{"id":235476,"date":"2017-10-29T08:02:18","date_gmt":"2017-10-29T07:02:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=235476"},"modified":"2017-10-29T08:05:56","modified_gmt":"2017-10-29T07:05:56","slug":"jugoslaveni-u-oktobarskoj-revoluciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/10\/29\/jugoslaveni-u-oktobarskoj-revoluciji\/","title":{"rendered":"Jugoslaveni u Oktobarskoj revoluciji"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"Jugosloveni<\/a>Temi sudjelovanja Jugoslavena u Oktobarskoj revoluciji mo\u017ee se pri\u0107i na vi\u0161e na\u010dina. Ostanemo li u granicama doga\u0111ajne historiografije, tu su uobi\u010dajene teme u i oko revolucije bile problemi vojnika iz na\u0161ih krajeva u austrougarskoj vojsci koja je ratovala u Rusiji. Dogodov\u0161tine oko zarobljavanja ili predavanja novoj revolucionarnoj vlasti. Prela\u017eenje dakle stotina pa i tisu\u0107a na\u0161ih ljudi na stranu revolucije, zatim njihovo organiziranje, sudjelovanje u borbama protiv unutra\u0161nje reakcije i me\u0111unarodnog imperijalizma. Te su teme vezane uz organizirani povratak i poku\u0161aje organiziranja revolucije na Balkanu \u0161to, kao bitan odjek Oktobra, u nas tada nije uspjelo, dok je u zemljama poput Njema\u010dke i Ma\u0111arske kratkotrajno postojanje sovjetskih republika zavr\u0161ilo tragi\u010dno. No to ne zna\u010di da su svi ti doga\u0111aji bili bez posljedica, nepotrebni ili \u010dak \u0161tetni. To nikako. Pa i samo raspadanje austrougarske imperije u na\u0161im krajevima, zatim nade koje su i ljevi\u010dari polagali u mogu\u0107nost jedne druga\u010dije ju\u017enoslavenske zajednice naroda, fenomen zelenog kadra koji je nadahnjivao npr. jednog Miroslava Krle\u017eu, svega toga ne bi bilo da se 1917. u Rusiji nije dogodilo to \u0161to se dogodilo.<\/p>\n

U ovom nastavku feljtona ne\u0107emo se dakle baviti svim odjecima Oktobra, koji su u nas postojali dok je postojalo i \u2018kratko 20. stolje\u0107e\u2019, da ponovimo formulaciju britanskog povjesni\u010dara Erica Hobsbawma (jer socijalisti\u010dka Jugoslavija, usprkos sukobu sa Staljinom, a dijelom i ba\u0161 zbog njega, nikada se nije odrekla inspiracije svoje revolucije u onoj oktobarskoj). Ne\u0107emo se baviti impresijama intelektualaca, od kojih su najpoznatije one Krle\u017eine, dok su u sjeni, dijelom i nezaslu\u017eeno, ostale mnoge druge. Iako primjerice tekstovi Augusta Cesarca o sovjetskoj Rusiji ne spadaju u njegove uspjelije radove, kako nam je rekla povjesni\u010darka Zorica Stipeti\u0107. Ne\u0107emo se baviti ni tragi\u010dnim sudbinama mnogih sudionika komunisti\u010dkog pokreta koji su kasnije pali kao \u017ertve staljinskog terora. Iako ni tu temu ne treba prepustiti i\u017eivljavanju desnice. Ograni\u010dit \u0107emo se samo na nekoliko godina uo\u010di i nakon uspje\u0161no izvedene revolucije.<\/p>\n

Ne\u0161to sli\u010dno napravio je svojedobno ruski historiograf Vladimir Zelenjin, \u010dija je knjiga o Jugoslavenima pod zastavom Oktobra prevedena i u nas (Mlado pokolenje, Beograd 1967.). Usprkos svom romansiranom stilu, prepunom literarne romantike vi\u0161e negoli neke slu\u017ebene frazeologije, svim svojim manama usprkos, ta je knjiga izvor mnogih pri\u010da o danas potisnutim ljudima i doga\u0111ajima koji su, jednom \u2018prepu\u0161teni povjesni\u010darima\u2019, zavr\u0161ili u revizionisti\u010dkom \u0161undu \u0161to danas prevladava u historiografiji zemalja nevoljnih nasljednica Jugoslavije.<\/p>\n

Ina\u010de, ovom tematikom u nas se najvi\u0161e bavio histori\u010dar Ivan O\u010dak (Vrdnik, 2. I. 1920. \u2013 Zagreb, 24. III. 1994.), zanimljiv lik koji je 1941. pristupio partizanskom pokretu, da bi nakon ranjavanja 1943. bio upu\u0107en na lije\u010denje u Moskvu, gdje je ostao \u017eivjeti. Kako se pona\u0161ao 1948. nismo istra\u017eivali, no biografske \u010dinjenice govore da je povijest diplomirao 1953. godine na Dr\u017eavnom univerzitetu Lomonosov u Moskvi, nakon \u010dega je sve do 1972. bio zaposlen na katedri za povijest ju\u017enih i zapadnih Slavena u istom gradu. Sve to nije bilo smetnjom da se ne samo vrati u Hrvatsku 1973., nego i da tu razvije bogat historiografski i publicisti\u010dki rad. Osim \u0161to je obna\u0161ao istaknute funkcije, poput znanstvenog savjetnika u Zavodu za hrvatsku povijest pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1980. \u2013 1991.), uspio je do\u017eivjeti mirovinu, nakon \u0161to je \u2018sklonjen\u2019 za predava\u010da arhivistike na Odsjeku za informatiku (1988. \u2013 1994.). Prou\u010davanje revolucionarnih veza izme\u0111u nas i sovjetske dr\u017eave pred kraj karijere \u2018samo\u2019 je zamijenio povratkom \u2018klasi\u010dnijem\u2019 na\u010dinu pisanja nacionalnih povijesti (npr. u knjizi \u2018Hrvatsko-ruske veze: druga polovica XIX. i po\u010detak XX. stolje\u0107a\u2019, 1993.). No nas zanima kao autor knjiga \u2018Jugoslaveni u Oktobru\u2019 (1967.) i \u2018U borbi za ideje Oktobra; jugoslavenski povratnici iz sovjetske Rusije 1918-1921\u2019, 1976.). Uz to, autor je brojnih monografija o istaknutim revolucionarima kao \u0161to su bili Vladimir \u0106opi\u0107, bra\u0107a Cviji\u0107i, Gorki\u0107, Pavle Gregori\u0107, ali i Rade Kon\u010dar. Pisao je i o tzv. sukobu na knji\u017eevnoj ljevici (u svojoj knjizi \u2018Krle\u017ea \u2013 Partija\u2019 iz 1982.).<\/p>\n

U pro\u0161lom nastavku opisali smo dramati\u010dnu sjednicu CK Ruske socijaldemokratske radni\u010dke partije (bolj\u0161evika), odr\u017eanu 10. oktobra 1917., na kojoj je odlu\u010deno da se u najskorije vrijeme digne oru\u017eani ustanak. Vojno-revolucionarni komiteti obrazovani su u najve\u0107im industrijskim rejonima, pa tako i pri Petrogradskom sovjetu. Rasli su redovi Crvene garde (pristupanje organiziranju Crvene armije po\u010delo je tek 1918.), pripremana je vojska za revoluciju, a II. kongres sovjeta odr\u017ean je pod parolom \u2018Sva vlast sovjetima!\u2019 Ovdje ne\u0107emo dalje prepri\u010davati uglavnom poznatu op\u0107u povijest, napad na Zimski dvorac gdje je bila smje\u0161tena privremena vlada i prve dekrete nove vlasti koje je pisao Lenjin. A oni su bili (redoslijed nije slu\u010dajan!) najprije o zemlji, onda o miru, pa tek na tre\u0107em mjestu o tvornicama i upravljanju njima od strane organiziranog radni\u0161tva. Nas sada zanimaju Jugoslaveni. Slijede\u0107i opise koje daje Zelenjin, \u010dija knjiga zavr\u0161ava biografijama pedesetak najva\u017enijih sudionika revolucije iz na\u0161ih krajeva (popis bi, po sebi va\u017ean i zanimljiv, zauzeo suvi\u0161e mjesta, a za polovicu njih autor \u2018ne zna\u2019 kako su zavr\u0161ili), uzet \u0107emo primjer Nikole Grulovi\u0107a (1888. \u2013 1959.) jer zauzima istaknuto i pozitivno mjesto u svim prijelomnim doga\u0111ajima za na\u0161e ljude u ruskoj revoluciji.<\/p>\n

A ti doga\u0111aji su regrutiranje u austrougarsku vojsku, dezertiranje iz nje, snala\u017eenje kako izabrati stranu u mete\u017eu koji vlada u ruskoj vojsci prije Februarske i Oktobarske revolucije, prela\u017eenje na stranu nove ruske vlasti, organiziranje sunarodnjaka u Crvenoj gardi i kasnije armiji te odluka o povratku u zemlju. I to na organiziran na\u010din, da bi se ovdje nastavilo s revolucionarnim radom, \u0161to se i dogodilo nakon 1918. Ina\u010de, Nikola Grulovi\u0107, pi\u0161e u biografskoj skici, bio je po zanimanju obu\u0107arski radnik, \u010diji \u017eivot stisnut u nekoliko re\u010denica glasi: \u2018Jedan od organizatora istupanja iz 1. srpske dobrovolja\u010dke divizije. Sa M. \u010cankom, N. Kova\u010devi\u0107em i drugima formirao je Jugoslovenski revolucionarni savez u Kijevu. Po\u010detkom 1918. organizovao je manji jugoslovenski odred Crve garde s kojim je u\u0161ao u sastav 1. komunisti\u010dkog jugoslovenskog puka i u kome je postao politi\u010dki komesar. U januaru 1919. do\u0161ao je u Jugoslaviju sa Lazarom Vuki\u010devi\u0107em i Lazarom Manojlovi\u0107em. Organizator je revolucionarne grupe \u2018Pelagi\u0107\u2019. U\u010desnik u narodnooslobodila\u010dkom ratu od 1941. g. Bio je \u010dlan Glavnog \u0161taba za Srbiju. Posle rata zauzimao je va\u017eno mesto u politi\u010dkom \u017eivotu.\u2019<\/p>\n

Jo\u0161 u zarobljeni\u0161tvu carske ruske vojske, a treba znati da je u jesen 1917. u ruskom zarobljeni\u0161tvu bilo 250 tisu\u0107a Jugoslavena (me\u0111u njima i Josip Broz), zapo\u010deo je Grulovi\u0107, zajedno s ostalim drugovima, borbu za prava vojnika, a protiv samovolje oficira. Na obali ju\u017enog Buga organizirali su u no\u0107i 12. marata 1917. (dakle nakon Februarske, a prije Oktobarske revolucije) ilegalnu skup\u0161tinu, na kojoj je u\u010destvovalo 500 vojnika. Kao predsjedavaju\u0107i, Grulovi\u0107 je odr\u017eao vatren govor, a skup\u0161tina je donijela odluku da se od komade isposluje organiziranje vojni\u010dkih komiteta u korpusu. Kada je komanda \u017eeljela izmanipulirati te izbore, izabrani su ilegalni komiteti. Na tim izborima odlu\u010deno je da se ide sa zahtjevom za legalnim komitetima u svim jedinicama, a da se sudu predaju oficiri krivi za mu\u010denje i ubijanje vojnika. Tako\u0111er je odlu\u010deno da dobrovoljci masovno u\u010destvuju na proslavi Prvog maja. Zahtjev Jugoslavena-dobrovoljaca u Voznesensku su podr\u017eali predstavnici ruskih vojnih i gra\u0111anskih vlasti. Organizirana je povorka pod crvenim zastavama, pjevala se \u2018Marseljeza\u2019. Do\u0161lo je do spontanog bratimljenja ruskog i ju\u017enoslavenskih naroda.<\/p>\n

Jedna kasnija dogodov\u0161tina odvila se u Jekaterinoslavu, u borbi oko Brjanskog zavoda, izme\u0111u radnika predvo\u0111enih bolj\u0161evi\u010dkom partijom i kontrarevolucionarnih odreda centralne vlade. Ovi odredi su 26. decembra poku\u0161ali razoru\u017eati crvenogardejske radni\u010dke odrede, do\u0161lo je do oru\u017eane borbe, nakon koje je 29. decembra sva vlast u mjestu pre\u0161la u ruke sovjeta. U toj situaciji, jugoslavenska kolonija zaposlenih u Brjanskom zavodu, kojoj je od ku\u0107e i sa strane preporu\u010dano da se dr\u017ei neutralno, u\u0161la je u sastav Crvene garde. Za komandanta su izabrali Danila Srdi\u0107a, a u odredu je bilo najmanje 200 Jugoslavena.<\/p>\n

Nikola Grulovi\u0107 ukazivao je sunarodnjacima na mnogim sastancima kako se pona\u0161anje cara, pa ni privremene vlade spram njih, ne mo\u017ee usporediti s onim bolj\u0161evika. \u2018Sovjetska vlast nije ravnodu\u0161na prema na\u0161oj sudbini\u2019, govorio je, ilustriraju\u0107i to konkretnim primjerima: \u2018Do oktobra svi ratni zarobljenici, osobito vojnici bili su bespravni robovi. A sada smo mi ravnopravni gra\u0111ani. Ja sam bio na nekoliko poljoprivrednih dobara koja su ranije pripadala spahijama, a sada su ih uzeli u svoje ruke komiteti seoske sirotinje. Svim na\u0161im sunarodnicima koji su ranije kao ratni zarobljenici radili na tim imanjima za nekoliko gro\u0161a, naravno sa ruskim i ukrajinskim bezemlja\u0161ima, oni su dodelili zemlju, dali im inventar, tegle\u0107u stoku, namirnice, stan i ostalo.\u2019<\/p>\n

Sovjetska Rusija proslavila je 7. novembra 1918. prvu godi\u0161njicu velikog Oktobra. U to vrijeme jugoslavenska komunisti\u010dka grupa u Moskvi bavila se ve\u0107 razvijenim organizacionim radom. Primani su novi \u010dlanovi, upu\u0107ivani agitatori u razna mjesta, \u0161tampane bro\u0161ure, leci, novine. U septembru je moskovska jugoslavenska komunisti\u010dka grupa dala u zadatak Nikoli Grulovi\u0107u, J. \u0160ipo\u0161u, F. Koro\u0161ecu, L. Manojlovi\u0107u. L. Rajkovi\u0107u i M. Grbanovu, koji su se nalazili u Caricinu, da tamo stvore partijsku organizaciju. U prvom Jugoslavenskom komunisti\u010dkom puku, koji je ubrzo stacioniran u Crnom Jaru, bilo je 293 komunista.<\/p>\n

Na sastancima u Moskvi, posebno onome odr\u017eanom u hotelu \u2018Drezden\u2019 3. oktobra 1918., Vuka\u0161in Markovi\u0107 otvorio je pitanje povratka u zemlju. Konferencija kojoj je prisustvovalo 25 ljudi donijela je rezoluciju \u2018o spremnosti svih nas da otputujemo na Balkan, u gra\u0111anski rat, u socijalisti\u010dku revoluciju\u2019. Problem revolucije u domovini tako je postao centralnim pitanjem jugoslavenske kolonije u Sovjetskom Savezu. Na Drugoj konferenciji Ju\u017enoslavenske grupe, odr\u017eanoj 20. oktobra, odlu\u010deno je da se jedan dio komunista vrati u domovinu radi revolucionarnog rada. Drugi dio treba ostati u Rusiji, da bi se nastavilo s izdava\u010dkom, agitacijsko-propagandnom i vojno-organizacijskom djelatno\u0161\u0107u. Tre\u0107i dio dobio je zadatak da slu\u017ei kao veza izme\u0111u ove dvije grupe. Krajem 1918. i po\u010dekom 1919. u domovinu su se vratili mnogi jugoslavenski komunisti, me\u0111u njima i Vladimir \u0106opi\u0107, Ivan Matuzovi\u0107, Nikola Kova\u010devi\u0107, Franjo Drobni, Nikola Grulovi\u0107, Lazar Vuki\u010devi\u0107, Sava Lazi\u0107, Jovan \u0160ipo\u0161 i drugi. Tisu\u0107e Jugoslavena crvenoarmejaca ostalo se boriti na frontama gra\u0111anskog rata u Rusiji, me\u0111u njima Danilo Srdi\u0107, Ivan Aleksa Dundi\u0107, Borivoje Agatonovi\u0107, Gustav Baraba\u0161, Mihailo Grbanov, Emil \u010cop, Filip Kumbatovi\u0107 i mnogi drugi.<\/p>\n

Tko danas zna i koga zanima da je Gustav Baraba\u0161 (1889. \u2013 1937.), pravnik iz Velike Gorice, mjesta\u0161ca kraj Zagreba, bio istaknuti komandant Crvene armije? Revolucionarni ratni savjet Sovjetske armije Ukrajine imenovao ga je na\u010delnikom \u0161taba Druge ukrajinske sovjetske divizije. Danas se hrvatski i ukrajinski narod u mnogo \u010demu opet smatraju bliskima. Ali to sigurno nije ova pri\u010da.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Feljton u povodu stogodi\u0161njice Oktobarske revolucije (2\/4): Prijelomni doga\u0111aji za na\u0161e ljude u ruskoj revoluciji bili su regrutiranje u austrougarsku vojsku, dezertiranje i zarobljeni\u0161tvo, prela\u017eenje na stranu nove ruske vlasti, organiziranje sunarodnjaka u Crvenoj gardi i kasnije armiji te odluka o povratku u Jugoslaviju. I to na organiziran na\u010din, da bi se u njoj nastavilo s revolucionarnim radom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-235476","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235476","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=235476"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/235476\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=235476"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=235476"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=235476"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}