja 2015., la-croix.com; \u201cNicolas Hulot: \u2018Le pape Fran\u00e7ois sacralise l\u2019enjeu \u00e9cologique'\u201d, L\u2019Obs, Pariz, 25. lipnja 2015.; \u201cEdgar Morin: \u2018L\u2019encyclique Laudato Si\u2019 est peut-\u00eatre l\u2019acte 1 d\u2019un appel pour une nouvelle civilisation'\u201d, La Croix, Pariz, 22. lipnja 2015.<br \/>\n5 \u201cQue penser des positions du pape sur l\u2019\u00e9conomie?\u201d, La Croix, 24. srpnja 2015.<br \/>\n6 Paul VI, inspirateur du pape Fran\u00e7ois, Editions Salvator, Pariz, 2015.<br \/>\n7 Broj dr\u017eava s kojima Sveta Stolica odr\u017eava odnose pove\u0107ao se s 49 dr\u017eava 1963. godine na 84 dr\u017eave 1978. godine. Trenutno ih je 180. Afganistan, Saudijska Arabija, Kina, Sjeverna Koreja i Vijetnam su me\u0111u petnaestak zemalja s kojima Sveta Stolica ne odr\u017eava odnose.<br \/>\n8 Philippe Chenaux, Paul VI, Editions du Cerf, Pariz, 2015.<br \/>\n9 \u201cLes quinze maux de la curie selon le pape Fran\u00e7ois\u201d, Le Monde, 23. Prosinca 2014.<br \/>\n10 Od 114 kardinala-bira\u010da koje je izabrao papa Franjo u o\u017eujku 2013. godine, 55 su bili Europljani, a 23 Talijani.<br \/>\n11 Bernadette Sauvaget, Le Monde selon Fran\u00e7ois. Les paradoxes d\u2019un pontificat, Editions du Cerf, 2014.<br \/>\n12 Juan Carlos Scannone, Le Pape du peuple. Bergoglio racont\u00e9 par son confr\u00e8re th\u00e9ologien, j\u00e9suite et argentin, razgovori s Bernadette Sauvaget, Editions du Cerf, 2015.<br \/>\n13 \u201cMientras viva Ratzinger, no es bueno que Francisco me reciba en Roma\u201d, El Pa\u00eds, Madrid, 23. Srpnja 2013.<br \/>\n14 Kod jezuita je prije, izme\u0111u 1973. i 1978. godine, u doba generala Jorgea Rafaela Videle, bio mladi provincijal Dru\u017ebe Isusove u svojoj zemlji. Neki ga optu\u017euju za manjak \u010dvrstine po pitanju diktature.<br \/>\n15 \u201cL\u2019internationalisme catholique\u201d, Les Grands Dossiers de Diplomatie, broj 4, Pariz, kolovoz-rujan 2011.<br \/>\n16 Govor Jorgea Marija Bergoglia pred op\u0107om kongregacijom prije konklave na kojoj je izabran za papu, 13. o\u017eujka 2013. godine. Tekst, koji je trebao ostati tajan, nekoliko je mjeseci poslije s papinim pristankom objavio kardinal Jaime Ortega, havanski nadbiskup.<br \/>\n17 Vidi Peter Hebblethwaite, \u201cLe r\u00eave polonais d\u2019une chr\u00e9tient\u00e9 restaur\u00e9e\u201d, Le Monde diplomatique, svibanj 1998.<br \/>\n18 Istra\u017eivanje koji je provela agencija Gallup, 22. srpnja 2015.<br \/>\n19 \u201cIn fiery speeches, Pope renews critiques on excesses of global capitalism\u201d, International New York Times, Pariz, 13. srpnja 2015.<br \/>\n20 \u201cJeb Bush joins Republican backlash against Pope on climate change\u201d, The Guardian, London, 17. lipnja 2015.\n<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"http:\/\/lemondediplomatique.hr\/uskrsnuce-juga-u-vatikanu\/\" rel=\"noopener\" target=\"_blank\">lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Od stupanja na \u010delnu funkciju u Vatikanu 2013. godine Papa Franjo je u mnogim aspektima promijenio percepciju Crkve na globalnoj razini. Zala\u017eu\u0107i se za uklju\u010divost vi\u0161e od bilo kojeg prethodnika, stekao je mno\u0161tvo simpatija, \u010dak i od Crkvi nesklonih instanci, ali i antagonizirao zna\u010dajan dio konzervativnijih crkvenih krugova. U\u010dinci takve politike na me\u0111unarodnom su planu dvozna\u010dni, pa pitanje u kojoj mjeri \u0107e Franjini reformski zahvati preusmjeriti poslanje Crkve ostaje otvoreno<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-235745","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235745","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=235745"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235745\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=235745"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=235745"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=235745"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}