{"id":233899,"date":"2017-09-30T08:24:52","date_gmt":"2017-09-30T06:24:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233899"},"modified":"2017-09-30T08:24:52","modified_gmt":"2017-09-30T06:24:52","slug":"citati-kapital-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/30\/citati-kapital-danas\/","title":{"rendered":"\u010citati \u2018Kapital\u2019 danas"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

\"Srecko-Pulig\"<\/a>Pro\u0161li tjedan, 14. septembra, ali prije 150 godina, 1867. u Hamburgu je iza\u0161ao prvi tom \u2018Kapitala\u2019, trotomne knjige Karla Marxa, koja predstavlja magnum opus njegova bavljenja kritikom politi\u010dke ekonomije bur\u017eoaskog dru\u0161tva. O recepciji, odnosno izostanku recepcije te knjige, talozima koji su se nakupili na njezinoj upotrebi u nas (direktnom zloupotrebom manje smo se bavili jer je ona i tako isuvi\u0161e prisutna otkako imamo \u2018svoje\u2019 dr\u017eave) pisali smo u pro\u0161lim nastavcima ovoga feljtona.<\/p>\n

Nasuprot dominiraju\u0107oj proizvodnji besmisla, \u010diji je cilj pasiviziranje stanovni\u0161tva, danas je situacija, \u0161to se teorije ti\u010de \u2013 a nada o povezanosti s praksom onda je mogu\u0107a \u2013 daleko od bezizlazne. Samo \u0107emo spomenuti da je broj konferencija, \u010dlanaka i monografskih prikaza \u2018Kapitala\u2019 u svijetu u ovom trenutku enorman. Sve do masovne gledanosti videopredavanja na internetu uvoda britansko-ameri\u010dkog teoreti\u010dara Davida Harveyja. Ali i ne samo njega.<\/p>\n

A kakvo je stanje u nas? Mnogi biv\u0161i marksisti, od 1991. i ranije pa do danas, masovno su se \u2018izlije\u010dili\u2019 od te boljke. Malobrojni nisu postali \u2018\u0161vercerima vlastitog \u017eivota\u2019 (izraz Milana Kangrge). A jo\u0161 malobrojniji skrenuli su i vi\u0161e ulijevo no \u0161to su to bili za vrijeme \u2018kasnog\u2019 socijalizma. Istovremeno, stasala je nova generacija marksista koji se, nenaklonjenoj sredini usprkos, razvijaju u novu snagu. A zadatak koji stoji pred njima nije ni po \u010demu posebno \u2018na\u0161\u2019. Oni treba da usvoje stogodi\u0161nju recepciju \u2018Kapitala\u2019 i drugih Marxovih djela na ovim prostorima, a onda i da je poku\u0161aju nadi\u0107i.<\/p>\n

U lijepu sliku to je sa\u017eela Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107, docentica na Filozofskom fakultetu u Rijeci: \u2018U predgovoru prvog izdanja \u2018Kapitala\u2019 stoji da je Perzej stavljao kapu na glavu kako bi se u\u010dinio nevidljiv u borbi protiv \u010dudovi\u0161ta, a da mi navla\u010dimo kapulja\u010du \u2018preko u\u0161iju i o\u010diju da bismo mogli poricati da \u010dudovi\u0161te postoji\u2019. Materijalna uvjetovanost suvremenih predrasuda mi\u0161ljenja (klasnih, rasnih, rodnih) neophodna je. Kulturalizacija politike, identitetske politike, hegemonija identitarnih sloboda, sve to maskira materijalne uvjete postojanja. Slobodni smo misliti \u0161to ho\u0107emo, dokle god ne diramo u temelje kapitalisti\u010dke eksploatacije.\u2019 Pa nastavlja: \u2018\u010cesto se ka\u017ee da privatni poduzetnici \u2018stvaraju radna mjesta\u2019. Zato upravo analitika Marxove kritike politi\u010dke ekonomije postaje nu\u017ena da bi se shvatilo kako u kapitalizmu demijur\u0161ko stvaranje novog proizlazi jedino iz procjene vi\u0161ka vrijednosti, a ne uporabne vrijednosti onoga \u0161to se proizvodi. Otuda dolaze i sve strukturalne anomalije u kapitalizmu \u2013 ru\u0161enje svih barijera i granica, zbog imperativa bezgrani\u010dnosti kapitala s jedne strane i limita onih o \u010dijoj reprodukciji kapital ovisi \u2013 prirodi, radnicima, \u017eenama na \u010diju reproduktivnu snagu \u2018u pozadini\u2019 kapital ra\u010duna. \u017drtve kapitala su oni koji imaju granice \u2013 ljudi koji u kapitalizmu postoje samo kako bi zadovoljili rast kapitala i priroda koja se eksploatira kao njegova smo\u010dnica.\u2019<\/p>\n

Za sa\u017eeti prikaz stanja rada i diskusija oko \u2018Kapitala\u2019 u Sloveniji zamolili smo Marka Kr\u017eana, sociologa na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i politi\u010dkog radnika, kako sam opisuje svoj ljevi\u010darski aktivizam. On podsje\u0107a da je 2013. iza\u0161ao novi prijevod prvog toma. I dok su prva dva prijevoda na slovenski (1961. i 1986.) priredili veliki timovi filozofa i ekonomista u okviru javnih instituta, \u2018\u2019Kapital\u2019 2013. prevela je grupa prekarnih intelektualaca, sakupljenih oko malog neakademskog izdava\u010da (Sophia). To je, naravno, posljedica toga \u0161to je nakon restauracije kapitalizma marksizam skoro sasvim izguran sa univerziteta, a \u2018bolonjski\u2019 univerziteti umjesto \u010ditanja klasika poti\u010du \u2018prou\u010davanje\u2019 sa\u017eetaka\u2019.<\/p>\n

\u2018Iako je novi prijevod nastao izvan univerziteta, nije nastao ni iz \u010dega, a na svoju okolinu utjecao je, na svoj na\u010din, i vi\u0161e od mnogih prote\u017eiranih radova. Kolektiv koji je sudjelovao u prijevodu bio je dio \u0161ireg marksisti\u010dkog kolektiva, \u0161to je godinama ranije prou\u010davao marksisti\u010dku literaturu i pou\u010davao \u0161ire krugove, u okviru neformalnog Radni\u010dko-punkerskog univerziteta (DPU). Dio tog istog kruga teoreti\u010dara ba\u0161 je u godini izlaska \u2018Kapitala\u2019 zapo\u010deo organiziranu aktivisti\u010dku djelatnost u okviru \u0161ireg protestnog pokreta u Sloveniji. Taj aktivizam malo kasnije prerastao je u \u010disto politi\u010dku djelatnost, ustanovljavanjem prve antikapitalisti\u010dke stranke u Sloveniji nakon raspada Jugoslavije, Inicijative za demokratski socijalizam (IDS). Pa ako taj doga\u0111aj i ne mo\u017eemo neposredno povezati s prijevodom \u2018Kapitala\u2019 \u2013 na kraju krajeva \u2018Kapital\u2019 i nije aktivisti\u010dki priru\u010dnik \u2013 mo\u017eemo ga razumjeti kao uspje\u0161an prijenos marksisti\u010dkog svjetonazora u politi\u010dku praksu\u2019, govori Kr\u017ean.<\/p>\n

Marksisti\u010dka izdava\u010dka djelatnost nakon prijevoda \u2018Kapitala\u2019 nije zamrla. Istovremeno s \u2018Kapitalom\u2019 iza\u0161ao je \u2018Uvod u Marxovu kritiku politi\u010dke ekonomije\u2019 Michaela Heinricha (ista knjiga prevedena je i u Zagrebu, u izdanju Centra za radni\u010dke studije). Upravo se prevodi i djelo francuskog autora Louisa Althussera i njegovih u\u010denika \u2018Kako \u010ditati Kapital?\u2019 (\u2018Lire le Capital\u2019). Dok su dosada\u0161nji hrvatsko-srpski i engleski prijevodi obuhvatili samo dio rasprava iz tog klasi\u010dnog zbornika, usprkos skromnim mogu\u0107nostima, na slovenskom \u0107e iza\u0107i rasprave svih Althusserovih u\u010denika. Urednik i jedan od prevoditelja hrvatskog izdanja Heinricha, Stipe \u0106urkovi\u0107 (CRS), smatra kako teorijski intenzivno bavljenje Marxovom kritikom politi\u010dke ekonomije nije samo njema\u010dki fenomen \u0161kole \u2018novog \u010ditanja Marxa\u2019, nego zna\u010dajna sredi\u0161ta ima i u Italiji, Francuskoj i anglofonom svijetu, te Latinskoj Americi i Japanu, a sve vi\u0161e i u Kini. Poziva se na knjigu Jana Hoffa o globalnoj recepciji Marxove kritike politi\u010dke ekonomije (\u2018Marx global: Zur Entwicklung des internationalen Marx-Diskurses seit 1965\u2019, Berlin, Akademie Verlag, 2009.), pa dodaje: \u2018Ipak, nema nikakve sumnje u to da su te rasprave odavno ekskluzivna preokupacija uskih specijalista, koji su \u2013 tvrdit \u0107e kriti\u010dari \u2013 svojom kritikom tradicionalnijih marksizama na koncu dospjeli samo do slijepe ulice hermeti\u010dne akademske marksologije. Pitanje je me\u0111utim koliko je intelektualno po\u0161teno eroziju historijskog zna\u010daja marksizma kao politi\u010dke sile pretvarati u argument protiv kompleksnosti tih rasprava. Skromniji i bitno opravdaniji prigovor bio bi da su, rije\u010dima Hoffa, mnoge i dalje obilje\u017eene svojevrsnim \u2018teorijskim provincijalizmom\u2019, koji je dijelom rezultat i dalje postoje\u0107ih zna\u010dajnih jezi\u010dnih barijera. Za historijsku analizu recepcije Marxa na \u2018na\u0161im\u2019 prostorima name\u0107e se pitanje \u2013 za\u0161to su nas te rasprave tako temeljito zaobi\u0161le?\u2019<\/p>\n

Za Kr\u017eana djela koja sada pi\u0161u marksisti u Sloveniji upotrebljavaju Marxove koncepte za kritiku i razumijevanje suvremenih pojava. Neka rehabilitiraju same temelje marksizma, koje gra\u0111anska sociologija i ekonomija sistematski diskreditiraju. On spominje nekoliko izvornih doprinosa za koje vjeruje da dokazuju ispravnost Marxove kritike politi\u010dke ekonomije i za suvremenost: \u2018U knjizi \u2018Suvremeni zagovor historijskog materijalizma\u2019 (\u2018Sodobni zagovor histori\u010dnega materializma\u2019, Sophia, Ljubljana, 2016.) Tibor Rutar je aktualizirao Marxov \u2018Kapital\u2019 u dva pogleda. S jedne strane podupro je Marxovu tezu da je ekonomska osnova svakog dru\u0161tva (distribucija sredstava za proizvodnju i \u017eivotnih potrep\u0161tina, te na\u010din proizvodnje ekonomskog vi\u0161ka) posebno relevantna za razumijevanje op\u0107eg dru\u0161tvenog \u017eivota. Njegova analiza argumenata zagovornika (Roberta Brennera i Ellen Meiksins Wood) i kriti\u010dara (Michaela Manna i Anthonyja Giddensa) te teze pokazuje kako je ta pretpostavka znanstveno utemeljena osnova dru\u0161tvene teorije, a ne gola politi\u010dka dogma. Rutar je pokazao relevantnost i nekih drugih ishodi\u0161ta marksizma, kao \u0161to je slavna misao da ljudi proizvode vlastitu povijest, ali ne i u okolnostima koje su sami izabrali. Pritom posebno nagla\u0161ava utjecaj onih materijalnih faktora, posebno biolo\u0161kih, koje konvencionalno razumijevanje marksizma previ\u0111a.\u2019<\/p>\n

I sam Marko Kr\u017ean je u knjizi \u2018Marxova teorija vrijednosti i klasa\u2019 (Sophia, Ljubljana, 2016.) za ishodi\u0161te uzeo Marxovu tezu da na\u010din proizvodnje i distribucije ekonomskog vi\u0161ka oblikuje dru\u0161tveni \u017eivot. Kao \u0161to je poznato, Marx je u prvom tomu \u2018Kapitala\u2019 iskori\u0161tavanje u kapitalizmu \u2013 iz didakti\u010dkih razloga \u2013 prikazao na pojednostavljenom modelu tr\u017ei\u0161ne privrede, koja nema sva svojstva kapitalizma. Kada je htio u tre\u0107em tomu \u2018Kapitala\u2019 dokazati kako se jednak proces iskori\u0161tavanja doga\u0111a i u kapitalisti\u010dkoj tr\u017ei\u0161noj privredi u strogom smislu, naletio je na te\u0161ko\u0107u poznatu kao transformacijski problem. Kr\u017ean je pokazao kako transformacijski problem mo\u017eemo razrije\u0161iti, bez da napustimo tezu o iskori\u0161tavanju. Njegovim rije\u010dima: \u2018Mo\u017eemo pokazati kako se iza tr\u017ei\u0161nih pojava konkurencije izme\u0111u kapitalisti\u010dkih poduze\u0107a odvija jednak proces iskori\u0161tavanja, kao \u0161to ih u feudalnoj i robovlasni\u010dkoj privredi mo\u017eemo opaziti golim okom. Time se iznova potvr\u0111uje Marxova konstatacija da kapitalisti\u010dki sistem nije ni\u0161ta pravedniji ni \u2018prirodniji\u2019 od drugih klasnih dru\u0161tava, a time se reaktualiziraju i Marxovi napuci o tome koje dru\u0161tvene odnose treba promijeniti \u017eelimo li izgraditi ljudskije dru\u0161tvo.\u2019<\/p>\n

\u2018Kapital uvijek te\u017ei smanjenju tro\u0161kova, zato \u0107e i ova floskula na\u0107i svoj demanti u \u2018Kapitalu\u2019 \u2013 ideja da su oni koji su protiv kapitalizma ujedno protiv napretka. Marx pokazuje kako je rast u kapitalizmu povezan jedino s proizvodnjom vi\u0161ka vrijednosti \u2013 tako da \u0107e tehnolo\u0161ki napredak uvijek biti podre\u0111en profitu. Ne postoji tehnolo\u0161ka inovacija u kapitalizmu koja ne\u0107e biti odre\u0111ena robnom formom\u2019, ka\u017ee Peovi\u0107 Vukovi\u0107, da bi zaklju\u010dila: \u2018Marx u \u2018Kapitalu\u2019 dokazuje ono \u0161to se s imaterijalnim radom, start-up projektima, kreativnim kapitalizmom, platformskim kapitalizmom i bilo kojim drugim oblikom suvremenog kapitalizma zbiva bez obzira na vrijeme u kojem nastaje \u2013 a to je \u010dinjenica da u svim tim modelima radnici proizvode vi\u0161ak vrijednosti da bi bili pokradeni \u2013 vi\u0161ak vrijednosti se radnicima oduzima. To se opet ne zbiva zbog neke moralne korupcije kapitalista, ve\u0107 zbog toga jer radnici ne posjeduju robe i usluge koje proizvode.\u2019<\/p>\n

Pri nadolaze\u0107oj stogodi\u0161njici Oktobarske revolucije Kr\u017ean spominje kako Marxov \u2018Kapital\u2019 na suvremeni marksizam ne utje\u010de samo neposredno, ve\u0107 i preko radova drugih klasika: \u2018Lev Centrih pomo\u0107u konceptualnog aparata koji su upotrijebili Lenjin i Kautsky i koji je ne\u0161to kasnije kona\u010dno razvio njihov suputnik i tihi kriti\u010dar \u010cajanov, za analiziranje nadni\u010darskih odnosa u poljoprivredi analizira suvremene pojave prekarnog rada. Pritom se kao posebno upotrebljiv pokazao koncept samoiskori\u0161tavanja (samoeksploatacije), koji poja\u0161njava kako mogu mala gospodarstva, a po novom i prekarni radnici, djelovati u okolnostima koje bi uni\u0161tile \u2018normalnu\u2019 kapitalisti\u010dku firmu.\u2019 Druga\u010dije kazano, formalno neovisni prekarni radnici rade vi\u0161e, a tro\u0161e manje negoli obi\u010dni radnici, pa zato kapitalisti u nekim granama (kreativne i nove industrije) proizvodnju vi\u0161e ne organiziraju u okviru klasi\u010dne kapitalisti\u010dke firme, koja bi bila nekonkurentna. Umjesto toga, iskori\u0161tavanje organiziraju tako \u0161to se name\u0107u kao posrednici izme\u0111u proizvo\u0111a\u010da i njegovih kupaca, odnosno naru\u010ditelja.<\/p>\n

O \u2018smjeni era\u2019 govore mnogi u svijetu, a i na\u0161i sugovornici. Tako Katarina Peovi\u0107 Vukovi\u0107: \u2018Kraj jedne ere i Marxova utjecaja rezultiraju rezignacijom i ustoli\u010denjem poretka koji je francuski filozof Alain Badiou nazvao kapitalo-parlamentarizmom. To je razdoblje kada prevladava uvjerenje da tra\u017eiti ne\u0161to bolje \u2013 zna\u010di tra\u017eiti ne\u0161to gore. Socijalisti\u010dke eksperimente svrgavaju liberalne reprezentativne demokracije kao oblici vladavine koji predstavljaju \u2018manje zlo\u2019. Stagnacija traje preko \u010detrdeset godina u kojima je, kako se \u010desto ka\u017ee, \u2018lak\u0161e zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma\u2019.\u2019<\/p>\n

Kr\u017ean zaklju\u010duje kao politi\u010dki radnik: \u2018Ne smijemo zaboraviti da su sve velike revolucije bile odjeci velikih kriza kapitalizma. Neposredne posljedice zadnje velike krize puno su ve\u0107e no \u0161to se dalo naslutiti 2008., kada je ona zapo\u010dela. Sve govori da se opet pribli\u017eava razdoblje u kojem \u0107e razmjeno male politi\u010dke organizacije mo\u0107i jako utjecati na razvoj doga\u0111aja.\u2019<\/p>\n

Njema\u010dko-kanadski teoreti\u010dar Ingo Schmidt, koji je zajedno s Carlom Fanellijem uredio zbornik \u2018\u010citati Kapital danas\u2019 (Pluto Press, 2017.), promjenljivost historijskog konteksta i razli\u010dite politi\u010dke projekte uklju\u010duje u suvremenu recepciju \u2018Kapitala\u2019. Nije smisao na\u0161ih historizacija pro\u0161lih \u010ditanja \u2018Kapitala\u2019 samo da prona\u0111emo koje je bolje od nekog drugog. Smisao je prona\u0107i tragove politi\u010dkih borbi koji se mogu povezati s kriti\u010dkim \u010ditanjima u dana\u0161njem svijetu. Kao \u0161to se Marx bavio kritikom politi\u010dke ekonomije svoga vremena, na nama je zadatak da obavljamo stalnu samokritiku poku\u0161aja zasnivanja marksisti\u010dke politi\u010dke ekonomije.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

150 godina od objave prvog toma Kapitala Karla Marxa (4\/4): Nije smisao historizacija pro\u0161lih \u010ditanja \u2018Kapitala\u2019 samo da prona\u0111emo koje je bolje od nekog drugog. Smisao je prona\u0107i tragove politi\u010dkih borbi koji se mogu povezati s kriti\u010dkim \u010ditanjima u dana\u0161njem svijetu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233899","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233899","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233899"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233899\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233899"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233899"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233899"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}