{"id":233791,"date":"2017-09-28T09:36:44","date_gmt":"2017-09-28T07:36:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=233791"},"modified":"2017-09-28T09:36:44","modified_gmt":"2017-09-28T07:36:44","slug":"novi-oblik-kolonijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2017\/09\/28\/novi-oblik-kolonijalizma\/","title":{"rendered":"Novi oblik kolonijalizma"},"content":{"rendered":"

Autorka: Marina Kelava<\/strong>\t<\/p>\n

\"rosa_pena\"<\/a>Jeste li znali da Hrvatska uvozi ugljen za proizvodnju elektri\u010dne energije iz Kolumbije? Dok su politi\u010dari u kampanji zagovaranja za gradnju novog bloka termoelektrane u Plominu kao argument isticali energetsku neovisnost Hrvatske, zaboravljali su \u010dinjenicu da ta “neovisnost” ovisi o resursu iz daleke nam Kolumbije. Iako je pri\u010da o gradnji Plomina C u me\u0111uvremenu zavr\u0161ena, Hrvatska i dalje uvozi ugljen za rad termoelektrane u Plominu iz udaljenih zemalja poput Rusije i Kolumbije.<\/p>\n

No, osim \u0161to rad termoelektrana uzrokuje zaga\u0111enja zraka na mjestu paljenja ugljena, lanac zaga\u0111ivanja po\u010dinje puno ranije, u na\u0161em slu\u010daju u Ju\u017enoj Americi. Kako Hrvatska nema iskustva s rudnicima otvorenog kopa, ve\u0107ina stanovni\u0161tva \u0107e jo\u0161 uvijek rudnike zami\u0161ljati kroz romanti\u010dnu pri\u010du rudara s kacigom koji odlazi pod zemlju. No, rudnici ugljena u Kolumbiji su redom otvorenog kopa, gdje se te\u0161kom ma\u0161inerijom skidaju svi slojevi s povr\u0161ine Zemlje. Takvo rudarenje uzrokuje veliko zaga\u0111anje vode, tla i zraka, a u Kolumbiji rudarska industrija \u010desto uzrokuje i razna kr\u0161enja ljudskih prava. O tome za Zelenu Istru govori Rosa Pe\u00f1a Lizarazo, odvjetnica i istra\u017eiva\u010dica kolumbijske nevladine organizacije Tierra Digna, koja se bavi “obranom teritorija, \u017eivota i kulture”. Tierra Digna, naime, radi s izvornim narodima, poluseoskim i seoskim zajednicama u raznim dijelovima zemlje i poma\u017ee im ostvariti njihova prava. Tako u pokrajini Tolima poma\u017eu koaliciji za regionalnu obranu prava seljaka u borbi protiv projekta rudnika zlata La Colosa, u Huili pru\u017eaju podr\u0161ku zajednicama koje su iseljene radi gradnje brane El Quimbo, u Chocou poma\u017eu zajednicama da ostvare svoja teritorijalna prava. U pokrajinama Cesar i Magdalena rade pak sa zajednicama koje su pogo\u0111ene industrijom ugljena.<\/p>\n

“Ideja je raditi kolektivno \u2013 ustanoviti posljedice rudarenja kao i identificirati rizike i pristup vodi \u0161to dosad nije istra\u017eeno”, isti\u010de Pe\u00f1a.<\/p>\n

Zajednice pogo\u0111ene radom rudnika su naj\u010de\u0161\u0107e afrokolumbijske i zajednice izvornih naroda. Njima kolumbijski ustav daje posebnu za\u0161titu, primjerice imaju pravo na prethodne konzultacije (consulta previa). Jesu li ta prava dovoljna za borbu protiv korporacija? Je li problem u zakonima ili u primjeni zakona?<\/em><\/p>\n

-U samoj primjeni zakona postoji niz problema. Primjerice, Boqueron je zajednica u pokrajini Cesar koja je zbog zaga\u0111enja zraka trebala biti preseljena jo\u0161 2007. godine. Ta se zajednica identificira kao afrkolumbijska, no dr\u017eava im nije priznala status etni\u010dke zajednice \u0161to zna\u010di da im nije priznato pravo na kolektivni teritorij niti druga prava koja su nekim drugim zajednicama priznata. Taj status odobrava ina\u010de ministarstvo unutarnjih poslova. No, \u010dak i da im je priznato pravo etni\u010dke zajednice, ne zna\u010di da bi oni uspjeli u svom zahtjevu da se zajednica kolektivno preseli na novo mjesto, umjesto ra\u0161trkanog raseljavanja. Primjerice, consulta previa je pravo koje se \u010desto odvija kao formalnost. Nije rije\u010d o procesu koji se stvarno zabrinjava istinskim pristankom zajednice.<\/p>\n

U Kolumbiji se doga\u0111a “konzultitis”, imamo bum javih savjetovanja, o svemu se konzultira, \u0161to zapravo dovodi do smanjenja prava ljudi. Ljude se formalno pita \u0161to misle, ali ne na istinski dubinski na\u010din. No, s druge strane, u nekim je slu\u010dajevima to bio koristan pravni alat. Na primjer, kada je dr\u017eava usvojila plan o strate\u0161kim rudarskim podru\u010djima i odredila 17 posto zemlji\u0161ta kao podru\u010dje za rudarske koncesije. U pokrajini Choco smo podigli tu\u017ebu tvrde\u0107i da to podru\u010dje ne mo\u017ee biti uklju\u010deno u podru\u010dje za koncesije, jer je djelomi\u010dno rije\u010d o \u0161umskim rezervatima. U tom slu\u010daju je stvar zapela upravo na pitanju provo\u0111enja prava prethodnog savjetovanja, a ne zbog okoli\u0161nih posljedica rudarenja.
\n
\nTierra Digna je uspjela sudski osporiti plan koji ste spomenuli, kojim 17 posto Kolumbije postaje koncesijsko podru\u010dje za rudarenje svih vrsta, no vlada je potom sastavila novi plan. \u0160to taj plan donosi?<\/em><\/p>\n

-Vlada je usvojila novu rezoluciju prema kojoj je jo\u0161 vi\u0161e teritorija namijenjeno za koncesije. Argument im je taj da je provedeno savjetovanje s javno\u0161\u0107u, no konzultirane su samo organizacije na nacionalnoj razini, a ne direktno lokalne zajednice. Sada tra\u017eimo na\u010din da revidiramo ovu rezoluciju kroz novu pravnu strategiju. Poku\u0161avamo prona\u0107i vi\u0161e argumenata koji nisu bili istaknuti u pro\u0161loj tu\u017ebi, kako bismo naglasili va\u017enost okoli\u0161nih pitanja. Iako je povr\u0161ina ne\u0161to ve\u0107a, rije\u010d je o sli\u010dnom podru\u010dju iz prvog plana, koje je podijeljeno na 51 blok za koje \u0107e se provoditi proces licitacije za koncesije.<\/p>\n

O kakvim je sve rudnicima rije\u010d? Kakve sve probleme u okoli\u0161u izazivaju?<\/em><\/p>\n

-Imamo rudnike bakra, zlata, ugljena, kao i gra\u0111evinskog materijala, no oni su uglavnom manji i smje\u0161teni na rubovima velikih gradova. Njihovi su utjecaji raznoliki, ovisi o tome govorimo li o rudarenju pod zemljom ili, na primjer, o povr\u0161inskim rudnicima poput onih u kojima se vadi ugljen. Kod povr\u0161inskih rudnika nestaje sva vegetacija, a utjecaj na podzemne i povr\u0161inske vode je ogroman. Kod va\u0111enja ugljena jedan od najva\u017enijih utjecaja je ugljena pra\u0161ina koja izaziva zaga\u0111enje zraka. Kod zlata mo\u017eda nema pra\u0161ine, ali u procesu koriste \u017eivu i druge toksi\u010dne supstance koje zavr\u0161e u okoli\u0161u.<\/p>\n

Iako utjecaji ovise o tipu rudnika, zajedni\u010dko je to da trebamo ujedna\u010dene standarde za\u0161tite okoli\u0161a. Barem 75% Kolumbije skenirano je i pretra\u017eeno gdje postoje rude za va\u0111enje, ali istovremeno nije postignut nikakav napredak u pitanju okoli\u0161nih standarda.<\/p>\n

Koliko je ra\u0161iren fenomen koji ste spomenuli na primjeru zajednice Boqueron, raseljavanje u ime rudarskih projekata? Kako se to raseljavanje odvija?<\/em><\/p>\n

-Mi to kategoriziramo kao prisilno raseljavanje u ime “razvoja”. U Kolumbiji na\u017ealost nije bilo nekih primjera koje bismo mogli istaknuti kao dobre. Raseljavanje je dosad uvijek uklju\u010divalo kr\u0161enja ljudskih prava. To je fenomen koji se ne doga\u0111a samo u slu\u010daju rudnika, ve\u0107 i primjerice u slu\u010daju brane El Quimbo i drugih brana, kada su kori\u0161tene i nasilne metode izbacivanja ljudi s njihove zemlje.<\/p>\n

U Kolumbiji imamo dva uzroka nedobrovoljnog raseljavanja, jedno je rizik od prirodnih katastrofa i drugo razvojni projekti, osim rudnika to mogu biti i pitanja infrastrukture, na primjer radi gradnje ceste. U slu\u010daju rudnika ugljena u La Guajiri ljudi su morali biti iseljeni radi \u0161irenja rudnika, dok je u pokrajini Cesar bila rije\u010d o drugom slu\u010daju, zaga\u0111enje zraka je toliko da se ljudi moraju preseliti. To je novi utjecaj koji dosad jo\u0161 nije vi\u0111en u Kolumbiji. U Cesaru je zaga\u0111enje direktno priznato na institucionalnoj razini i postalo je faktor. To je rezultat sna\u017ene dru\u0161tvene mobilizacije iz 2007. Vlada je pod pritiskom javnosti donijela naredbu da tvrtke moraju preseliti zajednice u obuhvatu zaga\u0111enja zraka. No, do tolike koli\u010dine zaga\u0111enja je do\u0161lo jer vlada i regionalne institucije nisu radile dobro svoj posao pa je zaga\u0111enje doseglo takve razine da se ljudi moraju raseliti. <\/p>\n

Kolumbijska se vlast i slu\u017ebeno opredijelila za prioritetiziranje rudarstva kao klju\u010dne grane gospodarstva, a za “manjak investicija” krive oru\u017eane sukobe. O\u010dekujete li da \u0107e mirovni proces, potpisivanje mirovnog ugovora s FARC-om, dovesti do daljnje ekspanzije rudarstva u skladu s vladinim planom da Kolumbija postane “un pais minero” (rudarska dr\u017eava) do 2020?<\/em><\/p>\n

-Da, sigurno je da \u0107e mirovni proces dovesti jo\u0161 vi\u0161e stranih kompanija, a i ove koje su ve\u0107 prisutne \u0107e tra\u017eiti dozvole i za druge projekte. U jednom se novinskom \u010dlanku tvrdi da je broj zahtjeva za okoli\u0161ne dozvole porastao za 35 % od potpisivanja mirovnog ugovora s FARC-om. No, nije samo rije\u010d o stranom kapitalu ve\u0107 i o raznim doma\u0107im akterima koji sada ulaze na podru\u010dja koja je do nedavno kontrolirala gerila, a koja su sad nezauzeta. Imamo na djelu dva fenomena istovremeno, vanjski kapital s ekstraktivnim projektima i uspon neformalnih aktera koji \u010desto rade bez ikakvih dozvola.<\/p>\n

U 2018. nam slijede parlamentarni izbori, no vlada i dalje inzistira na planu o rudarskoj dr\u017eavi. Od 2010. sve stranke, i lijeve i desne, govore o rudarstvu kao “motoru kolumbijske ekonomije”. Razlika je jedino u tome \u0161to \u0107e ljevica re\u0107i “rudarenje da, ali ne na ovaj na\u010din”.<\/p>\n

Mo\u017ee li se re\u0107i da nakon smirivanja pedeset godi\u0161njeg gra\u0111anskog rata u Kolumbiji, rudarenje donosi novi oblik konflikta umjesto starog konflikta?<\/em><\/p>\n

-Da, strani kapital u Kolumbiji ima \u0161irom otvorena vrata i ne mora se obazirati ni na ljude ni na okoli\u0161. Lokalne zajednice se ne uklju\u010duju u odlu\u010divanje ni na koji zna\u010dajan na\u010din niti se razmatraju razvojne alternative. To \u0107e dovesti do novih konflikata. Kada su po\u010deli razgovori o miru izme\u0111u FARC-a i vlade, vlada je rekla da ekonomski model nije otvoren za raspravu. Iz toga se vidi da je taj ekstraktivni ekonomski model nametnut.<\/p>\n

Kontraofenzivu ekstraktivizmu lansirali su okoli\u0161ni pokreti i pokreti za ljudska prava. Po\u010deli smo borbu za pravo na pristup informacijama. Dosad je odr\u017eano \u0161est savjetovanja, a moglo bi ih biti jo\u0161 40. Vlada je stavila prepreke za sudjelovanje javnosti, tvrde da rezultati savjetovanja s javno\u0161\u0107u ne mogu i\u0107i protiv javnog interesa no pitanje je \u010dijeg javnog interesa. Vlada je sada pokrenula proces izmjene zakona o sudjelovanju gra\u0111ana, ali mi ne znamo kako taj projekt napreduje jer je evidentan manjak transparentnosti u vezi cijelog procesa.<\/p>\n

U jednom izvje\u0161taju Tierra Digne isti\u010dete kako su dr\u017eave koje konzumiraju ugljen akumulirale ekolo\u0161ki dug. \u0160to mislite pod tim?<\/em><\/p>\n

-Svi uklju\u010deni akteri dijele odgovornost za lanac ugljena. Kada govorimo o okoli\u0161nom otisku govorimo o tome koliko okoli\u0161 mo\u017ee podnijeti razli\u010ditih projekata. Mi u Kolumbiji stalno svjedo\u010dimo pretjeranoj eksploataciji okoli\u0161a \u0161to je vidljivo u primjerice smanjenom pristupu vodi, i nadzemnoj i podzemnoj. Seljani ka\u017eu da nekad nisu morali kopati bunare toliko duboko \u0161to zna\u010di da je razina podzemne vode opala. I dr\u017eava i tvrtke dijele odgovornost za \u0161tete. Koncesijske naknade nisu od\u0161teta, korporacije ne pla\u0107aju \u0161tete lokalnoj zajednici, a upravo lokalne zajednice podnose sve rizike.<\/p>\n

Koja je odgovornost zemalja poput Hrvatske koje kupuju ugljen iz Kolumbije? \u0160to bi primjerice EU ili Hrvatska mogle u\u010diniti kako bi lanac ugljena postao manje \u0161tetan za ljude i okoli\u0161?<\/em><\/p>\n

-Na\u0161 je stav da svi imaju pravo na zdrav okoli\u0161. Jedan od na\u010dina kako se to pravo ostvaruje je kroz okoli\u0161ne standarde, no oni su u Kolumbiji previ\u0161e fleksibilni. Ono \u0161to o\u010dekujemo od EU je da zahtijeva od svojih tvrtki da po\u0161tuju na\u0161e nacionalne standarde, no i da primjenjuju vi\u0161e standarde koji su na snazi u EU dr\u017eavama. Europske tvrtke sada \u010desto sni\u017eavaju svoje standarde za za\u0161titu okoli\u0161a kada rade u Latinskoj Americi. Ako EU dr\u017eave i njihove korporacije ne po\u0161tuju vlastite standarde kada rade u drugim dr\u017eavama, onda je to novi oblik kolonijalizma. Korporacije imaju vi\u0161e novca nego neke zemlje u koje dolaze raditi kako bi pove\u0107ale profit, zemlje koje su ionako povijesno bile marginalizirane. To nije pitanje samo suverenosti dr\u017eave ve\u0107 i demokracije. U Latinskoj Americi vidimo da ovaj model ne funkcionira u interesu lokalnog stanovni\u0161tva i okoli\u0161a. Tra\u017eimo da europske dr\u017eave priznaju odgovornost i da primjenjuju iste standarde kao i u Europi.<\/p>\n

Paradigmatski je slu\u010daj u Cajamarci gdje ljudi nakon dolaska jedne korporacije vide promjene u re\u017eimu vode i po\u010dinju reagirati jer je to poljoprivredna zajednica koja ovisi o vodi. Kada je tvrtka vidjela da se ljudi bune zaprijetila je vladi tu\u017ebom i onda vlada ograni\u010dava sudjelovanje gra\u0111ana.<\/p>\n

S druge strane, \u0161vedska tvrtka Vattenfall sastavila je tim stru\u010dnjaka koji je proveo istra\u017eivanje o utjecajima u regiji i konfliktima koje bi njihov projekt mogao izazvati. Vidimo taj izvje\u0161taj kao pozitivan primjer jer uzima u obzir da ekstraktivizam nije samo ekonomsko pitanje ve\u0107 da se ti\u010de \u017eivota i ljudskih prava. To bi na kraju trebali uzeti u obzir oni koji kupuju ugljen.<\/p>\n

Svjesni smo da zagovaranje \u010desto nije dovoljno. Trebamo i sudski sustav koji je odgovoran za pitanja ljudskih prava u ekstraktivnim industrijama. No, tu je i pitanje odgovornosti kolumbijske dr\u017eave jer je dr\u017eava ta koja je predala prakti\u010dki cijelu zemlju stranim korporacijama.<\/p>\n

Vidite li utjecaje klimatskih promjena u Kolumbiji i pogor\u0161ava li to jo\u0161 vi\u0161e poziciju lokalnih zajednica u kontekstu rudarenja? Je li ta tema uop\u0107e prisutna u kolumbijskoj javnosti?<\/em><\/p>\n

-Klimatske promjene su mnogo \u0161ire pitanje od samog rudarenja i ugljena no rudarenje sigurno igra zna\u010dajnu ulogu jer su u lancu ugljena emisije vrlo visoke \u0161to direktno utje\u010de na ljude i okoli\u0161. Temperatura je zna\u010dajno porasla na globalnoj razini i ovdje su registrirane temperature vi\u0161e nego ikad prije \u0161to \u0107e zna\u010dajno utjecati na ruralne zajednice i moglo bi uzrokovati i daljnje raseljavanje.<\/p>\n

U kolumbijskoj se javnosti naj\u010de\u0161\u0107e govori o odgovornosti Europe i SAD-a, no ta debata mora biti pro\u0161irena, moramo razgovarati i o tome \u0161to je odgovornost Kolumbije posebno zato \u0161to utjecaje osje\u0107amo i mi ovdje, posebno u obalnim podru\u010djima. Vjerujemo da treba otvoriti regionalni dijalog o utjecajima klimatskih promjena i o tome \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti da se emisije smanje i posljedice ubla\u017ee. Zada\u0107a je sigurno prvo istra\u017eiti utjecaje koje klimatske promjene ostavljaju u Kolumbiji jer bez dubinskog razumijevanja utjecaja ne mo\u017eemo ni razgovarati o rje\u0161enjima.<\/p>\n

\u0160to vi vidite kao alternativu rudarenju?<\/em><\/p>\n

-Postoje alternativni projekti koji daju rezultate, naj\u010de\u0161\u0107e iz podru\u010dja poljoprivrede i alternativnih izvora energije, ali ti projekti su zasad naj\u010de\u0161\u0107e mali lokalni projekti. Oni moraju odgovarati na lokalne zahtjeve, ali i na neki na\u010din biti povezani s nacionalnom razinom. Poku\u0161avamo promovirati te lokalne inicijative, no postoji niz financijskih i administrativnih prepreka koje ne dopu\u0161taju da procvjetaju. Na\u0161a organizacija \u017eeli raditi na raznim pravnim razinama da pomogne tim projektima jer smatramo izuzetno bitnim pitanje prehrambenog suvereniteta i alternativnih izvora energije, a taj razgovor se ni ne doga\u0111a u ovoj zemlji.<\/p>\n

No, bitno je da organizacije iz razli\u010ditih dijelova civilnog dru\u0161tva znaju koja su na\u0161a ograni\u010denja kao branitelja ljudskih prava, u \u010demu smo dobri. Postoje druge organizacije koje mogu vi\u0161e pomo\u0107i s tehni\u010dke razine. Ono \u0161to Tierra Digna ima su pravni resursi kroz koje \u017eelimo omogu\u0107iti kontekst koji omogu\u0107uje da se pitanje razvojnih alternativa uop\u0107e postavi.<\/p>\n

H-alter<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rosa Pe\u00f1a Lizarazo, odvjetnica i istra\u017eiva\u010dica kolumbijske nevladine organizacije Tierra Digna: Strani kapital u Kolumbiji ima \u0161irom otvorena vrata i ne mora se obazirati ni na ljude ni na okoli\u0161. Lokalne zajednice se ne uklju\u010duju u odlu\u010divanje ni na koji zna\u010dajan na\u010din niti se razmatraju razvojne alternative. To \u0107e dovesti do novih konflikata. Kada su po\u010deli razgovori o miru izme\u0111u FARC-a i vlade, vlada je rekla da ekonomski model nije otvoren za raspravu. Iz toga se vidi da je taj ekstraktivni ekonomski model nametnut<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-233791","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233791","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=233791"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/233791\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=233791"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=233791"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=233791"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}