{"id":234930,"date":"2017-10-19T08:50:11","date_gmt":"2017-10-19T06:50:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=234930"},"modified":"2017-10-19T08:50:11","modified_gmt":"2017-10-19T06:50:11","slug":"crni-oktobar-u-korijenima-novog-ruskog-rezima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/10\/19\/crni-oktobar-u-korijenima-novog-ruskog-rezima\/","title":{"rendered":"Crni oktobar u korijenima novog ruskog re\u017eima"},"content":{"rendered":"

Autor:\u00a0Jean-Marie Chauvier\"Putin&Gorba\u010dov\"<\/a><\/strong><\/p>\n

Vi\u0161e ne\u0107emo trpjeti unutra\u0161nju opoziciju. Moramo se rije\u0161iti onih koji ne slijede isti put kao mi.1 U trenutku kada prvi predsjednik nove Ruske Federacije, Boris Jeljcin, daje ovu izjavu, borbena vozila T-72 ve\u0107 nekoliko dana opsjedaju Kongres narodnih zastupnika i Vrhovni sovjet. Od zore 4. listopada 1993. \u010duju se mitraljezi. Neki od komandosa odbijaju napadati civile blizu \u201cBijele ku\u0107e\u201d, u kojoj je smje\u0161ten parlament. No tenkovi napadaju topovskom paljbom, po naredbi ministra obrane Pavela Gra\u010deva. Zgrada, ina\u010de besprijekorno bijela, dimi se i ubrzo postaje crnom. Dok evakuiraju mrtve i ranjene, prvi se zastupnici po\u010dinju predavati. \u201cPrivremeni predsjednik\u201d Federacije, pukovnik Aleksandar Ruckoj, i predsjednik Vrhovnog sovjeta, \u010de\u010denski ekonomist Ruslan Hazbulatov, napu\u0161taju bitku. Provest \u0107e nekoliko mjeseci u zatvoru. Povijest postsovjetske Rusije pi\u0161e se pred kamerama iz svih krajeva svijeta.<\/p>\n

U gu\u017evi \u0161to se stvorila oko tog spektakularnog napada i uli\u010dnih borbi, diljem Moskve po\u010deo je lov na \u201cilegalce\u201d, pogotovo na Kavka\u017eane koji su masovno uhi\u0107ivani. Navodno su te racije, koje su pridonijele zbrci, pogodile oko 25 tisu\u0107a ljudi. Prema slu\u017ebenim brojkama, ta \u201cpobjeda demokracije\u201d koju su pozdravljali brojni zapadni mediji i politi\u010dari pla\u0107ena je sa 123 ljudskih \u017eivota. Drugi izvori navode mnogo goru ra\u010dunicu \u2013 brojku od 1.500 mrtvih. Izvan nacionalnih sukoba na Kavkazu i u balti\u010dkim zemljama, Rusi nisu svjedo\u010dili sli\u010dnom nasilju jo\u0161 od pobuna u gulazima iz 1950. \u2013 1954., ustanka u gruzijskom Tbilisiju 1956. i prosvjeda protiv poskupljenja cijena u Novo\u010derkasku u Ukrajini 1962. godine.<\/p>\n

Upotreba oru\u017eane sile trebala je okon\u010dati politi\u010dki sukob izme\u0111u izvr\u0161ne i zakonodavne vlasti koji je trajao vi\u0161e od godinu dana. No ova se drama ne mo\u017ee shvatiti bez povratka u 1991. i prisje\u0107anja na kontekst u kojemu se odvijala2: krize sovjetskog sustava, pat-pozicije perestrojke pokrenute 1985. i raspada SSSR-a.<\/p>\n

Po\u010detkom ljeta 1991., Hazbulatov je izabran za predsjednika Vrhovnog sovjeta Rusije, tada\u0161njeg dr\u017eavnog parlamenta. Ruckoj je na mjesto potpredsjednika Ruske Federacije do\u0161ao 12. lipnja 1991. Jeljcinovim izborom za predsjednika. Ta trojica budu\u0107ih protagonista sukoba iz 1993. ujedinila su se dakle u kolovozu 1991. godine. Zajedno se odupiru poku\u0161aju dr\u017eavnog udara \u201ckonzervativnih\u201d vo\u0111a koji su se protivili projektu reforme SSSR-a pod vodstvom predsjednika Mihaila Gorba\u010dova. Ruckoj putuje na Krim kako bi oslobodio Gorba\u010dova iz ku\u0107nog pritvora u Forosu u koji su ga smjestili pu\u010disti i dovodi ga nazad u Moskvu svojim avionom. Sva trojica, Hazbulatov, Ruckoj i Jeljcin, koriste neuspjeh pu\u010da kako bi ubrzali neovisnost Rusije, raspad Sovjetskog Saveza i odlazak politi\u010dara koji je pokrenuo perestrojku. Ubrzo Jeljcin zadobiva prednost koju mu pru\u017ea novoste\u010dena slava u inozemstvu. Pune ovlasti dobiva 1. studenoga 1991. Narednih godinu dana mogao je poni\u0161tavati zakone, imenovati ministre i vladati dekretima, ne savjetuju\u0107i se s parlamentom.<\/p>\n

\u201c\u0160ok terapija\u201d u re\u017eiji neoliberalne avangarde<\/strong><\/p>\n

Jeljcin omogu\u0107uje radikalnu \u201c\u0161ok-terapiju\u201d, koju u djelo provode predstavnici nadolaze\u0107e generacije ruskih neoliberalnih ekonomista: Jegor Gajdar, u\u010denik \u010cika\u0161ke \u0161kole, Anatolij \u010cubajs, organizator privatizacija, libertarijanac Andrej Ilarionov ili pak Genadij Burbulis, biv\u0161i profesor marksizma-lenjinizma, tvorac akta o raspadu SSSR-a. Jeljcin tako\u0111er ra\u010duna na potporu raznih politi\u010dkih javnih li\u010dnosti i du\u017enosnika, poput povjesni\u010dara Jurija Afanasijeva, moskovskog gradona\u010delnika Gavrila Popova i petrogradskog gradona\u010delnika Anatolija Sob\u010daka. Ova avangarda usko sura\u0111uje s financijskim grupama i budu\u0107im oligarsima kao \u0161to su Vladimir Gusinski i Boris Berezovski, koji su ve\u0107 tada \u010delni ljudi bankarskih i medijskih carstava. Nazivaju\u0107i se \u201cdemokratima\u201d (naspram \u201ckonzervativaca\u201d), svi se referiraju na \u010dileansko iskustvo Augusta Pinocheta i britansko Margaret Thatcher.<\/p>\n

Rusija je s reguliranog ekonomskog sustava naglo pre\u0161la na slobodu cijena, deindeksaciju pla\u0107a i masovne privatizacije. Inflacija i vrtoglavi pad realnih pla\u0107a povla\u010de za sobom likvidaciju \u0161tednje gra\u0111ana. Udio pla\u0107a u obiteljskim primanjima, koji je 1991. jo\u0161 uvijek 70 posto, 1995. godine se svodi na 38,5 posto.3 Rusima su jedina kompenzacija prekid nesta\u0161ica i, za mnoge, mogu\u0107nost da po povoljnoj cijeni postanu vlasnici svoga doma.4<\/p>\n

Tr\u017ei\u0161te ponajprije osloba\u0111a sivu ekonomiju, trgovinu svih vrsta, pa i naturalnu razmjenu, \u0161to vodi do demonetizacije ekonomije. Regije popu\u0161taju pred isku\u0161enjem samovlade, tarifnih barijera i zahtjeva za neovisnost. Gotovo 80 posto populacije pada ispod egzistencijalnog minimuma.5 Naravno, isplivava i aktivna manjina \u201cpobjednika\u201d: biznis, bankarske usluge, ogla\u0161avanje, komunikacije i trgovina seksom pobu\u0111uju apetite. Novope\u010deni bogata\u0161i iliti \u201cnovi Rusi\u201d otkrivaju Zapad, skupa s njegovim fiskalnim rajevima.<\/p>\n

U parlamentu se, kao i me\u0111u stanovni\u0161tvom, konsenzus oko predsjednika ubrzano rasipa. Jeljcin je toga svjestan. Obe\u0107ava korigirati reforme, poku\u0161avaju\u0107i ih ubrzati prije nego \u0161to izbije pobuna. U prosincu 1992. pregovara i od Vrhovnog sovjeta dobiva mogu\u0107nost organiziranja referenduma o institucijama u zamjenu za Gajdarov odlazak.<\/p>\n

Na \u010delu parlamenta, Hazbulatov zagovara \u201cgradualisti\u010dke\u201d (kejnzijanske) ideje nadahnute socijaldemokratskim ekonomistima poput Leonida Albakina i Nikolaja Petrakova, biv\u0161ih Gorba\u010dovljevih suradnika. Govoriti o regulaciji tr\u017ei\u0161ta u to je doba bilo dovoljno da vas se proglasi \u201cnazadnim komunistom\u201d. No parlament nipo\u0161to ne predstavlja komunisti\u010dki blok. Istina, 85 posto njegovih \u010dlanova proiza\u0161lo je iz biv\u0161e Komunisti\u010dke partije Sovjetskog Saveza (KPSS), ali isto vrijedi i za liberale\u2026 Opozicija Jeljcinu svodi se na \u010dudan savez razo\u010daranih jeljcinovskih demokrata, prista\u0161a o\u010duvanja SSSR-a i nacionalista.<\/p>\n

Osim konflikta glavnih li\u010dnosti, tri se glavna pitanja otvaraju u toj krizi izme\u0111u predsjednika i parlamenta: treba li i\u0107i za ultraliberalnom ekonomskom politikom; program \u201cvelikih privatizacija\u201d; ustavni izbor izme\u0111u parlamentarne republike i predsjedni\u010dkog re\u017eima. Prodaja proizvodnih sredstava \u010dini se najodlu\u010dnijim pitanjem, ali i najdvosmislenijim. Obe\u0107anje \u201cnarodnih privatizacija\u201d u korist \u201cradni\u010dkih kolektiva\u201d zbunjuje i ostavlja la\u017enu nadu da \u0107e pritom svi profitirati.<\/p>\n

Kriza institucija po\u010dinje u travnju 1993. godine. Jeljcin tada potpisuje dekret kojim se ustanovljuje \u201cposeban re\u017eim vlasti\u201d, no ne objavljuje ga. To ne sprje\u010dava Vrhovni sovjet i Ustavni sud da predsjednikov \u201ctajni\u201d tekst proglase neustavnim. On se pak izla\u017ee glasu javnosti organiziranjem referenduma u obliku plebiscita. Dobiva povjerenje 58 posto glasa\u010da, ali ne i prijevremene parlamentarne izbore kojima se nadao. Istodobno se u Vancouveru prvi put susre\u0107e s Billom Clintonom. Dobiva kredit od 1,6 milijardi dolara i podr\u0161ku ameri\u010dkog predsjednika u sukobu s parlamentom. Prosvjedi 1. maja poprimaju oblik ustanka; svega pet dana kasnije Jeljcin objavljuje svoju namjeru da se usvoji novi Ustav koji \u0107e zna\u010diti kraj tada\u0161njeg parlamentarnog re\u017eima. U isto vrijeme, isklju\u010duje bilo kakvu mogu\u0107nost rasprave sa zastupnicima i priprema obra\u010dun.<\/p>\n

Jeljcinova ofenziva uz Clintonov blagoslov<\/strong><\/p>\n

Da bi umirio me\u0111unarodne financijske krugove, Gajdar se 13. rujna vra\u0107a u vladu. Jeljcin 21. rujna, dekretom br. 1400, raspu\u0161ta parlament. Svi regionalni i lokalni sovjeti do\u017eivljavaju istu sudbinu. \u201cPripreme za operaciju bile su jasne\u201d, procjenjuje povjesni\u010dar i biv\u0161i disident Michel Heller, tada blizak predsjedniku. \u201cJeljcin je prije svega telefonirao Clintonu kako bi ga upozorio da \u0107e do\u0107i do ne ba\u0161 sasvim demokratskog doga\u0111aja. Clinton mu je dao blagoslov\u201d.6 Zatim posje\u0107uje diviziju Dzer\u017einski, elitnu jedinicu Ministarstva unutarnjih poslova\u2026<\/p>\n

Slijedi reakcija: Vrhovni sovjet i njegov predsjednik Hazbulatov smjenjuju Jeljcina i na njegovo mjesto postavljaju potpredsjednika, general-majora Ruckoja. Kremlj uzvra\u0107a organiziraju\u0107i policijsko okru\u017eenje i blokadu \u201cBijele ku\u0107e\u201d, kojoj postupno isklju\u010duju struju, vodu i grijanje. Ustavni sud tra\u017ei od obiju strana da ukinu svoje odluke i prona\u0111u kompromis. Pravoslavna crkva i regije, ve\u0107inski neprijateljski raspolo\u017eene prema dekretu br. 1400, nastoje nametnuti pregovore, kao i socijaldemokratski zastupnik Oleg Rumjancev. Uzalud. Jeljcin pridobiva podr\u0161ku vojske i odabire krvoproli\u0107e. Jedan od zagovaratelja ruskog neoliberalizma, ekonomist Andrej Ilarionov, nedavno je potvrdio da je sukob bio promi\u0161ljen. Po njemu, bombardiranje parlamenta bilo je \u201clegitimno\u201d i \u201cdemokrati\u010dnije\u201d od tada\u0161nje vlasti.7<\/p>\n

Zainatili su se i Jeljcin i Ruckoj. Oba su se tabora me\u0111usobno optu\u017eivala za \u201cfa\u0161izam\u201d. Vladala je mra\u010dna atmosfera; sve je vi\u0161e sli\u010dilo na smrtne trzaje jednog \u201ckraja povijesti\u201d nego na bitku za budu\u0107nost. Da nije bilo velikog zamora i pasivnosti stanovni\u0161tva, koje je iznad svega strepilo zbog mogu\u0107eg daljnjeg krvoproli\u0107a, mogao je buknuti gra\u0111anski rat. Unato\u010d propasti i zahvaljuju\u0107i snala\u017eljivosti, mnogi su se usto nadali, po tada \u010desto ponavljanim formulama, da \u0107e neokrznuti iza\u0107i iz te \u201cbolne, ali nu\u017ene tranzicije\u201d i zapo\u010deti \u201cnormalan i civiliziran\u201d \u017eivot ili se \u010dak obogatiti.<\/p>\n

Distribucija kupona za privatizaciju, s kojima je \u201cstotinu i pedeset milijuna Rusa, uklju\u010duju\u0107i bebe\u201d moglo kupiti dionice poduze\u0107a, doprinijela je pothranjivanju tih iluzija. Prisiljena trenutnim potrebama, ve\u0107ina je korisnika po\u017eurila preprodati svoje kupone, koje su onda zabadava kupili direktori industrijskih ili financijskih grupa i kriminalne skupine.8<\/p>\n

Najatraktivnija poduze\u0107a stavljena su na dra\u017ebu dan uo\u010di zatvaranja privatizacije (30. lipnja 1994.): podcijenjene vrijednosti, najvrjednije industrije prepu\u0161tene su za sitni\u0161 u sklopu operacije \u201ckrediti za dionice\u201d. Ta je pak i\u0161la na ruku bankarima, jedinim akterima u poziciji da zadu\u017ee dr\u017eavu u zamjenu za preuzimanje kontrole nad naftnim kompanijama.9<\/p>\n

Zapadni zagovaratelji \u201c\u0161oka\u201d bili su ponajprije \u0161vedski ekonomist Anders Aslund i Amerikanac Jeffrey Sachs. Moskovski reformatori od 1987. su se koristili i savjetima Georgea Sorosa, \u201cfilantropa\u201d i investitora, zatim savjetima stru\u010dnjaka banke Goldman Sachs, umije\u0161ane u \u0161ire \u0161pekulativne aktivnosti, kao i onima Francuza Daniela Cohena. Va\u017ena je bila i uloga uglavnom ameri\u010dkih zaklada, koje su prodrle u istra\u017eiva\u010dke institucije i \u201ccivilno dru\u0161tvo\u201d: Carnegie, Ford, Rockefeller, Heritage, National Endowment for Democracy (NED) itd.<\/p>\n

Intervencionizam Clintonove vlade bio je klju\u010dan. \u201cAmeri\u010dki savjetnici nisu do\u0161li krajem 1991. s mandatom Me\u0111unarodnog monetarnog fonda, kao \u0161to se \u010desto tvrdi, nego u sklopu ameri\u010dke tehni\u010dke asistencije koju je financirao USAID (Ameri\u010dka agencija za me\u0111unarodni razvoj), a proveo Harvard Institute for International Development\u201d, obja\u0161njava izravni svjedok, francuski ekonomist Jacques Sapir. \u201cJeffrey Sachs je sudjelovao u brojnim sastancima Jeljcinove ekipe izme\u0111u 1991. i 1993., pola\u017eu\u0107i ra\u010dune za svoje djelovanje samo ameri\u010dkim vlastima.\u201d<\/p>\n

Ameri\u010dka igra i njezina iznevjerena o\u010dekivanja<\/strong><\/p>\n

Prema Sapiru, uvla\u010denje Rusije u ameri\u010dku igru bilo je dio strate\u0161kog cilja: \u201cBeziznimna potpora koju je Clintonova administracija pru\u017eila Jeljcinu, od njegova udara na parlament 1993. do njegova sumnjiva reizbora 1996. (\u2026) to dokazuje. Danas se previ\u0161e \u010desto zaboravlja da je i pokretanje \u010ce\u010denskog rata u prosincu 1994. uvelike potpomogla ameri\u010dka vlada.\u201d10 Rusija je za me\u0111unarodne financije predstavljala izvor zna\u010dajnih profita. Zapadni stru\u010dnjaci i ruski liberali uskla\u0111eno su djelovali u podru\u010djima korupcije, pronevjere i pranja novca.11<\/p>\n

Jedan od u\u010dinaka takve \u201cterapije\u201d bilo je i slabljenje vojno-industrijskog kompleksa, smanjuju\u0107i tako me\u0111unarodni utjecaj sile koja se pretvorila u sjenu sebe same. Novi \u0161ef ruske diplomacije, Andrej Kozirev, orijentirao ju je prema Sjedinjenim Dr\u017eavama, prije no \u0161to \u0107e joj od 1996. fokus vratiti njegov nasljednik Jevgenij Primakov. Rusija je ipak opstala kao nuklearna sila, kao zadnje jamstvo njezine suverenosti u doba novih NATO-ovih ekspanzija na Istok i vi\u0161estrukih zapadnih intervencija u sukobima u Jugoslaviji ili na Bliskom istoku.<\/p>\n

Entuzijasti\u010dna potpora Zapada bila je vrlo prora\u010dunata. Treba podsjetiti da se, po\u010detkom 1990-ih, SAD nadao da \u0107e Rusija postati lokomotiva njihova prodiranja na euroazijski kontinent. Ukrajina i Gruzija tada jo\u0161 nisu bile privilegirane saveznice u regiji, niti je \u201cpotiskivanje\u201d Rusije bilo izravno na dnevnom redu, iako se njezino slabljenje na Kavkazu, oko naftnih putova, ve\u0107 pripremalo.<\/p>\n

Gajdar, glavni idejni za\u010detnik \u201c\u0161oka\u201d, sve je objasnio u djelu objavljenom 2006. godine. Ujedno maestralna i vrlo upitna, njegova analiza sovjetske krize pridru\u017euje se mi\u0161ljenju modernisti\u010dkog krila vladaju\u0107e birokracije, za\u010detnice likvidacije sovjetskog sistema. Cilj je bio stvoriti klasu posjednika, tako da se onemogu\u0107i svaki \u201cpovratak socijalizma\u201d.<\/p>\n

Ono \u0161to je uslijedilo za \u201cCrnim oktobrom\u201d bilo je, me\u0111utim, daleko od onoga \u010demu su se nadali liberali. Nakon neuspjeha na parlamentarnim izborima u prosincu 1993., njihovi vo\u0111e Gajdar i Boris Fjodorov udaljeni su iz vlade u sije\u010dnju 1994. godine. Eksperiment je zavr\u0161io bankrotom burze u kolovozu 1998., koji je ozna\u010dio krah neoliberalnih ideja i jeljcinovskih politi\u010dkih formacija.<\/p>\n

Izme\u0111u Jeljcinove pobjede na predsjedni\u010dkim izborima u lipnju 1991. i financijske krize 1998. bruto doma\u0107i proizvod smanjio se za oko 50 posto, a investicije za 90 posto. Industrijska proizvodnja je pala na 47,3 posto svoje razine iz 1990., a poljoprivredna na 58,1 posto. Izme\u0111u 1988. i 1994. o\u010dekivani \u017eivotni vijek mu\u0161karca pao je sa 64,8 na 57,3 godine. Usprkos pozitivnoj ravnote\u017ei migracija, Rusija je od 1991. izgubila \u0161est milijuna stanovnika.12 Uspore\u0111uju\u0107i 2009. evoluciju razli\u010ditih biv\u0161ih komunisti\u010dkih zemalja, medicinski \u010dasopis The Lancet ustanovio je korelaciju izme\u0111u masivnih privatizacija, nezaposlenosti i velikog pove\u0107anja stope smrtnosti u Rusiji.13 \u201cLastavica perestrojke\u201d, ekonomistica Tatjana Zaslavskaja, izmjerila je 1998. katastrofalne socijalne u\u010dinke reformi provedenih od 1992. do 1998.: izme\u0111u \u0161est i deset posto stanovni\u0161tva monopoliziralo je 50 posto prihoda i 70 do 80 posto bogatstava zemlje, dok su brojne obitelji \u017eivjele u uru\u0161enim ku\u0107ama ili nisu imale dovoljno za jesti.14<\/p>\n

Aktualni politi\u010dki sistem stvoren je 1993. godine. Nakon listopada, Rusija opet ima predsjedni\u010dki re\u017eim, s parlamentom na za\u010delju, anemi\u010dnim strankama, redovito osporavanim izborima i centraliziranom birokracijom, da ni ne spominjemo dva \u010ce\u010denska rata i udare na ljudska prava. Medijski prostor slobode samo se smanjuje, osim na internetu.<\/p>\n

Brojne gra\u0111anske inicijative koje su iskrsnule krajem 1980-ih godina, pogotovo u velikim gradovima, i koje su potaknule radni\u010dke, intelektualne, ekolo\u0161ke pokrete koji su bili doista neovisni o vlasti, doslovno su uni\u0161tene. Umjetno \u201ccivilno dru\u0161tvo\u201d, sastavljeno od nevladinih udruga, preuzelo je njihovo mjesto, s financijskom podr\u0161kom oligarha i ameri\u010dkih zaklada.<\/p>\n

Zaista demokratski pokret nastao s perestrojkom raspao se u listopadu 1993., da bi kona\u010dno zavr\u0161io u kontrarevoluciji. Ideali socijalisti\u010dkog samoupravljanja, ekologije, humanizma ba\u010deni su u ropotarnicu prevladanih utopija. Tijekom gotovo cijelog desetlje\u0107a ve\u0107ina Rusa zaboravila je na njih zbog akutne nu\u017ede da improviziraju strategije pre\u017eivljavanja. Tek \u0161to su iskusili politi\u010dki \u017eivot i otvaranje Zapadu, to im se ogadilo. To dijelom obja\u0161njava dugotrajnu popularnost Vladimira Putina me\u0111u stanovni\u0161tvom koje je, ponovno postav\u0161i fatalisti\u010dkim \u0161to se funkcioniranja vlasti ti\u010de, te\u017eilo povratku stabilnoj dr\u017eavi, ne bi li se tako izbavilo iz kaosa.<\/p>\n

1 Le Monde, 2. svibnja 1993.
\n2 Vidi \u010dlanak Philippea Descampsa, \u201cLa Russie en voie de d\u00e9peuplement\u201d, Le Monde diplomatique, lipanj 2011.
\n3 V\u00e9ronique Garros, Russie post-sovi\u00e9tique: la fatigue de l\u2019histoire, Complexe, Bruxelles, 1995.
\n4 Gilles Favarel-Guarrigues, La Police des m\u0153urs \u00e9conomiques de l\u2019URSS \u00e0 la Russie, Editions du CNRS, Pariz, 2007.
\n5 O polo\u017eaju radnika u doba \u201c\u0161oka\u201d, usp. Karine Cl\u00e9ment, Les Ouvriers russes dans la tourmente du march\u00e9. 1989-1999. Destruction d\u2019un groupe social et remobilisations collectives, Syllepse, Pariz, 2000.
\n6 Michel Heller, \u201cQui dirige la Russie?\u201d, G\u00e9opolitique, broj 43, Pariz, 1993.
\n7 Radio Free Europe \u2013 Radio Svoboda, Moskva, 29. rujna 2013.
\n8 Gilles Favarel-Guarrigues, La Police des m\u0153urs \u00e9conomiques de l\u2019URSS \u00e0 la Russie, Editions du CNRS, Pariz, 2007.
\n9 Alexandre Nekipelov u Jacques Sapir, La Transition russe, vingt ans apr\u00e8s, Editions des Syrtes, Pariz, 2012.
\n10 Jacques Sapir, Le Nouveau XXIe Si\u00e8cle. Du \u2018si\u00e8cle am\u00e9ricain\u2019 au retour des nations, Seuil, Pariz, 2008.
\n11 Jacques Sapir, Les Economistes contre la d\u00e9mocratie. Pouvoir, mondialisation et d\u00e9mocratie, Albin Michel, Pariz, 2002.
\n12 Philippe Descamps, \u201cLa Russie en voie de d\u00e9peuplement\u201d, Le Monde diplomatique, lipanj 2011.
\n13 David Stuckler, Lawrence King i Martine McKee, \u201cMass privatisation and the post-communist mortality crisis: a cross-national analysis\u201d, The Lancet, Oxford, vol. 372, 31. sije\u010dnja 2009.
\n14 Usp. Kuda id\u00ebt Rossia? Me\u0111unarodni simpozij 1999., Logos, 1999.\/2000., Vi\u0161a moskovska \u0161kola za socijalne i ekonomske studije, 2000.<\/p><\/blockquote>\n

 <\/p>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U genezi novog ruskog autoritarizma pod Putinom pre\u010desto se zamra\u010duje jedna klju\u010dna epizoda. Od 1993. rusko je stanovni\u0161tvo podvrgnuto brutalnoj \u201c\u0161ok-terapiji\u201d koju su nakon sloma SSSR-a nametnuli ideolozi tr\u017ei\u0161ta. Suprotstavljaju\u0107i se tome, ve\u0107ina parlamentarnih zastupnika nastoji nametnuti druga\u010diji put. Osna\u017een potporom zapadnih vlada, predsjednik Boris Jeljcin odlu\u010duje se za oru\u017eani obra\u010dun s predstavnicima zakonodavne vlasti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-234930","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234930","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234930"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234930\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234930"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234930"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234930"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}