{"id":234470,"date":"2017-10-09T22:35:07","date_gmt":"2017-10-09T20:35:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=234470"},"modified":"2017-10-09T23:03:12","modified_gmt":"2017-10-09T21:03:12","slug":"jedan-zivot-za-revoluciju-jedna-ikona-za-vjecnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/10\/09\/jedan-zivot-za-revoluciju-jedna-ikona-za-vjecnost\/","title":{"rendered":"Jedan \u017eivot za revoluciju, jedna ikona za vje\u010dnost"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: D. Marjanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"gevara\"<\/a>Prije to\u010dno 50 godina, na dana\u0161nji, 9. listopada 1967., ubijen je argentinski revolucionar Ernesto Guevara, svijetu poznatiji kao “Che” Guevera.<\/em><\/p>\n

Pola stolje\u0107a je pro\u0161lo od njegove smrti, ali Che unato\u010d tome i dalje \u017eivi i vjerojatno \u0107e \u017eivjeti toliko dugo koliko bude nepravde na svijetu kojeg je poku\u0161ao u\u010diniti boljim.<\/em><\/p>\n

Studenti diljem Latinske Amerike i dalje nose njegovu sliku na majicama, ali ne samo Latinske Amerike. Zapatista gerilci na jugu Meksika crtaju murale s kojih gledaju Che i njihovi heroji. Radnici u \u0161trajku, u borbi za ve\u0107a prava i ve\u0107e pla\u0107e, \u010desto nose njegovu sliku kao kakvog sveca za\u0161titnika radni\u010dke klase.<\/em><\/p>\n

Dakako, Che nije bio svetac, ali je bio neumorni borac koji je cijeli svoj \u017eivot posvetio borbi potklase \u010dija patnja ga je zauvijek promijenila jo\u0161 u mladim danima kada se s njome po prvi puta suo\u010dio.<\/em><\/p>\n

Che predstavlja jedan jako visoki ideal, te\u0161ko dosti\u017eni ideal – ideal u kojem pojedinac interese \u0161ireg dru\u0161tva stavlja ispred vlastitih interesa i \u017eelja. \u017drtva, maksimalna \u017ertva, za pravedniji i socijalno bolji svijet.<\/em><\/p>\n

Iako \u0107e i na njega uspomenu poku\u0161ati uni\u0161titi duga ruka revizionizma, \u010dak i mrtav njoj \u0107e pru\u017eati najve\u0107i otpor od sviju.<\/em><\/p>\n

Naravno, kao i kod svake osobe koja se uzdigla u takve mitske visine mo\u017eemo govoriti o njenoj stvarnosti, uspjesima i pogre\u0161kama, no kada govorimo o simbolici koju danas i dalje predstavlja Che Guevara onda govorimo o onom najboljem \u0161to je minulo vrijeme socijalisti\u010dke borbe moglo ostaviti za sobom. Mora postojati razlog zbog kojeg je Che Guevara, uz sve velikane marksisti\u010dke ideologije, postao simbol i trajna inspiracija za toliko mnogo njih.<\/em><\/p>\n

Jedan od razloga je svakako i taj \u0161to je povijest zapamtila Che Guevaru kao borca, idealista koji je mogao u vi\u0161e navrata ostaviti “revolucionarne dane” iza sebe i provesti ostatak \u017eivota u finoj dr\u017eavnoj fotelji na nekoj visokoj funkciji u kubanskoj Vladi, u zemlji \u010diju je noviju i slavnu povijest vlastitim rukama pomogao stvoriti. No, svi znaju da je Che odabrao te\u017ei put, surovi put neumorne borbe koja \u0107e ga prvo s pobjedni\u010dke Kube odvesti duboko u d\u017eungle dana\u0161njeg DR Konga da bi zatim borbu nastavio u Boliviji gdje \u0107e na kraju i skon\u010dati, zarobljen i pogubljen.<\/em><\/p>\n

I upravo tamo, na dana\u0161nji dan prije pola stolje\u0107a, njegovi ubojice, misle\u0107i da \u0107e njegovim smaknu\u0107em zaustaviti socijalisti\u010dki duh, napravili su mo\u017eda i najve\u0107u pogre\u0161ku u cijeloj kronologiji sukoba ovih ideologija – ubili su ga i na taj na\u010din ga pretvorili u mu\u010denika, po uzoru na Isusa Krista. Njegov \u017eivot prestao je 9. listopada 1967. i odmah je zapo\u010dela njegova besmrtnost, a nju ne\u0107e mo\u0107i uni\u0161titi.<\/em><\/p>\n

Tako i danas govorimo o fenomenu Che Guevare, kao o ne\u010dem recentnom, ne nekakvom zaboravljenom pokretu i njihovom smaknutom lideru. Jasno je da Che Guevara, iako je iza sebe ostavio poprili\u010dno pisanog materijala, nije ostao upam\u0107en kao filozofski i intelektualni lider poput Marxa ili pak Lenjina, ostao je upam\u0107en kao direktan simbol otpora, a kao takav uvijek \u0107e biti i dostupniji \u0161irokim masama.<\/em><\/p>\n

U su\u0161tini poruka koja je ostala iza njega vrlo je kratka i jasna – za bolju budu\u0107nost valja se boriti, svim srcem.<\/em><\/p>\n

Dakako, vremena se mijenjaju i vrijeme u kojem se Che Guevara borio vi\u0161e nije svijet u kojem mi \u017eivimo mada su nepravde ostale sli\u010dne, eventualno su se zemljopisno pomakle na neka nova mjesta gdje i dalje postoji hiper-eksploatacija radni\u010dke klase.<\/em><\/p>\n

Njegova knjiga “Gerilsko ratovanje” zanimljiva je za \u010ditanje i danas, mada je o\u010dito kako je i ona danas samo dokument jednog vremena, ne i konkretan priru\u010dnik za aktualni otpor. \u0160tovi\u0161e, velika ve\u0107ina gerilskih skupina Latinske Amerike i \u0161ire do danas su borbu iz d\u017eungli prebacile u politi\u010dku arenu, od centralne Amerike, Perua do Kolumbije. Gerilski ratovi bjesnili su jo\u0161 80-ih, no u kona\u010dnici se ispostavilo kako ne vode prema cilju, samo prema jo\u0161 ve\u0107em raspadu dru\u0161tva. To je ujedno i dokaz kako se odre\u0111eni uvjeti i situacije jednostavno ne mogu preslikavati po svijetu, bez obzira koliko su to neki \u017eeljeli.<\/em><\/p>\n

Kuba je na neki na\u010din pak bila izuzetak, revolucionari su tamo uspjeli iako je njihovo hrabro upu\u0161tanje u oru\u017eani sukob s daleko sna\u017enijom i brojnijom vojskom izgledalo kao nemogu\u0107i pothvat.<\/em><\/p>\n

Kuba se danas, koliko god to neki odbijali priznati, ipak nalazi na svojevrsnoj prekretnici i te\u0161ko da bi Che bio posve zadovoljan putem kojime ona kre\u0107e. No, on nikada ni nije zami\u0161ljao Kubu kao socijalisti\u010dki otok u kapitalisti\u010dkom oceanu. U njegovo vrijeme stvari su ipak izgledale druga\u010dije – tu je bio SSSR, Kina, socijalisti\u010dki blok, brojni revolucionarni pokreti po Africi, Aziji, Latinskoj Americi… Gdje god je bilo represije i neo-kolonijalizma tinjala je baklja revolucije. Biti optimisti\u010dan u pobjedu socijalisti\u010dkih ideala u vrijeme Che Guevare nije bilo te\u0161ko.<\/em><\/p>\n

Pola stolje\u0107a nakon njegove smrti svijet se radikalno promijenio. Onda\u0161nji socijalisti\u010dki bastioni su se raspali – Rusija je postala kapitalisti\u010dka zemlja, Kina ima jednopartijski kapitalizam, neko\u0107 socijalisti\u010dka isto\u010dna Europa danas je pak utvrda reakcionarstva sa sve \u010de\u0161\u0107im bu\u0111enjima radikalne desnice, sve utjecajnijom klerikalnom klasom i politi\u010dki apati\u010dnim masama.<\/em><\/p>\n

Tu\u017eno je, ali vjerojatno i to\u010dno, konstatirati kako bi Che Guevara, da danas mo\u017ee vidjeti svijet, pola stolje\u0107a nakon, uvidio kako su se njegovi snovi pretvorili u no\u0107ne more. Bi li o\u010dajavao? Definitivno ne bi – on se i za \u017eivota nagledao brojnih no\u0107nih mora i uvijek je bio spreman krenuti dalje u borbu. Dana\u0161nji svijet mo\u017eda jest u kroni\u010dnom nedostatku novih velikih ideja, borbenog \u017eara i nade u bolje sutra, ali bilo bi pogre\u0161no tvrditi da je ovo stanje bezna\u0111a ili da je pak do\u0161ao “kraj povijesti”. Kapitalizam nikad nije postao “human”, \u0161tovi\u0161e, nakon raspada socijalisti\u010dkog bloka postao je agresivniji i opasniji no mo\u017eda ikad ranije, naro\u010dito njegova neoliberalna instanca (vidi: Klju\u010dno razumijevanje ekonomije koja nas okru\u017euje: Koja je razlika izme\u0111u kapitalizma i neoliberalizma?), ali to samo zna\u010di da konkretniji otpor mora stasati, prije ili kasnije.<\/em><\/p>\n

U me\u0111uvremenu, pri\u010da o Che Guevari zasigurno \u0107e biti inspiracija generacijama novih revolucionara koji tek trebaju prona\u0107i u\u010dinkovite metode svoje borbe, moderne borbe.<\/em><\/p>\n

***<\/p>\n

Che Guevara ro\u0111en je kao Ernesto Guevara de la Serna 14. lipnja 1928. u argentinskom gradu Rosario. Zanimljivo, ro\u0111en je u bogatoj veleposjedni\u010dkoj obitelji te je odrastao u izobilju, daleko od svijeta eksploatacije i nepravde. No, obitelj mu je politi\u010dki bila na ljevici – protivili su se institucionalnoj mo\u0107i crkve te su podupirali Republikance u \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu.<\/p>\n

Va\u017enu ulogu u njegovom odrastanju i formiranju njegovih politi\u010dkih ideala imala je njegova majka, Celia de la Serna, ro\u0111ena 21. lipnja 1906. Njegova majka bila je jo\u0161 od mladih dana politi\u010dki aktivna, buntovnica – nosila je kratku kosu i pu\u0161ila cigarete kada se takva scena kod mlade \u017eene do\u017eivljavala kao uvreda. Bila je borac za prava \u017eena, za prava glasa, i sudjelovala je na brojnim ljevi\u010darskim skupovima.<\/p>\n

Jo\u0161 kao studentica upoznala je Ernesta Guevaru Lyncha, koji je radio kao gra\u0111evinski radnik te je bio 5 godina stariji od nje. Zanimljiv detalj iz \u017eivota Cheovog oca – izba\u010den je iz srednje \u0161kole nakon \u0161to je udario svog klupskog kolegu, taj klupski kolega bio je Jorge Luis Borges koji \u0107e kasnije postati svjetski slavni pisac.<\/p>\n

Celia de la Serna, iako je poha\u0111ala katoli\u010dku \u0161kolu, postala je vrlo kriti\u010dna prema organiziranoj religiji i od svog supruga je zahtijevala da njena djeca ne budu indoktrinirana religijom, \u0161to je on prihvatio iako Ernesto Guevara Lynch nije bio ba\u0161 toliki ljevi\u010dar kao \u0161to je bila njegova supruga.<\/p>\n

Iako su djeca imala poprili\u010dno idili\u010dno djetinjstvo, brak izme\u0111u Ernesta starijeg i Celije bio je poprili\u010dno turbulentan, ponajvi\u0161e zahvaljuju\u0107i njegovim ljubavnicama. U kona\u010dnici su se razi\u0161li.<\/p>\n

Celia \u0107e umrijeti od raka 1965. Chea je smrt majke jako pogodila.<\/p>\n

Ernesto Che Guevara je bio bole\u017eljivo dijete, bolovao je od astme i ti problemi pratit \u0107e ga cijeli \u017eivot. Unato\u010d tom zdravstvenom problemu prevladao je sve fizi\u010dke pote\u0161ko\u0107e kasnije karijere kao revolucionara.<\/p>\n

Diplomirao je medicinu, no nije imao pretjerane \u017eelje odmah krenuti s poslom i “dosadnim \u017eivotom”. 1950. krenuo je sam na svom mopedu po Argentini i pre\u0161ao je vi\u0161e od 6,000 kilometara. Ve\u0107 tu se po prvi put susreo sa \u017eivotom kojeg nije nu\u017eno izbliza poznavao – te\u0161kim \u017eivotom radnika i seljaka.<\/p>\n

Tijekom 1951. i 1952. krenuo je u jo\u0161 znatno ve\u0107u turneju – on i kolega s fakulteta, Alberto Granado, na Norton motoru od 500 kubika, nadimka “La Poderosa”, pro\u0161li su zajedno cijelu Latinsku Ameriku. Nadaju\u0107i se dobrom provodu i pustolovini, dvojica prijatelja su se u kona\u010dnici susrela s tragi\u010dnim ekonomskim i politi\u010dkim stvarnostima Latinske Amerike. Ernesto je shvatio kako velika ve\u0107ina ljudi njegovog kontinenta \u017eivi u bijedi i svakoga dana se nosi sa stra\u0161nim izrabljivanjem. To putovanje zauvijek \u0107e promijeniti njegov \u017eivot i iako \u0107e mu nadimak “Che” (argentinski sleng koji bi u prijevodu zna\u010dio “Hej ti!”) dati kubanski revolucionari koje \u0107e upoznati u Meksiku, mo\u017ee se re\u0107i kako je ovdje Ernesto postao “Che Guevara” kakvog svijet pamti.<\/p>\n

1953. kre\u0107e u jo\u0161 jedno putovanje. Bio je u Boliviji u periodu implementacije agrarne reforme nakon revolucije 1952. \u017divio je zatim u Gvatemali sve dok dr\u017eavni udar – orkestriran, kao i mnogi tada, od strane SAD-a – nije s vlasti sru\u0161io revolucionarnu Vladu Jacoboa Arbenza 1954. Che je tada nau\u010dio va\u017enu lekciju koju \u0107e kasnije na Kubi primijeniti i u praksi – zaklju\u010dio je kako je Arbenz u\u010dinio veliku pogre\u0161ku zbog \u010dinjenice da nije u potpunosti eliminirao politi\u010dke i vojne snage starog sistema. Pod Cheovim vodstvom kubanski revolucionari ne\u0107e ponoviti tu pogre\u0161ku – potpuno \u0107e uni\u0161titi sve tragove vladavine okrutnog pro-ameri\u010dkog diktatora Fulgencia Batiste i tako \u010dvrsto zadr\u017eati vlast i u najte\u017eim trenucima (ameri\u010dka invazija u Zaljevu svinja).<\/p>\n

Dakako, to \u0107e zna\u010diti i smaknu\u0107e mnogih neistomi\u0161ljenika i pripadnika starog re\u017eima na Kubi, ne\u0161to zbog \u010dega \u0107e Chea danas neki nazvati zlo\u010dincem i ubojicom, no on nije imao dvojbe, za njega je cilj itekako opravdavao sredstvo.<\/p>\n

Nakon pu\u010da u Gvatemali Che bje\u017ei u Meksiko i tamo \u0107e se dogoditi jedan od najva\u017enijih susreta 20. stolje\u0107a – mladi Ernesto Guevara upoznat \u0107e kubanskog odvjetnika, Fidela Castra, koji je ve\u0107 poku\u0161ao pokrenuti oru\u017eani otpor u Kubi. Prvi poku\u0161aj mu nije uspio, no zato je sada sa svojim prista\u0161ama intenzivno radio na planiranju idu\u0107eg.<\/p>\n

Kubanski revolucionari pou\u010dili su Chea ideolo\u0161koj pozadini koja mu je jo\u0161 nedostajala mada je on ve\u0107 sam dobro shva\u0107ao \u0161to je uzrok patnji Latinske Amerike. Za vrijeme boravka u Meksiku izu\u010dava marksizam i po\u010dinje se razvijati njegova ideologija. O\u017eenio se tamo za Hildu Gadea (ro\u0111ena 1928., umrla 1974. u Havani), politi\u010dku egzilanticu iz Perua, koja ga je upoznala s mnogim novim politi\u010dkim i intelektualnim idejama. S njom \u0107e biti u braku od 1955. do 1959.<\/p>\n

Che i njegova prva supruga Hilda Gadea, s njom \u0107e biti od 1955. do 1959.<\/p>\n

1956. Che zajedno s Fidelom i tek \u0161a\u010dicom revolucionara odlazi na Kubu gdje po\u010dinju oru\u017eanu revoluciju. Iako je po\u010detak bio vrlo te\u017eak – \u010dim su se iskrcali na Kubu u ribarskom brodu Granma skoro su svi izginuli jer ih je napala vojska – nekako su se odr\u017eali i polako po\u010deli skupljati sve vi\u0161e prista\u0161a i boraca.<\/p>\n

Che, jedini pripadnik originalne revolucionarne postave koji nije bio Kubanac, proveo je dvije godine bore\u0107i se na strani Fidela u planinama i d\u017eunglama Sierra Maestrate je u kona\u010dnici napredovao do razine zapovjednika.<\/p>\n

Nakon pobjede Kubanske revolucije 1.1.1959. Che je bio na nekoliko va\u017enih funkcija u novoj kubanskoj Vladi. Prvo kao \u0161ef centralne banke – posao za koji nije imao nikakvo obrazovanje, a niti iskustvo. Od 1961. je ministar industrije. Svo to vrijeme Che je putovao po svijetu kao glavni kubanski ambasador. 1961. predvodio je kubansku delegaciju za vrijeme odr\u017eavanja summita Inter-ameri\u010dkog ekonomskog i dru\u0161tvenog vije\u0107a u Urugvaju. Tamo je \u017eestoko kritizirao program “Alijansa za Progres” ameri\u010dkog predsjednika Kennedyja – naime, radilo se o ameri\u010dkom programu promocije blagih socijalnih i ekonomskih reformi na prostoru Latinske Amerike, tek toliko da bi izbjegla idu\u0107a oru\u017eana revolucija kakva je trijumfirala na Kubi.<\/p>\n

Che je \u0161okirao mnoge kada je 1965. poru\u010dio kako odlazi s Kube kako bi dalje sudjelovao u revolucionarnim borbama, ostavljaju\u0107i iza sebe dr\u017eavne funkcije i ambasadorska putovanja po svijetu.<\/p>\n

Prvo se pojavio u Africi, u Kongu, gdje nije uspio replicirati uspjeh s Kube, a zatim se vra\u0107a u Latinsku Ameriku s ciljem pokretanja revolucije u cijeloj hemisferi. Duboko je vjerovao kako su narodi Latinske Amerike spremni za veliku revoluciju. U svojoj zadnjoj javnoj poruci govorio je o stvaranju “jo\u0161 dva, tri ili vi\u0161e Vijetnama koji \u0107e zadati smrtonosni udarac imperijalizmu”.<\/p>\n

Ba\u0161 kao i revolucionarni velikani Latinske Amerike prije njega, Jose Marti i Simon Bolivar, Che je bio istinski internacionalist i vjerovao je u socijalisti\u010dku budu\u0107nost jedinstvene i ujedinjene Latinske Amerike. Za njega su nacionalne granice postojale samo kako bi razdvojile ljude i na taj na\u010din skresale njihov zajedni\u010dki otpor s ciljem ostvarenja boljeg dru\u0161tvenog ure\u0111enja.<\/p>\n

Za po\u010detak ove velike bitke, pan-ameri\u010dke revolucije, odabrao je Boliviju, \u0161to zbog geostrate\u0161kog polo\u017eaja \u0161to zbog situacije na terenu.<\/p>\n

Iako se mogao osloniti na ve\u0107 radikalizirani marksisti\u010dki urbani radni\u010dki pokret u Boliviji, Che je umjesto toga odabrao isto\u010dnu d\u017eunglu za po\u010detak revolucije, ostaju\u0107i pritom lojalan svojim idejama o gerilskom ratovanju. No, oslanjaju\u0107i se vi\u0161e na geostrategiju umjesto na politiku, napravio je pogre\u0161ku jer time je otu\u0111io od sebe Bolivijsku komunisti\u010dku partiju sa sjedi\u0161tem u La Pazu, a bez njihove potpore bit \u0107e jako te\u0161ko ostvariti bilo kakav napredak.<\/p>\n

Nadalje, Guarani Indijanci koji su \u017eivjeli ra\u0161trkani na prostoru isto\u010dne bolivijske d\u017eungle dobili su nedavno od Vlade zemlju, u sklopu agrarne reforme, \u0161to zna\u010di da nisu bili pretjerano motivirani za borbu protiv bolivijske vojske. Nadalje, strana gerila, s druga\u010dijom kulturom, drugim jezikom, nije predstavljala ne\u0161to lokalnom stanovni\u0161tvu, naro\u010dito ne ne\u0161to \u0161to bi branili pred vojskom. Zanimljivo je pritom istaknuti kako je upravo Che u svojoj knjizi “Gerilsko ratovanje: Metoda” istaknuo da je za uspjeh takvog rata apsolutno nu\u017ena potpora lokalnog stanovni\u0161tva, u protivnom \u0107e sve zavr\u0161iti katastrofalno.<\/p>\n

Nekoliko mjeseci Che i njegovi gerilci sukobljavali su se s bolivijskom vojskom, no sve vrijeme su se branili, nisu bili u poziciji da pokrenu konkretnu ofenzivu. Iz dana u dan uvjeti su bili sve te\u017ei i u kona\u010dnici dogodio se i taj dan – 8. listopada 1967. Che Guevara i svega nekolicina njegovih boraca koji su jo\u0161 bili \u017eivi pali su u zarobljeni\u0161tvo bolivijske vojske kod sela La Higuera. Idu\u0107eg dana su ga pogubili, a fotografija njegovog mrtvog tijela mnoge je podsjetila na Isusa Krista i ve\u0107 tada je oko njegove smrti nastao kult – “Sveti Ernesto od La Higuere” po\u010deli su ga zvati lokalni stanovnici. Uskoro su njegove portrete po\u010deli crtati po zidovima ku\u0107a, uz katoli\u010dke slike.<\/p>\n

Vojska mu je tijelo bacila u masovnu grobnicu, a njegovi ostaci vra\u0107eni su na Kubu tek 1997.<\/p>\n

Njegovom smr\u0107u krenula je nasilna godina… U prolje\u0107e 1968. bit \u0107e ubijeni ameri\u010dki crna\u010dki vo\u0111a Martin Luther King te predsjedni\u010dki kandidat Robert Kennedy. U svibnju iste godine krenut \u0107e studentski i radni\u010dki prosvjedi koji \u0107e paralizirati Pariz…<\/p>\n

Turbulentni svijet nastavio se okretati i bez Ernesta Che Guevare, jednog od njegovih ljudi koji je svim svojim bi\u0107em \u017eelio promjenu i bio je spreman sve polo\u017eiti za tu borbu, u kona\u010dnici i svoj \u017eivot.<\/p>\n

Kao i svi ljudi, i Che je grije\u0161io, a neke od njegovih pogre\u0161aka, \u0161to takti\u010dkih \u0161to ljudskih, ve\u0107 smo naveli. Svakako, kao \u0161to smo tako\u0111er ve\u0107 i spomenuli, nije bio svetac – bio je \u010dovjek kao i svaki drugi, no s ve\u0107im osje\u0107ajem od prosje\u010dnog \u010dovjeka za nepravdu i potrebu otpora toj nepravdi svim snagama. Duh Che Guevare stoga i danas \u017eivi u svakoj \u017eelji za promjenom na bolje i pravednije dok u isto vrijeme posramljuje one koji su za \u017eivota zaklju\u010dili da je bolje pobrinuti se \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e za svoje osobne potrebe. Guevara je va\u017ena osoba ne samo u kontekstu politike i revolucija 20. stolje\u0107a, njegov put govori nam ne\u0161to i o tome \u0161to zna\u010di uistinu biti \u010dovjek i kako \u017eivjeti jedini zemaljski \u017eivot. On se odlu\u010dio za borbu, nesebi\u010dnu borbu, vjerojatno bi bio zgro\u017een kada bi vidio da se njegov status danas na mnogim mjestima vinuo u kult li\u010dnosti.<\/p>\n

I 50 godina nakon njegove smrti razmi\u0161ljamo, pi\u0161emo i diskutiramo o njemu, njegovoj borbi, njegovom \u017eivotu, njegovim pogre\u0161kama i ostvarenjima. Jo\u0161 dugo \u0107e “\u017eivjeti” Che Guevara i sje\u0107anje na njega, a njegovo ime i dalje \u0107e biti sinonim za borbu protiv nepravde jer, kako je i sam rekao na dana\u0161nji dan prije 50 godina, kada ga je mladi vojnik Mario Teran do\u0161ao ubiti – “Pucaj, kukavico, ubit \u0107e\u0161 samo \u010dovjeka”.<\/p>\n

Advance.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pola stolje\u0107a je pro\u0161lo od njegove smrti, ali Che unato\u010d tome i dalje \u017eivi <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":234471,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-234470","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234470","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234470"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234470\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/234471"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234470"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234470"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234470"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}