{"id":234322,"date":"2017-10-07T07:00:31","date_gmt":"2017-10-07T05:00:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=234322"},"modified":"2017-10-06T23:41:11","modified_gmt":"2017-10-06T21:41:11","slug":"bauk-komunizma-i-socijalni-darvinizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/10\/07\/bauk-komunizma-i-socijalni-darvinizam\/","title":{"rendered":"Bauk komunizma i socijalni darvinizam"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

\"katarina-peovic-vukovic\"<\/a><\/p>\n

\nTekst Bauk komunizma i socijalni darvinizam drugi je u seriji tekstova Neoliberalizam – kako ostvariti vla\u017ene snove desnice i postati periferija Europe? kojima \u0107emo poku\u0161ati prikazati slijepe to\u010dke neoliberalizma, pogotovo njegove javne legitimacije, te na\u010dine na koji se u nas stvara konsenzus oko neoliberalnih politika, politika koje ciljaju za\u0161titi manjinu, a ve\u0107inu podrediti njihovim interesima. Prvi tekst, Izme\u0111u hrvatskog nacionalizma i tr\u017ei\u0161nog liberalizma, mo\u017eete pro\u010ditati ovdje.<\/a><\/p><\/blockquote>\n

Libertarijancima i nacionalistima valja priznati da su u pravu kada ka\u017eu da je socijalizam njihov najve\u0107i neprijatelj. Socijalizam uistinu jest najve\u0107i neprijatelj i neoliberalizma i nacionalizma koji slo\u017eno smjeraju smjestiti Hrvatsku na periferiju Evrope. Tek kada padne sje\u0107anje na socijalizam \u2013 kao zadnja tvr\u0111ava mogu\u0107nosti druga\u010dije povijesti \u2013 generacijskom smjenom i\/ili nasilnim putem \u2013 tek tada \u0107e se u potpunosti otvoriti put nacionalnim mitovima i tr\u017ei\u0161noj ekonomiji.<\/p>\n

Autokolonijalizam koji danas vlada Hrvatskom, kritika svega \u0161to je hrvatsko, ono \u0161to \u0107e nacionalisti nazvati “antihrvatskim osje\u0107ajem” – uop\u0107e nije u sukobu s nacionalisti\u010dkom histeri\u010dnom ljubavlju prema domovini, jer iako prividno usmjeren na rodoljublje, nacionalizam uistinu potire svako pozitivno naslje\u0111e hrvatske povijesti, a napose onih epizoda u kojima hrvatsko dru\u0161tvo nije igralo ulogu statista. Pri tome nacionalizam nije usamljen u izgradnji puta u zape\u0107ak Evrope, jer mu neoliberalizam priska\u010de u klju\u010dnoj \u2013 politi\u010dko-ekonomskoj dionici tog puta, otkrivaju\u0107i kako rodoljublje skriva autokolonijalnu logiku periferije.<\/p>\n

Sasvim ispravno, dakle, neprijatelja se apostrofira velikim slovima \u2013 Komunizam, a njegov bauk jo\u0161 uvijek kru\u017ei. Neoliberali zdvajaju nad time kako je svijest ljudi puna ostataka komunisti\u010dke i socijalisti\u010dke pro\u0161losti koja ne dozvoljava da se otvorimo tr\u017ei\u0161tu i toj sanjanoj Evropi \u2013 od sektora obrazovanja, zdravstva, do organizacije prijevoza sve je “na \u010dekanju” zbog ostataka komunisti\u010dke svijesti, naslje\u0111a egalitarizma koje je osiguralo razvoj nepoduzetnih, lijenih osoba.<\/p>\n

Socijalisti\u010dka doktrina prevladavanja klasnih razlika i izjedna\u010davanja uvjeta \u017eivota polazi od pretpostavke da svi ljudi zaslu\u017euju socijalno i zdravstveno osiguranje, obrazovanje i pravo na participaciju u kulturi i znanosti. Egalitarizam je potrebno napasti svim oru\u017ejima ukoliko neoliberalna legitimacija uistinu namjerava posti\u0107i i legislativne promjene koje ciljaju produbiti nejednakost i to prije svega klasnu nejednakost izme\u0111u onih koji \u017eive od vlastita i onih koji \u017eive od tu\u0111eg rada.<\/p>\n

\u010cak i kada su sasvim sigurni u sve svoje ekonomske teoreme \u2013 prema kojima privatni sektor “proizvodi nova radna mjesta” kao i druge dogme neoliberalizma poput “trickle down ekonomije” (koja tvrdi da \u0107e od bogatstva jednog profitirati i svi drugi), libertarijanci neprestano udaraju u zid kada se postavi pitanja jednakih \u0161ansi i uzroka socijalnih razlika.<\/p>\n

Znanstveni radovi neoliberalne orijentacije upiru se dokazati kako postoji veza izme\u0111u “egalitarnog sindroma” i dru\u0161tvenog razvoja, pri \u010demu, naravno, “egalitarni sindrom” ko\u010di dru\u0161tveni razvoj (Buri\u0107, I. i \u0160tulhofer, A. (2016). In search of the egalitarian syndrome: Cultural inertia in Croatia?, Financial Theory and Practice, 40(4), 361\u2013382.). “Egalitarni sindrom” poklapa se s kritikom “socijalisti\u010dkog mentaliteta” koji navodno nije dovoljno moderan.<\/p>\n

Ovo pitanje modernosti kojem \u0107emo se vratiti u jednom od idu\u0107ih dijelova eseja, ukazuje na proturje\u010dja neoliberalne argumentacije jer je de facto socijalizam taj koji je modernizirao ovu zemlju. Egzaktni podaci pokazuju kako se izme\u0111u 1952. i 1966. godine jaz u razvitku izme\u0111u Francuske i Jugoslavije smanjio od 130 godina na 53 godine, u odnosu na Belgiju od jednog stolje\u0107a na 40 godina, u usporedbi sa \u0160vedskom od 90 godina na 44 godine, u odnosu na Italiju od pola stolje\u0107a na svega jednu deceniju (Horvat, Branko Jugoslavenska privreda 1965-1983 – Prijedlozi i rje\u0161enja; Cankarjeva zalo\u017eba; Ljubljana , Zagreb 1984., str. 17.).<\/p>\n

Socijalizam je dakle uveo Hrvatsku u moderno doba. Istovremeno neoliberalizam ima temeljni problem s empirijom koja pokazuje da se u Jugoslaviji bolje \u017eivjelo. Statistika jest podlo\u017ena interpretaciji, no ipak ona ukazuje kako je socijalisti\u010dka Hrvatska stajala bolje od one kapitalisti\u010dke prema pokazateljima kao \u0161to su realne pla\u0107e, kupovna mo\u0107, BND i stanje duga.<\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107e, \u010dinjenicu da smo u Jugoslaviji bolje \u017eivjeli nego u kapitalisti\u010dkoj Hrvatskoj apologeti tr\u017ei\u0161ta ne\u0107e odbaciti zato jer smatraju da nije to\u010dna, ve\u0107 \u0107e ustvrditi da je taj standard rezultat geopoliti\u010dkih prilika u kojima se Hrvatska na\u0161la u hladnoratovskom razdoblju, koje je Jugoslavija iskoristila di\u017eu\u0107i kredite.<\/p>\n

No takva je ekonomska pozicija koja je omogu\u0107avala Jugoslaviji balansiranje izme\u0111u dvaju blokova i prosperitet koji iz te pozicije proizlazi – uistinu jest politi\u010dka \u010dinjenica, kao \u0161to je to dana\u0161nja pozicija Hrvatske na rubu Evrope, ba\u0161 kako \u0161to je bila politi\u010dka \u010dinjenica uspon Njema\u010dke na temelju ameri\u010dke pomo\u0107i nakon drugog svjetskog rata ili kao \u0161to je politi\u010dka \u010dinjenica ameri\u010dka financijska nadmo\u0107 “globalnog usisa\u010da” jer svoj deficit pokriva apsorbiraju\u0107i surplus drugih ekonomija (Yanis Varufakis, The Global Minotaur, Zed Books, London\/NewYork, 2013. str. 34). Politi\u010dki promoviraju\u0107i i pristaju\u0107i na marginalnu poziciju uistinu ne samo da prihva\u0107amo tu poziciju ve\u0107 ju i proizvodimo.<\/p>\n

Socijalni darvinizam<\/strong><\/p>\n

Prvi dio teksta se bavio ekonomskim slijepim to\u010dkama neoliberalizma, kao \u0161to su mitovi o fiskalnoj konsolidaciji kao rje\u0161enju dr\u017eavnog deficita i javnog duga, mit o stranim investicijama i mit o evropskim fondovima. No postavlja se pitanje \u2013 kako usprkos \u010dinjenici da su ekonomski mitovi opasni za hrvatskog radnika, umirovljenika i u\u010denika ti mitovi ne da samo opstaju ve\u0107 stje\u010du status “zdravog razuma”, normativnih stavova koji odre\u0111uju vrijednosti, upravljaju djelovanjem, usmjeravaju dru\u0161tvena gibanja?<\/p>\n

Ukazati na ekonomske slijepe to\u010dke neoliberalizma nije dovoljno. Nije dovoljno re\u0107i kako ekonomske mjere \u0161tednje, deregulacija i porast kompetitivnosti ne idu u korist ve\u0107ine. Problemi s konsenzusom u javnoj sferi nisu ekonomski ve\u0107 politi\u010dki. Konsenzus oko temeljnih pitanja smjera i karaktera dru\u0161tvenih promjena stvoren je i odr\u017eavan u javnom prostoru, prije svega medijima, da bi se koncentri\u010dno \u0161irio na druge sfere sve do osobnih razina i internalizacija. Zato je osim ekonomije potrebno istra\u017eiti na\u010dine na koje se stvara konsenzus?<\/p>\n

Neoliberalni mit koristi tri aksiomatska legitimacijska diskursa 1) socijalni darvinizam \u2013 promoviranje sebi\u010dnosti i dru\u0161tvenog antagonizma igre “izbacite uhljeba”, 2) tehnokratsku revoluciju \u2013 povezivanje tehnolo\u0161kog napretka s neoliberalizmom i fabriciranje pro-tehnolo\u0161ke vizije neoliberalizma i opozicije kao zadrtih konzervativaca i 3) osudu politike \u2013 umjesto politike i politi\u010dara novu Hrvatsku trebaju voditi “stru\u010dnjaci” koje ne zanima ni lijeva ni desna pragma, ve\u0107 puki racionalitet. U idu\u0107im \u0107emo se nastavcima pozabaviti tehnologijom i apoliti\u010dno\u0161\u0107u, no i jedno i drugo je uvjetovano temeljnim mitom o socijalnom darvnizmu.<\/p>\n

Zagovornici neoliberalne revolucije otpisuju egalitarnost te na temelju statisti\u010dkih devijacija pokazuju kako nas egalitarnost ko\u010di u progresu prema boljem svijetu vi\u0161ih pla\u0107a, novih radnih mjesta i visokog standarda. Ne samo da moramo odustati od nekih radnih mjesta i usmjeriti se prema uslu\u017enim djelatnostima, ve\u0107 se prije svega trebamo odre\u0107i socijalizma utjelovljenom u liku “uhljeba”. Uhljebi nisu samo ljudi koji su do radnog mjesta do\u0161li ne\u010dijom pomo\u0107i i nelegalno, ve\u0107 se ovaj izraz danas \u0161iri na sve one koji za svoj rad primaju pla\u0107u i u\u017eivaju sigurnost stalnog radnog mjesta \u2013 a temeljni motiv ove hajke je socijalni darvnizam.<\/p>\n

Socijalni darvinizam tvoreno prihva\u0107a poziciju ruba, no samo za radnike koji \u017eive od vlastita rada. Nije iznena\u0111uju\u0107e kako se s jedne strane libertarijanizam sna\u017eno oslanja na filantropiju (kao supstitut socijalne dr\u017eave), a s druge pokazuje beskrupuloznu okrutnost prema radnicima, siroma\u0161nima, deprivilegiranima – tko ima taj se i obrazuje i lije\u010di, tko nema \u2013 nema. Isti \u0107e libertarijanski glasnogovornik od Vlade RH tra\u017eiti da se procesuira nezaposlenog \u010dovjeka koji nema novaca da prehrani obitelj i pred kamerama priznaje da ponekad radi na crno i istovremeno braniti Uber \u010dak i kad on predstavlja strukturalno kr\u0161enje zakona.<\/p>\n

Nastojanja legionara kapitala u pravilu su usmjerena na stvaranje konsenzusa oko toga da neki moraju biti \u017ertvovani, te da se mora prihvatiti pravila kapitalisti\u010dke tr\u017ei\u0161ne utakmice, kao i njezini rezultati. Asimetri\u010dnost te tr\u017ei\u0161ne utakmice s neravnopravnim pravilima igre na rubu Evrope, neoliberale ne dira previ\u0161e, osim u tom smislu da oni osobno odabiru stranu \u2013 jednostavno se \u017eele\u0107i smjestiti u udobnije pozicije od onih koje \u0107e, “na \u017ealost” i “mo\u017eda”, ve\u0107ina morati zauzeti.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, libertarijaci \u0107e skrivaju\u0107i se iza osobne zamjenice “mi” zastupati ne\u0161to \u0161to je \u201cpotpuno … jasno…” a to je “da se moramo okrenuti onome \u0161to nam je dostupno, manje sofisticiranim uslugama, kao \u0161to je turizam i neke druge usluge manje dodane vrijednosti \u0161to se ti\u010de rada.” Zastupnik ovakvog politi\u010dkog programa zaogrnut zamjenicom “mi” tome \u0107e dodati: “Naravno, ovo nije moja \u017eelja da radimo jeftinije poslove. To je stvarnost.<\/p>\n

No posvojna zamjenica koju se koristi, treba biti revidirana. Kada guverner HNB-a Boris Vuj\u010di\u0107 obrazla\u017ee kako Hrvatskoj hitno trebaju strukturalne promjene, naravno u smjeru rezanja javne potro\u0161nje i fleksibilizacije radnog zakonodavstva onda je klju\u010dno primijetiti kako se u toj legitimaciji niti ne podrazumijeva kako \u0107e bolni rezovi zahvatiti one najbogatije. Guverner samo ponavlja i pristaje na na ocjenu direktorice MMF-a o potrebi specifi\u010dnog na\u010dina “rje\u0161avanja problema”.<\/p>\n

Stoga zbilja valja ustvrditi kako “u politi\u010dkoj i medijskoj sferi postoji prije svega cinizam, prezir prema svima onima \u0161to tobo\u017ee neprestano gun\u0111aju i kukaju umjesto da prihvate stanje kakvo diktira vladaju\u010da klasa”. Neoliberalni komentarijat, savjetni\u010dki kadar i svi ti “opinion makeri” \u2013 kako \u0107e se sami nazvati upu\u0107uju\u0107i ujedno i na neke dublje probleme vlastita vokabulara, otvoreno \u0107e priznati kako je klju\u010dno da se vodimo pravilom “tko ja\u010di taj kva\u010di”.<\/p>\n

Nastavnici nisu uhljebi ve\u0107 radnici<\/strong><\/p>\n

Jedan od primjera takvog rezona je i dizajniranje histerije oko navodnog vi\u0161ka u\u010ditelja u hrvatskom obrazovnom sustavu te zagovaranje isticanja onih najboljih te ostavljanja po strani onih koji posao u nastavni ne zalu\u017euju. Teza o vi\u0161ku se brani njihovim navodno velikim brojem (\u0161to je apsurd po sebi), ali i zbog lo\u0161ih rezultata u\u010denika na PISA testiranju.<\/p>\n

Nastavnika navodno ima previ\u0161e, a njihovi rezultati su slabi \u2013 cost-benefit analiza dolazi do paradoksalnog odgovora \u2013 broj nastavnika treba smanjiti i osloboditi Hrvatsku od nepotrebnih “uhljeba”. PISA rezultati koji pokazuju ispodprosje\u010dno znanje (koje dodu\u0161e odgovara rezultatima svih zemalja evropske periferije) ne dovode se u korelaciju s izdavanjima za \u0161kolstvo ili BDP-om. Jasan je apsurd argumentacije koja ho\u0107e pokazati da bi se smanjivanjem broja nastavnika popravili lo\u0161i rezultati. No takva je argumentacija temeljena na socijalnom antagonizmu okamenjenom u tezi da \u0107e onima koji opstanu nakon selekcije biti bolje, te da se treba prekinuti “uravnilovka”.<\/p>\n

Tako savjetnici predsjednice Republike Hrvatske, mogu mirno ustvrditi kako “….treba redefinirati polo\u017eaj nastavnika… svesti broj nastavnika na primjerenu mjeru\u201d, te da je njih \u201cna \u017ealost mo\u017eda danas previ\u0161e u \u0161kolama\u201d jer takvom se mjerom nastoji \u201comogu\u0107iti da se uz isti prora\u010dunski izdatak najbolji nastavnici daleko vi\u0161e plate.<\/p>\n

“Mo\u017eda i na \u017ealost”, no neumoljiv socijalni darvinizam postavlja problem na jednostavan na\u010din \u2013 birajte ili neu\u010dinkovita masa nastavnika \u2013 ili najbolji nastavnici za va\u0161u djecu, i naravno za va\u0161e novce. No neoliberalne mjere “rezanja”, “smanjivanja”, “svo\u0111enja na najmanju mogu\u0107u mjeru”, uop\u0107e ne zna\u010de ekonomsku racionalizaciju, o \u010demu je ve\u0107 bilo re\u010deno, a da ne ka\u017eemo da takva retorika uop\u0107e ne skriva da mjere ne bi imale pozitivne u\u010dinke za sve. One koji ostanu u sustavu pak bi se “pretvorilo u zvijezde”.<\/p>\n

Tako se legitimacija o\u0161trih rezova hvata za elementarnu, ljudsku \u017eelju za pobolj\u0161anjem sustava, ali i za nesolidarnu, socijal-darvinisti\u010dku igru probitka me\u0111usobno antagoniziranih subjekata. Jasno je kako se svatko lak\u0161e prepoznaje u slici vrijednog radnika, a ne kao problem u sustavu. Tako\u0111er je jasno kako je socijalna razlika koja se stvorila izme\u0111u onih koji imaju stalni posao i prihode i onih koji ih nemaju, postala va\u017ean element razdora.<\/p>\n

Oni koji nisu u sustavu osje\u0107aju nepravednost tog omjera. Subjektima koji su u pozicijama prekarnih, nezaposlenih, obespravljenih svaka promjena predstavlja nadu, pa su tako skloni povjerovati kako neoliberalna revolucija donosi pravednije kriterije zapo\u0161ljavanja, a oni u sustavu se nadaju povi\u0161icama, jer \u0107e netko prepoznati njihov rad.<\/p>\n

Klju\u010dan pak politi\u010dko-ekonomski motiv za socijalni darvinizam koji stoji iza promocije mjera \u0161tednje, rezanja u javnom sektoru, otpu\u0161tanja radnika, deregulacije i komercijalizacije \u2013 ja\u010danje je poduzetni\u010dkog sektora, u najnovije vrijeme posebice agencija za privremeno i agencijsko zapo\u0161ljavanje (\u0161to je od posljednjeg Zakona o radu mo\u017eda i najaktualnija to\u010dka reforme).<\/p>\n

Privremeno i agencijsko zapo\u0161ljavanje va\u017ean je segment privatnog poduzetni\u0161tva. Ukratko, profiliranje savjetnika-poduzetnika koji su odreda za liberalizaciju tr\u017ei\u0161ta, a istovremeno ostvaruju profit od dr\u017eave, pri\u010da je o vuku kojem se dalo \u010duvati ovce. U idu\u0107im nastavcima pokazat \u0107emo kako ta pri\u010da o vuku i ovcama ima i tehnologiziranu modernu oplatu, te kako se pod apoliti\u010dno\u0161\u0107u te navodno racionalne agende krije jedna prili\u010dno tvrdokorna ideologija.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

S jedne se strane libertarijanizam sna\u017eno oslanja na filantropiju (kao supstitut socijalne dr\u017eave), a s druge pokazuje beskrupuloznu okrutnost prema radnicima, siroma\u0161nima, deprivilegiranima<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-234322","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234322","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234322"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234322\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}