{"id":234222,"date":"2017-10-05T07:46:36","date_gmt":"2017-10-05T05:46:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=234222"},"modified":"2017-10-05T07:46:36","modified_gmt":"2017-10-05T05:46:36","slug":"visestruka-kriza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/10\/05\/visestruka-kriza\/","title":{"rendered":"Vi\u0161estruka kriza"},"content":{"rendered":"

Autor: Razmig Keucheyan*<\/strong><\/p>\n

\"eu-kriza\"<\/a><\/p>\n

\"ekonomska<\/a>Kako je pokazao povjesni\u010dar Reinhart Koselleck, osje\u0107aj krize inherentan je stanju modernog \u010dovjeka.1 Tehnolo\u0161ka promjena, ekonomski ciklusi i kulturne promijene svako malo proizvedu dojam kraja epohe. Me\u0111utim, doga\u0111a se da je kriza, ili \u010dak nekoliko njih istovremeno, stvarna. Takav je slu\u010daj dana\u0161njice, s neodvojivim politi\u010dkim, ekonomskim i ekolo\u0161kim potresima. Kako se artikuliraju ove tri dimenzije? Tim se pitanjima proteklih nekoliko desetlje\u0107a bave kriti\u010dki mislioci i pokreti.<\/p>\n

Aktualna kriza je ponajprije politi\u010dka. Na tu temu vode se tri klju\u010dne rasprave. Prva se odnosi na pitanje odra\u017eava li aktualna politi\u010dka kriza animozitet spram elita, koje su danas iznimno pohlepne i korumpirane, ili pak upu\u0107uje na op\u0107e nepovjerenje u institucije predstavni\u010dke demokracije, na \u201ckrizu reprezentacije\u201d koja se izra\u017eava u visokim postocima neizla\u017eenja na izbore, glasanju za ekstremnu desnicu ili \u010dak usponu izvaninstitucionalnih politi\u010dkih pokreta.<\/p>\n

Prvu poziciju zastupa I\u00f1igo Errej\u00f3n, jedan od osniva\u010da \u0161panjolske stranke Podemos, koji smatra da ve\u0107ina stanovni\u0161tva i dalje vjeruje u pravosu\u0111e, u parlamente, u administraciju, ukratko, u demokratsku dr\u017eavu. Ono u \u0161to vi\u0161e ne vjeruju, me\u0111utim, jest sposobnost elita, onih \u010duvenih \u201c1 posto\u201d, da djeluju u korist zajedni\u010dkog dobra, da stvaraju bogatstvo ili da po\u0161tuju zakon. Iz toga proizlazi da se kriti\u010dki pokreti \u2013 kao \u0161to je Podemos \u2013 trebaju boriti ne kako bi nadi\u0161li predstavni\u010dku demokraciju, nego kako bi postigli da se ona iznova gradi na zdravim osnovama. Ovdje je nedvojbeno na djelu izvjesni oblik nostalgije za \u201ctrideset slavnih godina\u201d, politi\u010dkim poretkom nakon Drugog svjetskog rata. Errej\u00f3n inzistira na nu\u017enosti da se, kako bi se obnovila demokracija, kombiniraju intervencije u predstavni\u010dke institucije i dru\u0161tveni pokreti odozdo.<\/p>\n

Njegova pozicija ima ekvivalenta na desnici, kojeg utjelovljuje primjerice Donald Trump. Pored kritiziranja vo\u0161ingtonske elite i mainstream medija, ameri\u010dki predsjednik obe\u0107ava da \u0107e vratiti vlast narodu. \u010cesto zaziva \u201cpokret\u201d koji ga je doveo na vlast, a koji, prema njemu, nadilazi negda\u0161nju opreku izme\u0111u republikanaca i demokrata. U govoru na konferenciji Ameri\u010dke konzervativne unije 24. velja\u010de 2017., nije oklijevao pohvaliti kandidata na predizborima Demokratske stranke, Bernieja Sandersa, \u010diji je dio prista\u0161a, kako tvrdi Trump, upravu njemu dao glas na predsjedni\u010dkim izborima.<\/p>\n

Druga rasprava vezana uz politi\u010dku krizu doti\u010de se onoga \u0161to je Stuart Hall 1970-ih godina nazvao \u201cautoritarnim populizmom\u201d i \u010dega je ta\u010derizam jedna od prvih povijesnih manifestacija.2 Rije\u010d je o politi\u010dkoj formi koja se javlja kao posljedica ekonomskih turbulencija i slabljenja ljevice, odnosno dvostruke krize koja ru\u0161i poslijeratni \u201csocijaldemokratski\u201d politi\u010dki konsenzus. Za tu vrstu populizma je, prema Hallu, karakteristi\u010dno to \u0161to se \u010desto oslanja na vrijednosti ljevice, kojima oduzima njihovo primarno zna\u010denje kako bi im pridao reakcionarni sadr\u017eaj. Primjerice, demokratizacija dru\u0161tava dubinski je usadila u ljudima te\u017enju za jednako\u0161\u0107u. Ta\u010derizam koristi taj sentiment kako bi stigmatizirao \u201cprofitere\u201d, one koji nastoje ste\u0107i nedozvoljene prednosti nau\u0161trb naroda koji je navodno moralan. Naravno, \u201cprofiteri\u201d su \u010desto \u2013 iako ne uvijek \u2013 stranci, a \u201cdobri narod\u201d \u2013 autohtono stanovni\u0161tvo. Tom obliku populizma, kojeg utjelovljuje ma\u0111arski premijer Viktor Orb\u00e1n, njegova britanska kolegica Theresa May, ili predsjednica Nacionalnog fronta Marine Le Pen, smije\u0161i se, izgleda, lijepa budu\u0107nost.<\/p>\n

Tre\u0107a rasprava odnosi se na porijeklo \u201ckrize reprezentacije\u201d. Teoreti\u010dari poput Antonija Negrija ili Davida Graebera smatraju da se u dana\u0161nje vrijeme javljaju \u201ckolaborativni\u201d oblici socijabilnosti, koje omogu\u0107uju dru\u0161tvene mre\u017ee i evolucija rada koja se o\u010dituje u sve ve\u0107oj va\u017enosti \u201cnematerijalnog\u201d rada.3 Ti novi oblici socijabilnosti ulaze u kontradikciju s predstavni\u010dkom demokracijom koja je sama potekla iz socijalnih odnosa tipi\u010dnih za 19. i 20. stolje\u0107e. Rije\u010d je o opreci izme\u0111u \u201creprezentacije\u201d i \u201cparticipacije\u201d. \u201cKriza reprezentacije\u201d, posljedi\u010dno, prema njima izvire iz razvoja oblika dru\u0161tvenih odnosa.<\/p>\n

Kraj saveza kapitalizma i demokracije<\/strong><\/p>\n

Prema sociologu Wolfgangu Streecku, \u201ckriza reprezentacije\u201d obja\u0161njava se, naprotiv, ekonomskim kontradikcijama kapitalisti\u010dkog sistema. S koncem \u201ctrideset slavnih godina\u201d, svjedo\u010dili smo i kraju saveza izme\u0111u kapitalizma i demokracije kao njegove najbolje \u201cambala\u017ee\u201d. Kapitalizam koji ekonomski posustaje i nesposoban je obnoviti velike stope rasta, ne uspijeva vi\u0161e zadovoljiti zahtjeve materijalnog blagostanja stanovni\u0161tva, \u0161to implicira da \u0107e u budu\u0107nosti ulaziti u saveze sa sve manje demokrati\u010dnim politi\u010dkim formama.<\/p>\n

Rasprave o tome radi li se prijelomnom razdoblju epohe vezuju se i uz ekonomsku dimenziju krize. Radi li se o financijskoj krizi, koja je potom kontaminirala takozvanu \u201crealnu\u201d ekonomiju? Ili se ipak u prvom redu suo\u010davamo s krizom akumulacije, \u010diji se epicentar nalazi u \u201crealnoj\u201d ekonomiji? U drugom slu\u010daju, izvor problema ne bi bile financije: one bi bile tek izraz ili refleks dubljih, \u201cobjektivnih\u201d kontradikcija u podru\u010dju proizvodnje. Rasprava o epicentru sloma je usko vezana uz pitanje je li se kapitalizam oporavio od krize 1970-ih godina, ili smo jo\u0161 uvijek uronjeni u tu istu krizu dugog trajanja.<\/p>\n

\u010cinjenicu da su se profitne stope oporavile tijekom druge polovine 1980-ih i u 1990-im godinama politolog Leo Panitch i sindikalist Sam Gindin tuma\u010de kao znak da je kapitalizam prevladao krizu iz 1970-ih godina.4 U tom smislu, doga\u0111aji iz 2007. ozna\u010davaju dolazak nove velike krize, \u010detvrte u povijesti kapitalizma, nakon krize 1873.-1896., potom krize 1930-ih (Velika depresija) i one 1970-ih godina. Povjesni\u010dar Robert Brenner smatra, naprotiv, da nikad nismo iza\u0161li iz krize koja je zapo\u010dela 1970-ih godina,5 a aktualni problemi su tek njezina nova manifestacija. Prema Brenneru, profitne stope su se oporavile tek prividno, zahvaljuju\u0107i mobilizaciji financijske dobiti i \u201cfiktivnog\u201d kapitala. Upotreba rije\u010di \u201ckriza\u201d, kako vidimo, uvijek je usko vezana uz pitanje historijske periodizacije.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna ekonomska kontroverza odnosi se na slabi ili nikakvi rast koji mo\u017eemo zapaziti u Japanu ili Europi u posljednja tri desetlje\u0107a. Treba li u tome vidjeti dugoro\u010dnu, \u010dak definitivnu situaciju, ili dugu i duboku depresiju koja je ipak dio normalnog ciklusa kapitalisti\u010dke ekonomije? John Stuart Mill je razvio koncept \u201cstacionarnog stanja\u201d kako bi ozna\u010dio historijske situacije u kojima se cikli\u010dki karakter kapitalisti\u010dke ekonomije susre\u0107e sa zastojem, i gdje ekonomije trajno stagniraju. Kod Milla, stacionarno stanje ima pozitivnu konotaciju: \u010dovje\u010danstvo mo\u017ee kona\u010dno prestati misliti o tome kako da proizvede sve vi\u0161e bogatstva i posvetiti se interesantnijim aktivnostima, poput umjetnosti. No ideja o \u201cstacionarnom kapitalizmu\u201d sadr\u017ei kontradikciju, jer kapitalizam je u su\u0161tini dinami\u010dan, \u0161to je razlog zbog kojeg je ovaj pojam jo\u0161 od 19. stolje\u0107a izazivao brojne debate.<\/p>\n

Tre\u0107a ekonomska rasprava koja se krize ti\u010de odnosi se na samih \u201ctrideset slavnih godina\u201d. Predstavljaju li one iznimku u povijesti kapitalizma, ili su zapravo norma po pitanju akumulacije? Stope rasta bez presedana iz razdoblja od 1945. do 1973. godine, koje su omogu\u0107ile op\u0107i porast \u017eivotnog standarda u zapadnim zemljama kao i smanjenje nejednakosti, mo\u017eda su rezultat jedinstvene konjunkture koja se vi\u0161e ne\u0107e ponoviti. Neki se ipak nadaju da bi u budu\u0107nosti, digitalizacijom ekonomije, revolucijom biotehnologije ili obnovljivih izvora energije, ili kombinacijom ta tri momenta, kapitalizam mogao ponovno dose\u0107i sli\u010dne stope rasta.<\/p>\n

Iscrpljeni resursi?<\/strong><\/p>\n

Nakon politike i ekonomije, tre\u0107a spomenuta dimenzija je ekolo\u0161ka kriza. Tu se najjasnije manifestira \u010dinjenica da dana\u0161nji period nema historijskog presedana. Ho\u0107e li kapitalizam pre\u017eivjeti ekolo\u0161ke izazove dana\u0161njice? Neki mislioci, me\u0111u kojima su James Moore i Daniel Tanuro, sugeriraju da je sistem tri stolje\u0107a prosperirao samo zahvaljuju\u0107i besplatnoj ili jeftinoj eksploataciji prirode.6 Ovaj rijetki resurs kapitalizam je koristio kao da je neograni\u010den. Poslu\u017eio se njime ne samo kao \u201cinputom\u201d, kori\u0161tenjem sirovina koje su transformirane u robu, nego tako\u0111er i kao \u201coutputom\u201d, \u201cglobalnim smetli\u0161tem\u201d u koje je otjecao otpad ekonomske aktivnosti \u2013 \u201cnegativne eksternalije\u201d akumulacije kapitala.<\/p>\n

No kako pokazuju ekolo\u0161ki poreme\u0107aji, priroda vi\u0161e nije u stanju vr\u0161iti dvostruku funkciju jeftinog \u201cinputa\u201d i \u201coutputa\u201d za kapitalizam. Neki klju\u010dni resursi za funkcioniranje modernih dru\u0161tava (voda, nafta, nezaga\u0111eni zrak itd.) postupno se iscrpljuju, dok odr\u017eavanje ili \u010di\u0161\u0107enje prirode ko\u0161ta sve vi\u0161e. Primjerice, razli\u010dita zaga\u0111enja povla\u010de za sobom rastu\u0107e tro\u0161kove zdravstvenog sustava, koji optere\u0107uju profitne stope. Sociolog Immanuel Wallerstein iz toga izvla\u010di nedvosmislen zaklju\u010dak: kapitalizam ne\u0107e dugo trajati, upravo zato \u0161to se ne mo\u017ee rije\u0161iti imperativa iskori\u0161tavanja te jeftine prirode.<\/p>\n

To je zanemarivanje njegove otpornosti, odgovaraju drugi kriti\u010dki mislioci. Kapitalisti\u010dki ekonomski re\u017eim uspjet \u0107e se izvu\u0107i iz te krize kao \u0161to je prevladao sve druge koje su mu bile na putu. U jednom tekstu iz 1974., filozof Andr\u00e9 Gorz je ve\u0107 tvrdio: \u201cDaleko od toga da \u0107e podle\u0107i toj krizi, kapitalizam \u0107e iza\u0107i na kraj s njom, kao \u0161to je to uvijek uspijevao: dobro pozicionirane financijske grupe profitirat \u0107e od pote\u0161ko\u0107a rivalskih grupa te ih po niskoj cijeni apsorbirati i pro\u0161iriti svoj utjecaj na ekonomiju. Sredi\u0161nja vlast poja\u010dat \u0107e svoju kontrolu nad dru\u0161tvom: tehnokrati \u0107e izra\u010dunati \u2018optimalne\u2019 norme smanjenja zaga\u0111enja i proizvodnje\u201d.7<\/p>\n

Sli\u010dno tome, ekonomist Michel Aglietta smatra da je mogu\u0107a pojava \u201czelenog\u201d kapitalizma, novog dugotrajnog ciklusa rasta zasnovanog na obnovljivim energijama. Predvodnica tog novog ciklusa, smatra, mogla bi biti Kina, ba\u0161 kao \u0161to se SAD na\u0161ao u sredi\u0161tu \u201cfordisti\u010dkog\u201d ciklusa u prvoj polovici 20. stolje\u0107a. Europska sindikalna kampanja \u201cOne Million Climate Jobs\u201d, pokrenuta 2005., zagovara novi model dru\u0161tva utemeljen na \u201cklimatskim zaposlenjima\u201d.8 Uz restrukturiranje bazirano na obnovljivim energijama, kapitalizam bi se mogao rije\u0161iti potrebe za besplatnom prirodom i fosilnim gorivima. Ali bi ostao kapitalizam.<\/p>\n

Od tri aktualne krize, ekolo\u0161ka je najmanje neposredno vidljiva, no njezini bi u\u010dinci bez dvojbe mogli najtemeljitije transformirati dru\u0161tvo. Ne radi se uostalom o krizi u pravom smislu rije\u010di, jer to bi zna\u010dilo da mo\u017eemo govoriti u terminima \u201cprije\u201d, \u201cza vrijeme\u201d i \u201cnakon\u201d krize \u2013 o izlasku iz krize. \u010cak i ako pretpostavimo da \u0107e industrijalizirane zemlje usvojiti drasti\u010dne mjere s ciljem redukcije emitiranja stakleni\u010dkih plinova \u2013 a od toga smo i dalje daleko \u2013 klimatske promjene ve\u0107 su izazvale nepovratne posljedice. Sve \u0161to \u201cme\u0111unarodna zajednica\u201d mo\u017ee u\u010diniti jest (zna\u010dajno) ograni\u010diti te posljedice, ali ne i poni\u0161titi ih.<\/p>\n

Za uspjeh u tome, nu\u017eno je prona\u0107i odva\u017ena rje\u0161enja za politi\u010dku i ekonomsku krizu. Klimatske promjene nude priliku za obnavljanje demokracije. Prilago\u0111avanje dru\u0161tava novim okolnostima pretpostavljalo bi temeljitu reorganizaciju svakodnevnog \u017eivota stanovni\u0161tva: no takav obrat ne mo\u017ee se dogoditi ako se ne mobilizira samo stanovni\u0161tvo, ako se ne oslonimo na njegova znanja i vje\u0161tine. Bit \u0107e nu\u017eno stvaranje novih demokratskih institucija.<\/p>\n

S ekonomske strane, djelomi\u010dno ili potpuno poni\u0161tavanje javnog duga predstavljalo bi ekolo\u0161ku mjeru par excellence. Nemogu\u0107nost dr\u017eave da masovno investira u energetsku tranziciju potje\u010de iz nedostatka politi\u010dke volje, ali i iz \u010dinjenice da je zato\u010denica svojih vjerovnika. Politi\u010dka, ekonomska i ekolo\u0161ka kriza konvergiraju, vidimo, prema jednom te istom problemu.<\/p>\n

*Razmig Keucheyan je sociolog. Autor je knjige The Left Hemisphere: Mapping Critical<\/em><\/p>\n

\n1 Reinhart Koselleck, Le Futur pass\u00e9. Contribution \u00e0 la s\u00e9mantique des temps historiques, \u00c9ditions de l\u2019EHESS, Pariz, 1990.
\n2 Stuart Hall, Le Populisme autoritaire. Puissance de la droite et impuissance de la gauche au temps du thatch\u00e9risme et du blairisme, Amsterdam, Pariz, 2008.
\n3 Vidi Michael Hardt i Antonio Negri, Imperij, Multimedijalni institut, Zagreb, 2010.
\n4 Leo Panitch i Sam Gindin, The Making of Global Capitalism. The Political Economy of American Empire, Verso, London, 2013.
\n5 Robert Brenner, The Economics of Global Turbulence: The Advanced Capitalist Economies from Long Boom to Long Downturn, 1945\u20132005, Verso, 2006.
\n6 Jason Moore, Capitalism in the Web of Life. Ecology and the Accumulation of Capital, Verso, 2015.
\n7 Vidi Andr\u00e9 Gorz, \u201cLeur \u00e9cologie et la n\u00f4tre\u201d, Le Monde diplomatique, travanj 2010.
\n8 www.climate-change-jobs.org<\/p><\/blockquote>\n

lemondediplomatique.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Deset godina nakon po\u010detka globalne ekonomske krize i dalje se vode burne debate o njezinom zna\u010denju za budu\u0107nost kapitalizma. Dok neki u relativnom oporavku svjetske ekonomije vide polagani povratak u stanje pretkrizne normalnosti, drugi ukazuju na povezanost ekonomskih turbulencija s krizom politi\u010dke reprezentacije i prijete\u0107om ekolo\u0161kom katastrofom i u tome vide trajnu prepreku stabilizaciji sustava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-234222","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234222","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234222"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234222\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234222"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234222"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234222"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}