{"id":234088,"date":"2017-10-03T08:52:44","date_gmt":"2017-10-03T06:52:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=234088"},"modified":"2017-10-03T08:53:17","modified_gmt":"2017-10-03T06:53:17","slug":"pravo-na-neinformiranost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/10\/03\/pravo-na-neinformiranost\/","title":{"rendered":"Pravo na neinformiranost"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Helena Popovi\u0107 <\/strong><\/p>\n

\"Helena-Popovic\"<\/a>Informiranje je danas dominantno orijentirano na informiranje o totalnim nebulozama koje nemaju apsolutno nikakav upliv na kvalitetu na\u0161ih \u017eivota, a dodamo li tomu bombardiranje reklamama koje isklju\u010divo informiraju o proizvodima, uslugama i skupim \u017eivotno-stilskim praksama, koje u vidu participacije jedino nagovaraju na potro\u0161nju, te informacije o nasilju, kriminalu i sl., koje kao posljedicu imaju nepovjerenje i strah, postavlja se pitanje svrhovitosti informiranja.<\/p>\n

Informirani gra\u0111anin smatra se idealom u dru\u0161tvu. Od latinske rije\u010di informatio koja ozna\u010dava formaciju uma, u\u010denje, tuma\u010denje, koncepciju, pojam – informiranost se vezuje uz odre\u0111enu vrstu znanja koje se\u017ee dalje od utilitarnog znanja koje je potrebno za vlastite, auto-orijentirane prakse. Vrsta je to znanja koje se smatra klju\u010dnim za razumijevanje procesa konstitutivnih za zajednicu i dru\u0161tvo, i ono je pretpostavka za uzimanje aktivnog u\u010de\u0161\u0107a u tim procesima, \u010dime se ostvarujemo kao politi\u010dki subjekti. U razli\u010ditim dru\u0161tveno-politi\u010dkim ure\u0111enjima – socijalizmu kao i u liberalnoj demokraciji – informiranost predstavlja ideal kojim se povezuje simboli\u010dki univerzum s odre\u0111enim emancipatornim praksama.<\/p>\n

Informiranost u socijalizmu<\/strong><\/p>\n

U socijalizmu se informiranost povezivala s emancipatornim praksama koje su se definirale kao aktivno sudjelovanje u radni\u010dkom samoupravljanju, delegatskom sistemu i u \u0161irim dru\u0161tveno-politi\u010dkim aktivnostima. Rije\u010dima Ivana \u0160ibera[i] “informiranost je nezaobilazna pretpostavka stvarne samoupravne aktivnosti (\u2026) o anga\u017eiranom samoupravnom pojedincu ne mo\u017ee se govoriti ako mu nedostaje osnova na kojoj \u0107e zasnovati svoje pona\u0161anje”.<\/p>\n

Upravo se na tim pretpostavkama zasnivao interes za analizu polja komunikacije i dru\u0161tveno-politi\u010dke participacije, te se u akademskoj domeni kriti\u010dki raspravljalo (da, kriti\u010dki se raspravljalo) o stanju i mogu\u0107em pobolj\u0161anju vertikalne komunikacije na razli\u010ditim razinama: unutar poduze\u0107a putem internih biltena i listova, u okviru delegatskog sistema i na \u0161iroj dru\u0161tvenoj razini, u kojoj su bitnu ulogu igrala sredstva za javno informiranje.<\/p>\n

“Neinformiranost je zapravo frustrativna situacija”, pisao je Pavao Novosel[ii] sedamdesetih godina, isti\u010du\u0107i va\u017enost informiranja za razvoj samoupravne participacije, te predla\u017eu\u0107i odre\u0111ene naputke koji bi informiranje u\u010dinili uspje\u0161nijim: 1. informacija mora biti pravovremena; 2. sadr\u017eajno mora uklju\u010diti bitne podatke; 3. informacija mora biti formulirana u obliku problema, \u0161to uklju\u010duje jasno odre\u0111enje predmeta, mogu\u0107ih rje\u0161enja te posljedica razli\u010ditih rje\u0161enja. Takvim bi se informiranjem, isticao je Novosel, otvorilo podru\u010dje rasprave i onima koji su manje upu\u0107eni u odre\u0111enu domenu.<\/p>\n

Upravo zbog razlika s obzirom na pozicije u dru\u0161tvenoj strukturi i pristupu informacijama, velika je odgovornost na komunikatorima, novinarima i drugima, koji predstavljaju sponu izme\u0111u izvora i primaoca informacija. Nevje\u0161to informiranje mo\u017ee dovesti do neugodnih posljedica, i umjesto da, upozoravao je Novosel, poma\u017ee stvaranju zajednice, ono potencijalno dovodi do totalne socijalne katastrofe. U tom smjeru kriti\u010dki se osvrtao i Miroslav Vujevi\u0107[iii], nagla\u0161avaju\u0107i da su sredstva javnog informiranja kvalitetna, no problem predstavlja na\u010din komunikacije novinara koji, kao obrazovanija dru\u0161tvena skupina, upotrebljavaju termine koji su stru\u010dni, pri \u010demu prave “pogre\u0161ku eksperta”, jer ih primatelji informacija ne razumiju. Oni bi se, stoga, trebali osposobiti za jasnije izvje\u0161tavanje koje mogu razumjeti svi.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan problem koji je identificiran u akademskim promi\u0161ljanjima o procesima informiranja u socijalizmu je obilje informacija kojima su gra\u0111ani izlo\u017eeni. Potrebno je vr\u0161iti selekciju bitnih od nebitnih informacija, na \u0161to se gubi puno vremena. Novosel[iv]je ve\u0107 sedamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, pisao o potrebi za “smanjenjem informacijskog pritiska”, za istra\u017eivanjem pravih informacijskih potreba gra\u0111ana, kao i za identifikacijom mehanizama filtriranja informacija.<\/p>\n

Dakako da su, u klju\u010du komunikativnog kruga kodiranja i dekodiranja poruka, relevantni i primatelji i njihove karakteristike. Oni su u akademskim radovima diskurzivno konstruirani kao “nedovoljno zainteresirani” i \/ili “nedovoljno obrazovani”, no u ovom \u0107emo se tekstu zadr\u017eati na problematiziranju onih koji u ve\u0107oj mjeri imaju mo\u0107 kodirati informacije, te koji, samim time, imaju i ve\u0107u odgovornost u procesima informiranja.<\/p>\n

Informiranje u kapitalisti\u010dkim liberalnim demokracijama<\/strong><\/p>\n

I u akademskim razmatranjima komunikacije u okviru liberalnih demokracija se informiranost smatra preduvjetom za demokratske procese, koji uklju\u010duju participaciju u javnoj sferi. No, dok se u socijalizmu informiranost povezivala sa \u0161irenjem informacija i “odozdo” – putem novina i biltena na razini poduze\u0107a i u okviru delegatskog sistema – i “odozgo” – putem masovnih medija, u liberalnim demokracijama se, barem iz perspektive dru\u0161tvenih znanosti, kao \u0161to isti\u010de Hanno Hardt[v], informacija poistovje\u0107ivala s proizvodnjom i potro\u0161njom vijesti. Time se stvara informirana javnosti koja u javnoj sferi, prema Jurgenu Habermasu koji je svojim idejama bitno utjecao na razvoj i povezanost komunikacijske i politi\u010dke teorije, sudjeluje u racionalnoj argumentiranoj debati.[vi]<\/p>\n

U tom smislu je uloga medija i specifi\u010dno novinara klju\u010dna za demokratske procese. Teorijski pristupi se razlikuju, no mo\u017eemo govoriti o dvije dominantne tradicije unutar kojih se razlikuju i modeli demokracije. Jedna je liberalna tradicija koja pretpostavlja model demokracije reprezentativnog tipa, gdje centralnu ulogu ima tr\u017ei\u0161te, pri \u010demu se ‘slobodni’ mediji idealno pozicioniraju kao neovisni o dr\u017eavi i kao institucija koja vr\u0161i nadzor nad politi\u010dkim procesima. Uloga novinara je da informiranju gra\u0111ane o stvarima od javnog interesa – u tom smislu oni predstavljaju posrednike u komunikaciji koji imaju funkciju kontrole elita i djelovanja u interesu javnosti. Druga tradicija pretpostavlja model demokracije participativnog tipa (deliberativna demokracija), u kojemu je civilno dru\u0161tvo u sredi\u0161tu, dok se tr\u017ei\u0161te i uloga dr\u017eave umanjuje. U njemu se nastoje pro\u0161iriti demokratske prakse u odnosu na model reprezentativne demokracije. U oba modela, novinari imaju va\u017enu ulogu u demokratizaciji dru\u0161tva koje po\u010diva na temeljima informiranog gra\u0111anina: u reprezentativnom modelu oni djeluju u interesu javnosti i figuriraju kao glasnogovornici javnosti, dok u participativnom (deliberativnom) modelu poti\u010du emancipatorne participacijske prakse gra\u0111ana.<\/p>\n

Dakako, sve \u0161to je do sada navedeno, odnosi se na dru\u0161tvene ideale koji su u oba spomenuta dru\u0161tvena ure\u0111enja bili sli\u010dni utoliko \u0161to se u oba te\u017ei “informiranom radniku\/gra\u0111aninu”, \u0161to je pretpostavka za drugi ideal a to je dru\u0161tveno-politi\u010dki anga\u017eman ili aktivno uklju\u010divanje u politi\u010dke procese. Dakako, budu\u0107i da se radi o idealima, oni su uvijek, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri, udaljeni od stvarne dru\u0161tvene prakse. No, idemo povu\u0107i neke paralele izme\u0111u ideala \u2013 bilo pro\u0161lih ili sada\u0161njih \u2013 i stvarnog stanja informiranja gra\u0111ana sredstvima masovnog komuniciranja u Hrvatskoj.<\/p>\n

Informirani gra\u0111ani kao puka tlapnja<\/strong><\/p>\n

Neke su brige oko informiranja, koje su bile dominantne u vrijeme socijalizma, nestale: primjerice, potreba da se unaprijedi komunikacija na razini poduze\u0107a u svrhu samoupravljanja gdje se zajedni\u010dki donose odluke. Budu\u0107i da je ve\u0107ina poduze\u0107a danas u privatnim rukama, \u0161to zna\u010di da su interesi vlasnika druga\u010diji od interesa radnika \u2013 \u0161to je temelj socijalno-klasne diferencijacije u kapitalizmu \u2013 potonji vi\u0161e nemaju doticaja s dono\u0161enjem odluka. Samim time nema potrebe da budu informirani vi\u0161e od nu\u017enog za razumijevanje njihovih prava i obaveza na radnome mjestu. Danas se ne govori o potrebi informiranja u svrhu dono\u0161enja zajedni\u010dkih odluka, ve\u0107 se govori o “efikasnoj komunikaciji” unutar, a posebno izvan same organizacije, \u0161to daje vjetar u le\u0111a razvoju odnosa s javno\u0161\u0107u i nastojanju oko konstrukcije pozitivnog imid\u017ea organizacije.<\/p>\n

Nestala je i (slatka) briga o preslo\u017eenom jeziku kojim se izra\u017eavaju novinari-eksperti, koji je nepristupa\u010dan “manje upu\u0107enima”. Naime svatko, pa i dijete koje je tek nau\u010dilo \u010ditati, mo\u017ee razumjeti ve\u0107inu informacija koje kolaju srednjostruja\u0161kim informativnim medijima (a ovdje se zadr\u017eavam na dnevnom tisku kao platformi koja se unutar same struke smatra najozbiljnijom). Evo nekoliko naslova koji ilustriraju jezik i stil izra\u017eavanja: Kujund\u017ei\u0107 digao dr\u017eavu na noge (Jutarnji list, 22.9.2017), Ako mi \u017eele zatomiti strast prema nogometu, neka pucaju (Ve\u010dernji list, 22.9.2017), Pedofila ima 14 000 (Slobodna Dalmacija, 22.9.2017.), Uzbuna zbog poreza na luksuz (Novi list, 22.9.2017), Omamila ga misnim vinom pa snimala\u2026 (24 sata, 22.9.2017.)\u2026 Ne samo da je svima razumljivo, nego se koriste termini koji ozna\u010davaju afektivnost i interpeliraju nas na razini emocija: “dizanje na noge”, “zatomljivanje strasti”, “uzbunjivanje”, “omamljivanje”\u2026), daleko od informativnih temelja za Habermasovu “racionalnu kriti\u010dku debatu”.<\/p>\n

Ne prepoznaje se niti nastojanje da se, prema recepturi Novosela, informiranje vr\u0161i na na\u010din kojim bi se i one manje upu\u0107ene uklju\u010dilo i emancipiralo. Takva praksa, podsjetimo, uklju\u010duje pravovremeno komuniciranje, relevantnost poruke, i problemsku orijentaciju, \u0161to zna\u010di da se prilikom informiranja o predmetu, ponude mogu\u0107a rje\u0161enja i posljedice tih rje\u0161enja. Uzmimo, primjerice, naslov iz naj\u010ditanijeg dnevnog lista u Hrvatskoj: Medo stigao u Gospi\u0107 koji se nalazi pod rubrikom News (24 sata, 22.9.2017.). Prilog je poslan od strane manje-upu\u0107enog-\u010ditatelja i objavljen od strane vi\u0161e-upu\u0107enog-eksperta, \u0161to – nota bene – zorno pokazuje kako se danas pervertirano aktualizira “participacija odozdo”, a pokazuje i razinu “odgovornosti” novinara urednika. No, uputimo se u kra\u0107u oglednu analizu priloga Medo stigao u Gospi\u0107 sljede\u0107i upute Novosela.<\/p>\n

Pravovremenost:<\/strong> Informacija je prekasno stigla, jer ako je suditi prema ogromnoj fotografiji i malom teksti\u0107u, medvjed je uo\u010den dan ranije, dakle prije nego \u0161to su \u2018manje upu\u0107eni\u2019 dobili informaciju.
\n Relevantnost:<\/strong> \u017divotinja vrste medvjeda zate\u010dena je na cesti kod Gospi\u0107a, \u0161to je posve irelevantno za javnost.
\nMogu\u0107a problemska orijentacija: medvjed je na cesti gdje prolaze automobili \u0161to mo\u017ee uzrokovati nesre\u0107u, kako za medvjeda tako i za voza\u010de;<\/p>\n

Rje\u0161enje 1: informirati \u010ditatelje o medvjedu;<\/p>\n

Posljedica prvog rje\u0161enja za “manje upu\u0107ene”: budale spominju medvjeda u tekstovima koji bi trebali biti ozbiljni;<\/p>\n

Posljedica prvog rje\u0161enja za medvjeda (koji ima sre\u0107u da uop\u0107e nije upu\u0107en, dakle potpuno je neinformiran): nema posljedice, jer je medvjed ve\u0107 odavno oti\u0161ao s ceste u trenutku kada \u010ditatelji o njemu \u010ditaju.<\/p>\n

Rje\u0161enje 2: ne informirati \u010ditatelje o medvjedu;<\/p>\n

Posljedica drugog rje\u0161enja za “manje upu\u0107ene”: (pod uvjetom da taj prostor u novinama zauzme ne\u0161to suvislije): o\u010duvanje zdravog razuma i osposobljavanje za preradu informacija koje su relevantne za njegov dru\u0161tveno-politi\u010dki \u017eivot.<\/p>\n

Posljedice drugog rje\u0161enja za medvjeda: nema posljedice, jer je medvjed ve\u0107 od odavno oti\u0161ao s ceste u trenutku kada \u010ditatelji o njemu \u010ditaju.<\/p>\n

Osim \u010dinjenice da je informiranje danas dominantno orijentirano na informiranje o totalnim nebulozama, kakva je i sadr\u017eaj prethodno skiciranog priloga, koje nemaju apsolutno nikakav upliv na kvalitetu na\u0161ih \u017eivota, na\u010din na koji mediji informiraju o domeni politike, potpuno je paraliziraju\u0107i. Zna\u010denja koja se stvaraju na temelju informacija upu\u0107uje na to da je polje politike isklju\u010divo polje korupcije i sukoba. Ne samo da na temelju informacija mo\u017eemo zaklju\u010diti da su dr\u017eavne institucije nefunkcionalne (ne znamo povu\u0107i sredstava iz EU, ministarstva lo\u0161e funkcioniraju, lo\u0161i su odnosi sa susjednim dr\u017eavama, politi\u010dke i ekonomske elite su plja\u010dka\u0161ki uvezane, zapo\u0161ljava se podobni, a ne sposobni, sukobi interesa su konstantni, sudstvo, koje bi trebalo rje\u0161avati nepravde, nefunkcionalno je i korumpirano, itd.), ve\u0107 puno vi\u0161e od toga: informacije koje dobivamo od aktera koji dominiraju javnom sferom negativno se manifestiraju na individualnoj razini: izazivaju susramlje (kada nas je sram zbog \u010dina nekoga drugog, iako za taj \u010din nismo odgovorni), i prisutan je kontinuirani osje\u0107aj nelagode, poput nemogu\u0107nosti izlaska iz tijesne, upaljene ko\u017ee, budu\u0107i da pozicije mo\u0107i u dru\u0161tvenoj strukturi zauzima plejada ljudi koji nekako tu ne bi trebali biti.<\/p>\n

Negativna selekcija postaje pravilo, \u010dime se perpetuira postoje\u0107e stanje. Dakako, samim time informiranje koje se odnosi na njih, postaje posve suvi\u0161no. \u017delim li informacije o gafovima politi\u010dara na relevantnim pozicijama koji su pravilo, a ne iznimka? \u017delim li informacije o orgijasti\u010dnim proslavama korumpiranih, premre\u017eenih elita? O nebuloznim fa\u0161isti\u010dkim idejama ego-manijaka koji bi zapravo trebali biti pod ne\u010dijim profesionalnim nadzorom? Ne.<\/p>\n

Dodamo li tomu bombardiranje reklamama koje isklju\u010divo informiraju o proizvodima, uslugama i skupim \u017eivotno-stilskim praksama, koje u vidu participacije jedino nagovaraju na potro\u0161nju, te informacije o nasilju, kriminalu i elementarnim nepogodama koje kao posljedicu imaju nepovjerenje, strah i izbjegavanje drugih \u010dlanova zajednice, postavlja se pitanje svrhovitosti informiranja. \u017divimo u doba obilja pseudo-informacija koje kru\u017ee srednjostruja\u0161kim medijima. Budu\u0107i da informacijski pritisak, koji se spominjao i 1970-ih godina, od tada eksponencijalno raste, koli\u010dina potpuno neupotrebljivih, pa i za participaciju \u0161tetnih informacije postaje nepodno\u0161ljiva. Stoga, dok se ne\u0161to radikalno ne promijeni u pristupu, zagovaram pravo na neinformiranost (poput bla\u017eenog medvjeda), ma koliko to bilo u suprotnosti sa, s po\u010detka teksta navedenim idealima, jer informacije koje se danas dominantno nude za posljedicu imaju posvema\u0161nje otupljivanje, individualno i kolektivno. Parafraziraju\u0107i Novosela “informiranje postaje frustrativna situacija\u201d.<\/p>\n

[i] \u0160iber, Ivan (1976) Radni i samoupravni polo\u017eaj i informiranost proizvo\u0111a\u010da. Politi\u010dka misao. Vol. 13, No. 2-3, 1976. (str. 184-194).
\n[ii] Novosel, Pavao (1972) Samoupravljanje i veliki Kineski zid komunikacije. Politi\u010dka misao, vol. 9 br.4 Prosinac 1972 (str. 347-352)
\n[iii] Vujevi\u0107, Miroslav () Razumijevanje dru\u0161tveno-politi\u010dkih termina. Politi\u010dka misao, str. 200-213.
\n[iv] Novosel, Pavao () Informacijske potrebe i sadr\u017eajno-logi\u010dka struktura obavijesti. Politi\u010dka misao, vol. 14, br. 1, o\u017eujak, 1977. Str. 13-24.
\n[v] Hardt, Hanno (1987) \u201eInformacija\u201c i teorija komunikacije \u2013 Bilje\u0161ke za budu\u0107u povijest tog koncepta. Politi\u010dka misao, vol. 24, br. 1, o\u017eujak, 1987. str. 25-29.
\n[vi] Habermas, Jurgen (1991[1962]) The Structural Transformation of the Public Sphere. Cambridge: MIT Press.<\/p><\/blockquote>\n

Helena Popovi\u0107 diplomirala je na Odsjeku za sociologiju, Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, magistrirala je na Odsjeku za sociologiju i socijalnu antropologiju na Srednjoeuropskom sveu\u010dili\u0161tu (CEU) u Budimpe\u0161ti, a doktorsku disertaciju Audience, Text, Context: Television Comedy and Social Critique obranila je na Odsjeku za medije i komunikacije, Fakulteta za dru\u017ebene vede, Sveu\u010dili\u0161ta u Ljubljani. Od 2004. do 2007. bila je zaposlena kao znanstvena novakinja na Institutu za me\u0111unarodne odnose, Odjel za kulturu i komunikacije, a od 2007. zaposlena je na Odsjeku za novinarstvo, Fakulteta politi\u010dkih znanosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Znanstveni interesi usmjereni su prema istra\u017eivanju, medijskih publika, teksta, produkcije, te rodne reprezentacije u medijima.
\n<\/em>
\nH-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Informiranje je danas dominantno orijentirano na informiranje o totalnim nebulozama koje nemaju apsolutno nikakav upliv na kvalitetu na\u0161ih \u017eivota<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":234089,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-234088","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234088","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234088"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234088\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/234089"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234088"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234088"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234088"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}